Pratite nas

BiH

GLAVA

Objavljeno

na

Kad se susretneš s bjelinom papira, onoga stvarnog, ili onoga nestvarnog na zaslonu svoga računala, upitaš se o čemu zapravo pisati. Puno je toga u glavi, htjelo bi van, samo kako to usustaviti i predstaviti drugima, da bude prijemljivo, da bude dobro?

kršćani mosulVeže te, naime, ćudoređe koje si usvojio kroz život, Bog u kojega vjeruješ. Razmišljam o svemu tome gledajući rasprostrte izvatke iz medija s temama o kojima bi se moglo progovoriti. I u oči mi upada: kršćanstvo. Progone ga još uvijek kao zvijer koja je došla naškoditi ljudskom rodu. Nekada u ime Boga, nekada u ime napredka, svejedno. Tamne sile odlučile da ga nema. Kao nekada u komunistička vremena. Kvari posao, poziva na ozbiljnost i odgovornost, a to su stvari iz pobijeđenog, konzervativnog ćudoređa.

Naizgled je kršćanima najgore u islamskom svijetu. Sirija, Irak, Saudijska Arabija, Jemen, zemlje Zaljeva, Gaza… Tuku ih i iskorjenjuju svugdje tamo gdje su u manjini. Ali da ne bismo išli predaleko, dođimo samo do naše Bosne. Na mnogim mjestima gdje su u manjini, kršćani su u opasnosti. Ako ništa drugo, dobro moraju paziti kako se vladaju. Zapjevaš li svoju pjesmu kad si radostan, istakneš li svoju zastavu kad nešto slaviš, dovedeš li gosta koji im nije po volji… možeš imati grdnih poteškoća, poput onih da nasrnu na tebe i tvoje eksplozivnom napravom ili te jednostavno zatuku. Jer, ti si nacionalist. Žalosno je i tragično kad se takvima pridruže i neki iz redova Katoličke crkve, neki koji su dobro zaboravili tko su i što su, kako bi trebalo propovijedati puku kojemu govore da su predvodnici. Nedavno pročitah razgovor s jednim takvim. Osudi nas čovjek kao nacionaliste, s visoka poduči da treba pripadati BiH, Europi, čitavom čovječanstvu. Zaista sam ostao osupnut. Nisam mislio da je dotle dotjerao. I bi mi žao puka. Nije zavrijedio da takvi govore u njegovo ime. Zbog toga se radujem svakom suprotnom glasu, svakomu onome koji svojim i Božjim očima gleda na ovaj svijet i ne dopušta da ga se prevari.

U ovakvim razmišljanjima učvršćuju me i trenutni potezi Svete Stolice. Sve je manje rukavica, a sve više jasna govora. Otvoreno i jasno, između ostaloga, pozvaše muslimanske čelnike da osude barbarstvo džihadista Islamske države. Takve neljude svijet odavno nije vidio. Kuda oni prođu, kršćanstvo više ne raste. Nije za utjehu, nego samo za informaciju, isto je i sa svima drugima. Spomenimo samo jezide. U ime Alaha nestaje sve što nije po volji samoproglašenih Božjih ratnika. Vidi to i prvak islamske zajednice u BiH reis-l-ulema Husein ef. Kavazović te nastupa, kako javljaju mediji, da svakoj strani bude pravo. Srž njegova govora je da se inozemne sile upliću u pitanja muslimanskog svijeta. Nije pogriješio, iako nije ni rekao nešto novo. Istina je da se inozemne sile upliću u pitanja muslimanskog svijeta, kao i u pitanja onoga kršćanskog. Ali bez obzira tko se kome i kako upliće u posao, u ovom je trenutku najvažnije zaustaviti divljačka razaranja i ubijanja. Nakon toga na tapet dolaze dva bitna pitanja: tko plaća genocid kršćana i tko su borci tog nastupajućeg zla? Novci zacijelo ne dolaze iz siromašne Bosne nego iz bogatih islamskih zemalja, ali borci za Alaha jesu. Jedan je takav nedavno izgubio glavu u Iraku. Zove se Emrah Fojnica. Otac, pripadnik vehabijskog pokreta nastanjen u Gornjoj Maoči kod Tuzle, ponosan je na svoga sina. Pozdravio je njegovu smrt kao mučeničku. Sami Emrah svoju je pogibiju najavio preko društvenih mreža. Raznio se s prslukom punim eksploziva na sebi. Ne znam kako zovu »stručno« one koje je pritom ubio, njega zovu šehidom. Gornja Maoča, i razni istomišljenici diljem Bosne, dobili su svoga uzora.

Ako Emrahovu smrt prihvatimo kao mučeničku, možda ćemo uspjeti razumjeti nedavnu sliku s twitera. Sedmogodišnji dječak čvrsto drži odrubljenu glavu sirijskog vojnika. Ne preplašeno i smušeno, nego ponosno, u pozi samosvjesnog ratnika. Nije objašnjeno tko mu ju je stavio u ruke, on sam ili otac džihadist Khaled Sharrouf kojeg njegova domovina traži kao opasnog teroristu. Ali on ju drži. Danas u Siriji, sutra u Bosni, nije to tako daleko. Uostalom, već je toga ovamo bilo. Zar smo zaboravili na rijetke članke u medijima? Dok se Srednja Bosna grčevito branila, dok je krvarila, dok je tamo kršćanstvo bilo pred kolapsom, uvezeni džihadisti odsijecali su glave, nabijali ih na kolac, činili sve da Hrvata više nema. A u blizini su bili Englezi, dokono gledajući kroz dalekozor kako posao napreduje. Nisam izmislio, samo sam prepisao iz medija, priznajem.

O jednoj ovakvoj Bosni malo je govorio pokojni fra Luka Markešić. On je radije istjerivao nacionalizam iz svih nas. Zbog toga mu je puk prilijepio etiketu kontroverznosti. O svemu se čak nisu mogle složiti ni katoličke tiskovne agencije. Tako KTA donosi izvješće s njegova sprovoda i navodi riječi koje je tom prilikom izrekao fra Lukin provincijal fra Lovro Gavran. IKA, pak, navodi da je dotični provincijal nazočio sv. misi zadušnici, ali navodi što je rekao fra Lukin gvardijan fra Ivan Šarčević. Profesionalnost nalaže da su riječi provincijala u ovakvim prigodama ipak najvažnije ma kakve bile i ma što o njima mislili. Očito je prikazivanje željene stvarnosti nadjačalo poziv struke. Šteta, tako se ne bistre misli u glavi.

AlbumNekJeOdSrcaPuno toga nije jasno ni Hanki Paldum. Jedne razvikane dnevne novine najaviše je kao pjevačicu sevdalinki koju su Hrvati uvijek voljeli. Sad tko su ti Hrvati, malo je poteže reći. Nisam takve sreo i sam u takve ne spadam. Nego, pustimo to, vrijeme će pokazati istinitost takvih tvrdnji. Vratimo se dotičnoj. Ona izjavi da je mislila da u BiH ne može doći do rata jer je sve nas doživljavala kao jedan narod. Uhvatio sam se za glavu kad sam to pročitao. Bilo bi dobro kad bi se uhvatili i neki drugi koji danas nadugo i naširoko raspredaju o povampirenim nacionalizmima u BiH, o torovima u koje nas političari tjeraju, o krivnji nas samih za sve nedaće koje su nas sustigle. Malo se za glavu uhvatio Franjo Topić, predsjednik Napredka, ali kad je njega i njegove osobno stisklo. Otimaju im zgradu konvikta Kralj Tomislav u Sarajevu. Zavapio je da kad ovo rade njima, što tek čeka druge Hrvate. A bili su tako umilni, tako podložni, tako pravovjerni borci za državnost BiH. Nisu prihvaćali da netko poput neokomuniste Zorana Milanovića može doći u Mostar, k Hrvatima. Kad je nedavno Erdogan pobijedio u Turskoj i uskliknuo da je pobijedilo i Sarajevo, svi ti borci iz naših redova su šutjeli. Ali nije Bakir Izetbegović. On je pozdravio Erdoganov usklik jer su u njegovoj glavi stvari drukčije poredane nego u naših »boraca«.

Jedan se inozemni katolički portal pita je li stigao čas »pravednog rata«? E, moji dečki. Jeste li vidjeli ispod prozora prosvjednu povorku zbog genocida kršćana? Dok se to ne dogodi, isprazna je priča o kršćanskom otporu, oni spavaju duboki, razarajući san. Pustimo tko je kriv. Jedino je pitanje hoćemo li im se pridružiti ili učiniti ono što je u našoj moći? Ponovno gledam dječaka s onom odrubljenom glavom. On je, treba to ponoviti, ponosan i svečan. Njemu se svijet rađa pred očima. Što se rađa pred našima? Mediji javljaju o širenju Islamske države, o javnom pokajanju Johna Perkinsa, tzv. ekonomskog ubojice. Dva svijeta naoko suprotstavljena i mi među njima. Kamo?

Miljenko Stojić/hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati