Fury – film koji nameće krivnju zapadnjacima?

5

Brad Pitt
Ne, nije matineja Pčelice Maje za djecu i one koji se tako osjećaju. Nego je Bijes. Srdžba, Gnjev, Strast, ili kako got već pokušamo prevesti zapravo jako dobar naslov novog, najnovijeg ratnog filma – Fury.

Već se spremam jedno dva tjedna pogledati taj film koji sam čekao sa puno očekivanja. Ali, ko-za- vraga, uvijek se nešto isprepriječilo, ustobočilo, nabudžilo, tako da se pitam da li je Svemir uopće želio da vidim taj film o tenku. Dogovaram se sa frendom stvarnim bivšim tenkistom već danima – pa ništa. Za pivu se dogovorimo za manje od 3 minute. Ali za ovo kino nikako … Sa drugim frendom se dogovaram već tri tjedna – i na jedvite jade taj moj drugi moj frend, osvajač Kilimanđara, dakle frend Kilimandjaretto i ja se nekako sprtljasmo prije par dana i krenusmo na predstavu u matinejno vrijeme.

Filmovi o tenkovima su vrlo rijetki. Velika rondava limenka na gusjenicama baš i nije neki sjajan predložak sa scenarij. U povijesti je snimljeno samo 5-6 filmova o čeličnim grdosijama i njihovim posadama. Sahara s Humphryem Bogartom, dobar the Beast iz 1988, poljski Četiri tenkista i pas, navodno odličan izraelski Lebanon i … najnoviji Fury. Što je razumljivo. Prostor od par kubičnih metara, u kojeg nagurate 4-5 muškaraca, prepun buke i iz kojeg se skoro ništa ne vidi i nije baš nešto što je vizualno atraktivno, a znamo da je film ipak umjetnost (ja bih ga danas prije zvao nazvao medij, a ne umjetnost) koja u prvom redu pogađa naš očni živac, pa se unutar limenke i nema osobito što vidjeti, ni snimiti. Stoga je moje osobno očekivanje Furya bilo još veće.

Uspoređivati jučerašnji Fury sa ratnim filmovima vaše i naše mladosti je gotovo nemoguće. Reći da je Fury loš film, nije baš točno. Reći da je dobar, opet nije ispravno. Možda ga je najbolje okarakterizirati kao jedan vrlo impresivan film, žanra … hmhm, vjerojatno ratna drama. Neću upotrijebiti izraz ‘nikoga ne ostavlja ravnodušnim’, jer te riječi zapravo ne znače ništa.

fury2
Idemo redom. Brad Pitt se okušao, po drugi put u svojoj karijeri u ulozi ratnog zapovjednika. Prvi put mu je to uspjelo u Inglourious Bastards, filmu luckastog Quentina Tarantina, koji ‘nikoga ne ostavlja ravnodušnim.’ I ovaj put Brad glumi ratom očvrsnutog frajera, prikladnog nadimka Warddady. Ratni tatica. Koji je ujedno zapovjednik čelične grdosije tipa Sherman . Sherman je USA tenk koji je bio glavna američka limenka u Drugom svjetskom ratu. Radilo se tenku koji se pojavio na ratištu, u sjevernoj Africi 1942 i bio je sasvim solidan. Međutim, 1942. godinu je slijedila, ničim izazvana, 1943. godina, te začudno, sasvim neočekivano, za njom 1944, pa 1945. U međuvremenu su Sile osovine izbacile čuveni Tiger, pa Tiger II, pa Panther. A to nije bila dobra vijest za Saveznike. Ali je bila izvrsna vijest za Sile osovine. Da skratim priču, naš Sherman je bio poprilično inferioran u srazu sa njemačkim grdosijama. Jako inferioran. Toliko inferiran da je trebalo 4-5 Shermana da bi se uništio jedan Tiger ili Panther. Preciznije – jedan Tigar / Panther je uništio 4 Shermana, da bi ga tek peti mogao dokrajčiti. Što je prikazano jako dobro u Furyju.

Međutim, Sherman je imao nekoliko prednosti: bio je okretan, brz, mogao je prelaziti i preko slabijih mostova i tako, relativno laganog – moglo ga se lako transportirati preko oceana iz USA na europsko ratište. I moglo ga se, u američkim tvornicama automobila proizvoditi u ogromnim količinama. Što je i učinjeno. 50-tak tisuća puta. Dobro ste pročitali – USA su proizvele oko 50.000 Shermana. Toliko mnogo da su njima opskrbili i Engleze, i Kanađane i Sovjete i … nećete vjerovati – i Ex Yu kada je Josip Broz zakuhao sa Staljinom. Tada smo dobili 599 najnovije bitno poboljšane inačice Tenka ‘Sherman M4A3E8’ i 715 Shermanovih klonova tzv.“ lovaca tenkova“ – M-18 Hellcat i M-36 Jackson. Dobili smo ih toliko da su ih još čak i naši dečki u Domovinskom ratu koristili ! ukupno 1.314 oklopnjaka su USA dostavile Josipu Brozu. Plus još par stotina, poslije. Tada je bilo nešto lakše reći povijesno ‘NE’ Staljinu.

Fury je, glede ratne tehnike i opreme, prava poslastica za znalce. Sniman je većinom u Engleskoj, a sva vozila su autentična, uključujući i jedni primjerak Tigera na Svijetu. Iz muzeja u Bowingotnu. Ludnica.

Uh, vratimo se na film … dakle Brad Pitt je zapovjednik posade jednog Shermana. Radi se o četvero ljudi + Brad. Čak i uz puno dobronamjernosti moramo zaključiti, već nakon par scena – da se radi o grupi psihopata ili njihovim bliskim rođacima. Kojima je ubijanje ‘the best job ever’. Hm, hm, hm. Možemo sada diskutirati jesu li oni postali takvi bezdušnjaci zato jer ih je rat učinio zvijerima, ili su jednostavno takvi, pa su u ratu dobili svojih pet minuta. Ili su jednostavno takvima prikazani, da bi se dobila slika ‘realnosti rata’. Ili su režiseri i scenaristi jednostavno osmislili petoricu likova, vodeći se idejom da je u ratu bilo i_ takvih tipova. I da će publiku više zaintrigirati prikazivanje petorice naših momaka u ne-baš-sjajnom-svjetlu.

Tu leži i najveća zamjerka filmu. Ona nije filmaške prirode, ne radi se o kutu snimanja, ni o upotrebljenom osvjetljenju, ili lošoj glumi. Nego o pouci filma. Onome što zovu ‘moral of the story’. A ona glasi da je – nema. Fury zapravo nema neku pouku, ali ne možemo reći da ne daje poruku. A poruka je da su ratnici, vojnici zapravo krdo sluđenih, nediscipliniranih, prljavih psihopata, lišenih gotovo svakog morala.

Druga poruka je … ako netko i ima neke moralne zasade ili je relativno normalan – taj biva uvučen u grotlo bezumlja, tako da i on postaje nasilni, krvlju opijeni luđak, kojem je mitraljiranje ljudi ‘best job ever’. Hmhmhm.

Treća poruka, koja se suptilno, u zadnje vrijeme provlači kroz zabrinjavajući dio medija je da smo mi … ajmo reć’ Zapadnjaci – zapravo obični uništavatelji civilizacije, negativci par excellance. To je neobično, ta naša sklonost ka samoobezvređivanju umanjivanju vlastite vrijednosti i debelo pretjeranoj samokritici. Je l’ to vrsta mazohizma? Neka kolektivna krivnja? Breme bijelog čovjeka? O tome bi se dalo razgovarati. Uglavnom – sve je više antiheroja, nego heroja. Alo, dosta sociologije, vraćamo se na temu…

fury3

U filmu ima više gadnih scena, koje su bile povremeno popraćene grohotom starije dječurlije. Uhhh, nije li to malo pogrešna reakcija?

„U moje vrijeme nitko se nije smijao kada bi na ekranu vidio dekapitaciju, pa makar trajala milisekundu“ – kaže Warddady Roman. U kinu je nekoliko klinaca prasnulo u smjeh. Da li je to ono što zovu – banalizacija zla?

Jedna od najgadnijih je kada Ameri sprovode njemačkog zarobljenika. I onda ga onaj nježni i normalni novajlija mora ustrijeliti u leđa, nakon što ga Wardaddy Brad Pitt nevjerojatno brutalno na to prisili, ne bi li tog nevinog, religioznog novajliju naučio nemilosrdno ubijati. Scena je grozna, barem ako ste koliko-toliko normalno ljudsko biće. I ‘neće vas ostaviti ravnodušnim.’ I prikazuje Amere malo boljima od zvijeri. Tu su onda scene gdje njemački vojnici živi gore, a Ameri komentiraju da ih ne treba milosrdno ustrijeliti i skratiti im muke, nego ostaviti da se živi ispeku u vatri bijelog fosfora. Kako se sada osjećate, nakon što ste ovo pročitali? Vjerujem … ne baš lijepo.

Na čijoj su vam strani simpatije – paaa, ako imate imalo empatije – na strani žrtava. U tome grmu leži zec. Neki kritičari, koji su na internetskim stranicama pisali svoje recenzije, napisali su da su već nakon prve trećine filma počeli navijati za – Nijemce, da ne kažemo naciste. Drugi su napisali da nije čudo što su Fury snimili tek 70-tak godina nakon WWII – jer bi u protivnom gnjevni američki veterani digli kuku i motiku na filmaše i da bi sigurno isposlovali drugačije predstavljanje veterana, a ne kao hrpe prljavih, nediscipliniranih ubojica. Netko će reći – hej, pa samo naivčina može vjerovati da i Saveznici nisu činili i ružne stvari. I to je točno. Kao što je točno da se naš, osobni svakodnevni život sastoji i od odlaska u prostorijicu zvanu WC, pa nitko normalan ne smatra da glavne scene nekog hipotetskog filma o našem uobičajenom danu trebaju biti one koje eksplicitno prikazuju uporabu toaletnog papira, mijenjanje tampona ili povraćanje. Granica dobrog ukusa negdje treba postojati. Kao i svijest o tome kako će nešto djelovati na gledatelja.

Vratimo se mi opet na film. Fury je sav u nijansama sive, zelene, smeđe i crne boje. Što mu daje jednu pomalo klaustrofobičnu i sumornu atmosferu. Brad Pitt nikako nije moj favorit, pa je moja ocjena možda neobjektivna (valda sam zavidan jer je mrvicu zgodniji od mene, a uz to i hoda sa Anđom) Stoga ću citirati one koji se bolje od mene razumiju u glumu. Oni kažu da se Brad nije sasvim proslavio. Nekako je, hmhm, blijed, pomalo neuvjerljiv, iako mu je dodijeljena uvjerljivo najdominantnija uloga. Na trenutke čini da su neke ili čak mnoge scene stavljene u film da bi se prikazao Brad i njegova pojavnost. Ipak, on je zvijezda, zar ne?

Ostala ekipa je nekako autentičnija, premda je na mnogim mjestima uočljiva ‘preglumljenost’ – overacting – jednostavno pretjerana ekspresija gestikulacije, govora i izraza lica. Dijalozi su – Bože sačuvaj. Ako izbacimo riječi ‘fuck, fucking, shit, shittt, fuuuck, bastard, son of a bitch, damn’, teško da će u cijelom filmu ostati više od dvadeset suvislih rečenica. No dobro, to valda ide u ime autentičnosti, jer tko bi normalan očekivao da će vozač tenka recitirati Shakesperea. Par citata iz Biblije, koji su zapravo dosta nasilno umetnuti u konverzaciju donekle spašava stvar.

Ostali likovi, već spomenuti su …tja, recimo dosta slikoviti. Novajlija-klinac-vjernik-daktilograf je arhetip dobrice. Tu je onda jedan Hispanoamerikanac, pa jedan tipični južnjački redneck, koji kao da je pobjegao iz horror filma „I brda imaju oči“, u kojem su takvi ni manje ni više nego – kanibali! Ekipica za poželjeti.

Ušao sam u kino dvoranu sa laganom glavoboljom. Izašao sa teškom migrenom.

izvor: Fizzit.net

facebook komentari

  • diablo

    Film je vijerni prikaz stanja na ratištu,a što ovaj civil ne može shvatiti neke stvari i još dobije migrenu,ahh..Što ćeš?Dragi gledatelju,te psihopate su mladog člana morale preodgojit u kratkom vremenu,bez obzira koliko to morbidno izgledalo za tvoje civilno oko..Naime,malac je dodjeljen posadi bez njihove volje i u par navrata na samom početku je zakazao kao član posade i doveo istu u pogibeljnu opsnost.Mi koji smo bili na ratištu,znamo što znači kolektiv,posada,grupa i što znači kada jedan član zakaže,ne štima,štopa i što tada treba uraditi…..Draga Marta,kao i uvijek,najbolji članci dolaze sa tvoje strane,šteta što je analizu radio neki civilni šmokljan i novinarčić….Papučar,mamicu mu 😀

    • Alan B’Stard

      I njega bi trebalo nabrzinu ochelichiti. Ovoga ne bih pozelio pored sebe na crti

    • peppermintt

      nisan gledala film, znači priporučaš a ? 😉

      • diablo

        Naravno,pa ne glumi Brad Pitt svugdje 😉

  • Razočaranje godine – Fury – Osim hrpe sitnijih grešaka, jedna stvar još više živcira. Čak niti u najgorim partizanskim filmovima Nijemci nisu bili ovoliko nesposobni. Sve što se moglo čuti u najavi filma svodilo se na nizanje epiteta, a PR-ovska mašina je ponosno isticala kako „to nije običan film“, već „intenzivno realan ratni film“ koji „naglašava dihotomiju rata“, i nudi spektakl velikih razmjera. Na koncu, dojam je ispao pomalo u skladu s izrekom pripisanom Marku Twainu. Kazao je tako, navodno, da se dugo iščekivana stvar najčešće pojavi u obliku u kojem je nismo očekivali.