Fra Petar Bakula: Najobrazovaniji franjevac svoga vremena na cijelom Balkanu

1

U Mostaru je u petak održan drugi dan Međunarodnog znanstvenog simpozija o fra Petru Bakuli, koji je otvoren u četvrtak u Posušju.

Prvog dana Simpozija predstavljena je knjiga “Pasivni leksik u Politici fra Petra Bakule”, autorice dr. sc. Katice Krešić te pretisak i prvi prijevod Bakulina Šematizma iz 1873. “Topografsko – historijski šematizam Apostolskog vikarijata i Franjevačke misijske kustodije u Hercegovinu za godinu Gospodnju 1873.”, javlja Fena.

Drugoga dana u Franjevačkome samostanu u Mostaru predstavljeno je desetak radova znanstvenih djelatnika sa Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Mostaru, priopćili su organizatori: Hercegovačka franjevačka provincija, Sveučilište u Mostaru, Hrvatska akademija za znanost i umjetnost BiH i Općina Posušje.

Simpozij je održan u povodu 200. obljetnice rođenja fra Petra Bakule, koji se smatra najobrazovanijim franjevcem onoga doba na cijelom Balkanu.

Kao prvak hrvatskoga narodnog preporoda u Hercegovini fra Petar Bakula, ugledni franjevac koji je ustrajno svjedočio, širio i jačao katoličku vjeru, ali i obnavljao i gradio crkve i škole te uopće unaprjeđivao uz duhovni i materijalni život, cijelim se svojim bićem posvetio hercegovačkomu zavičaju i njegovu napretku.

Njegovo djelo, napisano na tri jezika (na hrvatskome, latinskome i talijanskome) u preko trideset knjiga od kojih neke ni do danas nisu objavljene, predstavlja ga kao vrsna poliglota, profesora, teologa, filozofa, povjesničara, književnika, sociologa, demografa, etnografa, svojevrsna liječnika (i ljekarnika), neumorna graditelja, humanitarnoga djelatnika i velikoga humanista.

Svojim je djelom trajno obilježio jedno tegobno doba hrvatske povijesti ostavivši iza sebe mnoga tvarna i duhovna dobra.

Fra Petar Bakula rođen je 1816.godine i u svojih 57 godina života dao je neprocjenjiv doprinos književnosti, izgradnji institucija, te ga se smatra jednom od najzaslužnijih osoba za opstanak kršćanstva na ovim prostorima.

Godine u kojima je djelovao spadaju u mračno doba turske vladavine, u kojima se zvjerskim mučenjima i enormnim porezima prisiljavalo kršćansko stanovništvo da prijeđe na Islam. Danas je neshvatljivo i izgleda nemoguće, da je malobrojni puk vođen nekolicinom fratara opstao čitavo to vrijeme i čak izgradio crkve i samostane. U tome je u Hercegovini svakako najzaslužniji fra Petar Bakula.

Osnovnu naobrazbu stekao u franjevačkom samostanu u Kreševu a za svećenika je zaređen 1839. Više je nauke završio u Italiji, gdje je obnašao dužnost profesora filozofije i bogoslovije. Po Europi je skupljao pomoć za prosvjetno i vjersko uzdizanje Hercegovine, namicao sredstva za dogradnju škola te izgradnju franjevačke crkve u Mostaru, samostana na Humcu i završetak radova u Š. Brijegu.

Pokretač je i nositelj mnogih pothvata u Provinciji i Apostolskom vikarijatu u Hercegovini. Istaknuo se kao odgojitelj, profesor, župnik, gvardijan, vrsni pravnik (uspješno je u Rimu riješio pravno uređenje hercegovačke franjevačke zajednice), graditelj, sudac, liječnik, ljekarnik i nadzornik katoličkih škola.

Za zasluge je dobio počasni naziv ”bivšeg kustoda”. Djela je pisao na talijanskom, hrvatskom i latinskom, a po književnim oblicima svrstavaju se u pjesme, sonete, ode, himne, religiozno-povijesne epove, filozofiju, polemiku, prijevode. Njegov Šematizam iz 1867. objavljen je 1970. u hrvatskom prijevodu pod naslovom Hercegovina prije sto godina.

Malo je kulturnih djelatnika u 19. stoljeću koji su iza sebe ostavili toliko raznovrstan opus kao što je to učinio fra Petar Bakula. Sa pravom ga se smatra najobrazovanijim franjevcem tog doba na cijelom Balkanu. Od Rima, Bečkog dvora i Istambula (tada Carigradu), pa do pisma Napoleonu, svugdje se proteže ista misao: opstanak i uzdizanje puka u Hercegovini, što mu je na kraju i uspjelo.

Fra Petar Bakula umro je u Mostaru 1873. godine, prema zapisima svjedoka u posljednje dane povučen u mir i razmišljajući samo o Bogu.

facebook komentari

  • HISTrion

    Premda moje malo ime vriedi;
    Kaz’o bi ga tebi i drugomu,
    Da ja nisam u sužanjstvu tužan,
    Da me ne bi pogubili Turci,
    Razkinuli, kano janje vuci.
    A za ime ti ne pitaj mene.
    Oli hoćeš? nu da ti kažem:
    Hercegovac, moje ime prvo,
    Drugo, Sužanj više od tri vieka,
    Treće, Jadan, bez dobra svakoga;
    Tako mi je ime i prezime.
    Tri imena, oli prezimena,
    Svako pose, ol’ zajedno, znače
    Niti više, niti štogot drugo,
    Nego jadnu Kukavicu crnu.

    Fra. Petar Bakula