Pratite nas

BiH

Fra Mario Knezović: Naši u Haagu su samo brojka – šestorka

Objavljeno

na

U Livnu je održan susret svećenika, redovnika i biskupa iz BiH. Zadivljujuće je izravno osjetiti onaj biblijski usklik koji govori kako je dobro i kako je lijepo kao braća zajedno biti.

Na susretu su se mogle zamijetiti i čuti mnogi detalji. Tako saznajemo da je u posljednje tri godine umrlo 36 svećenika a u službu je ušlo 37 novih svećenika. Tu smo u plusu za jednoga svećenika. Također doznajemo da su s prostora BiH trojica svećenika postala biskupima a ni jedan nije umro. Tu smo u još najvećem plusu.

[dropcap]V[/dropcap]ozeći se do Livna slušam kardinala Puljića na Radiopostaji „Mir” Međugorje gdje naglašava kako nekada krivo interpretiramo one Isusove riječi da je žetva velika a radnika malo. Kardinal je jasno kazao da nam nedostaje radnika. Kardinal reče da nije ključni problem nedostatka svećenika brojčano nego je problem nedostatka svećenika koji su spremni predano i marljivo raditi na njivi Gospodnjoj. Sjećam se jednoga službenoga susreta gdje se razgovaralo o budućnosti Crkve i poziciji svećenika i redovnika unutar nje. Tada se sa svih strana čulo kako su mnogi svećenici prezauzeti i da ne stižu biti dovoljno uronjeni u molitvu i da za nju imaju malo vremena. Htjelo se reći da previše aktivnosti ubija duh molitve. Ima tu i dio istine ali sam na takve tvrdnje postavio slijedeći upit: „A kako tumačiti činjenicu da se neki svećenici, koji se nisu slomili radeći i koji imaju dovoljno vremena, zbog toga nisu pretvorili u velike molitelje?” Na taj upit sam dobio odgovor u obliku šutnje i pogleda jer logika je sama za sebe dala odgovor. To je ipak složenije pitanje i opasno je pojednostavljivanje stvari. Mi svakako trebamo ponajprije svećenike koji mole, koji su duhovni ali trebamo i svećenike koji uz to izgaraju, rade kao što naglasi kardinal.

Na ovome susretu Livnu uglavnom su bile sijede ili proćelave svećeničke glave kao što je i moja. Tu se moglo vidjeti mnoge starije svećenike zanosne i još uvijek neumorne, ali se moglo vidjeti i mlade svećenike bez zanosa i s osjećajem umora. Isto tako se, bez obzira na dob i staž, moglo zamijetiti i obrnutu situaciju. Dakle, godine nisu one koje određuju angažman i zanos. Tu bi Sveti Pavao preko svoje poslanice vjerojatno izgovorio kako jaki trebaju nositi breme slabijih.

Nije na odmet naglasiti da u BiH djeluje 580 svećenika i da ih još 248 djeluje u ranim dijelovima svijeta. To je duhovni bazen koji obećava. Kardinal je u uvodnim riječima Svete mise kazao da se Crkva i svećenici međusobno ne smiju zatvarati jer ono što se zatvara trune. Zapitati se jesmo li na tragu onoga da ćemo se više povezati iz uvjerenja i ljubavi a ne na prisili i uslijed ugroze od strane neimenovanoga neprijatelja? Isus kaže budimo jedno. Za taj put treba više uvažavanja a sve manje podizanja prsta i iščitavanja slova zakona i naglašavanja moći jačega.

Naši u Haagu su brojka – šestorka

Donesena je prvostupanjska presuda za optužene Hrvata iz BiH. Ti optuženi Hrvati ponajčešće u zagrebačkim medijima bivaju nazvani „bosanski Hrvati” ili još tužnije i ružnije „bosanska šestorka”. Inače je iritirajuće čuti kad mediji i hrvatski političari govore tako paušalno i bezlično. A i onda kad izgovore Hercegovina to s takvim naglaskom kažu da je bolje da i ne govore. Uz sve to jasno nam je bilo kakav odnos prema optuženim Hrvatim iz BiH ima nacionalna (mnogi je već zovu Radmanova) televizija. Tako je čitanje presude bilo emitirano na četvrtome programu HRT-a. Vjerojatno da ima peti ili stoti program na njemu bi se emitiralo ono što se tiče nas Hrvata iz BiH. Eto, mi smo njima četvrti ili posljednji program. No, oni su nama ipak na prvome programu srca koje prelazi granice onoga što je zapovjeđeno iz Bruxellesa. Takva jedna od zapovijedi je da prigodom prelaska granice moramo imati 100 ili više Eura. Kao da je to nama problem. Ako smo za tu svoju Hrvatsku, a i opet bi to učinili, mogli davati živote možemo i 100 Eura. Ne mogu nas prezreti koliko mi možemo Domovinu voljeti!

Uz ovo jedan vrlo zločesti, korumpirani i pristrani Internet portal, koji nosi ime kao jedna bivša slavna glazbena grupa iz Sarajeva, objavljuje kako je skandalozno i sramotno da je kardinal Puljić u zatvoru posjetio, kako oni pišu, ratnoga zločinca Darija Kordića. Bez obzira što je i tko je Dario Kordić kardinalova je obveza činiti ono na što njega i nas djela milosrđa potiču a to je da utamničenoga pohodimo. Uz to što su prozvali kardinala hajka nakon presude, kojom se želi zločinačkim proglasiti jedan cijeli narod, prenijela se i na ranjenu i herojsku Središnju Bosnu.

Tamo dolazi televizijska ekipa, po već planiranome bošnjačkome zadatku, isprovocirati jednu hrvatsku prognaničku obitelj iz Travnika koja se nastanila u Vitezu. Tako vlasnika kuće i glavu obitelji pitaju zašto na svojoj kući drže, kako polupismena novinarka reče, šahovnicu. Za njih je zastava jedne nacije jednoga konstitutivnoga naroda šahovnica. Iz svega vidimo kako se iz ove vrlo opasne i pristrane presude prave različite političke konstrukcije. Mi dobro znamo da u Haagu nisu sveci, ali još bolje znamo da tamo nisu ni zločinci osobito ne formulirani pod imenom „šestorka”. Ako netko i jest kriv i odgovoran takav ima ime i prezime. A imena onih koje mediji i odlutala politika bezdušno pretvaraju u skupnu brojku su: Bruno Stojić, Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Berislav Pušić, Milivoj Petković i Valentin Ćorić. Pomolimo se za njih i njihove obitelji!

Srpski maturanti u dobru djelu

Eto, došao je trenutak da pohvalim i ono što dolazi iz zemlje koja je mnogima nanijela puno zla. Naime, maturanti iz Gimnazije u Pirotu u Srbiji odlučili su se za predivnu gestu. Oni su umjesto za skupocjena odijela i haljine za maturalnu zabavu taj novac dali u humanitarne svrhe u korist oboljelih u svome gradu. Tako su maturanti svojim gradom prošetali u običnim majicama na kojima je pisalo: „Tvojih pet minuta sjaja – nečiji cijeli život”.

Možda ovaj čin može biti poticaj i maturantima na našim prostorima koji za nekoliko kvadrata platna (haljina i odijela) daju ogromne svote novca. Dok se neki roditelji zbog toga zadužuju doznajemo da je jedna maturantica s hercegovačkih prostora za svoju haljinu, koju je kupila u europskoj metropoli, platila 3.100 KM. O tome se i sama stigla hvalila na svome fejsbook profilu. I umjesto da se u njoj pokaže važnijom i ljepšom od drugih, što je valjda glavna strategija i cilj, dogodila se nesreća (ili sreća to je pitanje!) jer je netko neodgovoran pustio da mu ostatak cigarete vjetar odnese i proprži tu istu haljinu. Valjda su onda suze ugasile tu žeravicu!

Lijepo je da se maturanti dolično urede. No, zašto se utrkivati u onome što je nevažno. Na primjeru srpskih maturanata vidimo da odijelo ne čini čovjeka i da se nekad može i drugačije razmišljati. Puno je važnije odjenuti sebe u plašt milosrđa nego preko luksuzna i izazovna odijevanja razgolićiti svoju intimu i pokazivati se važnijim od drugih.

Tko su bili taoci u Sarajevu?

Prosvjednici su u Sarajevu blokirali Parlament i u njemu kao taoce držali domaće političare i inozemne predstavnike. Premda je pitanje jesu taoci oni ispred parlamenta ili oni u njemu? U smisao prosvjeda ne želim ulaziti. Želim samo prokomentirati izjave političara koji rekoše da su bili gladni, nesigurni, uplašeni i da smo se tako pred strancima osramotili. Kako se možemo osramotiti pred onima koji su izgubili svaki obraz i dopustili da samo Sarajevo, pa i većina BiH, tijekom rata bude taoc međunarodne zajednice koja nije htjela prstom maknuti? Kako smo se mogli osjećati jadno zbog njihove gladi i nesigurnosti kad su upravo njihovom zaslugom stanovnici ove zemlje dovedeni u sveopću glad i postali smo taoci različitih interesa i politika?

Da je tomu tako pokazuje zadnje službeno izvješće u kojem je BiH najsiromašnija zemlja u Europi. Kad ćete vi nas pustiti na slobodu i dati nam kruha vikao je jedan izgladnjeli starac bez ijednoga zuba. Taj vapaj neće čuti Valentin Inzko koji mjesečno inkasira i do 50 tisuća KM. Njima je kaos unosan posao!

piše : fra Mario Knezović/ Naša ognjišta/frama-posusje.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati