Pratite nas

Kultura

Film o životu kraljice Katarine

Objavljeno

na

Prva klapa igranog filma “Kraljica Katarina”, o posljednjoj bosanskoj kraljici Katarini Kotromanić, trebala bi pasti 25. listopada, na godišnjicu kraljičine smrti, otkrio nam je scenarist i nositelj ovog velikog filmskog projekta Miroslav Arapovitz iz Hrvatske uzdanice Mostar (HUM).

kosača katarinaRedatelj filma je istaknuti bh. redatelj Vlatko Filipović, a u ulozi kraljice Katarine pojavit će se čak četiri osobe jer film obuhvaća njezin život od malih nogu do smrti. Film će se snimati na lokacijama u okolici Mostara (Stjepan grad), u Kraljevoj Sutjesci, na Bobovcu, Fojnici, Jajcu, Kupresu, Ljubuškom, Hutovu, Stonu i Rimu. Katarina Kotromanić rođena je 1424. godine u obitelji hercega Stjepana Kosače u zemlji Humskoj.

– Ovu ideju nosim u sebi skoro 30 godina. Splet raznih okolnosti onemogućavao me je da je realiziram, ali evo sad je došlo vrijeme.

Zašto film o kraljici Katarini?

Zato što je ta osoba najznačajnija u povijesti Hrvata uopće. Kraljica Katarina je žrtvovala sebe, svoju obitelj, nije pristala na turski naum da će ona zbog djece doći u Tursku, prijeći na islam, jer tada bi sav narod prešao na islam. Sto posto. Danas Hrvata katolika ne bi uopće bilo. Imali bi hrvatsku državu u okolici Zagreba i ništa više. – kazao je za Večernji list Arapovitz.

U organizacijskom odboru igranog filma “Kraljica Katarina” su: Jozo Marić, predsjednik Vijeća filma, dr. Jure Burić, zamjenik predsjednika, Ivan Čuljak i prof. dr. Miroslav Palameta, dopredsjednici, Ivan Đogić, tajnik filma, dr. Borislav Arapović, umjetnički ravnatelj filma i Ranko Boban, glazba. Ako sve bude teklo po planu snimanje bi trebalo biti gotovo za godinu dana. Planirano je i snimanje TV serije.

Inače, “Kraljica Katarina” prvi je dio povijesne filmske trilogije “KATARINA-KOSAČA-TOMAŠ”, koju HUM kani snimiti u idućih sedam-osam godina.  Oliver Cvitković/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati