Pratite nas

FRANKOPANI U POSJETI KOD TRENKA

Objavljeno

na

Stara priča oživjela je u novom ruhu

Pitomi krajolik požeške gore

požega

tekst i foto: Emil Cipar
POŽEGA – Što bi bilo kad bi bilo?  Alternativna povijest ishodište je mnogih špekulativnih žanrova, među kojima i neki od danas iznimno popularnih.

Što bi se dogodilo da je Oswald promašio Kennedyja? Da je Hitler dobio rat? Da Aleksandar Makedonski nije umro tako mlad? Da je moja baba bila moj djed? Da…

Pitanja iznad pitanja. A odgovori?

Nitko ih ne zna. O njima se može samo špekulirati, a upravo to čini cijelu stvar jako zanimljivom.

Ipak …mislim kako na jedno od pitanja iz te serije znam odgovor, a pitanje glasi:

Kapela svetoga Vida

Kapela svetoga Vida

Što bi bilo da su danas živi Frankopani iz Vinodola i barun Franjo Trenk iz Požege?

Sigurno bi se družili.

Kako ja to znam?

Treba samo slijediti logiku. Frankopani su u Vinodolu proizvodili vino …prvoklasno vino, a barun Trenk je bio dobar konzument. Osim toga i u njegovom kraju se proizvodilo prvoklasno vino, a vinari i vinogradari se rado druže i eto odgovora.

Vidim ne vjerujete mi, tražite znanstvene dokaze. E pa dobro …evo ih.

Potomci Frankopana i potomci baruna Trenka sastali su se ovih dana na Požeškoj gori i dogovorili buduća druženja.

Na ovaj događaj upozorio me naš vjerni čitatelj, komentator i autor Josip Mayer. Ništa drugo …već na put i u Požegu kada se povijest već događa tako blizu.

Mjesto druženja vinogradara

Mjesto druženja vinogradara

Susret s Josipom nakon skoro četiri godine poznanstva i suradnje jest povijesni događaj. Susret vinara i vinogradara iz Vinodola sa požeškim kolegama je isto tako povijesni događaj.

Susret je trajao dva dana, a ja sam se priključio drugi dan.

Gdje?

Pa naravno na Požeškoj gori iznad Požege. Bio sam bezbroj puta u Požegi, ali nisam nikada ni slutio kako se samo stotinjak metara iznad nje nalazi pravi melem za tijelo i dušu.

Slijedeći upute Dinka Vojaka predsjednika Udruge vinogradara i vinara Stjepan Koydl iz Požege, skrenuo sam u samom centru grada u lijevo. Dosta strm, ali dobar put doveo me do kapele svetog Vida koja se nalazi na 296,5 metara nadmorske visine. Odavde se pruža predivan pogled na terasaste vinograde s južne strane, a na sjevernoj strani leži vam Požega kao na dlanu i tako blizu da možete vidjeti što Požežani piju u uličnim kafićima.

Terasasti vinogradi na Požeškoj gori

Terasasti vinogradi na Požeškoj gori

Navigacija ne pomaže. Vinogradi su to …nema ulica. Vidim kod jedne vikendice pedesetak metara udaljene nekoliko automobila.

Nazivam i …to je to. Uputim se pješice ka mjestu susreta.

Josip Mayer mi dolazi u susret. Pozdravljamo se srdačno kako to i priliči starim znancima.

Josip me uvodi u oveću prostoriju. Društvo je za stolom i Josip me upoznaje s njima. Ponuđeno mi je mjesto, a bome i vrlo ukusan čobanac bez kojega u Slavoniji nema druženja.

Moram priznati kako pojma nisam imao da na Požeškoj gori uopće ima vinograda, vinogradara i vinara.

A ima. I još kakvih!!!

Ne mogu vam ih sve predstaviti …niti vinare, niti vinogradare, a vina pogotovo ne. Zbog toga sam od vinara izabrao najljepšeg predstavnika, a to je Antonija Hart, a od vina ću samo dva, jer znate kako je to kad se previše kuša.

Antonija Hart

Antonija Hart

Antonija je srcem i dušom vinogradarka, kao što je to bio i njen otac. Priča mi kako je graševina ipak najviše zastupljena na Požeškoj gori, a odlika joj je da se nerado „druži“ sa graševinama s Dilja ili Krndije.

Na prvi pogled graševina k’o graševina …onako: žuto-zelene kristalno bistre boje. Miris je ugodan, cvjetni i voćni, uz skladan i pun okus, ali nije tako suha kao beljska ili kutjevačka graševina.

Ah da! Ako postoji neko hrvatsko vino onda je to graševina. Nju su pili još i Trenk i Frankopani. Možda tada pod nazivom grašica. Naziv graševina dao joj je Bogoslav Šulek, otac modernog hrvatskog jezika.

Antonija proizvodi nekoliko vrsta vina, isprobava se u kupažama crnih vina, ali najzanimljiviji je sigurno bouvije.

Ovo bijelo vino je nešto za nestrpljive konzumente jer dozrijeva vrlo rano. Može se servirati već na kestenijadama u studenom.

Mogao bih ja o požeškim vinarima do sutra, ali vam savjetujem: dođite i uvjerite se sami. Požeška gora je vrijedna posjete, odmor za srce i dušu…

Nekoliko riječi o gostima iz Novog Vinodolskog.

Pogled na Požegu s Požeške gore

Pogled na Požegu s Požeške gore

Tradicija iz vremena Frankopana bila se kod njih prekinula. Bolesti vinove loze, gospodarska kriza i ratovi učinili su svoje. Vinarstvo, koje je početkom i sredinom XIX. stoljeća Vinodolcima bilo najvećim izvorom prihoda, do kraja XX. stoljeća gotovo je sasvim zamrlo.

Međutim, unatoč svojim strahotama, Domovinski rat u Hrvatskoj (1991-1995.) na tom je polju za Vinodol učinio nešto korisno. Vukovarci, prognani stanovnici vinorodnog sjeveroistoka Hrvatske, bili su za vrijeme rata smješteni na ovom području. Sposobni i marljivi kakvi već jesu, zasadili su u Pavlomiru, pokraj Novog Vinodolskog, nove vinograde i pokrenuli modernu proizvodnju vina.

U Vinodolu i Novom Vinodolskom postoji priča zabilježena prema usmenoj predaji, o običaju koji, navodno, seže u minula stoljeća, još u vrijeme ovdašnje vladavine hrvatske plemićke obitelji Frankopan. Prema toj priči, na završetku berbe, u vinogradu, među beračicama se izabrala ružica, tj. ona najljepša i najmarljivija. Ovjenčali bi je vinovom lozom i uz svirku nekog od starinskih narodnih glazbala, na čelu povorke berača odveli u grad. Posljednji put – kažu zapisivači – u XIX. stoljeću, 1880. godine.

I to je dovoljno: Stara priča oživjela je u novom ruhu.

Na tragu nekadašnjeg izbora Ružice osmišljene su igre za natjecanje Ružica Vinodola. Na tragu onodobnih sajmova osmišljena je ponuda suvremenih ekološki ili ručno izrađenih proizvoda, a na tragu starinskih oblika zabave, oslonjenih na domaća glazbala, vlastita grla o osobnu kreativnost, ponuđene su igre, glazba i ples tijekom ovih nekoliko dana. Ružica Vinodola suvremena je fešta nadahnuta vinodolskom prošlošću.

A na iduću feštu pozvani su svi čitatelji Hrvatskog glasa Berlin.

Vinari iz Novog Vinodolskog kod kolega u Požegi

Vinari iz Novog Vinodolskog kod kolega u Požegi

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Poruka Predsjednice: Nasilje je jezik slabića

Objavljeno

na

Objavio

Nasilje je jezik slabića, a naša je zadaća uspostaviti sustav zaštite od nasilja, još više društveno ozračje nenasilja, u kojem će svatko, posebice djeca i žene, imati sigurnost ne samo života nego i svog dostojanstva, poručila je u petak predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u povodu obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama

Hrvatska taj dan obilježava u znak sjećanja na tragično ubojstvo triju žena – sutkinje, odvjetnice i stranke u postupku te teško ranjavanje sudske službenice, 22. rujna 1999. godine na zagrebačkom Općinskome sudu. Zločin je tijekom održavanja brakorazvodne parnice počinio suprug stranke u postupku.

“Nažalost, vijesti iz crnih kronika, ne samo u našoj zemlji nego i u cijelom svijetu, potvrđuju da suvremena društva, unatoč proklamiranoj ravnopravnosti spolova, ne nalaze načina stati na kraj tome zlu”, upozorava predsjednica u svojoj poruci.

Naglašava da je borba protiv nasilja nad djecom i ženama bitna  prije svega za normalan život naših obitelji i za normalne međuljudske odnose, a samim time ima opću društvenu važnost.

“Odgoj za nenasilje mora biti kontinuiran, a ne kampanjski, tek kada se ono dogodi. Naša je zadaća uspostaviti sustav zaštite od nasilja, a još više društveno ozračje nenasilja, u kojem će svatko, posebice djeca i žene, imati sigurnost ne samo života nego i svog dostojanstva”, poručuje.

Takav odgoj, naglašava, mora se provoditi kroz resornu suradnju institucija, djelotvornu sudsku praksu, ali prije svega kroz promicanje kulture ophođenja i međusobnog uvažavanja. Ističe pritom i ulogu svih državnih, obrazovanih i religijskih institucija, a posebno obitelji, u kojoj se primarno formira kultura ponašanja.

“Naša je roditeljska dužnost učiti djecu da je svako nasilje prema ženi i prema djetetu krajnje neprihvatljivo. Nasilje je jezik slabića, o nasilju ne smijemo šutjeti niti biti popustljivi prema zlostavljačima, što se nažalost nerijetko događa”, stoji u poruci hrvatske predsjednice Grabar-Kitarović.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara

Objavljeno

na

Objavio

U skladu sa Zakonom o zaštiti tajnih podataka BiH i Zakona o Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH, Sud bi povrijedio navedene zakone ukoliko bi odgovarao na pitanja koja su postavljena”.

Tako su iz Suda BiH odgovorili na naše pitanje o tome je li Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) ove zemlje prisluškivala i pratila političke dužnosnike i gospodarstvenike iz Hrvatske i BiH da bi spriječila “ekonomsko podrivanje zemlje”, što je ustvrdio ministar sigurnosti Dragan Mektić, piše VečernjiList

Tjednik Nacional objavio je da agenti OSA-e, kojom upravlja Osman Mehmadagić Osmica, blizak suradnik vladajuće bošnjačke obitelji Izetbegović, prisluškuju gospodarstvenike, ali i državni vrh Hrvatske vezano za Agrokor i Konzum, Aluminij iz Mostara i njegovu privatizaciju te Elektroprivredu Herceg Bosne. Doznaje se da su upravo na meti bili i direktori Konzuma BiH, Velproa, Aluminija, a onda preko njih Vladin povjerenik Ante Ramljak, ali i potpredsjednica Vlade te ministrica gospodarstva Martina Dalić, a onda po logici stvari i sam premijer Andrej Plenković.

Prisluškivanje gospodarstvenika bio je očito paravan da bi se motrilo poteze političara. Zamjenik ministra sigurnosti BiH Mijo Krešić ustvrdio je da nije znao za tajne operacije OSA-e. – Činjenica jest da je u posljednje vrijeme jako velik pritisak na Hrvate u BiH, posebice na one koji obnašaju dužnosti na različitim razinama. OSA se ne smije miješati u takve aktivnosti jer ćemo svi platiti cijenu tih zloporaba. OSA nije privatna institucija, nego institucija BiH koju financiraju porezni obveznici – rekao je Krešić. Najspornije su tvrdnje koje je iznio Večernjakov sugovornik, bivši obavještajni djelatnik, da unutar struktura još uvijek postoje parastrukture nekadašnje bošnjačke tajne službe AID-a, kao i srpske službe pod nadzorom vladajućih stranaka. Sve donedavno bošnjačka politika u BiH pod svojim nadzorom imala je sve alate represivnog aparata, od toga da bi izabranu metu prisluškivala OSA, “hapsila” stranačka policija, optužnicu podizali podobni tužitelji i presuđivali suci po mjeri.

U sadašnjoj su strukturi OSA i Federalna uprava policije (FUP) stranački aparat SDA. Smjenom glavnog državnog tužitelja Gorana Salihovića i predsjednice Suda Meddžide Kreso doslovno je prekinuta ta nit od kompromitiranja dužnosnika preko namještanja dokaza do osude. U posljednje dvije godine u više navrata pokušavalo se na različite načine kompromitirati hrvatske dužnosnike, a ponajprije je meta bio hrvatski lider u BiH Dragan Čović – od pokušaja da ga se poveže s ubojstvom doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, zatim s korupcijskom aferom smijenjenog direktora Uprave za neizravno oporezivanje Kemala Čauševića do tvrdnji da su njegovi suradnici povezani s otmicama ili tvrdnje da su Hrvati u BiH zagovornici ruske strane, a protiv članstva u NATO-u i EU…

Posljednja afera izašla je na vidjelo kada je BiH na vrhuncu kriza u odnosima bošnjačkih i hrvatskih stranaka, kao i dužnosnika SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a BiH Dragana Čovića o izmjenama sudbonosno važnih odredbi Izbornog zakona BiH koje bi trebale dovesti do jednakopravnosti bh. Hrvata, te prepucavanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i bošnjačkog vodstva o opasnostima od radikalnih islamista i njihova broja u zemlji.

Bošnjačka strana odbacila je prijedloge o izmjenama Izbornog zakona kako bi nastavili političko nasilje nad malobrojnijim Hrvatima po receptu Srba u bivšoj Jugoslaviji. I to upravo u vrijeme kada administracija SAD-a pokazuje ambicije da mijenja Daytonski sporazum da bi se i riješilo hrvatsko pitanje. Kako bi političko Sarajevo to spriječilo, kroz obavještajno podzemlje bh. Hrvate prikazuje se kao rusku ekspozituru.

 

facebook komentari

Nastavi čitati