fra Miljenko Stojić: Uvjeren sam da će Crkva ubijene franjevce proglasiti mučenicima

2

U povodu 70. obljetnice komunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca, u samostanskoj crkvi Uznesenja BDM na Širokom Brijegu započeli su  “V. dani pobijenih hercegovačkih franjevaca”. Tim povodom novinari Dnevnog Lista su razgovarali s fra Miljenkom Stojićem, vicepostulaturom postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”.

Na čelu ste Vicepostulature postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, koja djeluje u sastavu Hercegovačke franjevačke provincije. Što su prioriteti Vašeg djelovanja i koji se posao krije iza naziva “Vicepostulatura”?

– Vicepostulatura ima za zadatak pronaći što je više moguće svjedočenja i dokumenata glede ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca. Kao što znamo, napravili su to komunisti, uglavnom pri ili po završetku Drugog svjetskog rata. Jedan franjevac je ubijen sredinom 1942., drugi krajem listopada 1944. kad komunisti započinju tzv. završne operacije, a ostalih 64 ubijeni su od siječnja do srpnja 1945. Očito ništa nije bilo slučajno. Uzmimo za primjer samo Široki Brijeg. Komunisti su u samostan ušli oko 10, a franjevce su ubili i potom ih zapalili u ratnom skloništu oko 16 sati. Mi držimo da su naši fratri ubijeni iz mržnje prema vjeri i da su se kršćanski držali u trenutku ubijanja. Nadamo se da ćemo to uspjeti dokazati i da će ih Crkva jednoga dana proglasiti mučenicima.

GimnazijasamostanicrkvaUznesenjaBDMU potrazi za pobijenim franjevcima, obavili ste nekoliko ekshumacija. Kada je započeo proces otkopavanja tijela ubijenih? Kakvi su rezultati tih ekshumacija i do kojih ste spoznaja došli?

– Prve ekshumacije napravljene su još za vrijeme komunističke strahovlade, tijekom tzv. Hrvatskog proljeća. Tada je njih 12 iz ratnog skloništa te njih 6 iz Mostarskog Graca preneseno u samostansku crkvu. Bio je to veličanstveni, iako tužni, događaj, ne samo za Široki Brijeg već za čitav hrvatski narod. Nije stoga čudno da se toga 1. srpnja 1971. okupilo više od 10.000 vjernika da ih dostojno pokopaju. Iskopavanja su ponovno počela 2005. Ona su doprinijela da je Vicepostulatura bila začetnik ideje osnivanja povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području naših općina, do sada njih 9. Kasnije se namisao razvijala pa je pokrenut i Odjel za Drugi svjetski i Domovinski rat pri HNS-u. To mi je zaista drago, jer su i fratri i civili ubijani zajedno pa zajedno trebaju biti i otkopavani. Civilne žrtve su svih spolova i svih dobi. Neki su ubijeni čak u tijelu majke. Ostaneš bez riječi kad ti ostario čovjek kaže da ga je majka nosila u 8. mjesecu trudnoće kad su mu u toj jami koju iskopavate ubili oca. Komunizam je zaista ideologija koja je nastala na zlu.

Što se točno zbivalo u Hercegovini 1945.?

– Mrvicu smo već rekli. Ne ulazeći u čisto vojna pitanja, recimo da su komunisti revno progonili sve one koji su im stajali na putu. Bilo je dovoljno da samo izraziš blago kritičko mišljenje i jednoga će te dana nestati. Komunistički ilegalci i njihovi simpatizeri sastavljali su tzv. crne liste. Nakon što bi osvojili neko mjesto, prvo što bi napravili bilo bi ubijanje po tom napravljenom popisu. Nisu gubili vrijeme na suđenje. A kad su zbog pritisaka to radili, onda bi sve brzo završilo, zna se kakvom osudom. Bilo je tako svugdje gdje su dolazili. Hercegovci su to teže osjetili jer se nisu dali pokoriti, zov za slobodom bio je prejak u njihovim srcima. I zbog toga ih je ubijeno oko 20.000. Nadajmo se da nova istraživanja neće povećati taj broj.

Ovo su peti, jubilarni, Dani pobijenih hercegovačkih franjevaca. Jeste li zadovoljni što se sve postiglo do danas te što se sve radi na tome da iziđe istina na vidjelo?

– Zadovoljan sam, kako da ne. Dali smo sve od sebe da se rasvijetle ti davni, a tako blizi događaji. Pronašli smo mnogo dokumenata, čak i komunističkog podrijetla, ispitali mnogo svjedoka. Pokrenuli smo sve potrebno da istina o ovim danima živi u našemu vremenu. Spomenimo portal pobijeni.info, kao i glasilo Stopama pobijenih koje se može pronaći i na kioscima u BiH. Surađujemo s onima koji se bave sličnim poslovima, doprinosimo demokratizaciji hrvatskog društva s obje strane granice. Posla zaista ima puno, jer je puno pobijenih, ali se ne tužimo na to. Dapače, drago nam je kad nam prispije nešto novo za napraviti. To znači da idemo u pravom smjeru.

Koliko je, prema Vašim saznanjima, ostalo još nepronađenih franjevaca? Imate li saznanja što je s njima?

– Do sada znamo za posljednje počivalište točno polovice franjevaca, njih 33. Teško da ćemo pronaći ostale. Možda još neke koji su ubijeni na području Širokog Brijega, budući da slijedimo određene tragove. Ostali su pobijeni na Križnom putu, ubačeni u vode Neretve, gurnuti u neku jamu. Treba spomenuti da je samo jedan od njih suđen, fra Radoslav Glavaš, zajedno s 57 drugih optuženika. Sve je bilo gotovo za pola sata i svi su strijeljani. Dodajmo svemu ovome i malo statistike. Hercegovačka franjevačka provincija u svibnju 1944. imala je 231 fratra na raspolaganju, 1945. tek 61, a 1946. započinje novi život s njih 66, znakovito. Oni i drugi koji su pridolazili kasnije su bili proganjani i uhićivani, tako da je 90-ak hercegovačkih franjevaca do Domovinskog rata okusilo tamnicu. Dodajmo još i da je srednja dob pobijenih franjevaca bila 41 godinu. Najstariji je imao 80, a najmlađi 20 godina.

Postoji li mogućnost da će u pobijenim hercegovačkim franjevcima hrvatski narod dobiti blaženika ili sveca? Što bi prethodilo tome?

– Potpuno sam uvjeren u to. Teško je sada reći koliki broj. Činimo sve da on bude što veći, ali nije lako pronaći dokumente i svjedočenja koja bi potkrijepila stajalište da su ubijeni iz mržnja prema vjeri i da su to primili na kršćanski način. Nakon što završimo ovaj pripremni, istražni dio, počinje postupak na biskupijskoj razini. Kad se on dovrši, sve prelazi nadležnim ustanovama u Rim gdje dobivamo broj i čekamo da dođemo na red. Očito će sve dugo trajati, ali to nije uopće važno. Istinu treba slijediti bez obzira na vrijeme.

Koja bi se poruka mogla izvući iz ove tragedije?

– Zacijelo da se nešto ovakvo ne bi smjelo nikada više dogoditi. Ne ovisi to samo o nekim izvanjskim čimbenicima, nego i o nama samima. Na djelu je borba dobra i zla. Jučer je zlo uzelo lik komunizma, danas uzima neke druge likove. Znamo li ih prepoznati ili odmahujemo rukom praveći se da se to nas ništa ne tiče? Dapače, dopustimo sebi prigovarati onima koji traže istinu i u prošlosti i u sadašnjosti. Zlo upravo to želi, našu nezainteresiranost. Tada može raditi što ga je volja. Budimo mu zaista brana, oslobodimo tu snagu u sebi.

[ad id=”40551″]

»V. DANI POBIJENIH HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA«

facebook komentari

  • gost

    Nadam se da će se prikupiti potrebna dokumentacija,da su fratri mučenički ubijeni od strane komunista,zbog mržnje prema vjeri,,i da će se proglasiti mučenicima što i jesu!

    • Alan B’Stard

      Skupljaju se i dokumenti i kosti.. 🙁 … sve će to doć na svoje