Pratite nas

Herceg Bosna

Fra Mario Knezović: O braniteljima, Šešelju i misama preko veze

Objavljeno

na

‘Bolje mrtav nego živ branitelj.’

Više od jednoga mjeseca hrvatski branitelji prosvjeduju pred Ministarstvom obrane u Zagrebu. Tamo ih je okupila nevolja i ljubav za Domovinu. Dižu glas kako bi očuvali svoja krvlju stečena prava. Ne,ne zanimaju me lažni branitelji i ostali hoštopleri koji su unovčili svoje dezerterstvo. Zanimaju me istinski branitelji koji su s krunicom oko vrata i goloruki pošli braniti dom i Domovinu. Takvi zavrjeđuju trajno i najveće poštovanje. Tu ne treba nikakva analiza. Branitelju, invalidupripada sve poštovanje, divljenje, ljubav. Oni su uzori. Boli činjenica da su nam, kako reče u Vukovaru dubrovački biskup Mate Uzinić, mrtvi branitelji heroji, a živi teret. Znači li to da bi nam samo mrtvi branitelji bili vrijedni ljubavi, poštovanja, divljenja i buketa cvijeća? U starozavjetnoj knjizi Sirah piše kako njegovo srce rastužuje da ratnik stari u bijedi. A mnogi naši ne samo da stare u bijedi nego se i ubijaju u mladosti.No, ova Sirahova tuga ne dotiče one na vlasti.Njih rastužuje što branitelji traže svoja prava. Njima je lijepo sjediti u foteljama i uživati privilegije u državi za koju je netko drugi plaćao životom. Slušam izjavu branitelja koji je stradao na takav način da je izgubio govor i sluh, a lice mu je bilo u prasku granate unakaženo. Kada je nakon duga liječenja došao kući, on reče da mu je od svega najteže bilo to što je čuo od svoje kćeri da to nije njezin tata. Pitati se tko ičim može nadoknaditi taj gubitak? Zar se može nadoknaditi mrtav otac time što imaš pravo biti primljen na fakultet? Dok u svijesti svakoga čestita čovjeka ne bude misao i osjećaj da su nam branitelji uzori, a ne teret i sramota,nećemo kao uljuđeno društvo naprijed. Branitelji su zalog bolje budućnosti, a ne tegobna sudbina prošlosti. U njima i kroz njih ne treba gledati mirovine koje primaju, nego treba gledati slobodu u kojoj i mi možemo ostvariti svoju plaću. Njih trebamo čuti, a ne ušutkivati. Njihove suze trebamo brisati, ne biti uzrok suza naših heroja. Istinski branitelji su čuvari vrijednosti i ideala koji su nas vodili na putu slobode. Ako te ideale i vrijednosti izgubimo, a neki to žele, izgubit ćemo i mučenički dobiveni Domovinski rat.

Hoće misu preko veze

«Fratre, htio bih platiti svetu misu za svoga pokojnoga oca», tako reče vjernik svomu svećeniku. Na to mu fratar uljudno kaže da su svi termini popunjeni i da ne može na traženi datum upisati njegovu misnu nakanu. Na to je ovaj vjernik, pomalo ljutit, rekao kako je on gotovo svakodnevno na svetoj misi i da mu zbog toga pokuša fratar osigurati misu preko reda i zanemariti ustaljena pravila. Svašta. Umjesto da ovaj vjernik, što je očekivati, kaže kako njemu nije važan datum ili ciljani termin, on hoće nešto „preko veze”. Teško bi se moglo iz postupanjatoga vjernika zaključiti da je ta sveta misa doticala srce jer očito ga nije to otajstvo naučilo poniznosti, pravičnosti i skromnosti. On i svoje sudjelovanje na misi želi kapitalizirati. To je čista trgovina. To su misli ovoga svijeta. Takve je Isusu istjerivao iz hrama. Biti svakodnevno na svetoj misi i ne shvatiti da je svaka sveta misa vječna gozba i da nije najvažnija datumska određenost, znači biti pored izvora vodea umrijeti od žeđi. Inače, čudna je svijest vjernika oko misnih nakana za pokojnike. Povremeno kao da od Boga želimo načiniti statističara ili kroničara naših prigoda. Kada ćemo konačno shvatiti i povjerovati da datumi nisu važni, nego otvoreno srce koje moli. Dobro je da je ovaj fratar ostao dosljedan pa nije popustio nepravednim zahtjevima.Ne činimo od Božje kuće kuću trgovačku jer ćemo tako u konačnici duhovno bankrotirati.

Dobro je što je Šešelj na slobodi

Vjerojatno se čudite naslovu da je dobro da je Vojislav Šešelj na slobodi. Pokušat ću opravdati tu tvrdnju. Mislim da nikomu zdrava razuma i bistra prosuđivanja nije potrebno dokazivati (osim haaškomu sudu) kako je Šešelj čovjek koji je zlom, širenjem mržnje i zadahom smrti hodio našim prostorima. Sijao je smrt u ime ideje o Velikoj Srbiji. Također nije potrebno iznova napominjati kako je sud iz Haaga politička institucija zaogrnuta u plašt pravosuđa koje se davno pozdravilo s pravdom i razišlo s istinom. Kažu kako su Šešelja pustili na slobodu jer je ozbiljno bolestan i kako valjda čekaju da dostojanstveno umre u krugu obitelji i svojih četničkih simpatizera. Kakve li mučke ironije! Dopušta se čovjeku koji se nije pokajao, koji nije svoja zla oplakao, koji nije izrazio nikakvo žaljenje zbog tuđih suza,nije žalio za tuđu smrt, da umre dostojanstveno okružen osobama koje ga vole.Taj isti Šešelj je sa svojim istomišljenicima ubijao ljude koji nisu imali nikakvu priliku za dostojanstvenu smrt.Mnogi od njih još uvijek nemaju pravo ni na grob, a Šešelju se osigurava apartmansko liječenje. Zlo se nagrađuje, a žrtvu se ponižava. Tako su te nevine žrtve još jednommučki ustrijeljene. Nakon njegova puštanja na slobodu u Beograd je pristigao glavni tužitelj Haaškoga suda Brammertz koji je rekao da bi se tužiteljstvo imalo razloga žaliti na odluku Šešeljava puštanja na slobodu ali da to neće učiniti. Tako je Brammertz, možda i nesvjesno, potvrdio da je taj sud politička, a ne pravna institucija. Neće Brammertz reagirati jer mu je tako naređeno „odozgor”. Neće reagirati tzv. međunarodna zajednica jer bi morala mijenjati svoje običaje postupanja. Kada nije reagirala i spriječila masovna smaknuća u Srebrenici, rušenje Vukovara, pokolj na Ovčari, zašto bi sada reagirala i oko Šešelja koji je bio dionik tih zvjerstava.Nisu ga zaustavljali tada, pa što bi i sada? A sada da pokušam obraniti postavljenu tezu iz naslova zašto mislim da je, vidi ludosti, dobro da je Šešelj na slobodi. Dobro je zato što se, kako Sveto pismo piše „razotkriju namisli mnogih srdaca” (Lk 2,35). Naime, taman kada su se nanovo počele začinjati, pa onda i rađati ideje o „bratstvu i jedinstvu” naroda na prostoru bivše države, pojavila se stvarna istina na obzorju. Šešelj je okupio svoje pristaše, ito ne mali broj njih, i ponovno obnovio planove o Velikoj Srbiji. Opet bi on sa svojim istomišljenicima sijao smrt kako bi Srbima stvarao bolji život. Ovakve ideje nisu umrle u Srbiji ma koliko se sadašnje njihovo vodstvo, što pozdravljam, od toga distanciralo. Šešelj je svojim dolaskom pomeo mnoge planove o pripremljenome zagrljaju Srba i Hrvata (čitaj političkoga vodstva tih država). Šešelj im je pokvario „merak”. On je prisilio i državni vrh iz Hrvatske da bar malo digne glavu iz mraka. Čak je i Vesna Pusić reagirala kazavši da je na slobodi „poludjeli ratni zločinac”. Zato mislim da je dobro da se i ova predstava odigrala kako bi nas držala budne i na oprezu, kako bi nas očuvala naivnosti mišljenja kako su neprijatelji mačeve prekovali u plugove, a koplja u srpove. Zlo nije pokopano jer su njegovi protagonisti na životu, i štoviše na slobodi kao nagradi za zlodjela. A sve je u kontekstu Šešelja najbolje izraziti starom izrekom kako ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag.

Piše: fra Mario Knezović / [email protected]

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 22. obljetnici vojno-redarstvene operacije Maestral

Objavljeno

na

Objavio

Obilježena 22. obljetnica vojno-redarstvene operacije Maestral

U srijedu 13. rujna 2017. obilježena je 22. obljetnica oslobođenja hrvatskoga kraljevskog grada Jajca kada su združene snage Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske u vojno-redarstvenoj akciji “Maestral” oslobodile Jajce nakon trogodišnje okupacije.

Dan je to kada se tisuće Hrvata iz BiH i RH uz mještane Jajca i okolnih krajeva sa svojim obiteljima, rodbinom, gostima i prijateljima okupe kako bi iskazali zahvalnost hrabrim braniteljima i osloboditeljima i prisjetili se vremena slave i ponosa, ali i kalvarije kroz koju su svi skupa prolazili ratnih 90-ih godina.

Središnja svečanost obilježavanja 22. obljetnice oslobođenja Jajca počela je mimohodom veterana i ratnih zastava postrojbi Hrvatskih snaga od Vodopada, preko središta grada do Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, uz pratnju Prvog benda vojnog orkestra Oružanih snaga BiH.

Sv. misu za poginule predvodio je fra Jure Tokalić koji je u nadahnutoj propovijedi naglasio važnost ovoga dana kada je prije 22. godine hrvatski narod Jajca ponovno obasjalo sunce te je dočekao biti svoj na svome. Poruka je to, kako je rekao, i današnjim naraštajima da ne napuštaju rodne grude za koje su toliki hrabri branitelji dali svoje živote.

U Domu kulture održana je svečanom akademija na kojoj su govorili brojni uzvanici,  a svima se zahvalio Ante Brtana ispred braniteljske udruge „13.rujan“ koja je bila organizator  svečanosti.

Govor generala zbora Stanka Sopte, zapovjednika glavnih snaga za oslobađanje Jajca

POŠTOVANI PRIJATELJI, DRAGI HRVATI, DRAGI JAJČANI, SVI VI IZ DALEKA,VI KOJI STE DIONICI SLOBODE, ČESTITAM VAM NA VAŠOJ PLEMENITOSTI S KOJOM ISKOVAŠTE SLOBODU HRVATSKOM KRALJEVSKOM GRADU JAJCU!

Od 1996.godine, od prve obljetnice, sve ove godine okupljamo se 13.rujna, kako bi izrazili zahvalnost za svaku kap krvi koja je prolivena za slobodu Hrvatskog naroda, za svaki čin plemenitosti koji je u nju utkan, a osobito se spominjemo svih života koji su položeni kako bi sloboda bila nova kolijevka rađanja.

Trinaestog  rujna 1995. godine, nakon višemjesečnih oslobodilačkih operacija, Cincar, Zima 94, Skok 95, Vrilo 95, Ljeto 95, Oluja te Maestral, koje su provodile Hrvatske snage, preko Kupresa, Glamoča, Grahova, Knina, oslobođen je Hrvatski kraljevski grad Jajce cijelo Pougarje s Dobretićima i Podmilačje sv.Ive.

Prisjetimo se  postrojbi Hrvatskih snaga sastavljenih od HVO-a i HV-a, koje su činile okosnicu u operaciji Maestral na pravcu oslobađanja Jajca. To su: 2.gbr HVO, SP MUP-a HRHB, bojna HVO Jajce, ppnHVO Gavran-2, 81.gb HV, 1.gbr HVO, 60.dgb HVO, 22.do HVO, sts GS HV, 4.gbr HV, 7.gbr HV, 1.hgz HV, 3.gbr HVO, snage u potpori ZP HVO Tomislavgrad, ZP HVO Mostar i ZP HVO Vitez.

Trinaestog rujna 1995. godine u jutarnjim satima na tvrđavi Hrvoja Vukčića Hrvatinića  zavijorila je Hrvatska zastava, podigoše je hrabri bojovnici nakon teških borbi i velikih žrtava, te tim činom napaćenom puku obznaniše slobodu.

I evo nas opet tu na zidinama našeg hrvatskog i kraljevskog grada Jajca 22. godine nakon oslobođenja od srbočetničkog agresora i JNA. Osjećaj nam nadima grudi, i ispunja nas ponosom, ali i tugom i boli. Jer mnogi su naši prijatelji suborci, mnogi su naši vitezovi za slobodu Jajca darovali svoje živote.

Njihovi su životi u temeljima slobode hrvatskog kraljevskog grada Jajca. To na žalost uvijek i ponovno moramo naglašavati jer mnoge na čudan način opija zaborav, a mnogi ne žele povijest čitati onako kako je ispisana i kako je nastala. A ovdje je, kao i na tolikim drugim mjestima u našoj Domovini, ispisana krvlju najboljih hrvatskih sinova.

Zato, kad mnogi danas uzmu u ruku pero da se dnevnopolitički predstavljaju, moraju znati temeljni postulat. Svi, pa i dnevnopolitički poslovi moraju počivati na istini. A istina je hrvatskog kraljevskog grada Jajca da su ga oslobodile postrojbe Hrvatskih snaga. Svjedočim to, kao što i vi svjedočite, a mi smo dionici tih slavnih bitaka i danas to na 22. obljetnicu ponovno potvrđujemo.

Kako rekosmo, postulat istine je postulat slobode, i on nas obvezuje govoriti po istini, a istina je da su nas u vremenima borbe za slobodu i opstojnost Hrvatskog naroda vodili dični ljudi, na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, ministrom obrane Gojkom Šuškom, Matom Bobanom, generalom Antom Gotovinom i mnogi drugi koji za svoj obol ne dobiše zasluženi spomen, već na žalost, upravo lažnim svjedočenjima na montiranim procesima nastaviše svoju osobnu patnju i žrtvu, koja Hrvatski narod prati stoljećima do današnjih dana.

Podignimo ponosno glave, to smo dužni našim ratnim prijateljima koji danas nisu ovdje s nama!

Neka je hrvatskom kraljevskom gradu Jajcu čestita 22. obljetnica. Neka je mir vječnosti i laka gruda zemlje Hrvatske našim poginulima. Neka je iskrena sućut njihovoj djeci, obiteljima i roditeljima. Neka nam je svima u svijesti i u pameti, činjenica da je ovaj grad slobodan jer su to htjele i učinile i svoju krv za to prolile postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i Hrvatske vojske.

Živjeli!             

Kamenjar.com                

facebook komentari

Nastavi čitati

Herceg Bosna

STARA SELJAČKA KUĆA U HERCEGOVINI

Objavljeno

na

Objavio

Ozidana suhoziđinom, slamnim krovom pokrivena, nalazila se stalno u opasnosti: da je voda ne poruši i odnese, da je vatra ne zapali i da je vjetri ne obore. Vijekovima nad njom bjesniše munje i gromovi. Stalno bijaše u buri i oluji.

Pa ipak, usprkos svemu tomu, ona je stoljećima odolijevala tim prirodnim opasnostima, nije se dala ni da je zub vremena sruši, nego je ostajala uvijek na uzgoru. Pravo je čudo božije da je ništa taiko slabu i čađavu nije moglo uništiti.

A kako je nekad izgledala ta naša starinska seljačka kuća i kakav je bio obiteljski život u njoj, najbolje se može saznati iz jednog pisma našega poznatog pjesnika fra Grge Maontića. To njegovo pismo, koje je pisao iz kreševskoga samostana jednom svom prijatelju, glasi ovako:

»Dragi prijatelju! slike ovoga samostana nema, jerbo još nije osim polovinu dovršen, a ako bi se pak rad imati sliku moje kućice rođenice ne trebuje Ti ići na Posušje jer je podaleko, nego uzmi alat pak sam sobom ozidaj zid od nekresanih stiena u: duljinu pet metara ili šest aršina naših, a u širinu četeri podpuna metra, a u visinu pak ozidaj od prilike dva metra jedna spram drugim, potom na vienčanici digni u visinu rogove preko kojih razradi i ponamješćaj letve drvenim klanima (utvrđenim pak onda lozom povezane snopiće ražove ševari pokititi po letvama, eto Ti krova za po ljudskog vieka durećna.

Na sriedi kuće nabij ognjište, stava priikladanj od gvožđa na što ćeš drva naslagati, objesi zemljanu kotlušu na komaštre o gredu, uspi koju šaku brašna, podjari drva da kotluša ključa, kad se provari, imat ćeš kašu koja će se varenikom zabielit. Postavi siniju ravno, na kojoj razmetni kašike i uza svaku po komad kruha kakva je Bog dao, onda po kašikama i po komadovima poredaj čeljad oko sinije, prekrsti se i izmolivši Oče naš srči s njima, a zovnut će Te, nego čuvaj se da se srčući ne ožežeš. Po tome berićetu čeljad će oko vatre svako na svoje mjesto sjesti, a Rade će skinuti gusle s klina pa sjednuvši u uglu zacvieliti gudalom i pjevajući junačku davoriju razgovarati svoju domaćicu i uz nju dvoje njezine djece, a i petero pokojnog Grge dječice manje i odrasle. Tu bi mogao opaziti da od ono petero siročadi jedan muškić ponajživlje pilji u strica i jagmi predivo pjesme kao da će je sutradan kod kozlića raspredati.

Rade će guslama o klin, pa i on i ciela čeljad po redu pod biljce vunene naporedo kao klađići i pospu kao poklani. Ako li im u dobar, čas bura zazviždi, a vatra se . uduhne, tada pod biljcama nastaje bobonjanje:« bo, bo, bo! od studeni sve da zub o zub zveči. Rano skoče pak za ,poslima kud koji. Urani i Ti prijatelju! Pak iz tog dvora davorova pođi s Bogom!«

Eto iako je naš fra Grga pjesnički slikovito opisao svoju rodinu, kuću u selu Raslovači potkraj Posušja, a takva je doista i bila naša starinska ‘seljačka’ kuća i život u njoj.

Blidinje.NET

facebook komentari

Nastavi čitati