Fra Josip Šoštarić: Posljedice srpske agresije i danas se osjećaju

0

Povodom posvete župne crkve sv. apostola Petra i Pavla u Šarengradu iskoristio sam prigodu i porazgovarao s domaćim, mladim i vrlo zauzetim, župnikom fra Josipom Šoštarićem.

[dropcap]P[/dropcap]rije nego što je izabrao franjevački poziv fra Josip je osjetio tvrdoću radničkog kruha i svu težinu pečalbarskog života. Izbijanjem rata u Hrvatskoj Josip se vraća u svoju domovinu i stavlja se na raspolaganje Zboru narodne garde. Nakon Domovinskog obrambenog rata odlučio je postati svećenik franjevac. Fra Josip je u ovoj župi četiri i pol godine i na toj dužnosti naslijedio je svoga, sad već pokojnog, redovničkog subrata fra Budimira Cvitkovića. U četiri i pol godine puno je toga pokrenuo. U njegove najveće zasluge zacijelo spada i temeljito obnovljena župna crkva. Kao sudionik Domovinskog rata jako je osjetljiv na političke nepravde i lopovluk. On o tome javno i otvoreno govori. Ne boji se izrečene riječi jer se i sam osobno borio za bolju i drugačiju Hrvatsku. Ova današnja nije ona za koju se on borio. Ako je suditi po njegovim prosudbama i pogledima na današnju Hrvatsku onda se može reći da se u stvarnosti crkveni ljudi bave politikom, a oni kojima je to profesija bave se politikanstvom.

Za one koji su manje upućeni treba reći da politika izvorno znači: “briga, skrb, zauzimanje za vlastiti narod!”, a “politikanstvo” je bavljenje politikom radi osobne koriste, a osobito profita. Drugim riječima politikanstvo je prodavanje magle! O tome najbolje svjedoči i primjer jednog sisačkog biskupa, mons. Vlade Košića, ili pak biskupske komisije “Justitia et pax”, što u prijevodu znači “Pravda i mir”, kojoj je on na čelu. A onih koji se bave politikanstvom ima bezbroj, pa nema mjesta ni da im navedem imena. Zar o tome ne svjedoče i tolike afere jučer i danas? Novine su pune afera kojekakvih Sanadera, županica i gradonačelnika…

Nakon što se malo pribrao fra Josip se vratio na naš zacrtani razgovor o Šarengradu, koji je svečano proslavio, u nedjelju 2. ožujka, posvetu u potpunosti obnovljene župne crkve sv. apostola Petra i Pavla. Potom je uslijedila svečana misa zahvalnica. Na kraju slavlja narod je Božji u sav glas zapjevao: “Tebe Boga hvalimo!”, a ljubav prema svojoj domovini Hrvatskoj pokazao je i pjevanjem nacionalne himne “Lijepa naša domovino!”

“U želji da se spriječi krvoproliće i potpuno uništenje starodrevnog mjesta i čitave okolice, a zbog izrazito lošeg položaja i nemogućnosti duže i učinkovitije obrane, Šarengrađani su zajedno s Iločanima, sredinom listopada 1991. godine, bili prisiljeni da napuste ovaj kraj” – ponovno započinje svoje predstavljanje župe slavljenice naš ljubazni domaćin. “JNA i njihovi bradati pomagači, potpomognuti domaćim izdajnicima, prisilili su hrvatsko pučanstvo na egzodus i višegodišnje progonstvo. Nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja Hrvati se polagano počinju vraćati u svoj srijemski kraj. Puno njih se nije vratilo i vjerojatno se više neće  nikad  niti vratiti. Agresor je uspio u svojim đavolskim namjerama očistiti od Hrvata hrvatski dio Srijema i proglasiti da oni tu nikad nisu ni bili! Posljedice rata i danas se osjećaju.  Zabrinjavajuća je činjenica” – govori nam fra Josip – “da sve veći  broj mladih odlazi u svijet. Ljudima je ubijena volja za životom. Prošle su 22  godina od Domovinskog rata,a vrijeme je ovdje stalo. Sasvim iskreno i otvoreno govori fra Josip.

U prošlosti su Šarengrađani  više i bolje živjeli od Dunava nego od oranica i srijemskih vinograda. Mnogobrojne obitelji u Šarengradu živjele su od ribolova. Danas se samo jedna obitelj bavi tim poslom. Ne što ne bi oni htjeli, nego što im se ne dozvoljava. Agresori i dalje patroliraju na Dunavu. Na Šarengradskoj adi mještani su gotovo kroz čitavu godinu držali na stotine konja, ovaca, svinja i goveda. Tek kad je pao prvi snijeg životinje su vraćane u selo. I za vrijeme bivše države ovaj je riječni otok pripadao Republici Hrvatskoj. Tijekom rata JNA je osvojila ovaj otok te ga do kraja rata drži pod okupacijom. Godine 1992. Hrvatska postaje neovisnom i odlukom Badinterove komisije republičke granice postaju državnim tako da Šarengradska ada postaje i službeno hrvatski otok pod srpskom okupacijom. Pod okupacijom i nadalje ostaju i još neki riječni otoci na lijevoj obali Dunava. Godine 2004.

Srbija povlači vojsku sa Šarengradske ade, ali je tamo i nadalje prisutna srbijanska policija. Službeni Zagreb šuti, a moji župljani i nadalje ne mogu pristupiti svojim posjedima na Šarengradskoj adi” – govori ogorčeni župnik. “Gospođa Pusić se tri put ljubi sa svojim srbijanskim kolegom, a dijelovi zemlje koju ona predstavlja su još uvijek pod srbijanskom okupacijom. To je ono politikanstvo o kojem smo govorili. U ratu je poginuo 21 mještanin, a danas ih više umire od posljedica rata i životnog beznađa. Ove godine imao sam jedno krštenje i devet sprovoda. U župi  je 1991. godine bilo tisuću i pet stanovnika, od tog broja devedeset posto bili su Hrvati, a Srba je bilo svega 4,6 posto. Samo deset godina kasnije, 2011. godine,  kod popisa pučanstva u selu je bilo 167 stanovnika manje. Ovdje se i umire ranije za deset godina u prosjeku za razliku od onih krajeva gdje rata nije bilo. Od 2002. godine u našem bivšem franjevačkom samostanu smjestila se zajednica “Cenacolo”. Radi se o mladićima koji se liječe od ovisnosti droge i alkohola. I oni žele napustiti ovu sredinu.”

Vrlo vrijedni župnik fra Josip Šoštarić se ne predaje. Na svečanom domjenku upriličenom nakon posvete crkve u iločkom hotelu “Dunav” govorili su mnogi uzvanici. I fra Josip je bio jedan od njih. Nakon zahvale svima, koji su na bilo koji način pomogli temeljitu obnovu župne crkve sv. apostola Petra i Pavla, župnik  je izrijekom zamolio domaćeg nadbiskupa mons. Đuru Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolitu, kao  i provincijalnog ministra Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Željka Železnjaka, da mu produže župničku službu u ovom mjestu barem za još nekoliko godina kako bi se kroz ovo vrijeme više posvetio radu s ljudima, a manje sa građevinskim obnovama.

 

 

Tekst i snimke: Vjenceslav Janjić

facebook komentari