Pratite nas

Gdje je nestala ljubav?

Objavljeno

na

Dok god volimo nekog zbog njegovih vrlina, to nije ništa ozbiljno. Ali kad ga počnemo ljubiti zbog njegovih mana, onda je to ljubav.

Ova prekrasna izreka jednog francuskog pisca govori puno o ljubavi. U 2013 sam se nagledao puno mržnje i malo ljubavi , a nekada sam bio čak ja dijelom kriv…(kritika nekada zna i pogoditi…) Mržnja zaustavlja , onemogućuje čovjeku veći napredak , obeshrabruje ga i budi ono najgore u njemu. Čudan sam ja lik , znam izaći na ulicu i razmišljati glavom o nekakvim nevjerovatnim stvarima , pa sam jučer vraćajući se iz grada sa slavlja razmišljao o ljubavi – malo glupavo pollitičari :)…

LJUBAV PREMA OSOBI

Da li Vam se ikada dogodilo da srce stane pred nekom osobom, da se dlanovi počnu znojiti i jednostavno počnu klecati koljenja. Srce ubrzano tuče , a ni sami ne znate zašto… – ljubav ili nešta drugo? Ljudi su duhovna bića koliko god to mi skrivali i svatko u sebi nosi ljubav. Otrcan i ofucan osjećaj netko će razočaran reći , nikako – to je riječ zbog koje su nastali najljepši umjetnički radovi svijeta koje stoljećima slavimo i nekada ih poskrivećki pročitamo, slušamo, gledamo (posebno mi muškarci, da se ne prikažemo slabima :)). Gledam Hrvatsku i ne vjerujem koliko smješnih rastava , nevjerovatno bespotrebnih svađa, slomljenih prijateljstava i srca koja se nikada ne pomire … Šta nam je da si to stalno činimo ?

Slušam prijateljicu koja kaže : morala sam se rastati , dobio otkaz nezasluženo , a on se gubi , mamina maza , pošaljem dijete kod njega , a on igra tenkove … Kako da sa takvim živim? Ne shvaća da je njegov ego jako uzdrman , da su to pravi problemi koji mnogi muškarci jednostavno ne znaju prebroditi bez pomoći i da su muškarci skloniji igri. Žene su puno hrabrije u takvim situaciji , puno rijeđe završavaju ko beskućnici, ko da im je puno jači instikt za preživljavanje ugrađen u tijelo.

Kriviti muškarca zbog dobijenog otkaza u ovom stanju u državi je ipak malo previše i treba samo malo više stisnuti zube , kako bi rekli Francuzi : C’est la vie,

a Bon Jovi je ispisao u jednoj svojoj pjesmi nevjerovatne riječi koje pokazuju put obiteljima u svijetu :

[vsw id=”bXsmGSnq3lE” source=”youtube” width=”625″ height=”400″ autoplay=”no”]

Sa prijateljstvima , ljubavi prema djeci, starijima… zna biti puno gore. Sam čovjek očekuje oslonac na nekoga , NITKO NA SVIJETU ne voli biti usamljen i napušten. Dogodi li mu se to, izgubiti će se i vrlo moguće preći na stranu zla i mržnje. Lažna prijateljstva i poznanici ne mogu nadomjestiti istinsku ljubav prave ekipe…

LJUBAV PREMA DOMOVINI, NARODIMA I SVIJETU

Koliko je samo na ovim prostorima proliveno krvi zbog raznih domovina. Volim Hrvatsku svim srcem svojim i bijeg iz Hrvatske bi smatrao svojim konačnim porazom , bez obzira koliko dobro živio u nekom drugom dijelu svijeta. Nekako si govorim dok god ne bude bolje kod nas , nema ti van (vjerovatno to znači da ću ostati ovdje živjeti do kraja života , ako ne bude svjetskog rata …). Možda bi bio pametniji i cjenjeniji , ali to mi nikada nije bio cilj u životu…

26.12. i 27.12. održavao se Rockmarinfest  i izašao sam sa prijateljima u briju. Atmosfera nevjerovatna , prava stara vinkovačka, ples , zezancija , opuštenost … 2 dana smo brijali i preko puta moje ekipe 2 zgodne cure koje ne znamo – iz viđenja jedino… Ko bi uopće i prišao im kada roštilja iz zvučnika sve u šesnaest… I tako nailaze ljudi i jedan moj prijatelj sa utakmica i košarice nešta krene objašnjavati curama , ja uletim sa pričom curi kako je ovo moj prijatelj. Koja glupost koju samo ja nekada mogu napraviti ! Prijatelj je bio brat jedne od cura koju sam kao upoznavao sa njim :)…

Sutra dan pogledam o njegovoj sestri na netu (radila u biti ko PR Rockmarinfesta…) i ostanem bez riječi… Toliko ljubavi prema domovini , boljem sutra i prijateljima dugo nisam vidio. Sjetim se još nekih ljudi i ustvrdim nekada ni ona suprotna politička strana nije loša , samo bude mi uvijek krivo što takve dobre osobe ne mijenjaju okolinu…

Dolazim u kafić u centru grada nakon dvodnevne dobre brije popiti kavu . Grad pun ljudi koji su došli iz svih krajeva svijeta provesti božićne blagdane u Vinkovcima. Sjednem sam uz šank , kada neki plavi lik sa prijateljom viče BUSOLA , BUSOLA ,… !

Ko si sada ti ? kažem ja…

Zar se ne sjećaš ? Ja sam sa tobom unosio baklje i trake u gaćama na utakmicama Cibalie …

Ko će Vas se svih sjetiti rekoh i odmah kako to ide umjesto kave završim na brdu pelinkovaca… Priča mi taj prijatelj , znaš li ti Busola koliko sam samo ja plakao kada sam išao u Švicarsku. Stalno sam sanjao Hrvatsku i Vinkovce. Uništena ljubav prema osobi i egzistestencija me natjera van. Kupovao sam sve , a ona ošla za drugog. Odgovorim mu : ljubav se ne kupuje poklonima, to može biti samo mali znak pažnje da tu osobu cijeniš …
Drugi put pametnije , ali ko je uopće pametan u ljubavi, svi pametujemo , a opet ljubav nas prevari.

Šta hoću poručiti svima. Ljubav nije nestala nego smo je samo većinom potisnuli u neki mali kutak srca koji sada isčekuje bolje sutra. Bolje sutra neće doći, ako taj kutak srca bar malo ne otvorimo kako bi pobijedili zlo što vlada ovim svijetom.

Želim svima više ljubavi, poslovnih uspjeha u novoj 2014 godini, manje nevolja i mržnje ! Neka srce nekada pobijedi ljudski razum, nekada je dobro biti i u oblacima !

PS. Ne zamjerite mojim kritikama (a i Vi mene kritizirate :D) ako Vas uvrijede , vjerujte ne želim ljudima zlo , samo želim da budemo svi malčice bolji (nismo savršeni…) kako bi bolje, ljepše i ugodnije živjeli ! Volio bi da se to desi svugdje u svijetu , ako ne ide bar onda u mojoj domovini , mom gradu , mom kraju…

Tekst je napisan samo da Vam ponudim malo više želje za boljim sutra !

busola

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Na robiju za ZDS? Onda zatvor i za ‘smrt fašizmu’

Objavljeno

na

Objavio

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava

Ljudi moji, je li stvarno moguće da je jedan katolički svećenik javno rekao da se obradovao smrti Slavka Goldsteina?!?

Naravno, dežurni antiteistički jurišnici na to odgovaraju “oh, da, itekako je moguće”, a riječi zabludjelog hvarskog župnika savršeno im služe kao samo još jedan povod za novi opći napad na Crkvu i sve “desničare”.

No, prije svega, takav izljev najnižih strasti iz usta čovjeka koji sebi to ni u napadu ludila ne bi smio dozvoliti, šokirao je i mnoge katoličke vjernike – bez obzira na to poštovali li Goldsteina ili ne. Nažalost, nije to je samo jedan u nizu takvih incidenata kojima su društvene mreže savršeno pogodno tlo za nekontrolirano divlje bujanje.

Da, nepojmljivo je kako neki barem iz osnovnog ljudskog poštovanja prema obitelji nisu mogli suzdržati javno pokazati zluradost na vijest o smrti Slavka Goldsteina. Jednako kao što je nevjerojatno kako neki nedavno nisu ni pokušavali sakriti zlobni smiješak na mogućnost da se kardinal Bozanić ne vrati iz bolnice. Gdje smo to? Kamo ide ova Hrvatska?

Jučer demonstrativno odbijamo političkom protivniku uljudno čestitati rođenje djeteta, tražimo ostavke samo zato što je netko “neprijatelju” kurtoazno čestitao vjenčanje, danas se javno radujemo što se netko razbolio i želimo mu da crkne ili pak sladostrastimo nakon što je umro, a sutra ćemo ga valjda s glogovim kolcem u ruci proklinjati u nekoliko koljena, “neprijatelja” i njegovu djecu te zazivati da mu se sjeme zauvijek zatare.

Gnušamo se takvog divljanja samo kad je meta “onaj naš”, a napada ga “onaj njihov”. Mene ipak boli i jedno i drugo, ali još malo više kad tako govori netko tko bi barem teoretski trebao ipak biti malo više “moj”.

Ne, ne mislim da trebamo biti dvolični i neiskreni, da moramo glumatati, pa ni bježati od podjela jer ideologije nisu samo navijačke zastave zavičajnih klubova, već valjda znaju imati i neki stvaran i opipljiv sadržaj za koji se valja boriti, ali doista sve javno pitam – želimo li da nam domovina bude bojno polje na kojem između političkih neprijatelja, pa i običnih suparnika, ne može biti zatišja, primirja, a kamoli pomirbe?

Dok su jedni na-baš-sve-za-dom-spremni, drugi baš sve političke protivnike i one koji razmišljaju drukčije automatski proglašavaju fašistima te im odmah zatim dosuđuju već isprobanu sudbinu uzvikujući: Smrt fašizmu! Je li to budućnost kakvu priželjkujemo našoj djeci? Kako može ova sve pustija Hrvatska biti tako mala da u njoj ima mjesta “za samo jednog od nas”? U stvarnosti, Hrvatska je već sad prevelika za ovoliko koliko Hrvatića danas ima.

Optimalan broj dostatan za dugoročnu samoodrživost bio bi barem dvostruk, oko 8 milijuna. Umjesto toga, Hrvatska će već 2019. pasti ispod 4 milijuna! Ne prema procjenama kompromitiranog DZS-a, već prema tvrdnjama relevantnih demografa, Hrvatska danas ima svega 4,05 milijuna stanovnika. A gledajući trenutačni ritam odljeva radne snage u Irsku i druge zemlje, tih 50 tisuća iscurit će poput pijeska iz pješčanog sata – u manje od dvije godine.

Čak i ako dođe do nekakvog usporavanja, na pad ispod 4 milijuna neće trebati čekati dulje od 2020.!Zašto masovno odlaze Hrvati? Prvi odgovor mogao bi biti lakonski: zato što mogu. Drugi je realističniji: zato što ovdje ne mogu preživjeti bez posla ili s blokiranim računima.

No treći je porazan: odlaze čak i oni koji još uvijek nisu na samom rubu egzistencije, ali vide da se u ovom društvu ne nazire nikakav oblik suživota, već da moraju pobjeći što dalje od te atmosfere kronično zagađenih ljudskih odnosa koji ne pokazuju nikakav znak napretka. Naprotiv, uporno režemo po ožiljcima, otvaramo stare rane.

Takav je i prijedlog da se zatvorom kažnjava uzvikivanje ZDS, koji nipošto nije osmišljen kao način da se krvava prošlost ostavi za nama. Posve suprotno, to je savršen recept za njezino oživljavanje! Oni koji to predlažu zapravo žele da taj slogan sutra iz pukog inata uzvikuju i oni koji nikad prije nisu, da se ori na stadionima, da se zbog toga prekidaju utakmice. To bi za njih bio dokaz da su oni sami ovom društvu nužni. A pri tom se sami nikad neće odreći svojih ustaških kuna.

Misle da smo zaboravili kako se 45 godina u zatvor odlazilo zbog verbalnog delikta, da se nitko ne sjeća kako se lako moglo izgubiti školovanje, posao, materijalna egzistencija, pa i glava. No varaju se ako misle da se može zabraniti obilježje jednog krvavog totalitarizma, a da pri tom ostanu pošteđena obilježja drugog krvavog totalitarizma.

Ako doista ovo društvo toliko posrne da odustanemo od slobode govora i mišljenja, tad u povijest moraju zajedno otići i ZDS i crvena petokraka. Možda ne u istu ćeliju – ali u isti zatvor.

Ivan Hrstić / Večernji list

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Mate Rimac: Glavna investicija bit će nam izgradnja tvornice i zapošljavanje

Objavljeno

na

Objavio

Kod nas rade ljudi iz 14 različitih zemalja. Iz Hrvatske odlaze ljudi, a vraćaju nam se Hrvati iz dijaspore, rekao je Mate Rimac, osnivač i CEO Rimac Automobila.

Rimac, koji je sinoć gostovao na RTL-u , komentirao je posljednju investiciju kineskog Camel Groupa od 30 milijuna eura. Rekao je da investiciju nije lako dobiti, posebice u ovoj regiji.

Gospodine Rimac, je li vam ovih 30 milijuna ne samo financijska satisfakcija, nego i emotivna?

Mislim da smo dovoljno toga postigli, puno toga smo napravili. Najmanji rezultat u tome je investicija, to je samo transakcija – nekome nešto obećate i dobijete novce za to. Investiciju nije lako dobiti, posebice u ovoj regiji. Investicije u tehnološke tvrtke se događaju u drugim dijelovima svijeta, ali to je nužno zlo, sredstvo za cilj. Mi smo brzorastuća firma i trebamo kapital da bi rasli.

Svi su očekivali da ćete napraviti neku ogromnu halu u kojoj ćete proizvoditi električne automobile, ali poanta nije u tome zar ne?

Automobilska industrija se koristi kao primjer za visoke barijere. Proizvođači automobila su 50 do 100 godina stari. Recimo, Wolkswagen ima četiri puta više prihoda nego hrvatska BDP-a. To nije industrija u koju se može samo tako krenuti. U zadnjih 60 godina u Americi je tek jedan  proizvođač automobila izašao na burzu, a to je Tesla Motors. I oni su na tržištu 14 godina, do danas su imali investicija u vrijednosti od preko 10 milijardi dolara, mislim da sad imaju 15 tisuća zaposlenih, i još uvijek rade skupe automobile. Nerealno je očekivati da će bilo koja tvrtka krenuti od nule, bez nekih ulaganja. Mi smo najbolji u tome da radimo sportske i snažne automobile. Za to smo se specijalizirali, to je naše tržište.

Sve više se specijalizirate u proizvodnji električnih baterija? Ako se dobro razumijem to, to je najbitnija komponenta u funkcioniranju električnog automobila?

Naš glavni proizvod je tehnološko rješenje za druge proizvođače. On nama dođe s idejom projekta, s žele postojeći model napraviti potpuno na struju ili ga hibridizirati. Mi im razvijemo baterijski sustav, pogonski sustav, elektroniku u automobilu, sve.

Kako su Kinezi prepoznali vas, niste jedini na svijetu koji se bavi tim stvarima i električnim baterijama, što je presudilo? 

Postoji dosta firmi u svijetu koji se bave time, SAD je prošle godine iz fondova da 28 milijardi dolara za takve firme. Mi smo dosta široko postavljeni, pokrivamo veliki dio lanca dodane vrijednosti u razvoju tih automobila. Možemo cijeli auto razviti u jednoj firmi, specijalizirani smo za sportske i snažne automobile.

Na što ćete potrošiti 30 milijuna eura, na razvoj?

Nećemo proizvoditi mnogo automobila, Ali raditi ćemo veliki količine naše opreme i elektronike. Sad idemo na projekt od 10000 komada, glavna investicija će nam biti izgradnja tvornice i zapošljavanje. Na našim stranicama je objavljen natječaj za 100 ljudi, većinom inžinjera, želimo se što prije povećati. Kod nas rade ljudi iz 14 različitih zemalja, a iz Hrvatske odlaze ljudi. Nama se vraćaju i Hrvati iz dijaspore. Tvornica će proizvoditi veliki broj opreme za druge proizvođače, proizvodit ćemo i novi model automobila, ali to nam je samo pokazatelj onoga što možemo.

Kineski proizvođač baterija ulaže 30 milijuna eura u Rimac Automobile

 

facebook komentari

Nastavi čitati