Pratite nas

Komentar

Fra Mario Knezović: Tko su luđaci za Ivu Josipovića?

Objavljeno

na

Čitajte koja je poruku i pouku izbora u BiH. Tekst donosi i odgovor tko su za Ivu Josipovića luđaci, a tu je i upit o svećeniku s punim džepom novca.

Povijesni izbori i politički lonac

Koliko li smo puta čuli kako nogometna reprezentacije Hrvatske igra sudbonosnu ili povijesnu utakmicu. Na te tvrdnje igrači su znali reći da su se naigrali tih tzv. „povijesnih utakmica”. Očito je taj pritisak o važnosti nekoga događaja odlika brojčano manjih nacija i država. Njemačka rijetko igra takve „povijesne utakmice”. Oni igraju i pobjeđuju bez bremena na leđima da će propasti svijet ako se ne pobijedi.

Mario-Knezović-600x369Slično ovoj nogometnoj tvrdnji slušamo od vodećih hrvatskih političara u Bosni i Hercegovini. Neprestano smo mogli čuti kako su nedavno održani izbori sudbonosni, povijesni, posljednja prilika itd. U takvome je ozračju onda teško govoriti o demokraciji i slobodi odlučivanja. Odlika je demokracije sloboda, a ne pritisak i ucjena. Hrvati u BiH, kao najmalobrojniji konstitutivni narod, opet su pod nametnutim teretom odgovornosti za opstanak nacije izlazili na birališta. A na tim biralištima, to je neosporno, uglavnom se glasovalo po navijačkome načelu i po službenoj dužnosti. Bilo bi svakako zanimljivo vidjeti kakvi bi rezultati izbora u BiH bili da, primjerice, na izbore nisu mogli izlaziti zaposlenici u javnim službama i oni koji su „uhljebljeni” na račun proračuna? Kako bi onaj obični svijet, koji nije ucijenjen službom i poslom po partijskome načelu, glasovao i birao? No, demokracija ima svoj put s bezbroj stranputica.

Što reći o posljednjim izborima? Kako god bilo, najvažnije je da se poštuje izbor onih koji su dobili najviše glasova. Tako treba pozdraviti biračku volju Hrvata bez obzira u kakvim okolnostima ti rezultati dolazili. Između dva zla biralo se ono manje. To se i tako može shvatiti. Izbor se mora poštivati i to je više od demokratske pristojnosti. Ono što smo vidjeli prije četiri godine kroz stvaranje platforme uz sudjelovanje nekih hrvatskih stranaka je sljepilo. Uz to dobro je naglasiti kako bi bilo opasno, čega se pribojavam, da pobjednici izbra u BiH misle da su dobili glasove kao potvrdu dosadanjega dobrog rada. To nije tako. To je pogubno i pomisliti. Gospodo i dame, niste dobili mandat zato što ste imali dobar prethodni rad. Dobili ste mandat da konačno nešto počnete konkretno, pošteno, bez korupcije, bez nepotizma raditi. Ovo do sada je bilo ispod demokratskih i moralnih standarda. Dobili ste mandat da više Hrvati ne izlaze na sudbonosne izbore. Vrijeme je da riješite status Hrvata u BiH, a ne samo rješavati svoj status u foteljama! Isto tako, nije dobro što će u skupštine i parlamente ući osobe koje objektivno nisu nikada polučili nikakav ni politički i radni rezultat. Ući će u igru i dijeliti kolač kao dio političkoga saveza, svojevrsnoga političkog lonca. Zato je dobro što je u Hrvatskoj od Udruge „U ime obitelji” bila pokrenuta inicijativa da se strogo zabrane predizborne koalicije. Mnoge, ili gotovo sve te marginalne stranke, bez tih koalicija prošle bi kao mnoge druge stranke ili neovisni kandidati. Kako to biva, uvjerio se jedan nezavisni kandidat na izborima, ime mu ne iznosim jer je već pretrpio dovoljno neugodnosti, on nije dobio ni glasove svoje obitelji. Dobio je samo četiri glasa, mnogo manje nego što ima članova obitelji.

Što je zadaća nove vlasti? Zadaća je, a tu mislim na vodeću hrvatsku stranku, da moje uši i oko ne doživi sljedeću scenu. Naime, održavao se predizborni skup u Posušju. U večernjim sam satima na autobusnoj stanici susreo tužne ljude kako odlaze „trbuhom za kruhom” u Njemačku. U to isto doba, koje li ironije, iz športske je dvorane s predizbornoga skupa odzvanjali stihovi pjesme Mate Bulića: „…otiš’o sam, morao sam, dio tebe ponio sam…” To je otužna slika kojoj su dobrano kumovali političari koji nisu otvarali nova radna mjesta, nego su se zabavili zbrinjavanjem i upošljavanjem rodbine, kumova, stranačkih istomišljenika itd.

Umorni smo od tzv. rješenja hrvatskoga pitanja u BiH. Bojim se da pitanje ne treba ni postavljati dok nemamo one koji će moći dati odgovor na njega. Što će nam treći ili bilo koji drugi entitet ako u njemu neće otac ili majka moći prehraniti svoju djecu? Ako ostvarimo mogućnost za rad, onda se možemo nadati i svojemu entitetu. Jer, entitet se ne stvara mahanjem zastavom i strašenjem naroda od drugih. On se stvara političkom vizijom i poštenim odnosom prema općemu dobru. Toga, na žalost, još ne vidim ili mi je, možda, vrijeme ponovno ići u optičara. I još jedna napomena: Neće biti zgorega da oni koji su bili u biračkim odborima, prebrojavali glasove, zaokruživali preferencije odu na ispovijed.

Svećeniku je pun džep para

Pokop je majke jednoga svećenika. Gužva je. Mjesta za parkiranje gotovo da nema. Vozilom pristiže svećenik. Pokušava parkirati svoj automobil. Vjernik mu priskače u pomoć kako bi uspio u toj namjeri. Taj čovjek u trenutku davanja uputa svećeniku reče da pripazi kako ne bi kotačem nagazio na oštricu koja je virila iz betonskoga zida. Nas grupa svećenika to promatra. U tome trenutku čujemo sa strane povik čovjeka, neću napisati vjernika, „nema veze neka pukne guma, ta nije je on kupova, ionako su pratru puni džepi para”. Nisam to mogao progutati osobito znajući da baš taj fratar nema ni pribijene pare. Stalno dijeli sirotinji i hoda u vrlo oskudnoj odjeći. Prišao sam tomu čovjeku i zapitao ga bi li on i meni dao malo tih „para” koje on daje svojemu fratru jer ih valjda zato fratar i ima. Šutio je posramljen. Kasnije mi njegovi poznanici kažu da taj nikada ni za crkvu ni za župu nije nikada ništa dao. Ma bilo mi je i jasno jer uglavnom oni koji ne daju ništa pričaju kako drugi imaju. E, da. Fratru nije pukla guma, ali pukao sam ja od ljutnje na toga čovjeka koji „blebeće” jezikom.

Tko su za Josipovića luđaci?

Uglađeni i naoko bi se reklo dobronamjerni predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović na tren je skinuo masku premda su poklade daleko pred nama. Kakav je razotkrio je on sam kada je, misleći da nema snimanja i kamera, na upit čovjeka što misli o izjavama Josipa Jurčevića i Zdravka Tomca, odgovorio da su oni luđaci i bolesnici. To je pravo lice i naličje predsjednika koji sve svoje neistomišljenike smatra luđacima i bolesnim tipovima. On bi vjerojatno, da su drukčija vremena, takve poput svoga oca Ante slao na Goli otok. Jer one koji ne misle kao Josipović i indoktrinirani komunisti treba preodgajati. Uz ovo još je gora činjenica kako se oko toga što reče Josipović nije digla nikakva buka. Tko će je dignuti kada su u medijima uglavnom oni koji isto kao i Josipović sve koji drukčije misle smatraju luđacima. A kada je primjerice Josip Đakić neprimjereno govorio o Veljku, Ranku i Rajku, mediji su o tome na sve strane brujali. To je valjda ta Josipovićeva nova pravednost. Ona nije ni nova, a još je manje pravednost. Ona je stara jer su takvu „pravdu” njegovi predci i istomišljenici odavna instalirali i s njom punili Staru Gradišku, Goli otok, Zenicu, Foču i druga mjesta gdje su robovali hrvatski intelektualci i domoljubi. Eto, nemojmo biti luđaci i bolesnici da bi opet glasovali za Josipovića. Jer po svemu što je pokazao, on je janje u vučjemu runu.

fra Mario Knezović/fratar.net/Naša ognjišta

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Todorića se ne može uhititi i izručiti sve dok traje postupak!?

Objavljeno

na

Objavio

Jutrošnje akcije USKOK-a, PNUSKOK-a i Policije, uz „dobro“ obaviještene medije nije ništa drugo nego predstava za široke mase. Pokušaj dizanja morala i liječenje naroda od epidemije depresije i malodušja. Pokušaj ulijevanja nade narodu da se o ovoj državi događa i nešto dobro, vlast će uhapsiti i osuditi najvećeg „zlotvora“ u ovoj državi i sve će nam krenuti na bolje. Eto bit će kolača ako već nema kruha.

Priča o Agrokoru tek je na početku. Trebat će to klupko raspetljati, a to je gotovo nemoguće jer to nije klupko to je Gordijski čvor, a nekoga kao Aleksandar Makedonski nema na vidiku. Previše se struktura uvuklo u taj čvor da bi se istragama i raznim povjerenstvima raspetljalo.

Istrage protiv drugorazrednih članova uprave, gdje će pokajnika biti više nego optuženih, trajat će godinama ili će ih netko naprasno prekinuti. Ono najvažnije, optužnice, uhićenja i suđenja članovima obitelji Todorić, teško da ćemo vidjeti. Čini mi se da Gazda čuva Asa u rukavu da pokupi zadnji štih. Gaza tek sada postaje opasan, opasan za sve koji su ga pohodili, veliki i mali, ne postoje ne bitni, piše Hrvatska Danas.

Oni koji preko Todorićevih upozorenja olako prelaze, nisu svjesni opasnosti koja se nadvija na Hrvatsku i njene porezne obveznike. Nikada nisam rekao da je Todorić nevin, dapače , KRIV JE ali sam uvijek govorio da je opasan i da mu ne treba ostaviti ni milimetar šanse za kontra napad, a on će kontra napad izvesti brže nego se itko nada. Napasti će Gazda svim oružjem, a Blog je samo topnička priprema.

Todorićev As iz rukava najobičniji je mail i činjenica da može pokrenuti sudski spor protiv Hrvatske u Londonu ili Washingtonu.

Taj famozni mail koji nitko vidio nije izgleda kao slamka utopljenika ali možda postane i barka koja će Todorića odvesti nazad u Toranj , a hrvatske porezne obveznike opteretiti s milijardama duga prema vjerovnicima. Todorić ne misli čekati odluku Hrvatskog ustavnog suda nekoliko godina i živjeti u neizvjesnosti, već će podići tužbu pred sudom gdje je u primjeni anglosaksonsko pravo, a ono ne poznaje zakone kao što je Lex Agrokor.

Bit će zanimljivo kako će Vlada odnosno njen pravni zastupnik braniti Lex Agrokor i bez brige, morat će reći tko je zakon radio, tko se sastajao s direktnim sudionicima postupka. Napeto će biti ako taj famozni mail postoji i ako su Todorićevi navodi točni.

I još nešto. Todorića se ne može uhititi i izručiti sve dok traje postupak, pa i onaj prizivni, a teče od dana podizanja tužbe protiv Hrvatske i osporavanja Lex Agrokora.

(Tony R. Boras/Hrvatska Danas)

facebook komentari

Nastavi čitati