Filozofija protuprosvjeda: ‘Nije fašizam kad mi to radimo!’

4

Kad imate grupu nasilnika koja idolizira totalitarne režime i diktature, koja želi silom i batinama istjerati prosvjednike koji na javnoj površini mirno i bez incidenata prosvjeduju protiv vlasti, tražeći smjenu jednog ministra i njegovog zamjenika, kad je ta grupa poduprta medijskom histerijom ne protiv onih koji žele nasilje pod svaku cijenu, kad se protiv jedne populacije vodi neviđen medijski progon i lov na vještice, kad se javno objavljuju popisi njihovih imena po uzoru na popise židovskih radnji, kad jedna grupa – pretežno teških invalida – postane žrtveni jarac, krivac za sve negativno svima, onda to podsjeća na najcrnje dane fašističkih režima, poput Miloševićeve “antibirokratske revolucije” koja je također preko ulice “uvodila red”.

Stvari bi mogle biti jasnije jedino kad bi invalidi u Savskoj morali nositi žute trake na rukavima, iako je i popis branitelja zapravo ta “žuta traka”, na kojoj je Matić tako inzistirao kako bi ih obilježio. Kad smo kod licemjerja, njemu ne neprihvatljivo da predsjednica Kolinda dolazi u “šator u kom se ruši jedan ministar”, ali mu nije bilo neprihvatljivo kad je sam tamo doveo Josipovića! No, u izvrnutoj hrvatskoj paralelnoj stvarnosti koju kreiraju mediji, fašisti su oni koji mirno prosvjeduju.

mirtJedino u fašističkim društvima i totalitarnim režimima je moguće da se organiziraju protuprosvjednici, grupe batinaša koje se obračunavaju s radničkim prosvjedima ili prosvjedima protiv vlasti. A prosvjedi protiv ratnih veterana, i to ne nekog rata u Vijetnamu nego onog kojim je oslobođena država i koji je donio demokraciju i nezavisnost nakon sedamdesetak godina diktatura, nisu zabilježeni nikad i nigdje. Kad se još pogleda tko su ljudi koji te protuprosvjede vode i kakve oni vrijednosti zastupaju – stvari teško da mogu biti jasnije, bar onima koji žele vidjeti dalje od jutarnje magle sa stranica dnevnog tiska i strogo kontrolirane TV.

Demokratska pravila igre su međutim vrlo jasna: ometanje prosvjeda ili političkog skupa, bio on prijavljen ili ne, je napad na demokraciju kao takvu. U SAD postoji zakon kolokvijalno nazvan “Stand your ground”, koji kaže da nitko nije dužan pod prijetnjom povući se s bilo kojeg mjesta na kom ima zakonsko pravo biti, i ima pravo braniti svoj položaj bilo kojom silom, uključujući smrtonosnu, ukoliko ima razloga vjerovati da mu prijeti neposredna opasnost. To uključuje i javne površine. Kad bi takav zakon postojao u Hrvatskoj, branitelji u Savskoj – okupljeni na javnoj površini, na kojoj nesporno imaju pravo biti i ne moraju to nikom prijaviti – imali bi pravo braniti se od nasilnika koji su ih krenuli odande istjerati silom i puškama!

Takvi zakoni postoje u zapadnoj civilizaciji još od rimskih vremena. Nigdje u demokratskom svijetu ne postoje prosvjedi protiv nekog tko prosvjeduje protiv vlade! Može postojati prosvjed podrške vlastima – no ne i prosvjed protiv prosvjednika! Samo u fašističkim i komunističkim državama vlasti organiziraju protuprosvjede kad se protiv njih mirno prosvjeduje. Ovdje protuprosvjed, po svemu sudeći, ipak nisu organizirale vlasti, iako su ga podržali, kao što uostalom ni braniteljski prosvjed nije organizirao HDZ, kako to tvrdi partijska propaganda – no da jest, tu ne bi bilo ničeg spormog. Ne, “protuprosvjed” su organizirali su fašistički mediji koji se deklariraju kao “antifašistički”, ali ponašanje ih odaje kao fašiste. Bave se huškanjem građana na njihove sugrađane, lovom na vještice, kampanjama difamacija i kleveta, zamjenom teza. Ovaj protuprosvjed kulminacija je medijske fašizacije hrvatskog društva, jedne ogavne medijske hajke na građane koji su ovu državu branili od okupacije, a protiv koje se vodi specijalni rat kroz propagandu. Jedan naslov u “Jutarnjem” kaže, “branitelji protiv građana”, sugerirajući time da branitelji u šatoru uopće nisu građani ove zemlje! Upravo su te difamacije i bile jedan od bitnih razloga prosvjeda.

No upravo ti mediji, kroz pera velikana poput Jelene Lovrić, pišu da će, “padne li krv”, biti krivi političari! A istovremeno, njena matična novina objavljuje dva dana za redom intervju s pijanim, agresivnim, mentalno nestabilnim i besprizornim čovjekom bez ikakvih kvalifikacija, kojem je upravo njihova propaganda ispila ono malo mozga pa smatra da su mu za sve nedaće u životu krivi invalidi u Savskoj. Ne, huškanje batinaša na sto postotne invalide, ratne veterane, nije u rangu nacističkih postupaka – to je čak i gore! Pod utjecajem tog huškanja u stilu nacističke propagande, batine i uvrede je dobila i hrvatska braniteljica oboljela od raka na štakama u tramvaju, jer propaganda danas kanalizira bijes i nezadovoljstvo blesana na invalide istim metodama kojima je ona gebelsova huškala batinaše na Židove, istim sredstvima kojima je Miloševićeva medijska propaganda huškala mase na Albance, Hrvate (“ustaše”, kao i sad). Ta sredstva uvijek uključuju nazivanje žrtve pogrdnim imenima (šatordžije, šatoraši). Tako je Hitlerova propaganda Židove uvijek zvala pogrdnim imenima poput “ćifuti”, rasistička govori o “crnčugama”, a ona Miloševićeva je Albance zvala “Šiptarima”. Cilj je žrtvu dehumanizirati u očima čitatelja, predstaviti ga kao perfidno i podmuklo biće bez ičeg ljudskog u sebi.

A-gdje-je-moj-rat_ca_largeNa takvu kampanju difamacija se onda ulovi nekakav Pernar ili Grahovac, koji i sami nemaju pojma tko ih instrumentalizira i zašto. Oni su “pravi vjernici”, i kao takvi potrošna roba. Sistem je jednostavan, fašistički mediji uporno trube kako su Židovi / ustaše / Šiptari / šatoraši krivi za sve, onda pitaju nekog takvog nestabilnog tipa “tko je kriv za sve”, on ponovi ono čime mu je propaganda zatrovala mozak, a propaganda onda slavodobitno kaže, “vidite, govorili smo vam istinu, svi znaju da su oni krivi za sve”.

Tu je i obavezna zamjena teza, pa tako za pokušaj izazivanja nasilja nisu krivi oni koji su s pjenom na ustima krenuli “gurnuti šatoraše u Savu” i zapaliti im šator, nego oni koji posve legalno – što je potvrdio i ministar policije Ostojić – sudjeluju u mirnom prosvjedu. Ta zamjena teza se očituje u tome što je za iste medije koji su godinama pumpali razne manje ili više nasilne prosvjede protiv vlasti – u pravilu neprijavljene – tada to bio “festival demokracije”, iako je letjelo kamenje na policiju, dok je prosvjed branitelja “teroriziranje države”. Čime branitelji pod šatorom teroriziraju bilo koga? Osim time što postoje, što su tu, i što se ne žele sakrivati! Politički korektnim rječnikom, “izašli su iz ormara”, outali su se. I to je bio povod za agresiju spram njih, sve drugo su spinovi u koje ne vjeruju ni oni koji su ih lansirali.

Lijevi mediji tvrde da branitelji “polariziraju i dijele narod”. Tom logikom, svaki prosvjedi “polariziraju javnost”, i teroriziraju one koji se sa zahtjevima prosvjednika ne slažu! Teroriziranje javnosti su bili prosvjedi studenata koji su tražili besplatno školstvo, a koji su pritom zatočili u prostorijama Ministarstva prosvjete djelatnice koje su nakon radnog vremena htjele otići kući (što je, striktno zakonski gledano, teško krivično djelo protupravnog lišavanja slobode), i koji kolegama nisu dozvoljavali pohađati predavanja! Branitelji ne ometaju nikog tko ide u Ministarstvo ili iz njega! Svima koji su tada podržavali okupaciju fakulteta danas smeta “okupacija” javne površine, na kojoj svatko smije boraviti. Licemjerno je da novinari koji su, kad se rušilo Jadranku Kosor i kamenovalo kordone policije pred Markovim trgom, pisali da demonstracije protiv vlasti moraju biti dozvoljene svugdje, pa i pred prozorom privatnog stana premijerke ili na metar od ulaza u Vladu, slavili su to razbijanje glava kao “festival demokracije”, a danas govore kako branitelji ne bi smjeli prosvjedovati – nigdje i nikako! I nemaju pravo tražiti ništa, a najmanje da ih se tretira s poštovanjem, kao i svakog drugog građanina.

Smeta im što su zahtjevi prosvjednika “politički”, pa zašto ne bi bili? Koji prosvjedi protiv vlasti nemaju “političku pozadinu”? Usto se ne mogu dogovoriti s vlastitom glavnom, pa u jednoj rečenici kažu da su prosvjedi “politički motivirani”, otkrivajući tako svoju antidemokrasku ćud – valjda politički motivirane prosvjede smiju organizirati samo oni – da bi u drugoj rečenici vikali kako prosvjednici traže “kruha preko pogače” i još više novca (u kom slučaju motiv nije politički, no to nije niti istina jer povećanje mirovina nije zahtjev. Ali i da jest, svatko ima pravo tražiti svoja prava). No ono po čemu se određuje je li prosvjed legalan ili ne nije to je li prijavljen policiji, nije to tko ga održava i što traži, nije to jesu li zahtjevi politički – nego je li miran ili nasilan prosvjed. Mirni prosvjedi moraju biti dopušteni svima, i nemoguće ih je, kako neki traže, zabraniti jer nisu prijavljeni policiji – pa je onima koji su se pitali zašto policija ne uzme pendreke i ne navali na invalide u kolicima i rastjera ih.

“Gazeći načelo jednakosti pred zakonom, država se skrivala po mišjim rupama, smatrajući da svojim kukavičlukom prema uzurpatorima pravnog poretka brani Hrvatsku i njenu političku stabilnost. Kontraprosvjedom probio se led. Kritika braniteljskih stavova dobila je pravo građanstva”, piše Jelena Lovrić komentirajući protuprosvjede. Probajte si zamisliti da netko na takav način u medijima brani one koji su krenuli ciglama razbiti gay pride!

prosvjed_branitelji4-210215_gallery_embed_itemDržava ima dužnost osigurati jednakost građana pred zakonom, pa time mora osigurati i prosvjed u Savskoj, jer je dužnost države zaštiti svakog građanina od nasilja. Oni su za Jelenu Lovrić i većinu medija “uzurpatori javnog prostora”, ali kad su studenti prosvjedovali, to nisu bili. No, javni prostor ima pravo zaposjesti svatko! Upravo se filozofija “Occupy” pokreta bazira na “okupaciji” javnih površina, pa je upravo nevjerojatno licemjerno od njih da im smeta kad to radi netko drugi. Javni prostor pripada svima, i policija ima dužnost u tom javnom prostoru zaštiti svakog tko nije nasilan prema drugima – a u konačnici i njega, s tim da ga mora privesti. U maniri CK komitetuše, ona traži uhićenja, jednakom lakoćom kojom je tražila da tenkovi JNA okupiraju Hrvatsku. Hapsi, Ostojiću!

Međutim ministar je više puta objasnio da nema pravnog temelja za nasilno prekidanje nenasilnih prosvjeda, tim više što je Ustavni sud još davno, upravo kad su održavani prosvjedi u Savskoj koje su organizirali isti koji se sad toliko bune, presudio da to što prosvjed nije prijavljen ne može biti valjan pravni razlog da ga se prekine. Jedino može komunalni redar odrediti globu organizatorima. Logika “prosvjed nije prijavljen, pa treba prosvjednike baciti u Savu” je logika kojom bi se moglo ljude koji nisu prijavili prebivalište izbaciti iz stanova kojima su legalni vlasnici, ili u kojima imaju pravo biti!

Uostalom, dovoljno je pogledati tko su ljudi koji su ustali protiv “ustaša” pod šatorom. Mirjana Mirt, recimo. Veliki borac za demokraciju i ljudska prava, koja tvrdi da je “jedina crkva koja prosvjetljuje ona koja gori”, psuje majku i boga oca svima, podržava Putinovu okupaciju Ukrajine, i voli Jugoslaviju iznad svega, skupa s njenim diktatorom. A da, ona je žestok protivnik EU, ali mrzi hrvatski nacionalizam. EU joj je ropstvo, ali zajednička država sa Srbijom ideal. Borac za demokraciju ili jugoslavenski nacionalist? Onda Domagoj Margetić, udbaš koji je plakao Savi Štrbcu na ramenu kad su oslobođeni Gotovina i Markač. I tako dalje, redom, sve sami “prijatelji Hrvatske”, demokrati i liberali par excellence. U normalnoj državi nekog tko hvali diktatore i diktature, a naročito okupacije, ne bi nitko ionako uzeo za ozbiljno, kao ni novinarke iz CK SKJ.

U njihovom mindsetu nije teško prepoznati panslavističke ideje, ništa manje opasne od Hitlerovog pangermanizma. Katolička crkva je, jasno, zlo, jer nas dijeli od “slavenske braće”. Putin je super, Ukrajnci koji brane svoju zemlju su fašisti. Amerika, NATO i EU su zlo, oće da nas dele. Govoriti ekavicom i provocirati branitelje vičući “Ovo je Srbija” je jako napredno! Occupy Croatia, izgleda, želi upravo to što im ime kaže: okupirati Hrvatsku 2015., kad im već nije uspjelo 1991.

U izvrnutoj hrvatskoj stvarnosti koju stvaraju mediji, međutim, jedan Erceg je “pravi invalid” iako se slika na Harley Davidsonu, živahno pleše na snimkama na Youtubeu, ili visi s helikoptera. Glogoški, koji ne može sam ni na WC jer je paraliziran od vrata na dolje je “lažni branitelj”. Fred Matić, koji nikad nije objasnio temeljem čega je imao 80% invalidnosti obzirom da nikad nije ranjen i po kojem mu je to čudu međugorskom ili fatimskom nestao PTSP, je pošten, ništa lažno, a Đuro treba objaviti svoj ratni put. Batinaši koji napadaju prosvjednike su mirotvorci i “građani”, a invalidi u šatoru su “klerofašisti”! Kad bismo ljude sudili po djelima, a ne po etiketama koje im mediji lijepe, jasno je tko je tu agresor, tko je žrtva, tko je fašist, a kog se želi fizički ukloniti i oduzeti mu pravo građanstva! No to nije jasno onima kojima ni 1991. još nije jasna.

Šator na javnoj površini je najveći problem države, izgleda! Braniteljima se pokušalo zamjeriti svašta, a najviše što im mogu prigovoriti je da “prosvjed nije prijavljen policiji”, pa je to valjda opravdanje da se ritualno spali njih i šator.

Sve ovo zapravo više nego išta govori koliko su zahtjevi branitelja da se zaštiti dignitet Domovinskog rata i onih koji su u njemu sudjelovali, da ih se zaštiti od javnog progona i difamacije, i više nego opravdani. To je uostalom hajka koja traje od 2000., a na to su upozoravali i generali u pismu Mesiću koje mu je poslužilo kao izgovor da ih smijeni. Zato ova država treba ne samo ustavni zakon o braniteljima, nego i novi zakon o medijima, ali i stroge zakone o zabrani povijesnog revizionizma, i svakog relativiziranja karaktera DR, njegovog prikazivanja kao “građanskog”, i naročito zabranu, u skladu s EU zakonima i rezolucijama, slavljenja totalitarnih režima bilo koje vrste, naročito onog jugoslavenskog kojeg očito neki ne mogu prežaliti.

U konačnici, vrijeme je da netko “protuprosvjednicima”, batinašima i duhovnim nasljednicima Miloševićevih “Mitinga istine”, objasni da je rat gotov, i da su ga oni izgubili.

[ad id=”40551″]

Marcel Holjevac

facebook komentari