Fra Mario Knezović: Naši u Haagu su samo brojka – šestorka

0

U Livnu je održan susret svećenika, redovnika i biskupa iz BiH. Zadivljujuće je izravno osjetiti onaj biblijski usklik koji govori kako je dobro i kako je lijepo kao braća zajedno biti.

Na susretu su se mogle zamijetiti i čuti mnogi detalji. Tako saznajemo da je u posljednje tri godine umrlo 36 svećenika a u službu je ušlo 37 novih svećenika. Tu smo u plusu za jednoga svećenika. Također doznajemo da su s prostora BiH trojica svećenika postala biskupima a ni jedan nije umro. Tu smo u još najvećem plusu.

[dropcap]V[/dropcap]ozeći se do Livna slušam kardinala Puljića na Radiopostaji „Mir” Međugorje gdje naglašava kako nekada krivo interpretiramo one Isusove riječi da je žetva velika a radnika malo. Kardinal je jasno kazao da nam nedostaje radnika. Kardinal reče da nije ključni problem nedostatka svećenika brojčano nego je problem nedostatka svećenika koji su spremni predano i marljivo raditi na njivi Gospodnjoj. Sjećam se jednoga službenoga susreta gdje se razgovaralo o budućnosti Crkve i poziciji svećenika i redovnika unutar nje. Tada se sa svih strana čulo kako su mnogi svećenici prezauzeti i da ne stižu biti dovoljno uronjeni u molitvu i da za nju imaju malo vremena. Htjelo se reći da previše aktivnosti ubija duh molitve. Ima tu i dio istine ali sam na takve tvrdnje postavio slijedeći upit: „A kako tumačiti činjenicu da se neki svećenici, koji se nisu slomili radeći i koji imaju dovoljno vremena, zbog toga nisu pretvorili u velike molitelje?” Na taj upit sam dobio odgovor u obliku šutnje i pogleda jer logika je sama za sebe dala odgovor. To je ipak složenije pitanje i opasno je pojednostavljivanje stvari. Mi svakako trebamo ponajprije svećenike koji mole, koji su duhovni ali trebamo i svećenike koji uz to izgaraju, rade kao što naglasi kardinal.

Na ovome susretu Livnu uglavnom su bile sijede ili proćelave svećeničke glave kao što je i moja. Tu se moglo vidjeti mnoge starije svećenike zanosne i još uvijek neumorne, ali se moglo vidjeti i mlade svećenike bez zanosa i s osjećajem umora. Isto tako se, bez obzira na dob i staž, moglo zamijetiti i obrnutu situaciju. Dakle, godine nisu one koje određuju angažman i zanos. Tu bi Sveti Pavao preko svoje poslanice vjerojatno izgovorio kako jaki trebaju nositi breme slabijih.

Nije na odmet naglasiti da u BiH djeluje 580 svećenika i da ih još 248 djeluje u ranim dijelovima svijeta. To je duhovni bazen koji obećava. Kardinal je u uvodnim riječima Svete mise kazao da se Crkva i svećenici međusobno ne smiju zatvarati jer ono što se zatvara trune. Zapitati se jesmo li na tragu onoga da ćemo se više povezati iz uvjerenja i ljubavi a ne na prisili i uslijed ugroze od strane neimenovanoga neprijatelja? Isus kaže budimo jedno. Za taj put treba više uvažavanja a sve manje podizanja prsta i iščitavanja slova zakona i naglašavanja moći jačega.

Naši u Haagu su brojka – šestorka

Donesena je prvostupanjska presuda za optužene Hrvata iz BiH. Ti optuženi Hrvati ponajčešće u zagrebačkim medijima bivaju nazvani „bosanski Hrvati” ili još tužnije i ružnije „bosanska šestorka”. Inače je iritirajuće čuti kad mediji i hrvatski političari govore tako paušalno i bezlično. A i onda kad izgovore Hercegovina to s takvim naglaskom kažu da je bolje da i ne govore. Uz sve to jasno nam je bilo kakav odnos prema optuženim Hrvatim iz BiH ima nacionalna (mnogi je već zovu Radmanova) televizija. Tako je čitanje presude bilo emitirano na četvrtome programu HRT-a. Vjerojatno da ima peti ili stoti program na njemu bi se emitiralo ono što se tiče nas Hrvata iz BiH. Eto, mi smo njima četvrti ili posljednji program. No, oni su nama ipak na prvome programu srca koje prelazi granice onoga što je zapovjeđeno iz Bruxellesa. Takva jedna od zapovijedi je da prigodom prelaska granice moramo imati 100 ili više Eura. Kao da je to nama problem. Ako smo za tu svoju Hrvatsku, a i opet bi to učinili, mogli davati živote možemo i 100 Eura. Ne mogu nas prezreti koliko mi možemo Domovinu voljeti!

Uz ovo jedan vrlo zločesti, korumpirani i pristrani Internet portal, koji nosi ime kao jedna bivša slavna glazbena grupa iz Sarajeva, objavljuje kako je skandalozno i sramotno da je kardinal Puljić u zatvoru posjetio, kako oni pišu, ratnoga zločinca Darija Kordića. Bez obzira što je i tko je Dario Kordić kardinalova je obveza činiti ono na što njega i nas djela milosrđa potiču a to je da utamničenoga pohodimo. Uz to što su prozvali kardinala hajka nakon presude, kojom se želi zločinačkim proglasiti jedan cijeli narod, prenijela se i na ranjenu i herojsku Središnju Bosnu.

Tamo dolazi televizijska ekipa, po već planiranome bošnjačkome zadatku, isprovocirati jednu hrvatsku prognaničku obitelj iz Travnika koja se nastanila u Vitezu. Tako vlasnika kuće i glavu obitelji pitaju zašto na svojoj kući drže, kako polupismena novinarka reče, šahovnicu. Za njih je zastava jedne nacije jednoga konstitutivnoga naroda šahovnica. Iz svega vidimo kako se iz ove vrlo opasne i pristrane presude prave različite političke konstrukcije. Mi dobro znamo da u Haagu nisu sveci, ali još bolje znamo da tamo nisu ni zločinci osobito ne formulirani pod imenom „šestorka”. Ako netko i jest kriv i odgovoran takav ima ime i prezime. A imena onih koje mediji i odlutala politika bezdušno pretvaraju u skupnu brojku su: Bruno Stojić, Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Berislav Pušić, Milivoj Petković i Valentin Ćorić. Pomolimo se za njih i njihove obitelji!

Srpski maturanti u dobru djelu

Eto, došao je trenutak da pohvalim i ono što dolazi iz zemlje koja je mnogima nanijela puno zla. Naime, maturanti iz Gimnazije u Pirotu u Srbiji odlučili su se za predivnu gestu. Oni su umjesto za skupocjena odijela i haljine za maturalnu zabavu taj novac dali u humanitarne svrhe u korist oboljelih u svome gradu. Tako su maturanti svojim gradom prošetali u običnim majicama na kojima je pisalo: „Tvojih pet minuta sjaja – nečiji cijeli život”.

Možda ovaj čin može biti poticaj i maturantima na našim prostorima koji za nekoliko kvadrata platna (haljina i odijela) daju ogromne svote novca. Dok se neki roditelji zbog toga zadužuju doznajemo da je jedna maturantica s hercegovačkih prostora za svoju haljinu, koju je kupila u europskoj metropoli, platila 3.100 KM. O tome se i sama stigla hvalila na svome fejsbook profilu. I umjesto da se u njoj pokaže važnijom i ljepšom od drugih, što je valjda glavna strategija i cilj, dogodila se nesreća (ili sreća to je pitanje!) jer je netko neodgovoran pustio da mu ostatak cigarete vjetar odnese i proprži tu istu haljinu. Valjda su onda suze ugasile tu žeravicu!

Lijepo je da se maturanti dolično urede. No, zašto se utrkivati u onome što je nevažno. Na primjeru srpskih maturanata vidimo da odijelo ne čini čovjeka i da se nekad može i drugačije razmišljati. Puno je važnije odjenuti sebe u plašt milosrđa nego preko luksuzna i izazovna odijevanja razgolićiti svoju intimu i pokazivati se važnijim od drugih.

Tko su bili taoci u Sarajevu?

Prosvjednici su u Sarajevu blokirali Parlament i u njemu kao taoce držali domaće političare i inozemne predstavnike. Premda je pitanje jesu taoci oni ispred parlamenta ili oni u njemu? U smisao prosvjeda ne želim ulaziti. Želim samo prokomentirati izjave političara koji rekoše da su bili gladni, nesigurni, uplašeni i da smo se tako pred strancima osramotili. Kako se možemo osramotiti pred onima koji su izgubili svaki obraz i dopustili da samo Sarajevo, pa i većina BiH, tijekom rata bude taoc međunarodne zajednice koja nije htjela prstom maknuti? Kako smo se mogli osjećati jadno zbog njihove gladi i nesigurnosti kad su upravo njihovom zaslugom stanovnici ove zemlje dovedeni u sveopću glad i postali smo taoci različitih interesa i politika?

Da je tomu tako pokazuje zadnje službeno izvješće u kojem je BiH najsiromašnija zemlja u Europi. Kad ćete vi nas pustiti na slobodu i dati nam kruha vikao je jedan izgladnjeli starac bez ijednoga zuba. Taj vapaj neće čuti Valentin Inzko koji mjesečno inkasira i do 50 tisuća KM. Njima je kaos unosan posao!

piše : fra Mario Knezović/ Naša ognjišta/frama-posusje.com

facebook komentari