General Praljak i nerazumna “Hrvatska” pravna znanost

0

O nerazumnoj pravnoj znanosti u Hrvatskoj koju najupornije zagovara Predsjednik Ivo Josipović po kojoj se stvarna pravna znanost izvrgava ruglu, a za interese svjetskih moćnika već sam pisao. Naime, Josipović kao profesor na Pravnom fakultetu činio je sve da se dodvori svjetskim moćnicima u optuživanju RH u Haagu, sve što je najbolje opisao sudac Meron nazvavši tako nešto NERAZUMNIM. Otud i naziv Nerazumna pravna znanost!

Međutim, general Slobodan Praljak je upravo svojom knjižicom: „Ex – ili“ funkcija (Činjenice i pitanja) ukazao kako ima puno toga što je sadržano u takvu „znanost“.

General Praljak završio je tri fakulteta:

godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5;

godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju.;

godine 1972. je diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu.

slobodan-praljakU tri uzastopne godine dobivati diplomu tako raznorodnih fakulteta može vjerojatn jedino Slobodan Praljak, pa ga već to svrstava u izuzetne intelektualce. A tome treba dodati da je slično u bilo čemu čega se on dohvati. U Domovinskom ratu postao je general, a nakon toga i veoma uspješan gospodarstvenik.

I na sudu u Haagu odigrao je nevjerojatnu ulogu: očitao je lekciju i svjetskim moćnicima i njihovim slugama i na tom „Sudu“ i u Hrvatskoj.

I jedni i drugi su mu se osvetili pokušavajući ga materijalno uništititi.:

U Hrvatskoj porezom na knjige (po zakonu o šundu) koje je tiskao u cilju obrane i koje su kao takve i prihvaćene u Haagu, a koje je besplatno slao na mnoge adrese, pa je tako raskrinkavao izdajničku politiku u RH.

U Haagu tako što su lažno prikazali njegovu imovinu i traže ogroman novac da plati za obranu koju nije ni tražio.

Zapravo, u ovoj knjižici general Praljak uči suce Vrhovnog suda RH što je to pravna znanost. Uči ih da se trebaju baviti pravnom znanošću, a ne Nerazumnom pravnom znanošću. Naravno, i general zna da su oni postali to što jesu, kao i predsjednik Države, upravo zbog toga što za interese svjetskih moćnika, a protiv interesa svoje države i svog naroda, preferiraju Nerazumnu pravnu znanost.

O čemu piše naš general? Govori o presudama generalu Branimiru Glavašu. Naime, Županijski sud tvrdi „da tijekom studenog i prosinca 1991. godine HRVATSKA još uvijek nije imala status države“ odnosno da je priznata država tek od 15. siječnja 1992. godine.

To „ispravlja“ Vrhovni sud koji tvrdi da je RH država od 8. listopada 1991. i upravo je to ono što zanima našeg generala.

Izgleda da o ovoj knjižici nitko u Hrvatskoj nije pisao osim Dražen Boroš

(Dnevno.hr, 30. svibnja 2014.) u tekstu  General Praljak: ‘Molim hrvatsku državu da utvrdi protiv koga smo se i za što borili ako RH do 8. listopada 1991. nije imala status države!’

Ako nisam branio državu kao ni 30-tak tisuća mladića i djevojaka, koga sam i koju državu rušio, koji sam ustavnopravni poredak ugrožavao? Ako RH nije bila država, a SFRJ u to vrijeme jest država, može li se logično, zaključiti da sam bio razbojnik, ustanik, pobunjenik, terorist i kakve pravne-kaznene konzekvence moraju uslijediti zbog takove rabote, jer Vrhovni sud RH, čija je presuda konačna i obvezujuća, tvrdi da Hrvatska do saborske odluke iz Ininog podruma nije ni postojala.

(…)

Jesu li hrvatski branitelji bili razbojnici?

Iako je već objavio dvije knjige o svim aspektima haškog suđenja, prije nekoliko dana General Praljak pozvao je sve nadležne institucije RH da istraže nekoliko spornih činjenica. Dakle njega prije svega zanima kakav se rat zapravo vodio u Hrvatskoj ako prema presudi Vrhovnog suda u slučaju Glavaš RH do 8. listopada 1991. godine nije imala uopće status države. „Jesu li onda druge države ili vojske znale da pucajući, granatirajući i ubijajući po Hrvatskoj čine bilo kakva agresivna djela?” Praljak se nadalje pita tko je onda ubio Josipa Jovića na Uskrs 1991. i sve druge poslije njega do 8. listopada 1991.? Tko je i s kojim pravom 28. lipnja 1991. u Zagrebu, u Kranjčevićevoj ulici izvršio smotru hrvatskih oružanih snaga? Što su znali, što su mogli znati i što su, a prema presudi Vrhovnog suda RH trebali znati zapovjednici onih postrojbi koji su sa 60 tenkova i drugih vojnih borbenih vozila, 03. srpnja 1991. godine, umarširali u Baranju i istočnu Slavoniju?

– Dosljedno tumačeći presudu Vrhovnog suda RH, zaključujemo kako je raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. bilo samo dio taktičke vojne vježbe svih rodova JNA, u susjedstvu s dobrovoljačkim postrojbama iz Srbije i Crne Gore, a kolateralna žrtva i materijalna šteta trebaju se nadoknaditi iz fonda predviđenog za takve slučajeve pri izvođenju širih i obimnijih vojnih vježbi, ističe Praljak.

Zablude i činjenice

“Ako je tome tako, institucije hrvatske države moraju mi odgovoriti zašto je Sabor RH zasjedao u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj, a ne na Markovom trgu i da li bi uopće zasjedao 8. listopada 1991. godine, da se tridesetak tisuća djevojaka i mladića nije usprotivilo narečenim vojnim vježbama zbog temeljne zablude koja ih je motivirala, zablude da se zapravo radi o čistoj i jasnoj agresiji na njihovu domovinu.

– Kada sam 3.rujna 1991. (poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja) dospio na bojište, meni obučenom u odoru Hrvatske vojske, na kojeg su neke budale svakodnevno pucale, ubijali i ranjavali suborce, odluka Sabora od 8. listopada nije značila ništa, tvrdi Praljak, dodajući kako je Sabor samo potvrdio već postojeće stanje, a tehničko i političko odgađanje razdruživanja, bio je samo ustupak „međunarodnoj zajednici” u davanju šanse „mirnom rješenju jugoslavenske krize”.
– Po mom mišljenju ustavnopravno taj dokument od 08. listopada 1991. godine ne znači ništa, kaže Praljak i nastavlja: Ili sam ja bio vojnik regularne vojske, hrvatske, ili sam bio rebel, ili sam imao Vrhovnog zapovjednika ili se on lažno deklarirao, ili napadač nije bio agresor te je s punim legitimitetom ubijao pobunjenike i s punim pravom branio Ustav SFRJ.

Procesuirajte me kao pobunjenika protiv SFRJ!

Ako je to sve tako, Praljak se pita je li onda na temelju presude Vrhovnog suda on do 8.listopada bio pripadnik paravojne skupine?

– Jesam li se u Sunji branio i od koga ako me nitko nije napadao, ako nije bilo agresije ili oni koji su napadali nisu mogli znati da je to agresija, jer napadaju nepostojeću državu? Ako nisam branio državu, jer je nema, koga sam i koju državu rušio, koji sam ustavnopravni poredak ugrožavao, i to vojnom pobunom – oružjem? Ako RH nije bila država, a SFRJ u to vrijeme jest država, može li se logično, zaključiti da sam bio razbojnik, rebel, ustanik, pobunjenik, terorist i kakve pravne-kaznene konzekvence moraju uslijediti zbog takove rabote, kako to presuđuje Vrhovni sud, čija je presuda konačna i mora se provesti.

Na kraju Praljak zahtjeva od hrvatskih institucija i vlasti da utvrde je li njegovo sudjelovanje – „u nečemu” – do 08. listopada 1991. godine utjecalo na njegovo dobijanje čina – general-pukovnika HV-e i svih ostalih “privilegija koje uz to idu.

Od Glavnog državnog odvjetnika traži da, u skladu s presudom VS RH, pokrene protiv njega postupak utvrđivanja kaznene odgovornosti u oružanoj pobuni i protiv koga i čega. Ako bi, slučajno, mišljenje Glavnog državnog odvjetnika bilo drugačije od odluke VS RH, traži i zahtijeva da mu to obrazloži i da mu točno navede po kojim se zakonskim odredbama abolira Slobodana Praljka od krivične i kaznene odgovornosti zbog vojnih aktivnosti koje sam imao do 08. listopada 1991. godine.

Od Ministra pravosuđa RH zahtijeva da postupi u skladu s presudom VS RH i uskladi citate i datume u presudama Županijskog suda u Zagrebu i Vrhovnog suda RH u postupku Branimiru Glavašu, sa svim hrvatskim zakonskim propisima i Ustavom.

Zapravo, najubitačnije po hrvatsku pravnu „znanost“ su Praljkovih 11 „zabluda“ i pratećih 11 priloga! U njima Praljak pokazuje što se sve događalo prije datuma koji spominju ustavni sutci i što bi i osrednji pravnici morali uzeti u obzir pri donošenju nekakve svoje odluke. A vidimo da to kod nas na čine ni županisjski, a još strašnije je i sutci Vrhovnog suda.

Prva zabluda govori o liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag i preustroju vojnih oblasti JNA u tom cilju s odgovarajućim kartama u Prilogu.

U drugoj i trećoj zabludi Praljak upozorava na djelove Ustava RH, FNRJ i SFRJ koje su sutci trebali proučiti prije donošenja svojih odluka.

U četvrtoj zabludi se govori o otuđivanju naoružanja Teritorijalne obrane  (sjednica Predsjedništva SR Hrvatske od 23. svibnja 1990. godine, a u prilogu je dan između ostalog popis pokradenog naoružanja od strane JNA).

Peta zabluda govori o balvan revoluciji i helikopterskoj agresiji JNA.

Šestoj zabludi ću posvetiti malo više prostora jer se radi o nečemu što su čini mi se mnogi u Hrvatskoj zaboravili ili se prave da su zaboravili. Radi se o Ustavu Republike Srbije koji je objavio 28. septembra 1990. godine „Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 1. iz koga je razvidno da je tada Srbija izašla iz SFRJ, napustila tu zajednicu, separilara se, otišla van tih okova, i sve tome slično, sveudilj. Praljak posebno u prilogu naglašava našim sucima Vrhovnog suda i svima kojima je njegova knjižica namijenjena članke 1., 2., 3., 4., 6., 72., i 83. pa ću ih ovdje navesti:

Polazeći od vekovne borbe srpskog naroda za slobodu, njegove slobodarske, demokratske i državotvorne tradicije, istorijskog razvoja i zajedničkog života svih naroda i narodnosti u Srbiji … građani Srbije donose

 

USTAV

REPUBLIKE SRBIJE

 

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Republika Srbija je demokratska država svih građana koji u njoj žive, zasnovana na slobodama i pravima čoveka i građanina, na vladavini prava i na socijalnoj pravdi.

Član 2.

Suverenost pripada svim građanima Republike Srbije.

Građani ostvaruju suverenost referendumom, narodnom inicihjativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika.

Član 3

(…).

Član 4.

Teritorija Republike Srbije je jedinstvena i neotuđiva.

O promeni granice Republike Srbije odlučuju građani referendumom.

(…)

Član 6.

U Republici Srbiji postoje Autonomna pokrajina Vojvodina i Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, kao oblici teritorijalne autonomije.

(…)

Član 72.

Republika Srbija uređuje i obezbeđuje:

1.     Suverenost, nezavisnost i teritorijalnu celokupnost Republike Srbije i njen međunarodni položaj i odnose s drugim državama i međunarodnim organizacijama;

2.     (…)

3.     Obranu i bezbednost Republike Srbije i njenih građana; mere za slučaj vanrednog stanja.

Član 82

Predsednik republike:

(…)

4.     Obavlja poslove iz oblasti odnosa Republike Srbije sa drugim državama i međunarodnim organizacijama u skladu sa zakonom.

5.     Rukovodi oružanim snagama u miru i ratu i narodnim otporom u ratu; naređuje opštu i delimičnu mobilizaciju; organizuje pripreme za odbranu u skladu sa zakonom;

6.     Kad Narodna skupština mije u mogućnosti da se sastane, po pribavljenom mišljenju predsednika Vlade, utvrđuje postojanje neposredne ratne opasnosti ili proglašava ratno stanje;

(…)

U Sedmoj zabludi Praljak objašnjava sucima Ustavnog suda što bi trebali znati iz tzv. Božićnog ustava RH iz 1990. godine, a u prilogu im daje posebno naznačeno te djelove (da bi lakše naučili).

Poslije toga ih prirodno podsjeća na referendum (Osma zabluda) koji je tražila “međunarodna zajednica“ (Badinter) od 19. svibnja 1991. kada se narod plebiscitarno odlučio za neovisnost, na odgovarajuću odluku Predsjednika Republike o tome 23. 05. 1991. (Deveta zabluda) i na odluku Sabora od 25. lipnja 1991 (Deseta zabluda).

U Jedanaestoj zabludi general Praljka objašnjava sucima i ne samo njima kako isticanje 15.01.1992. godine kao dana priznanja RH izvan političko psihološkoga, nema nikakvo pravno značenje, pa im u prilogu daje popis država koje su nas priznale prije i poslije tog datuma.

Na kraju general Praljak kaže slijedeće:

U pitanju je „EX ILI“ funkcija – ili jedno ili drugo.

Ili sam bio vojnik regularne vojske, hrvatske, ili sam bio rebel,

Ili sam imao Vrhovnog zapovjednika ili se on lažno deklarirao.

Ili napadač nije bio agresor te je s punim legitimitetom ubijao pobunjenike i s punim pravom branio USTAV SFRJ, ili to nije tako.

TERTIUM NON DATUR.

Zapravo, generalova knjižica je prava studija koja raskrinkava jednu odluku Vrhovnog suda i pokazuje kako je strašno kada sudstvo nije odvojeno od politike onih na vlasti. Na žalost, generalova studija pokazuje još jednom što su sve spremni bili i što su sve radili oni koji su danas na vlasti, odnosno oni u čijim rukama su svi glavni mediji u RH.

Akademik Josip Pečarić

Napomena: O drugim knjigama generala Praljka pogledajte tekstove:

Mate Kovačević, Knjige generala Praljka pravi su arsenal činjenica, Portal HKV-a, 02. 06. 2014.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/i-lj/kova-mate/17796-m-kovacevic-knjige-generala-praljka-pravi-su-arsenal-cinjenica.html

Hrvoje Hitrec,  Dvije knjige generala Praljka, Portal HKV-a, 03. 06. 2014.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/hhitrec/17812-h-hitrec-praljkova-enciklopedija-rata-u-bih.html

glasbrotnja.net

facebook komentari