Pratite nas

Pregled

FRANOVIĆ U BUJICI: Australski Hrvati pokreću tužbu protiv Mesića zbog krađe čekova!

Objavljeno

na

Postupak ćemo pokrenuti pred australskim sudom, jer hrvatskom pravosuđu ne vjerujemo – izjavio je u jučerašnjoj Bujici Marko Franović, hrvatski emigrant iz Sydneya.

Marko Franović je iz Boke Kotorske izbjegao u daleku Australiju prije više od pet desetljeća, a 2007. godine proglašen je najboljim doseljeničkim biznismenom, u konkurenciji čak 1.500 uglednih poduzetnika iz cijele Australije. Upravo zbog Franovića, koji je zaprijetio velikim demonstracijama, Mesić se tijekom svog predsjedničkog mandata nije usudio posjetiti Australiju: – Mesića kao najveću svjetsku političku sramotu, predložio sam čak i za  Guinessovu knjigu rekorda!

Marko Franović u Zagrebu je prošli tjedan sudjelovao u radu 7. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, a član je i Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je već do sada moralno osudilo Mesića, Pupovca, Josipovića, Milanovića i Vesnu Pusić. Komentirao je i propalu kandidaturu za Glavnu tajnicu UN-a, bivše ministrice vanjskih poslova: – Kakav idiotizam! Da se Vesna Pusić nominira za tajnika UN-a?! Ona je jedna obična budala! Ima tisuće i tisuće uglednijih ljudi nego što je ona. Ja to mogu reći. Hrvati u Australiji smijali su se kada se ona odlučila kandidirati, a vidite i kako je to završilo.

VESNA PUSIĆ JE OBIČNA BUDALA!

Franović se osvrnuo i na ustupke koji se zadnjih dana rade Pupovčevu SDSS-u, a sve samo kako bi ga se privuklo da podrži novu vladu: – Apsolutna je sramota da Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacuje prijavu protiv notornog ratnog zločinca Vojislava Stanimirovića, koji je ranjenog Hrvata odveo u srmt u Tovarniku! I to rade sada pred formiranje vlade, bez da su udovicu iz Tovarnika pozvali da svjedoči! Općenito, sramota je to što hrvatsko pravosuđe radi hrvatskim braniteljima! Hrvatska nije ni sudski ni socijalno uređena država. Može se reći da je demokratska, ali samo do neke granice. Prava demokracija je u Australiji i s tim se Hrvatska ne može uspoređivati.

Voditelj Bujice Franovića je pitao koliko Hrvata ima u Australiji i nakon što je Franović odgovorio da ih ima više od 150 tisuća, uslijedilo je pitanje koliko im je zastupnika zbog toga zajamčeno u australskom parlamentu?! Franović je odgovorio s podsmjehom: – Ma kakvi zastupnici?! To ne postoji u pravoj demokraciji! Takvim bi zahtijevima ponizili prave Australce. Uostalom – i mi smo Australci koji živimo tamo, moramo poštivati njihove zakone i to nam ne pada teško kao nekima u Hrvatskoj. Manjine nigdje ne bi smjele odlučivati o vlasti, toga nema u pravoj demokraciji.

Voditelj je Franovića pitao je li Hrvatima u Australiji ikada palo na pamet da zahtijevaju mjesta u australskim javnim poduzećima, samo zato što su Hrvati i što žive na nekim područjima? Franović je odgovorio: – Nemojte biti smiješni! To je nezamislivo, neprihvatljivo i sramotno! Ja bih se sramio da samo zato što sam Hrvat kontoliram bilo što u autralskoj vladi.

NEMOGUĆE JE DA ISIL-ovci BUDU U AUSTRALSKOJ POLICIJI!

Franović je također napomenuo kako je nemoguće da u Australiji netko tko je bio pripadnik Al Qaede ili ISIL-a bude zaposlen u australskoj policiji: – Samo su u Hrvatskoj teroristi dobili aboliciju, a njihovo političko krilo traži da participira u vlasti.To je katastrofa i veliki probem naših vlada, bilo da je riječ o SDP-u ili HDZ-u. Oni to dozvoljavaju. Nije lako postići ikakav dogovor sa Srbima, oni ne prihvaćaju ništa naše, a mi moramo prihvatiti sve njihovo. Imat ćemo sada novu vladu, pa ćemo vidjeti hoće li ih ti fašisti i dalje ucjenjivati. Mislim na Pupovca i ovog bandita iz Istre! Da se razumijemo, ja nisam nikakav ekscentrik, niti sam ekstremist. Ja sam rodoljub, vjerujem u mir i poštovanje među ljudima. Kada bi me neki Srbin iz Šumadije tražio za kuma, ja bih se odmah pokumio, ali ne bih nikada pružio ruku Pupovcu!

FRANOVIĆ: – Ne smatram se emigrantom, već izbjeglicom. Iz bivše Jugoslavije nisam otišao zbog gladi za bogatstvom, već sam pobjegao za većom slobodom. Sloboda mi je najveće bogatstvo! Kada sam imao 15 godina, znao sam pred svima reći da mi Hrvati čekamo oslobođenje. Komunisti su me zbog toga čudno gledali, morao sam otići… Kasnije su prijetili i mojoj obitelji u Boki Kotorskoj. Vikali su im da su “ustaše”, a mi nismo bili ustaše, već samo Hrvati, katolici. I obitelj je, na žalost, morala pobjeći pred četnicima.

Našim iseljenicima kao da se onemogućuje pravo glasovanja – tvrdi Franović i dodaje: – Australija je ogromna, a imamo glasovanje samo na jednom nepristupačnom mjestu. U državi koja nije mala, glasuju uglavnom starci. Mladi koji to žele, nemaju mogućnosti ići tako daleko ostvariti svoje pravo. Mislim da je rješenje u dopisnom glasovanju i nadam se da će nova vlada poduzeti nešto da nam se napokon omogući konzumiranje našeg ustavnog prava, bez tolikog otežavanja.

Franović se zalaže za lustraciju i to podržava većina naših Hrvata u iseljeništvu: – Dokle god je u Hrvatskoj Udba koja je sve pokrala, na vlasti, oni će uništavati našu državu i jedino je rješenje lustracija.

ZBOG JOSIPOVIĆA SAM SE HTIO ISPISATI IZ DRŽAVLJANSTVA!

Marko Franović htio se jednom prilikom ispisati iz hrvatskog državljanstva: – Kada je nakon Mesića na vlast došao Ivo Josipović, ja sam bio totalno posramljen. Zapitao sam se pa jesam li stvarno ja Hrvat, ako su i oni?! Mesića sam već predlagao da kao najveća svjestska politička sramota uđe u Guinessovu knjigu rekorda, a dolazak Josipovića za mene je ipak bilo nešto previše! Sjetite se samo kako je naša predsjednica pristojno zahvalila svojim prethodnicima, a kako su oni zahvalili Tuđmanu?! Tako da ga je Mesić nazivao zločincem i snabdijevao Haag lažima protiv njega! Kada je izabran Josipović, došao sam u naš konzulat i zatražio ispis iz državljanstva. Međutim, nisu imali formular pa to nisam tada učinio, a kasnije su mi rekli da ako se jednom ispišem, više neću moći dobiti državljanstvo pa sam odustao. Više se neću ispisivati, nego ću se boriti protiv onih koji ruše vlastitu domovinu.

Na upit jesu li točne informacije da grupa australskih Hrvata priprema tužbu protiv Stipe Mesića, Franović je odgovorio potvrdno: – To je točno! Čuo sam za to iz prve ruke. Tužbom se bave naši mladi ljudi koji su dobro informirani o tome što se sve događalo kada je Mesić dolazio u Australiju. Kupio je čekove i pjevao ustaške pjesme! Tužit ćemo ga pred australskim sudom, jer hrvatskom pravosuđu ne vjerujemo!

U Bujici je otkriveno i zašto Mesić poslije 90-ih više nije dolazio u Australiju: – Kada je bio predsjednik, htio je posjetiti našeg konzula u Australiji. Ja sam otišao do konzula i rekao da ću pripremiti velike prosvjede, ako dođe Mesić. Odmah su otkazali posjet, tobože zbog “velikih troškova”, a zapravo zbog straha od demonstracija. Umjesto u Australiju, Mesić je tada otišao na Kubu! Zanimljivo je da troškovi tog putovanja nisu bili “veliki”…

 MILANOVIĆ – POLUTAN

Franović je bio jedan od glavnih organizatora prosvjeda protiv dolaska Zorana Milanovića u Australiju 2014. godine. U emisiji je puštena fotografija na kojoj drži transparent “MILANOVIC IS A MONGREL”. Komentirao je: – On je polutan, no nije pravi Hrvat. To mislim politički, ne etnički. Ne može biti Hrvat onaj tko kaže da je Tito učinio više za Hrvatsku, nego Tuđman! Ne mogu mu to oprostiti.

Na pitanje kakvu je korist imala Hrvatska od Milanovićevog skupog puta, na koji je poveo i Antu Kotromanovića, Franović je odgovorio: – Baš nikakve! Eto, prošle su dvije godine i što Hrvatska ima od njegovog puta?! Nije čak niti došao među australske Hrvate, nije posjetio niti jedan naš dom, nije bio niti u jednoj našoj crkvi, iako ih ima posvuda… Bio mu je zabranjen pristup, on nije vjernik, nije katolik, nije ni Hrvat!

Na pitanje kako to da je bivši australski premijer Tony Abbot Hrvatima u Australiji čestitao 10. travnja, Franović je odgovorio: – To je kod nas u demokraciji normalno. Nitko nije vidio nikakav problem u tome u Australiji, probleme vide samo komunistički nasljednici u Hrvatskoj.  Osobno, ja sam slavio 30. svibnja i to je bio moj Dan državnosti, kojeg su Mesić i Račan ukinuli, na sramotu cijele nacije!

Franović je dobro poznavao prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana: – Bio je rodoljub, veliki patriot, stvorio nam je slobodu govora koju neki danas pokušavaju utišati, pa i mene samoga, ali to je malo teže…

Franović podržava dr. Hasanbegovića: – Sramota je da ga neki čak napadaju i radi njegove vjere. On je prije svega, Hrvat. I to kakav! Ne bude li ministar i dalje, to onda znači da su popustili Puopvcu i njegovu ultimatumu, ali ja ipak vjerujem da gospodin Plenković to neće dopustiti.

Na kraju je Franović sramotnim nazvao i činjenicu da pravaši nakon 150 godina nisu parlamentarni: – Užas! Imali su zastupnike čak i u beogradskoj Skupštini, a sada ih nema u Hrvatskom saboru! Svi hoće fotelje. Ne može biti rodoljub onaj tko misli samo o fotelji. Kažu mnogi da bacam veliki novac u Hrvatsku da dobijem neko mjesto, a ja ću vjerojatno umrijeti u Australiji, meni ne treba nikakvo mjesto u Hrvatskoj, nego samo da o ona bude istinski slobodna i demokratska zemlja, bez udbaša i udbaških tajkuna, bez neokomunista i onih koji nas ucjenjuju, a ne vole.

CIJELU EMISIJU S MARKOM FRANOVIĆEM IZ AUSTRALIJE, POGLEDAJTE OVDJE:

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

General Željko Šiljeg: Ljudi koji su danas progonjeni branili su teritorij i narod u BiH i Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Prošlo je nešto manje od godinu dana od uhićenja hrvatskih branitelja u Orašju.

Oni su sada u sudskom procesu i moraju poštivati određene mjere koje je nametnuo pravosudni sustav Bosne i Hercegovine.

No, oni nisu bili jedini na popisu za lišavanje slobode zbog navodnih ratnih zločina, a javnost je mnogo manje upoznata sa sličnim događanjima u Livnu, Čapljini, Mostaru, Stocu, Ljubuškom, Širokom Brijegu, Posušju itd.

O svim tim procesima, njihovim uzrocima i posljedicama govorit će se na tribini u srijedu, 27. rujna u dvorani Vijenac, Kaptol 29A, u 19 sati.

Tribina se održava u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora pod nazivom: “Sudski procesi protiv hrvatskih branitelja u BiH i posljedice za hrvatski narod u BiH i RH”. Tim povodom za narod.hr komentirao je general Željko Šiljeg, jedan od predavača koji će govoriti u srijedu.

“Ljudi su to koji su od agresije branili i teritorij i narod u Bosni, Hercegovini i Hrvatskoj” rekao je general govoreći o uhićenima te istaknuo kako je ovo već 17. u nizu tribina koje je organizirao Hrvatski generalski zbor.

Dosadašnje tribine su se održale u Zagrebu, Splitu, Imotskom, Makarskoj, Metkoviću, Vukovaru, Vinkovcima, Đakovu, Varaždinu, Krapini i mnogim drugim mjestima.

“Ljudima prezentiramo ono što ne mogu sazati u javnosti i ono što tišti hrvatske branitelje” kaže Šiljeg osvrćući se na protekle tribine, a također dodaje:

„Ima dosta mladih ljudi na svim tribinama, što raduje, jer ovi stariji bi trebali više znati o tome.”

Posebno se osvrnuo na onu održanu u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, gdje je kino-dvorana bila puna studenata i mladih ljudi koji su se prvi put susreli s tom problematikom i koja im je, vjeruje, kroz predavanje postala jasnija. Mladima poručuje da budu informirani o Domovinskom ratu jer se jedino na temelju istinitih činjenica “može dalje koračati u budućnost.”

Govoreći općenito o položaju Hrvata u BiH, Šiljeg kaže: „Mi govorimo o tome da rat nije završen, da je samo utihnulo oružje. Oni koji nisu ostvarili svoje političke ciljeve koriste rat i hrvatske branitelje kroz razne institucije kao i kroz pravosudni sustav BiH da bi dugoročno oslabili poziciju i položaj hrvatskog naroda” te dodaje kako je nužno stvaranje “političkih, gospodarskih i sigurnosnih uvjeta za opstanak Hrvata tamo gdje više od tisuću godina obitavaju.”

narod.hr

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Zdravko Mamić: Znam tko mi je poslao atentatore!

Objavljeno

na

Objavio

Kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima.

Dragiša Binić napustio je u nedjelju navečer svoju kuću u ulici Nova 101 kada su na njega iz mraka zapucala dva maskirana napadača, pisale su u proljeće 2004. godine beogradske novine, ali našem društvu u kutu Domagoja od leada vijesti o još jednom atentatu na vrućem velegradskom asfaltu uvijek je bio privlačniji njezin tarantinovski nastavak.

U njemu, naime, nekad hitro krilo Crvene zvezde iz njezinih zlatnih dana spretno pronalazi zaklon iza svojeg kabrio Porschea, zatim izvlači pištolj i otvara vatru.

Kada atentatori uhvate džadu, Binić kao kompletan igrač iz faze aktivne obrane prelazi u žustru tranzicijsku igru, u veličanstvenu “coast to coast” akciju začinjenu “slam dunkom”, ili da se spustimo natrag na gradski asfalt, baca se u sumanutu filmsku potjeru za “killerima”.

Pritom tako vješto rukuje oružjem da u punoj brzini propucava napadača, koji se tijekom iste večeri, bogatiji za dvije prostrijelne rane, već gotovo iskrvario, prijavljuje u gradsku bolnicu. Ondje će ga liječnici pokrpati, spakirati u šok sobu i sljedećeg jutra isporučiti policiji.

“Iako su zlikovci dejstvovali pod okriljem noći, iskusni direktor fudbalskog kluba Obilić osujetio je njihov napad, pravovremeno se bacio na tle i čak uspeo da uzvrati paljbu”, dopisivali smo za restoranskim stolom izvještaj o zasjedi, oponašajući stil najluđe beogradske bulevarske štampe kad god bi se anegdota našla na tapeti.

“Da nisam preduzeo izvesne mere samoodbrane, skotovi bi me ucmekali načisto, overili bi me ko kera za tarabom. Ali nije ni Dragiša amater, ne da on da mu o glavu radu kojekakva buranija, rekao nam je Binić dok se dimilo iz vruće cevi njegova revolvera”, cerekali smo se dok smo nemilice kitili svoju verziju izvještaja.

“Organi bezbednosti i gonjenja stigli su dockan. Kao i obično. Ali ovaj put, bato, ne mogu da kažu da im falu dokazi. Evo, Dragiša im spakovo ubicu ravno na hirurgiju, poentirao je pred novinarima bivši Zvezdin napadač, kao i u igračkim danima – brži od metka”, odbijali smo završiti i napokon predati izvještaj.

Da skratim, živopisna epizoda iz života Dragiše Binića nama novinarima u restoranu pod maksimirskim zapadom neko je vrijeme služila kao dobar štof za zajebanciju u sitne sate, kada bi zamro razgovor o odgledanoj Dinamovoj utakmici, pa onda o Lamzi, Zeki i Mlinki, a društvu se baš i nije žurilo kućama.

Znali smo da su nam fore manje-više plitke, ali svejedno nismo propuštali priliku ironizirati nad predloškom. Živjeli smo valjda u uvjerenju da je tamo u istočnom susjedstvu stasala nekakva europska Kolumbija, nama nedostižna zemlja magijskog realizma i magičnog rijalitija u kojoj je najnormalnija stvar da se svakodnevno i neprekidno, uzduž i poprijeko, noževima i strojnicama, bubaju i kokaju… premijeri i novinari, dileri i murjaci, estrada i gangsteri, nogometaši i nogometni dužnosnici.

Nogometni dužnosnici, da dobro ste pročitali. Nepuna dva mjeseca prije napada na Binića, u ožujku 2004. godine, u Beogradu je u atentatu ubijen Branko Bulatović, glavni tajnik Nogometnog saveza (tada još) Srbije i Crne Gore. U prostorijama saveza ubojica se glavnom tajniku prikrao sleđa, ispalio mu metak u zatiljak i nestao, piše Jutarnji list.

Prekid igre

U sezoni otvorenog nogometnog lova nema zaštićenih vrsta, objavio je Hrvatski nogometni savez preko Damira Vrbanovića u paketu s informacijom da je Rijeka istrgnula Osijeku domaćinstvo utakmice Hrvatska vs. Finska. U prijevodu, upravo istječe jamstvo Anti Čačiću.

Ne dobije li Finsku, izbornik koji vodi ‘vatrene’ već dvije godine može odmah isprazniti ladice i predati žezlo nasljedniku. Bljedunjavim nastupima u 2017. izbornik je izgubio mnoge saveznike i ne bih se kladio da će voditi momčad u Rusiji čak i ako ovjeri kartu za SP. Nasljednik Zlatko Dalić čeka u niskom startu.

Nismo morali dugo čekati da shvatimo kako kriminal, uostalom kao i nogomet, govori univerzalnim jezikom, ne poznaje granice i jako lijepo uspijeva i na prilazima našim stadionima i svlačionicama.

Prije nego što je nekadašnji izbacivač u Saloonu, pa poduzetnik i na koncu sve utjecajniji menadžer Dino Pokrovac 2005. godine likvidiran na kućnom pragu u Zagrebu – događaj kojim će ovdje neslužbeno započeti do danas nezavršena sezona nogometnih ubojstava, pokušaja atentata, premlaćivanja i paleža automobila – potpisnik ovih redaka na vlastitoj se koži uvjerio da “sačekuša” ipak nije drugo ime za nogometni bunker, nikakav elaborirani catenaccio, već predstavlja bitno ofenzivniji i inovativniji pristup predivnoj igri. Iz mraka je pred haustorom izronio batinaš da mi čvrstim argumentom prenese poruku naručitelja.

Kada iz današnje perspektive analiziram slučaj, znam da sam s tih nekoliko masnica i podljeva zapravo dobro prošao i da za sretan epilog moram biti zahvalan našem gostioničaru Lepom; tih dana on je u Tri cicera točio takav metanol kakvog nije bilo od vremena prohibicije, a poznato je da ovi steroidima napumpani batinaši iz teretane što iskaču iz mraka nikada nisu dobro podnosili alkohol. Dovoljno je bilo da im se iskesiš u lice i kažeš “buuuu”, a oni bi se suočeni s tvoja dva promila totalno stiltali, bacili koplje u trnje ili odložili palicu u grmlje i zbrisali glavom bez obzira.

“Ja znam tko mi je poslao atentatore, to su opasni tipovi koji ne pozdravljaju s ‘dobar dan’ nego ‘u koje koljeno hoćeš da ti pucam?’” rekao mi je Zdravko Mamić. Susreli smo se u srijedu popodne, u prostorijama Jutarnjeg lista. Slučaj je htio da četiri ili pet sati kasnije, odmah preko puta Vukovarske ulice, iz Martinovke prekoračiš u Vrbik, premlaćen bude njegov trener Mario Cvitanović.

Dinamov “savjetnik” došao je u posjet naoružan vrećicom punom dokumenata, po slobodnoj procjeni teškoj tri do četiri kilograma, te istrgnutom stranicom ove kolumne od prošle nedjelje. Tamo sam mu se napio krvi zbog još jedne maratonske press konferencije koja se pretvorila u novo ispiranje mozga, ali ne bi to šamponiranje ni najmanje uzbudilo Mamića da nije bilo začinjeno poglavljem knjige Ralfa Buschmanna, njegova “sljedećeg dušmanina”.

U knjizi “Football Leaks: Die Schmutzigen Geschäfte im Profifußball” nagrađivani njemački novinar osam stranica posvećuje Mamićevim transfernim operacijama koje preko Švicarske i njegova sina Marija kao posrednika sežu do poreznih oaza u Belizeu,

Hong Kongu i na Djevičanskim otocima. Buschmann ih navodi kao egzemplarni primjer pohlepe, prevare i nelojalnosti klubu, tako svojstvene današnjem svijetu korporativnog nogometa.

“Ovdje imam presudu švicarskog suda, nostrificiranu na našem županijskom sudu, koja kaže da nema ničeg spornog u poslovanju tvrtke Rasport i kojom sutra dobivam tužbu za klevetu protiv autora ove knjige”, kaže Mamić. Odbija prijedlog mojeg glavnog urednika da tu presudu objavimo u novinama. “Najjače adute čuvam za sudnicu. Imam takve argumente da ću pomesti tužitelja i optužnicu”, uvjerava nas. Razilazimo se u miru. Do večernjih vijesti koje započinju informacijom o premlaćivanju Marija Cvitanovića.

Jutro nakon napada Dinamov povjerenik za sigurnost Krešimir Antolić reći će da su “retardirani idioti” nasrnuli na trenera u atmosferi općeg napada na Dinamo. Navečer će Miroslav Rožić u “Otvorenom” u isti lonac gurati huliganske ispade u St. Etienneu, atentat na Mamića, poljudsku svastiku i nasrtaj na Cvitanovića. Ne slaže se baš s Mamićevom interpretacijom, ali barem paše uz dijagnozu Dragiše Binića. Organi bezbednosti stigli su dockan, kao i obično.

 

Zdravko Mamić: Hvala svim građanima naše Hrvatske na iskrenim riječima podrške i željama za brzi oporavak

facebook komentari

Nastavi čitati