Pratite nas

Vijesti

‘Glavni je hrvatski udbaš najzaslužniji da se Hrvatska naoružala …’

Objavljeno

na

Glavni je hrvatski udbaš najzaslužniji da se Hrvatska naoružala u trenutcima kada joj je međunarodna zajednica nametnula embargo na uvoz oružja. Perković je svojim tajnim kanalima osigurao transfer “136 šlepera oružja” i praktički omogućio Hrvatskoj da se obrani u trenutcima kad je brutalno osvojen Vukovar, gorio Dubrovnik, a Osijek i Zadar bili u neprijateljskom okruženju, dok je više od trećine teritorija bilo okupirano.

Zahvaljujući propagandi hrvatskih medija tragikomični slučaj Perković zadobiva sve više obilježja junaka Schillerovih drama. Razlika između povijesnih, faktičkih likova i onih koji su prikazani u Schillerovim dramama toliko je velika da ih se gotovo više ne može ni prepoznati. Zapovjednik katoličke vojske u Tridesetogodišnjem ratu, Albrecht Wenzel Eusebius von Wallenstein bio je okrutni pljačkaš i nemilosrdni ubojica. Schiller ga je u svojim dramama prikazao kao humanog i razboritog vojskovođu koji je fasciniran Kantovom idejom vječnoga mira. Wallenstein je stradao onoga časa kada je napustio životno načelo Aristotelove prudencije i odlučio poslati svojim protivnicima Šveđanima izaslanika s ponudom potpisivanja mira. Slična je situacija s Marijom Stuart, škotskom kraljicom, koja je do dvadesetpete godine života uspjela likvidirati dvojicu svojih muževa, ali je u Schillerovoj istoimenoj drami predstavljena kao idealno oličenje čestite, moralne katolkinje koja u lice svojoj polusestri, korumpiranoj engleskoj kraljici Elizabethi I., može ponosno reći “bolja sam, nego što javnost misli o meni.”

Hrvatska je, kako sada izgleda, u Josipu Perkoviću dobila, zahvaljujući medijima i propagandi najčitanijih novinama, svoga junaka s konturama Schillerove dramaturgije. Gotovo je nemoguće u kratkoj kolumni sažeti sve Perkovićeve zasluge za uspostavu i obranu hrvatske države. Zahvaljujući Perkovićevim prisluškivanjima hrvatski su intelektualci na čelu s dr. Franjom Tuđmanom dobili ozloglašeni tekst Srpske akademije nauka i umetnosti koji je postao platforma velikosrbizma i “puzajuće agresije” na Hrvatsku. Hrvatska je intelektualna krema na temelju Perkovićevih prisluškivanja srpskih akademika Jovana Raškovića i Dobrice Ćosića mogla konačno skužiti da je Titovo proklamirano “bratstvo i jedinstvo” samo paravan za svaranje Velike Srbije. Glavni je hrvatski udbaš najzaslužniji da se Hrvatska naoružala u trenutcima kada joj je međunarodna zajednica nametnula embargo na uvoz oružja. Perković je svojim tajnim kanalima osigurao transfer “136 šlepera oružja” i praktički omogućio Hrvatskoj da se obrani u trenutcima kad je brutalno osvojen Vukovar, gorio Dubrovnik, a Osijek i Zadar bili u neprijateljskom okruženju, dok je više od trećine teritorija bilo okupirano. Perković je profesionalno organizirao obranu zemlje, uspostavio sigurnosno-obavještajni sustav. Da ga se više slušalo i uvažavalo, žrtve i gubitci ljudstva bili bi daleko manji.

Kao kod Schillerovih junaka i kod povijesnoga Perkovića stvari su prekrivene velom zaborava, a diskrepancija između realnoga i idealiziranoga ostaje fascinantna. Mreža agenata jugoslavenske Udbe, kojima je Perković osobno rukovodio sa zagrebačkoga Zrinjevca, imala je kao primarni zadatak štititi hrvatske građane od terorizma koji je navodno prijetio od razgranate hrvatske političke emigracije. Suvišno je isticati da su pripadnici hrvatske političke emigracije posebno mrzili Jadransko more i pripremali na sunčanim plažama od Rovinja do Cavtata atentate po uzore na one koje danas provodi Alkaida. Kada deviznih novaca u socijalističkoj Jugoslaviji nije bilo za kavu i deterdžent, bilo je uvijek za Udbine agente i njihove plaćenike diljem Europe, Australije, Sjeverne i Južne Amerike. U pravilu se lako prepoznavalo te opskurne Udbine plaćenike jer su u uglavnom bili najveći galamdžije i Hrvatine, pristaše i promicatelji oružane borbe za uspostavu nove Nezavisne Države Hrvatske.

Obično su pljuvali po emigrantskim mirotvorcima Branku Jeliću, Mati Meštoviću, Bruni Bušiću, Vinku Nikoliću i zagovarali terorističku borbu po uzoru na Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO). UDBA je svoju djelatnost posebice intenzivirala za vrijeme Frankfurtskog sajma knjiga na štandu hrvatske emigracije, gdje su svoja izdanja predstavljali Vinko Nikolić i fra Lucijan Kordić. Moram priznati da od ove dvojice dobričina, s kojima sam se uvijek družio kod strica Bože u Frankfurtu, nisam u životu vidio čestitije ljude. Uvijek su nas studente u Njemačkoj očinski upozoravali: “Dečki, nemojte gubiti vezu s domovinom kao mi, sačuvajte jugoslavenske putovnice, pripazite se udbinih galamdžija.”

Na drugoj strani moglo se čuti Perkovićeve operativce “Ubit, je*at i zapalit kuću”. Dovoljno je bilo da preko granice prenesete džepno izdanje Nove Hrvatske pa da dobijete desetak godina robije, kao što je bio slučaj s nesretnim Antom Kovačevićem, bivšim studentom slavistike u Beču i saborskim zastupnikom. Neposredno uoči likvidacije Stjepana Đurekovića u srpnju 1983. godine Perkovićeva je Služba državne bezbjednosti krivotvorila i objavila cijeli broj dvotjednika Nove Hrvatske u kojemu je Đureković na naslovnici pozivao emigraciju na oružanu borbu i terorističke napade na Jugoslaviju. Đureković nije stigao demantirati taj intervju jer je već drugi dan nakon objavljivanja izmišljenoga intervjua bio ubijen u njegovoj garaži u Wolfrathausenu, u blizini Münchena.. Đurekoviću se, očito, moralo imputirati terorizam izmišljenim intervjuom kako javnost ne bi pomislila da je likvidiran zbog objavljivanja knjige “Ja, Josip Broz Tito”, koja je po Perkovićevu svjedočanstvu žestoko razljutila šefa UDBE Staneta Dolanca.

Iz priloženih Večernjakovih intervjua može se izvući jedna jako ozbiljna konstatacija: Hrvatska je još uvijek dobrano premrežena Perkovićevim agentima u svim strukturama vlasti od policije do pravosuđa. Čini se kao da Perkovićeva hobotnica i danas, četvrt stoljeća nakon uspostave hrvatske države, kontrolira sve poluge njezine vlasti. Krvnik sa Zrnjevca postao je schillerovski junak u borbi za očuvanje samostalne, suverene i demokratske Hrvatske. Glavni neprijatelj nije više nepostojeća hrvatska politička emigracija nego njemačka diplomacija, dakle svi oni koji su nekoć na čelu s Hansom-Dietrichom Genschlerom inicirali priznanje hrvatske države. Danas njemačka politika i njemačko pravosuđe po Perkovićevoj prosudbi nemaju sluha za naše prilike, za naš put u demokraciju, za naše posebnosti unutar Europske unije. Zato treba po svaku cijenu spriječiti Prekovićevo izručenje Njemačkoj kako bi hrvatska država sačuvala svoju autonomiju unutar EU-a.

Ako na prvi pogled, iz međunarodne perspektive, izgleda da je donošenjem posebnog Zakona o pravosudnoj suradnji s državama članicama Europske unije, u javnosti poznatijeg kao „Lex Perković”, cijela Hrvatska postala taocem jednoga čovjeka, treba imati na umu da hrvatska država, kako nas poučavaju najčitanije hrvatske novine, zahvaljuje svoju opstojnost jednome čovjeku: Josipu Perkoviću. Kao i u Schillerovim dramama veliki likovi završavaju u pravilu tragično. Tako će biti i s Perkovićem. Bit će izručen njemačkom pravosuđu i najvjerojatnije će dobiti sličnu porciju zatvora kao što je dobio njegov glavni suradnik i špijun za područje Njemačke, Krunoslav Prates, zadužen primarno za likvidaciju političkih emigranata u Njemačkoj.

Nad Perkovićevim intervjuima trebao bi se zamisliti i prvi čovjek Katoličke Crkve u Hrvata, uzoriti kardinal Bozanić. Ima li se u vidu što je sve Perković učinio sa Stepinčevom ostavštinom, s kaležom i njegovim dnevnicima, trebalo bi postaviti pitanje kanonizacije najznačajnijeg hrvatskog udbaša. Nakon izručenja njemačkom pravosuđu Perković će u hrvatskim medijima najvjerojatnije dobiti status kandidata za blaženika. Silne zasluge za osnutak i opstanak hrvatske države neosporna su i neupitna potvrda za Perkovićevu “fama sanctitatis”. “Fama signorum” je njegova odgovornost za likvidiranje brojnih terorista iz hrvatske političke emigracije od Frankfurta do Sydneya.

Priču o prvom hrvatskom obavještajcu završit ću poznatim vicom “Radio Erevana”. Pitali ruskoga sveučilišnog profesora koji mu je trenutak nadraži u životu. On odgovori: “Najsretniji sam kada mi pozvone agenti KGB-a na vrata stana i upitaju ‘jeste li Vi profesor Semjonovič?’ A ja im odgovorim, ne, on stanuje ulaz pored mene.”. Na prvi dan nove godine napisao sam na facebbooku da je nova godina počela u mome susjedstvu kao iz snova. Policija uhitila moga dragog “suseda” Perkovića. Cijelu noć blokirali zgrade, novinari stigli “post festum” kada je baba prošla s kolačima. Kada me opet probude policijske sirene, bit će mi drago kao ruskom profesoru iz vica Radio Erevana jer neće hapsiti mene nego po naredbi iz Berlina moga susjeda.

Jure Zovko,foto Boris Scitar/dnevnohr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

HRT otkazao Jurkasu suradnju nakon peticije inicijative “Ivo Pilar”

Objavljeno

na

Objavio

Anđelo Jurkas više neće surađivati na HRT-u. Povod za to je, kako su nam potvrdili s HRT-a, taj što je Jurkas navodno povrijedio njihov etički kodeks.

– Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike – stoji u odgovoru na naše pitanje s HRT-a, javlja VečernjiList

Podsjetimo, Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga i koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, zatražili su trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa, zbog teških kršenja Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika HRT-a i teških kršenja odredbi Etičkog kodeksa HRT-a.

Alo Bing, može dostava tri tone anthraxa i jedno pedesetak bombi na Markov trg. aktivirati i ostaviti tamo u crkvi, platit će onaj simpatični sjedokosi deform u kolicima. Cijena prava sitnica. Šifra: Kajzer Soze – napisao je Jurkas u vrijeme braniteljskih prosvjeda. Nakon što ga je HRT angažirao reagirali su iz Građanske inicijative Ivo Pilar, portala Kamenjar.com kao i još nekih portala. No, Jurkas je pokušao demantirati te navode, tvrdeći kako je i sam dijete branitelja, te kako se radilo o šali, odnosno referenci na strip Alan Ford.

Građanska inicijativa Ivo Pilar se oglasila priopćenjem koje prenosimo:

HRT, nakon zahtjeva građanske inicijative “Ivo Pilar” i 10 udruga iz Domovinskog rata  otkazao suradnju Anđelu Jurkasu.

U kratkom priopćenju HRTa , bode u oči što vodstvu HRT-a ni danima nakon medijskih napisa o Jurkasovom pljuvanju po hrvatskoj državi, dragovoljcima i braniteljima, te nizu drugih vulgarnih javnih istupa, nije bilo sporno da isti za javnu televiziju HRT radi emisiju za djecu i mlade.

Tek kada je Građanska inicijativa “Ivo Pilar” zajedno s 10 najistaknutijih udruga iz obrambenog Domovinskog rata uputila zahtjev za otkazivanjem suradnje A. Jurkasu, ali i upozoravanjem na ignoriranje od strane HRT-a na njegove neprihvatljive javne istupe, HRT je konačno reagirao.

Iz svega proizlazi kako HRT-ovom vodstvu, ni ravnateljima ni urednicima, nije sporno da osoba koja vulgarno i grubo vrijeđa Ustavom zaštićene vrijednosti, a koje bi upravo HRT trebao štititi i promovirati, radi za HRT – štoviše, za program javne televizije namijenjen djeci i mladima, jer nisu reagirali saznavši za sve ove sablazne informacije, već su reagirali tek kada je zahtjev uputila snažna grupacija 10 najistaknutijih udruga iz obrambenog Domovinskog rata, uz Građansku inicijativu “Ivo Pilar”.

Evo što su priopćili s HRT-a:  – “Obavješćujemo Vas da se Hrvatska radiotelevizija odlučila zahvaliti na suradnji spomenutome vanjskom suradniku nakon što je utvđeno da su njegovi stavovi izneseni na društvenim mrežama u neskladu s Etičkim kodeksom za novinare i kreativno osoblje Hrvatske radiotelevizije i drugim unutrašnjim pravilnicima Hrvatske radiotelevizije koji se odnose na naše zaposlenike, ali i sve vanjske suradnike.”

Platforma Građanske inicijative”Ivo Pilar” i 10 udruga proisteklih iz domovinskog rata pozdravlja poštivanje zakonitosti kroz raskid ugovora o suradnji s Jurkasom, ali traži i pokretanje postupka utvrđivanja odgovornosti urednika i ravnatelja HRT-a zbog angažiranja Anđela Jurkasa, koji je javno grubo vrijeđao hrvatsku državu, dragovoljce i branitelje.

Građanska inicijativa

Pročitajte u dokumentu u prilogu što je sve pisao Jurkas:

Građanska inicijativa Ivo Pilar zajedno s 10 udruga zahtijeva trenutačni raskid ugovora između HRT-a i Anđela Jurkasa

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Sebastian Kurz pobjednik je prijevremenih parlamentarnih izbora u Austriji

Objavljeno

na

Objavio

U Austriji su održani prijevremeni parlamentarni izbori. Izlazne ankete govore da je najveći postotak glasova pripao konzervativnoj, Narodnoj stranci kojoj je na čelu Sebastian Kurz.

Sebastian Kurz lider i kancelarski kandidat Austrijske narodne stranke pobjednik je prijevremenih parlamentarnih izbora u Austriji i to sa 31,5 posto glasova birača.

 

Predsjednik SPÖ-a i kancelar Christian Kern će prema sadašnjim rezultatima kancelarsku poziciju morati prepustiti predsjedniku ÖVP-a i aktualnom ministru vanjskih poslova Sebastianu Kurzu.

Prema sadašnjim rezultatima najvjerojatnija je koalicija između narodnjaka i slobodnjaka s obzirom na to da je Sebastian Kurz u svibnju raspustio koaliciju između socijaldemokrata i narodnjaka, a i neprijateljski odnosi obje stranke tijekom predizborne kampanja ne daje povoda za špekulacije o obnavljanju dosadašnje velike koalicije.

Gubitnik izbora je stranka Zeleni koja je s 4,7% prešla izborni prag ali je u usporedbi sa zadnjim izborima izgubila 7,7% glasova. Ulazak u parlament osigurala je i liberalno orijentirana stranka Neos s 5,3% te lista bivšeg političara Zelenih Petera Pilza s 4,3%.

Već sada se zna da je Sebastian Kurz najmlađi politički lider na svijetu. – Oduševljen sam rezultatima ovih izbora, a Austrijancima obećavam da ću u našu zemlju uvesti novu političku kulturu koja se zasniva na zajedništvu, kazao je sinoć Kurz.

On je stranku preuzeo u svibnju ove godine i povukao čitav niz poteza koji su stranku, čiji je rejting bio daleko ispod socijaldemokrata i slobodnjaka, uspjeli izdići na sam vrh. Njegov predizborni moto bio je “Austrijanci na prvome mjestu”, a u stranku je uspio privući mlade kandidate koji se nikada prije nisu bavili politikom.  Kurzu je uspjelo ono što mnogim političarima u sličnim situacijama teško uspijeva – uspio se odvojiti od dosadašnje koalicijske vlade sa socijaldemokratima i prikazati kao potpuno nova ličnost na političkoj sceni, sve to usprkos činjenici da je u toj istoj vladi bio ministar vanjskih poslova.  Antimigrantska kampanja  To u velikoj mjeri može zahvaliti tome što je procijenio da austrijska javnost cijeni činjenicu da je upravo on jedan od najzaslužnijih političara za zatvaranje tzv. balkanske migrantske rute. Tijekom kampanje obećavao je dosta žestoku antimigrantsku politiku i smanjenje prava i povlastica koje koriste migranti koji se već nalaze u Austriji. Uz to je obećao i smanjivanje poreza, a upravo tim obećanjima ušao je u prostor izrazito desne Slobodarske stranke i zasigurno joj oduzeo dio biračkih glasova.

facebook komentari

Nastavi čitati