Globalizacija zapadne kulturne revolucije – knjiga od koje će vam pasti ljuske s očiju

    0

    U izdanju GK izašla je knjiga Marguerite A. Peeters, Globalizacija zapadne kulturne revolucije – Ključni pojmovi, mehanizmi djelovanja. To je knjiga od koje će vam pasti ljuske s očiju. Autorica je svoje djelo osmislila kao priručnik za pedagoge, učitelje, nastavnike, profesore, političare, intelektualce i sve one koji uviđaju da se na globalnoj razini događaju do sada neviđene promjene koje ne uspijevaju razumjeti. To je knjiga za sve one koji žele djelovati.

    [dropcap]Š[/dropcap]to je uopće globalizacija zapadne kulturne revolucije? To je globalno širenje jedne nove etike do kojega je došlo po prestanku hladnoga rata. Ta je etika u svojim radikalnim vidovima ateistička i laicistička, a plod je zapadnjačke feminističke, seksualne i kulturne revolucije 20. stoljeća, koja svoje korijene vuče iz nešto dalje prošlosti.

    Globalna kulturna revolucija obuhvaća sve vidove društvenoga života, no ova se knjiga prvenstveno bavi globalizacijom zapadnjačke feminističke i seksualne revolucije. Autorica je uvjerena da je dekonstrukcija judeokršćanskog svjetonazora izvor globalnih sociopolitičkih disfunkcija. Pratila je velike međunarodne konferencije UN-a još od Kaira 1994. god. te objavila stotine analitičkih izvještaja i tisuće stranica teksta na temu evolucije multilateralnih institucija. Ovaj priručnik potiče na razlučivanje te poziva na razmišljanje i na djelovanje.

    Čini se da je na Zapadu revolucija već postigla svoje ciljeve i da gubi dah, kao da je već ušla u fazu samouništenja. Ofenziva se premjestila na zemlje koje su izašle iz sovjetskoga bloka i na zemlje u razvoju. Tu ofenzivu osjećamo i u Hrvatskoj, a prepoznali smo je kada je MZOS protiv volje tisuća roditelja i odluke Ustavnog suda nametnuo novi kurikulum Zdravstvenog odgoja te po fanatičnim i agresivnim reakcijama na građansku inicijativu U ime obitelji. Knjiga Marguerite Peeters odnosi se i na nas.

    Teme

    Zapadna feministička, seksualna i kulturna revolucija (Margaret Sanger i Simone de Beauvoir, Alfred Kinsey, Herbert Marcuse…);

    • Globalna kulturna revolucija, postmodernost i nova globalna etika (stanje svijeta 1989. godine, novi jezik, etika dvosmislenosti, dekonstrukcija i rekonstrukcija stvarnosti, holizam …);
    • Ključni pojmovi globalne seksualne i feminističke revolucije (reproduktivno i spolno zdravlje, seksualna raznolikost, novi oblici obitelji, gender, stereotipi itd.);
    • Revolucija prava (legitimitet pravne države, prijelaz s univerzalnih vrijednosti na proizvoljno pravo na izbor, reproduktivna i spolna prava, konsenzus koji se pretvara u međunarodno pravo, odbori koji nadziru međunarodne sporazume itd.);
    • Povijesni i institucionalni pregled globalizacije revolucije (uloga UN-ovih konferencija, kontrola svjetskog pučanstva, konferencije u Kairu i Pekingu, uloga nevladinih organizacija, moć eksperata itd.);
    • Tehnike i strategije agenata društvene transformacije (reforma obrazovanja, uloga socijalnog inženjeringa, utjecaj na mlade, strategije u odnosu na kulture i religije itd.).

    Knjiga donosi imena najvažnijih međunarodnih institucija i političara koji su uključeni u globalne svjetonazorske promjene, imena feministica, znanstvenika, filozofa itd. koji su iznjedrili revoluciju, ključne riječi iz jezika globalne feminističke i seksualne revolucije, popis glavnih čimbenika i partnera revolucije, popis fondacija te nevladinih i humanitarnih organizacija koje šire revoluciju, popis velikih konferencija UN-a poslije prestanka hladnoga rata te njihove teme i stečevine itd.

    Gdje smo mi?

    Hrvatski je narod veliku većinu 20. stoljeća proživio pod teretom raznih diktatura… Djeca su po komandi nosila cvijeće kralju Aleksandru, pa poglavniku Anti, pa drugu Titu… a kod kuće slušala da ih se zapravo treba čuvati. Od diktature Karađorđevića koja je služila velikosrpskim interesima, preko Pavelićeve o Trećem Rajhu posve ovisne Nezavisne Države Hrvatske, do proletersko-marksističke narcisoidne Titove nesvrstane i lažno samoupravne Jugoslavije koja je služila kao tampon-zona velikim silama u vrijeme hladnoga rata, narod se neprestano morao prilagođavati interesima grupacija koje su preko njegovih leđa radile za svoj probitak i pokušavale ga preodgajati po svojim željama. U vezi s ulogom KPJ u Drugom svjetskom ratu, jedan je pokojni splitski humorist prije nekoliko godina ispričao paprenu šalu koja počinje pitanjem: „Ma što ste nas išli oslobađati?“ Primijetio je, naime, da su se nekadašnja nacistička Njemačka i fašistička Italija peeters_globalizacija_zapadnenevjerojatnom brzinom pretvorile u velike europske demokracije, da su se zemlje bivšega sovjetskoga bloka pridružile Europskoj uniji mnogo prije Hrvatske, da je Titova Jugoslavija bila jedina zemlja Europe koja se našla u krvavom ratu i da se u Hrvatskoj još uvijek ne dopušta suočavanje s nekim bitnim dilemama iz prošlosti… Način na koji se raspala Jugoslavija pokazao je gorke plodove „socijalizma s ljudskim licem“.

    Nakon što smo stekli toliko žuđenu nezavisnost, demokracija nas je zatekla nespremne. Našli smo se na repu vlaka u kojemu se u svakom malo jačem zavoju onaj posljednji vagon opasno nagiba i prijeti da će izletjeti iz tračnica… Tko prati događaje u svijetu zna da je zlatno doba volje većine u zapadnim demokracijama prošlo. Ulazimo u razdoblje nove tiranije: nameću se prava manjina koja ugrožavaju prava većine, a istinom se trguje po potrebi. Nismo se još ni snašli, nismo još ni naučili funkcionirati u demokraciji, a evo nam već nove nevolje: netko nam opet nameće nekakvu ideologiju, netko nas opet pokušava preodgajati!

    Iz iskustva znamo raspoznati znakove velikosrpskog, nacističkog i komunističkog totalitarizma. Nove totalitarističke tendencije imaju drugačije lice, ali je i starima i novima jedna stvar zajednička: manjina svoje interese nameće većini, ovaj puta ne zato što bi bila nekakva „viša rasa“ ili „avangarda proletarijata“, nego u ime proizvoljnih „ljudskih prava“ koja ne mogu objediniti, nego samo podijeliti ljude jer ne proizlaze ni iz kakvih univerzalnih vrijednosti. Apsurdno je da su prava ljudi s posebnim seksualnim potrebama postala prioritetno pitanje u međunarodnoj politici i predmet ucjenjivanja država i vlada! Takvo shvaćanje ljudskih prava vodi u destabilizaciju društveno-političkih struktura (na čemu marljivo radi rodna i queer teorija), u nametanje novih destruktivnih ideologija, ali i u mogućnost pojavljivanja novih fanatičnih „vođa“ i „spasitelja“.

    Bumerang

    Nove totalitarističke prijetnje skrivaju se pod maskom slobode bez granica. Marisol Touraine, francuska ministrica zdravlja, reagirala je na nedavno pooštravanje zakona o pobačaju u Španjolskoj ovim riječima: „Ako ne idemo naprijed, vraćamo se unatrag“. Znači li to „napredovanje“ da pobačaj treba dopustiti sve do kraja trudnoće? Da se može legalizirati čedomorstvo pri porođaju i eutanazija nepoželjne djece? Pa to se radilo u Trećem Rajhu! To je „bijeg prema naprijed“ u kojemu se ne priznaju nikakve granice. Riječ ograničenje postala je politički nekorektna…

    Studentska revolucija 1968. odbila je sva ograničenja i odbacila vrijednost svih autoriteta, a mladi – dok u procesu odrastanja uvježbavaju korištenje svoje slobode – trebaju ograničenja, sigurne okvire i autoritet na koji se mogu osloniti. U nedostatku pravednog i strukturirajućeg autoriteta, mladi uranjaju u nekontroliranu lažnu slobodu, ali se daju i zavesti autoritativnim vođama koji im pružaju privid sigurnosti. Na Zapadu imamo s jedne strane seksualizaciju djece od najranije dobi, otvorene homoseksualističke nasrtaje i prikrivenu pedofilsku ofenzivu u školama, ekstremističko shvaćanje vrijednosti i važnosti pojedinačne slobode i prava na izbor, a s druge pojavu pristupanja islamu mladih djevojaka koje se počinju pokrivati od glave de pete. U Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugim europskim zemljama bilježe se zabrinjavajuće brojke mladića (djece starosjedilaca, a ne imigranata) koji se dragovoljno javljaju u terorističke jedinice da bi se borili za stvaranje islamskih država širom svijeta…

    Namjerna i koordinirana destabilizacija društvenih struktura i obitelji otvara prostor za nove oblike totalitarizma, ali i za povratak onih već poznatih. O tim su temama napisane mnoge knjige znanstvene fantastike, a vidimo da se ostvarilo mnogo toga što smo još donedavno smatrali nemogućim…

    Zamjena teza

    Ideološki fanatici gluhi su za svaki razuman argument. Tako je bilo s komunističkom, tako je bilo s nacističkom i fašističkom, tako je s novom rodnom ideologijom koja se u Hrvatskoj pokazala u pravom svjetlu kada se svom snagom obrušila na referendum o braku. U ime prava na različitost (!), udruge objedinjene u Platformi 112 (koja je dio hobotnice umreženih nevladinih organizacija čija je glava u inozemstvu) i javni djelatnici lijevoga spektra (koji promiču interese te iste glave iz inozemstva) neistomišljenike su nazivali fašističkom ruljom, ideološkim fanaticima, ksenofobima, čak antisemitima, na što se umiješao Europski rabinski centar izražavajući svoju zabrinutost što se jednu legitimnu građansku inicijative uspoređuje s nacističkim režimom i ideologijom fašizma.

    Voditelji inicijative U ime obitelji i 6000 volontera bili su mjesecima izloženi neviđenome vrijeđanju i ponižavanju, neki čak i fizičkim napadima, trganju knjiga s potpisima, hakiranju internetskih stranica, uništavanju štandova, šovinističkim i rasističkim uvrjedama itd. Političari su pokušali razvlastiti narod i Ustavni sud, a sebi prigrabiti diktatorske ovlasti. Kulminacija je bila izjava da volja naroda vodi do fašističkoga, a ne demokratskoga društva, da većina nema pravo odlučivati o svemu, nego da to u njezino ime treba učiniti „prosvijećena država“! Jedino je Hrvatski helsinški odbor osudio te napade, dok su se nevladine udruge iz Platforme 112 pridružile službenoj politici u histeriji, hajci i neviđenoj promidžbi mržnje i agresije.

    „Fanatici su gluhi kao top – oni ne čuju ništa osim sebe samih!“, zapisao je početkom prošloga stoljeća veliki libanonski pjesnik i mistik Khalil Gibran. I mudro zbori: „Šutnju sam naučio od brbljavaca, toleranciju od netolerantnih, a ljubaznost od neljubaznih“.

     Reforme, reforme…

    Neprestano nam se nude nekakve reforme i reformiranje reformi, prečesto i prije nego što je prethodna reforma uopće pustila korijen i bez analize rezultata… Umjesto da uče metodom pokušaja i pogrješaka, neki bi javni djelatnici možda trebali manje raditi, a više razmišljati o tome što rade. Treba nam reforma srdaca. Zato nam treba Crkva koja ne samo da smije, nego mora reagirati na nove izazove koji se postavljaju u trećem tisućljeću. Knjiga Marguerite M. Peeters u tome nam svima može uvelike pomoći.

    Marguerite Peeters je stručnjak na području međunarodnih organizacija, ljudskih prava, globalnih kulturnih promjena i postmodernosti. Vodi seminare i drži predavanja za katoličku i sekularnu publiku u Europi, Africi, Aziji i Sjevernoj Americi. Bila je jedna od predavača na kongresu Mulieris Dignitatem u Rimu, u veljači 2008. Predaje na belgijskoj filijali Papinskog lateranskog sveučilišta. Gostujući je profesor na Papinskom sveučilištu Urbaniani.

     Uz novinarski rad, objavila je Izopačenje demokracije – vlast u rukama onih koji nisu izabrani (2001.), Nova globalna etika: izazovi za Crkvu (2006.), Globalizacija zapadne kulturne revolucije – ključni pojmovi, mehanizmi djelovanja (2007.). Njezina najnovija knjiga Le gender, une norme mondiale? (2013.) o rodnoj ideologiji kao novoj svjetskoj normi još nije prevedena na hrvatski.

    Lidija Paris

    facebook komentari