Fra Markešićnjakov pečat

2

Da nije ovog Sarajeva, stvarno čovjek ne bi znao što bi pisao. Ali, izgleda da ćemo u budućnosti imati puno tema, jer je počeo proces decentralizacije toga drevnoga komunističkoga grada. Javio se doajen sarajevske političke elite, crveni fratar – fra Luka Markešić, koji je jako nervozan i nezadovoljan, te se pita tko to dijeli pečate bez njega. Jer certifikat na sve pečate u BiH, a čini mi se i u Europi i u svijetu, ima samo Sarajevo, na čelu s ovim fratrom i bošnjačkom političkom elitom.

Neki se mlađahni bivši fratar Ivan Tolj drznuo dijeliti pečate kome on hoće, i to napraviti tako radikalan zaokret od prošle godine kad je Sarajevu dodijelio dva pečata za Sejdića i Fincija, da bi sad iste dodijelio dvojici papa, bivšem papi Benediktu XVI. i papi Franji.

Odmah je fra Luka osjetio opasnost te je napisao pismo Papi da pod hitno vrati pečat, jer je to pečat HDZ-a i Hercegovaca, koji su inače po fra Luki genocidan i fašistički narod, te kako je jednom rekao, boluje od virusa H1N1, odnosno ptičje gripe. Tako je govorio taj dobri komunistički pastir iz Sarajeva.

Ali čini mi se da se ovaj put dobro zaletio. Jer ako ćemo govoriti terminom iz starog olimpijskoga grada Sarajeva, fra Ivan Tolj je puno brži, jači i spretniji. Dok fra Luka skuplja pečate i pretvara ih u muhore za Sarajevo, centralizirajući tako BiH, fra Ivan ih sam proizvodi i sam dijeli kome hoće po čitavoj regiji, a i svijetu.

Iako su se njih dvojica vrlo dobro slagala kad je pravljena prva platforma, fra Ivan je kao mlad čovjek evoluirao i shvatio besmislenost te politike. On zna kamo ide svjetska politika. Čovjek ima takvu moć, što se kaže u narodu, bez kucanja ući i kod pape, i kod Merkelove i svih relevantnih političara u Europi koji su se pitali ili bi se trebali pitati na ovim prostorima.

Što će biti nakon nove Jalte?

Tako je udario junak na junaka, s tim što su šanse za pobjedu puno više na strani Styria grupe. Jer, tko imalo kuži politiku, sve može shvatiti iz dvije rečenice Wesleyja Clarka koji je u jednom intervjuu poručio onima koji su za Putina, neka idu u Rusiju, velik je Sibir, te je napao Njemačku što ne ulaže na Balkan. Tko ima oči i uši, prokužit će što to znači. Jalta je uvijek bila tamo gdje je bila – na Krimu. Ali sad je samo administrativno postala dio nove Rusije. Pa da vidimo gdje će sporazum iz Jalte na ovim prostorima biti proveden. Hoće li granica biti Drina ili će biti negdje drugo. Po znakovima, čini mi se da barem ovaj prostor Hrvatske i Federacije BiH sigurno će pripasti Europi, a samim time i političkom utjecaju Njemačke.

Stanje u Sarajevu bi se moglo objasniti poznatom Krležinim Sukobom na književnoj ljevici, prije Drugog svjetskog rata.
Njemačka je krenula s implementiranjem dviju rezolucija Vijeća Europe, to su rezolucija o totalitarnim sustavima i rezolucija o federalizaciji BiH. To su prvo osjetili oni udbaši kosovci, koji su ostali iz Titovog režima i tajne službe koje faktički drže svu vlast na ovim prostorima, pod komandom engleske tajne službe MI6. Jer, sav novac koji je Engleska u posljednjih stotinu godina uložila na ovim prostorima, uložila je upravo u tajne službe, ništa u gospodarstvo, financije, ekonomiju… Za razliku od Njemačke koja bi još više i ulagala da tu ne vladaju te službe koje sve napore ulažu kako bi ljudi bili za komunizam i

Putina. E, neće moći!

Najveći dan za Hrvate poslije priznanja hrvatske države bio je onaj kada je ta zemlja primljena u NATO, te kada je George W. Bush u Zagrebu rekao Sanaderu: ”Od danas pa ubuduće, američki narod i Amerika stoje iza Hrvata. Tako da će u ovoj novoj Jalti Amerika podržati narode koji pripadaju europskom i euroatlantskom kulturnom krugu. Sarajevski i zagrebački komunisti su postali nervozni jer imaju tu informaciju da će nakon 70 godina napokon morati letjeti s političke scene.
Pošto ti narodi ne mogu sami napraviti lustraciju, tako i u pristupnom sporazumu se nikad nije diralo to pitanje, ali izgleda da je krenulo, jer mora. Tako da u skorijoj budućnosti očekujem da će Njemačka od Rusa kupiti nekoliko onih golemih zrakoplova – Antonova, pa će svakih sat vremena slijetati i u zagrebačku zračnu te u sarajevsku vazdušnu luku, kako bi kupila ove komuniste da prave društvo Perkoviću i Mustaču.

Sarajevsko sikterisanje Bandića

Da sam u pravu, dokazuje i odluka Gradskog vijeća Sarajeva prema kojoj se zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću oduzme titula počasnoga građanina. Razlog je taj što je napravio verbalni delikt, a u komunizmu se zbog toga išlo u zatvor na tri mjeseca do tri godine. Tako taj Bandić, koji je puno učinio za svakoga, te koji se zbog toga puno žrtvovao, sikterisan je iz Sarajeva.

Ali, zašto? Oni su u njemu uvijek vidjeli Škutora i Hercegovca, a to znači fašista i ustašu. No, pošto je Bandić puno lukaviji i mudriji od njih, već dvije godine nije član komunističke partije – SDP-a. Kako bi dečko uspio, morao je upasti ne u zmajevo gnijezdo nego u gnijezdo troglavog zmaja, odnosno na prostore bivše Jugoslavije koji su bi trebali prozapadnjački orijentirani. To je najprije Slovenija u kojoj su i sad komunisti na vlasti, iako je službeno dio EU. Tamo su Zmajčeki. Drugi prostor je BiH, odnosno Federacija. U reprezentaciji su zmajevi. Izađeš na ulice i vidiš da je i sad Tito glavni. I na kraju, tu je komunistička Republika Hrvatska, gdje je Bandić, kao bi postao gradonačelnik Zagreba, morao ući u Društvo braće hrvatskog zmaja. To je vrlo zanimljivo društvo. Meni to nikad nije bilo jasno, jer sam znao da je za katolike zmaj uvijek bio simbol sotone. Onda sam malo pročitao o tom društvu koje je osnovano od nehrvata i koji su uvijek bili i ostali protiv svega što je hrvatsko i katoličko.

Naša kraljica Hrvata Gospa, kao pobjednica nogama gazi troglavog zmaja. Više kamenih vrata u Zagrebu, gdje se nalazi Majka Božja od kamenitih vrata, jedino je mjesto na svijetu gdje se sotona nalazi više Gospe. Ali, Bandić će polako izaći, jer su molitve njegove majke Blagice puno jače od sotone i njegova nauma.

Postoji jedan mudru Hercegovac koji je imao tu sreću da nije završio puno škole, pa je i sad najpametniji i najmudriji – Anđelko Leko. On je još 1990. kad su se vršili demokratski procesi znao da će se sve provoditi preko komunista, tako da je Bandić bio jedan od rijetkih Hercegovaca koga je Leko poslao u SDP, znajući da samo tako može ostvariti svoje ambicije, a i njegove. On je to i ostvario. Učinio je puno materijalnog dobra, a najmanje sebi. No, dolazi vrijeme da se i duša spašava. Jer, nije nama Hercegovcima drago kad mu Mesić stavlja one bedževe zlikovca Tita.

Bandić je svakako na putu spasenja. Pomažu molitve, jednog se zmaja već kutaris’o – ovog sarajevskog. Još se samo treba riješiti Tita i ostale braće zmaja, te u konačnosti postati predsjednik jedne demokršćanske stranke, sa socijalnim kršćanskim naukom, a to je ova stranka Bayerna, CSU. Onda će to biti Milan Bandić sa spašenom dušom i glavom, kojeg mi cijenimo i volimo.

Dinamo može biti samo Croatia

Kad tako ljudima činiš dobro, obično ti vraćaju zlom. Ista je situacija i sa Zdravkom Mamićem. On je u komunističkom klubu, ta oni su mu i dali ime Dinamo. Ja nikad nisam navijao za taj klub, ali sam uvijek znao da je glavni u Hrvata, pa sam se radovao njegovim uspjesima. Jer, ovakva Hrvatska, bez ovakvog Dinama i Zdravka Mamića, nikada ne bi imala svoju reprezentaciju. Tjeranjem njega iz Dinama, hrvatski nogomet i sport bi apsolutno bili unakaženi. To i žele ovi komunisti na čelu s ministrom Jovanovićem. Maminho jest onakav kakav je, ali ga Bog voli, a i čuva ga Gospa Međugorska. Tako da oni koji piju limunade s C-vitaminom ništa neće moći Mamiću koji će doživotno biti predsjednik Dinama. Kad počne lustracija u Hrvatskoj, samo ću ga još zamoliti da vrati ime, jer Tuđman nije imao nikakve strateške greške. Ne može se zvati ni građanski ni HŠK. Pošto se nalazi u glavnom gradu svih Hrvata, samo se može zvati Hrvatski športski klub Croatia. Mamiću, samo to još napravi, pa ću i ja početi navijati za taj klub.

Kad si moćan, svi ti se ulizuju, a kad padneš, svatko ide protiv tebe. To je prispodoba iz života bega Rizvanbegovića. Kad je pao s vlasti, onda su ga naopako zavezali za leđa magarca, proveli ga kroz Stolac i kroz Mostar. Sva svjetina mu se rugala i gađala ga kamenjem te mu psovala. Od tog silnog svijeta, samo je jedan čovjek stajao sa strane i mirno to gledao. Niti je psovao, niti je gađao. Onda je stražar koji je vodio Rizvanbegovića reče: ”Beže, što te onaj ne udara niti psuje?” A mudri beg Rizvanbegović mu odgovori: ”Mora da mu za života nisam ništa dobro učinio.”

P.S.

Dobri pastir fra Luka Markešić nikad ne miruje. U pauzi između pisanja pisma papi Franji, odmah je dao muhur drugu Martinu Ragužu, tj. svoju stranku Hrvatski narodni savez, tako da mu pomogne u daljnjem političkom razrađivanju te, kako je on naziva, genocidne i fašističke Hercegovine. E moj Martine, neka ti je Bog na pomoći!

Piše: Marin Topić/pogled.ba

facebook komentari

  • Dobri pastir fra Luka Markešić nikad ne miruje. U pauzi između pisanja pisma papi Franji, odmah je dao muhur drugu Martinu Ragužu, tj. svoju stranku Hrvatski narodni savez, tako da mu pomogne u daljnjem političkom razrađivanju te, kako je on naziva, genocidne i fašističke Hercegovine. E moj Martine, neka ti je Bog na pomoći!

  • Dobri pastir fra Luka Markešić nikad ne miruje. U pauzi između pisanja pisma papi Franji, odmah je dao muhur drugu Martinu Ragužu, tj. svoju stranku Hrvatski narodni savez, tako da mu pomogne u daljnjem političkom razrađivanju te, kako je on naziva, genocidne i fašističke Hercegovine. E moj Martine, neka ti je Bog na pomoći!