Gdje onda završi 36 famoznih sanduka zlata iz vremena NDH?

    4

    SPLIT – Aluzija na tobožnja hrvatska zlodjela u Drugom svjetskom ratu! U to doba srpski osvajači izostavili su svoje krvave zločine, laži, lopovluk i ubojstva učinjena prema hrvatskom narodu i katoličkom svećenstvu u doba Nezavisne Države Hrvatske, a koji  i danas još uvijek pokušavajući prevariti hrvatski narod.

    Američki odvjetnik Jonathan Levy, koji zastupa preživjele žrtve holokausta pismenim putem od kardinala Altjelija Nicore, čelnika Vatikanskog tijela za financijsko informiranje, povrat zlata kojeg su ustaše otele i nakon toga založile u Vatikanskoj banci, a vrijednost zlata se procjenjuje na 80 milijuna dolara – od 1944-1946. navodno da su ustaše polagale u banku!

    Dokaz da se transfer zlata u banku doista dogodio prvi je put službeno dokumentirano 1988. god. u izvještaju State Departmenta pod nazivom “Brige oko sudbine ratnog ustaškog blaga”.

    Vatikanska banka se zbog iziještaja našla pod tužbom 1999. god., ali je slučaj propao jer se Svetoj Stolici ne može suditi u SAD-u, a ukoliko je i to propalo, Levyće tužiti Vatikansku banku Europskoj komisiji koja Institut za religijske poslove može tužiti pošto je Vatikan 2009. god. prihvatio zakon EU o pranju novca.

    Povjesničar Jere Jareb ustvrdio je da su brojke oko pljačke Židovske imovine napuhane, da se temelje na obavještajnim praćenjem nakon rata, a koji nemaju veze sa stvarnošću da je Pavelić pokrao zlato.

    U svojoj knjizi  narodni heroj i glavni pregovarač na Bleiburgu Milan Basta, na str.269, je temeljito opisao o sanducima zlata, pa ćemo u cijelosti prenijeti Bastino izvješće za pljačku zlata.

    “Prema zakonskoj klauzuli koju je donio Ante Pavelić još u jesen 1944. god. Ministarstvo državne riznice i Hrvatske banke stavlja na raspolaganje novoformiranom “povjerenstvu”  sve zlatne i devizne vrijednosti, da ta komisija izvrši popis. Jedan dio zlata u sanducima ministar Puk je zakopao na Kaptolu, u nadbiskupskom dvoru, a drugi dio je određen da se ponese s kolonom pri povlačenju”.

    “O sudbini i količini sanduka zlata koje je pri povlačenju ponijela Pavelićeva kolona postoje proturječne izjave na suđenju u Zagrebu, i to komandantu ustaša i stožerniku grada Zagreba Bože Kavrana a koji je potvrdio da je u koloni bilo samo 13. sanduka zlatnih poluga, dok jedni kažu da je bilo 10, a drugi opet da je bilo 14. sanduka. Čim su prešli granicu jedan sanduk su podijelili među sobom pratioci kamiona”!

    Zlato oteto od nevinih žrtava, kako Basta piše, iščupano je iz usta logoraša, pronađeno u židovskim stanovima, otrgnuto s vratova žena i s njihovih ruku donijelo je premalo sreće onima koji su ga opljačkali i bježali s njim iz zemlje. Svi ti zlatni sanduci su nestajali na tajanstven način.

    Prilikom bijega iz zemlje, prešavši u Austriju, Pavelić je iznenada morao napustiti svoj automobil (idu Rusi!, bježimo u brda) i sanduk zlata koji se u njemu nalazio, ponio je samo ono što je stalo u đžepove. Sanduk zlata su nosili Lisak i Ico Kirin neko vrijeme , pa kad je dodijalo odlučili su ga sakriti u blizini jednog puta, a u namjeri da se kasnije vrate po njega.

    I zaista, poslije nekog vremena našli su sanduk na istom mjestu, ali umjesto zlata u njemu je stajalo samo cedulja na kojoj je pisalo “hvala na zlatu”.

    Sanduke zlata, njih 36, koji su bili zakopani u grobnici ispod oltara franjevačke crkve na Kaptolu, otkrili su organi OZN-e ubrzo poslije oslobođenja. O porijeklu toga zlata nađenog na nadbiskupskom dvoru optužen je fratar Modesto Martinčić – rekao je na suđenju Erihu Lisaku i Stepincu, to je zlatna rezerva državne riznice Nezavisne Države Hrvatske koja je sklonjena!

    Povjesničar Jere Jareb, koji je utvrdio prema dokumentima –  odnesene  su minimalne količine zlata iz Hrvatske državne banke, a kad su nakon rata vraćene, sve je otišlo za Beograd,  a to bi i danas mogao potvrditi Joža Manolić da teze o Vatikanu su obične teorije zavjere-srpska i židovska posla, jer ne postoje dokumenti – tragovi gdje je 36. sanduka zlatnih poluga završilo koje je preuzela OZN-a?

    Knjiga dr. Jere Jareba odgovara na mnoga pitanja o sudbini zlata i novca NDH, istodobno predstavlja važan doprinos rasvjetljavanja hrvatske financijske i gospodarske povijesti u Drugom Svjetskom ratu.

    Velika građa čeka na buduće istraživače čiji bi znanstveni rezultati trebali sasvim osvijetliti taj dio naše povijesti. Svi ratovi u povijesti su bili samo radi pljačke, a nikada nije postojao neki drugi razlog, no eto uvijek se nešto “umotavalo” u šarene laži.

    Pa tako i ovaj posljednji. Nažalost ni nakon 20 godina to još nismo shvatili, ali kako ćemo? Mi uvijek se sjećamo da je Hrvatska nekoć bila do Zemuna. A evo dođe vrijeme da nije ni do Livna.

    Zvonko Palavra / JAVNO.ba

    facebook komentari

    • GDJE JE ZAVRŠILO ZLATO NDH?

      (Mnogo se je govorilo a još više pisalo o zlatu NDH. Naravno da je
      svak nagađao onako kako bi želio da je to bilo, ali uvijek na uštrb NDH.
      Doći će vrijeme da će se utančine znati gdje je završilo zlato NDH.
      Nadati se je da će se sve saznati kao i to da Poglavnik nije uz sebe
      imao niti jednog zlatnika. Tko zna više, nek izvoli ovdje iznijeti što
      zna. Otporaš)

      Na temi se je spomenulo gdje je završio novac i zlato NDH:

      Nikakav pretovareni avion sa zlatom i novcem nije postojao, zračni
      prostor su nadzirali RAF_ovi avioni Spitfire i rušili bi sve bezuvjetno
      tako da bilo kakav let nije bio moguć ..

      S Borongaj aerodroma nije poletio ni jedan avion a kamali s Bleiburga kako se navodi……

      Vodila se je točna evidencija o količini iznešenog novca i zlata…

      Dokumentacija Hrvatske državne banke i Državne riznice te OZNE i
      UDB-e (pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u{Zagrebu) omogućila je
      rekonstrukciju događanja , uvid u stvarnu sudbinu i količinu hrvatskog
      zlata…Tj. koliko je iznešeno novaca i zlata prilikom napuštanja
      Zagreba…

      7. svibnja 1945. u vrijeme kada su ustaške vlasti napuštale Zagreb i
      Hrvatsku iznešeno je oko 290 kg u 13 sanduka dok su u jednom sanduku
      bile razne valute, najviše njemačke marke i talijanske lire, te jedna
      kaseta dragulja…..Zlato i ostale dragocjenosti pohranjene na Kaptolu
      predane su kasnije Narodnoj banci Jugoslavije, centrali u Zagrebu.
      Sanduci sa zlatom i ostalim vrijednostima, namijenjeni da se ponesu u
      izbjeglištvo, bili su utovareni u dva kamiona i u automobil dr. Mirka
      Puka. Kamioni i Pukov automobil (kojim je i on sam napuštao Hrvatsku)
      krenuli su iz dvorišta zgrade Hrvatske državne banke u Jurišićevoj ulici
      u Zagrebu prema Krapini s namjerom da se pridruže koloni Glavnog
      ustaškog stana na čelu s Poglavnikom.

      Pouzdano se zna da je kamion sa 2 sanduka zlata pao u ruke partizana
      (10. svibnja 1945.) a za filatelističkom zbirkom nema podataka gdje je
      zavrsila i gubi joj se svaki trag… U kamionu, koji je dalje krenuo
      bilo je 11 sanduka zlata, valute i dragulja. Uz velike peripetije
      sanduci su stigli do blizine mjesta Wolfsberga.

      Tu je ustaški bojnik JosipTomljenović uspio razbiti jedan sanduk i
      podijeliti zlatnike nazočnim časnicima i vojnicima. Ostalih 10 sanduka
      smješteno je 18. svibnja u franjevačkom samostanu u Wolfsbergu, u kojem
      je tada boravio dubrovački franjevac i sociolog dr. fra Bonifacije
      Perović. Najodgovorniju ulogu pri spašavanju i smještanju zlata u tom
      trenutku imao je visoki ustaški dužnosnik Božidar Kavran.

      Početkom srpnja 1945. došao je iz Rima u Wolfsberg svećenik dr.
      KrunoslavDraganović i za potrebe emigranata u Italiji uzeo dva sanduka
      zlata (u jednom su bile samozlatne šipke) te ih otpremio u Rim.

      Svaki je sanduk sadržavao približno oko 22 kg zlata, što znači da je
      od prvobitne količine ponesene iz Zagreba u okolici Radstadta bilo
      zakopano oko 180 kg zlata i jedna kaseta dragulja.O sudbini zlata i
      dragulja, koji su bili zakopani u okolici Radstadta, postoje određeni
      podaci u svjedočenjima pojedinaca koji ili su sudjelovali u trošenju
      zlata ili su o tome nešto saznavali (iskazi Moškova komunističkim
      vlastima 1947., svjedočanstva dr. Lovre Sušića idrugih). Na temelju niza
      dokumenata utvrđeno je da su se Marko Čavić i Josip Tomljenović u rujnu
      1945. preselili iz Austrije u Italiju. U međuvremenu, Moškov i Šarić
      bili su u ilegalnom posjetu Hrvatskoj

      s ciljem da provjere vijesti o velikoj aktivnosti hrvatske gerile
      protivkomunističke vlasti. Za boravka u sjevernoj Hrvatskoj vidjeli su
      da su te vijesti neistinite.

      Moškov i Šarić su se vratili u Austriju, pa potom prešli u Italiju,
      gdje su boravili od listopada1945. do srpnja 1946. Pred odlazak iz
      Austrije Moškov je iskopao i prenio u Italiju dio zlatnika (850), tamo
      ih promijenio u lire i kupio auto, a ostatak (760 zlatnika) pohranio u
      sef banke Conigliano. Moškov je dio zlatnika (1037) u kolovozu 1946.
      predao Božidaru Kavranu, koji je trebao sredstva za organiziranje
      poznate akcije upada ustaške grupe u Jugoslaviju, nazvane >operacija
      gvardijan<.

      1947. Dok su Moškov i Šarić čekali na izručenje Jugoslaviji, Marko
      Čavić je prešao u Argentinu i sa sobom ponio znatan dio hrvatskog zlata
      iznesenog iz domovine.

      Podatak o činu Marka Čavića nije poznat kao i brata mu Kuzmana koji
      se ne navodi a brat navedenih Jakov Čavić civil u sluzbi UNS_a {ustaška
      nadzorna služba} uhvaćen u Zagrebu 1945. osudjen na 20 godina kao sluga
      okupatora. Odslužio 10 godina…Ovo napominjem da se ne miješa Jakov
      Čavić jer do kraja života živio je skromno premda se navodi da je bio
      informiran za dva sanduka zakopana negdje u okolici Radstadta …I da je
      iste prisvojio , netočan podatak…

      Marko i Kuzman ČaviĆ {pokojni} tj. sad već nasljednici ali ne pod
      prezimenom Čavić jedan od njih je imao kćer koja se je udala prezime {ne
      navesti radi koprimitiranja}

      Imajući u vidu s kojim bogadstvom raspolažu sklon sam vjerovanju da
      su velike količine završile upravo kod njih tj. znatan dio ….

      Izmedju ostalog velike količine su se dijelile i ostalim emigrantima
      za putovnice ili život općenito dok se ne snadju…

      Saznajte više: Strogo moderirano Tko je tko u NDH – Stranica 5 http://slobodni.net/t113632-5/#ixzz21ucRK23w

    • GDJE JE ZAVRŠILO ZLATO NDH?

      (Mnogo se je govorilo a još više pisalo o zlatu NDH. Naravno da je
      svak nagađao onako kako bi želio da je to bilo, ali uvijek na uštrb NDH.
      Doći će vrijeme da će se utančine znati gdje je završilo zlato NDH.
      Nadati se je da će se sve saznati kao i to da Poglavnik nije uz sebe
      imao niti jednog zlatnika. Tko zna više, nek izvoli ovdje iznijeti što
      zna. Otporaš)

      Na temi se je spomenulo gdje je završio novac i zlato NDH:

      Nikakav pretovareni avion sa zlatom i novcem nije postojao, zračni
      prostor su nadzirali RAF_ovi avioni Spitfire i rušili bi sve bezuvjetno
      tako da bilo kakav let nije bio moguć ..

      S Borongaj aerodroma nije poletio ni jedan avion a kamali s Bleiburga kako se navodi……

      Vodila se je točna evidencija o količini iznešenog novca i zlata…

      Dokumentacija Hrvatske državne banke i Državne riznice te OZNE i
      UDB-e (pohranjena u Hrvatskom državnom arhivu u{Zagrebu) omogućila je
      rekonstrukciju događanja , uvid u stvarnu sudbinu i količinu hrvatskog
      zlata…Tj. koliko je iznešeno novaca i zlata prilikom napuštanja
      Zagreba…

      7. svibnja 1945. u vrijeme kada su ustaške vlasti napuštale Zagreb i
      Hrvatsku iznešeno je oko 290 kg u 13 sanduka dok su u jednom sanduku
      bile razne valute, najviše njemačke marke i talijanske lire, te jedna
      kaseta dragulja…..Zlato i ostale dragocjenosti pohranjene na Kaptolu
      predane su kasnije Narodnoj banci Jugoslavije, centrali u Zagrebu.
      Sanduci sa zlatom i ostalim vrijednostima, namijenjeni da se ponesu u
      izbjeglištvo, bili su utovareni u dva kamiona i u automobil dr. Mirka
      Puka. Kamioni i Pukov automobil (kojim je i on sam napuštao Hrvatsku)
      krenuli su iz dvorišta zgrade Hrvatske državne banke u Jurišićevoj ulici
      u Zagrebu prema Krapini s namjerom da se pridruže koloni Glavnog
      ustaškog stana na čelu s Poglavnikom.

      Pouzdano se zna da je kamion sa 2 sanduka zlata pao u ruke partizana
      (10. svibnja 1945.) a za filatelističkom zbirkom nema podataka gdje je
      zavrsila i gubi joj se svaki trag… U kamionu, koji je dalje krenuo
      bilo je 11 sanduka zlata, valute i dragulja. Uz velike peripetije
      sanduci su stigli do blizine mjesta Wolfsberga.

      Tu je ustaški bojnik JosipTomljenović uspio razbiti jedan sanduk i
      podijeliti zlatnike nazočnim časnicima i vojnicima. Ostalih 10 sanduka
      smješteno je 18. svibnja u franjevačkom samostanu u Wolfsbergu, u kojem
      je tada boravio dubrovački franjevac i sociolog dr. fra Bonifacije
      Perović. Najodgovorniju ulogu pri spašavanju i smještanju zlata u tom
      trenutku imao je visoki ustaški dužnosnik Božidar Kavran.

      Početkom srpnja 1945. došao je iz Rima u Wolfsberg svećenik dr.
      KrunoslavDraganović i za potrebe emigranata u Italiji uzeo dva sanduka
      zlata (u jednom su bile samozlatne šipke) te ih otpremio u Rim.

      Svaki je sanduk sadržavao približno oko 22 kg zlata, što znači da je
      od prvobitne količine ponesene iz Zagreba u okolici Radstadta bilo
      zakopano oko 180 kg zlata i jedna kaseta dragulja.O sudbini zlata i
      dragulja, koji su bili zakopani u okolici Radstadta, postoje određeni
      podaci u svjedočenjima pojedinaca koji ili su sudjelovali u trošenju
      zlata ili su o tome nešto saznavali (iskazi Moškova komunističkim
      vlastima 1947., svjedočanstva dr. Lovre Sušića idrugih). Na temelju niza
      dokumenata utvrđeno je da su se Marko Čavić i Josip Tomljenović u rujnu
      1945. preselili iz Austrije u Italiju. U međuvremenu, Moškov i Šarić
      bili su u ilegalnom posjetu Hrvatskoj

      s ciljem da provjere vijesti o velikoj aktivnosti hrvatske gerile
      protivkomunističke vlasti. Za boravka u sjevernoj Hrvatskoj vidjeli su
      da su te vijesti neistinite.

      Moškov i Šarić su se vratili u Austriju, pa potom prešli u Italiju,
      gdje su boravili od listopada1945. do srpnja 1946. Pred odlazak iz
      Austrije Moškov je iskopao i prenio u Italiju dio zlatnika (850), tamo
      ih promijenio u lire i kupio auto, a ostatak (760 zlatnika) pohranio u
      sef banke Conigliano. Moškov je dio zlatnika (1037) u kolovozu 1946.
      predao Božidaru Kavranu, koji je trebao sredstva za organiziranje
      poznate akcije upada ustaške grupe u Jugoslaviju, nazvane >operacija
      gvardijan<.

      1947. Dok su Moškov i Šarić čekali na izručenje Jugoslaviji, Marko
      Čavić je prešao u Argentinu i sa sobom ponio znatan dio hrvatskog zlata
      iznesenog iz domovine.

      Podatak o činu Marka Čavića nije poznat kao i brata mu Kuzmana koji
      se ne navodi a brat navedenih Jakov Čavić civil u sluzbi UNS_a {ustaška
      nadzorna služba} uhvaćen u Zagrebu 1945. osudjen na 20 godina kao sluga
      okupatora. Odslužio 10 godina…Ovo napominjem da se ne miješa Jakov
      Čavić jer do kraja života živio je skromno premda se navodi da je bio
      informiran za dva sanduka zakopana negdje u okolici Radstadta …I da je
      iste prisvojio , netočan podatak…

      Marko i Kuzman ČaviĆ {pokojni} tj. sad već nasljednici ali ne pod
      prezimenom Čavić jedan od njih je imao kćer koja se je udala prezime {ne
      navesti radi koprimitiranja}

      Imajući u vidu s kojim bogadstvom raspolažu sklon sam vjerovanju da
      su velike količine završile upravo kod njih tj. znatan dio ….

      Izmedju ostalog velike količine su se dijelile i ostalim emigrantima
      za putovnice ili život općenito dok se ne snadju…

      Saznajte više: Strogo moderirano Tko je tko u NDH – Stranica 5 http://slobodni.net/t113632-5/#ixzz21ucRK23w

    • peppermintt

      a stvarno di je zlato ?

    • peppermintt

      a stvarno di je zlato ?