Pratite nas

Kultura

Fra Ilija Barišić – Od Rame do Konga

Objavljeno

na

U organizaciji Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj u ponedjeljak 15. svibnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu predstavljen je film ‘Fra Ilija Barišić – Od Rame do Konga’, autora Ivice Barišića.

Uvodeći u program Ines Soša Meštrović je u ime organizatora predstavila životopis jednog od najstarijih hrvatskih misionara fra Ilije Barišića ističući kako od 1972. godine u Kongu svakodnevno svjedoči ‘snagu vjere, ljepotu ljudskog srca i nadasve radost milosrđa’.

Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u RH vlč. Antun Štefan podsjetio je na ulogu misionara, posebno u nemirnim zemljama, gdje lokalno stanovništvo ‘nikako da živi zajedno u miru. Ono što im treba je upoznavanje Isusa koji donosi mir, a prvi koji su to činili i koji uvijek čine su misionari, Isusovi misionari, a među njima mnogima je i fra Ilija Barišić’.

Istaknuo je da ovim susretom Papinska misijska djela žele posvijestiti kako je misijska djelatnost ono najvažnije što je u Crkvi. Naime, ‘u svakoj zemlji postoji apostolska nuncijatura i Papinska misijska djela. To je važno, i ukazuje na činjenicu da se bez misija ne može živjeti, da su misije srce Crkve. Isus je prvi koji je rekao ‘idite po svem svijetu’.

Dakle, on je odlučilo da svijet djeluje misijski i tako dugo dok hodamo zemljom mi smo pravi Isusovi misionari, a jedan od takvih je fra Ilija: čovjek ne velik rastom, ali velikoga srca, uvijek nasmiješen. Upoznao je kulturu naroda u kojem živi i savršeno je naučio jezik. Ljudi ga zovu svojim najboljim prijateljem, a on i u dobru i u zlu, i u zdravlju i bolesti nikada se ne povlači i ostaje s njima vjeran do kraja poput svog Učitelja, Isusa’.

Vlč. Štefan je podsjetio kako se misijama može pomoći na dva načina. Na prvom mjestu je svakako molitva, a na drugom mjestu je materijalna potpora. Pozvao je prisutne da prema svojim mogućnostima pomažu misionare preko Papinskih misijskih djela. Naime, naglasio je, kako nikome nije zabranjeno činiti dobro, ‘pomažući preko udruga sigurno radite dobro’, no upozorio je, udruge ‘dođu, naprave i povlače se, a naši misionari tamo ostaju, žive. Ono što dobiju od vas čuvaju i to koriste za dobro mjesnoga stanovništva’.

Na kraju se još jednom osvrnuo na djelovanje fra Ilije, te zaključio kako je to ‘čovjek koji miriše na svetost, miriše na Isusa. Hvala vam što ste došli, budite i vi misionari u vašim sredinama’.

Prisutnima se obratio i snimatelj i redatelj dokumentarnog filma Ivica Barišić. Istaknuo je, kako je ovaj film nastao nakon njegovog drugog posjeta Kongu prije tri godine, a prvi je bio prije deset godina.

Pojasnio je, kako prvi dio filma govori o nečemu što je često fasciniralo fra Iliju, a to je način prijenosa i prijevoza stvari i ljudi u Kongu biciklima, motorima, kamionima. Potom autor donosi više isječaka iz djelovanja fra Ilije koji je u DR Kongu pomogao izgraditi samostan, i nekoliko škola u nepristupačnim dijelovima zemlje.

Skroman život hrvatskog misionara karakterizira briga za domaće stanovništvo, posebno za najmlađe kojima obrazovanjem nastoji osigurati bolju budućnost, a tome svjedoče razdragana lica djece, ali i starijih koji su zahvalni Bogu što im je poslao ovoga misionara.

U posljednjem dijelu filma, na dokumentaran način prikazuje se život fra Ilije, od rodnoga kraja, djetinjstva, odrastanja bez roditelja koji su rano preminuli, buđenja zvanja, do današnjih dana. Ivica Barišić je naglasio kako se ovim željela dati mogućnost upoznati ljude i kraljeve u kojima djeluje naš misionar, a sve to možda bude i poticaj za potporu.

Predstavljanju filma nazočila je i hrvatska misionarka u Ruandi s. s. Agnezija Bilić, članica Družbe službenica milosrđa. Poseban ugođaj susretu pjesmom dala je skupina iz Brazila koji ovih dana borave u Hrvatskoj zajedno s našim misionarom p. Milanom Knezovićem, članom Družbe Božje riječi (verbiti).

IKA

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ištvančićev film “Škverski kipar” oduševio Mađarsku

Objavljeno

na

Objavio

Žiri sastavljen od istaknutih mađarskih filmaša oskarovca Ferenca Rófusza, Sándora Sáre i Béle Ternovszkya dodijelio je Prvu nagradu dokumentarnom filmu “Škverski kipar” redatelja Branka Ištvančića u selekciji programa međunarodnog filma na održanom prvom Seven Hills Film Festivalu 2017. u Mađarskoj.

Nagrada je redatelju dodijeljena na završnoj ceremoniji 23. rujna 2017. u kazališnoj i koncertnoj dvorani u mađarskom gradu Komlou. Uz mađarskog oskarovca, nagradu je redatelju predao i gradonačelnik grada Komloa Jozo Polić koji je s ponosom istaknuo svoje hrvatsko porijeklo, a  koji danas živi u Mađarskoj.

Na festivalu je bio prisutan i pokrovitelj ovog značajnog događaja dr. Péter Hoppál mađarski državni tajnik za kulturu koji je svim nagrađenim autorima uputio svoju čestitku.

Dokumentarni film “Škverski kipar” govori o inženjeru strojarstva splitskog brodogradilišta Stanislavu Bavčeviću (1954-2009), “škverskom kiparu”, koji je godinama od otpadnog brodograđevnog materijala izrađivao skulpture. On je čovjek koji je u splitskom brodogradilištu našao ne samo egzistenciju već i neiscrpno vrelo inspiracije i materijala za svoju umjetnost. U onome što svima nama predstavlja gomilu otpada on je vidio beskraj figura, likova i oblika.

Uz scenarij Damira Sirkovića, kameru Borisa Poljaka i glazbu Dalibora Grubačevića, film je snimljen u produkciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana, a uz potporu, nedavno ugašenog, Dokumentarističkog fonda Grada Splita kojim se pokušavalo poticati i razvijati filmsko stvaralaštvo od strane gradskog poglavarstva u Splitu. Film je premijerno prikazan na Danima hrvatskog filma 2014. godine, potom u programu “Ješke” na Festivalu mediteranskog filma u Splitu 2014., u glavnom programu Međunarodnog festivala filmova o umjetnosti FIFA 2015., Međunarodnom festivalu dokumentarnog i antropološkog filma Pärnu 2016. i u programu niza drugih filmskih festivala.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati