Globalna igra na privremeno veselje vozača

0

Prije nekih tridesetak godina u školama smo poučavani kako će za pola stoljeća biti iscrpljene zalihe nafte na planetu Zemlji. Od tada je, zahvaljujući novim nalazištima i novim metodama vađenja, potrošnja naftnih derivata porasla za pedeset posto, odnosno na devedeset milijuna barela dnevno, dok je s većom potrošnjom konstantno rasla i njezina cijena. Povijesno gledano, inflacijski prilagođena cijena nafte je zbog sve skupljih ulaganja danas vrlo visoka te je u 21. stoljeću dosegla razinu od 100 američkih dolara po barelu uz pretjerano brzi rast cijene zadnjih desetak godina. Ove godine je, suprotno svim očekivanjima, cijena nafte strmoglavo pala na oko šezdeset dolara po barelu.

Dugoročno neodrživo

Niža cijena nafte i plina, suprotno tvrdnjama protivnika deflacije, cjelokupnoj globalnoj ekonomiji može jedino koristiti. Pojedinim proizvođačima nafte i naftnih derivata, naročito manjima koji crpe naftu skupljim metodama, niža će TeorijePostoji više teorija i objašnjenja uzroka trenutačnoga izrazitog pada cijene nafte. Sasvim je sigurno početak uzrokovan velikim ulaganjima u eksploatacije nafte frackingom iz kamena škriljevca u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2009. godine do danas SAD je povećao proizvodnju nafte sa sedam na preko deset milijuna barela dnevno i to uglavnom jeftinim kreditnim aranžmanima pomoću kojih su i mali proizvođači koristeći spomenutu metodu relativno brzo i povoljno uspjeli izvlačiti velike količine nafte i plina. Danas je 29 posto nafte i 40 posto plina u SAD-u dobiveno tom metodom.cijena štetiti, ali će nizu industrija pomoći da poprave svoje zarade te ulože više u razvoj i dodatne investicije. Niža cijena nafte koristi i potrošačima jer im povećava realni dohodak i potiče na veću potrošnju za ostale proizvode. Najveće koristi od niže cijene nafte imaju zemlje uvoznice, poglavito zemlje Europske unije i Kina, čija će industrija biti još konkurentnija, a domaća potrošnja povećana.

Niska cijena nafte teško je dugoročno održiva i trebala bi se stabilizirati na razinama koje i proizvođačima nafte osiguravaju pristojnu zaradu, što ipak ne znači da će se cijene uskoro vratiti na razinu od 100 dolara po barelu, već bi po procjenama u bližoj budućnosti iznosile oko 80 do 90 dolara. Cijena dobivanja nafte ovisi o vrsti, čistoći i načinu njezina vađenja tako da se u zemljama Bliskoga istoka kreće od 20 do 30 dolara, a u Meksiku oko 70 dolara. Trošak dobivanja nafte iz škriljevca iznosi oko 75 dolara, a vađenja nafte iz kanadskog pijeska čak 80 dolara po barelu. Niska cijena ne odgovara izvoznicima, pa ni Saudijskoj Arabiji koja je najveći svjetski proizvođač i koja preko OPEC-a niz desetljeća kontrolira cijenu ove sirovine.

Postoji više teorija i objašnjenja uzroka trenutačnoga izrazitog pada cijene nafte. Sasvim je sigurno početak uzrokovan velikim ulaganjima u eksploatacije nafte frackingom iz kamena škriljevca u Sjedinjenim Američkim Državama. Od 2009. godine do danas SAD je povećao proizvodnju nafte sa sedam na preko deset milijuna barela dnevno i to uglavnom jeftinim kreditnim aranžmanima pomoću kojih su i mali proizvođači koristeći spomenutu metodu relativno brzo i povoljno uspjeli izvlačiti velike količine nafte i plina. Danas je 29 posto nafte i 40 posto plina u SAD-u dobiveno tom metodom.

Višak ponude

S obzirom na veliku proizvodnju, SAD je odjednom postao značajan proizvođač i potencijalni izvoznik nafte, s tendencijom da se i druge države počnu intenzivnije koristiti i fracking. Zanimljivosti radi, opet je Rusija najbogatija nalazištima škriljevca. Tržište je postalo preplavljeno viškom na strani ponude nafte što je imalo za posljedicu pad cijene zadnjih godina. Kako je financijsko tržište SAD-a najrazvijenije na svijetu, naftne su kompanije najbrže došle do kapitala i počele ulagati u nove metode dobivanja nafte, ali posuđeni su kapital potreban za ulaganje morale i mogle jamčiti budućom prodajom po određenoj cijeni koja nosi zaradu te su masovno korištene prodaje nafte uz opcije i futurse, uz sve veću konkurenciju na strani ponude i sve manju buduću cijenu.

Najznačajniji udarac na cijenu nafte izvršila je Saudijska Arabija tj, njezin naftni ministar Ali al-Naimi na sastanku OPEC-a 27. studenoga 2014. najavom kako unatoč pretjeranoj ponudi OPEC ne će smanjivati svoju proizvodnju. Posljedično je cijena nafte nastavila strmoglavi pad te se danas kreće ispod šezdeset dolara po barelu. Saudijska je Arabija ovim potezom jednim metkom ubila dva zeca. Niža će cijena nafte na životu ostaviti samo zdravije i veće proizvođače te prisiliti CijenePotrošači će zbog ovog sukoba očito jedno vrijeme uživati u nižim cijenama goriva čemu će neminovno doći kraj jer niske cijene ne odgovaraju nikome među proizvođačima. Osim toga, padom lako dostupnih ležišta lagane nafte i razvojem drugih načina proizvodnje utjecaj OPECA će slabjeti, a nafta vjerojatno sve više postajati tržišna umjesto geopolitička sirovina.konkurenciju na smanjenje ulaganja u fracking i opstanak oligopola zemalja OPECA uz dugoročno ipak više cijene od čisto tržišnih. Na taj će način Saudijska Arabija moći nastaviti financirati raskošan život i godišnji budžetski deficit od 40 milijarda dolara.

Pouka za sve

Drugi razlog preplavljivanja tržišta naftom je usluga najvećem savezniku SAD-u i udar na njegove oponente kako je to već više puta odrađivano u sedamdesetim i devedesetim godinama dvadesetoga stoljeća, bez obzira što nižim cijenama šteti i američkoj fracking industriji. Pad cijena nafte najviše će odmoći upravo najvećim protivnicima SAD-a, Rusiji, Venezueli i Iranu koji nemaju dovoljno diverzificiranu ekonomiju i previše ovise o izvozu ovog energenta. Osim s cijenom nafte, Rusija ima ozbiljnih problema s padom valute, a odgovor Kremlja je okretanje jačanju nenaftnoga dijela vlastite ekonomije i netrošenju zaliha strane valute uz pojačanu kupovinu zlata dolarima dobivenima od prodaje nafte.

Potrošači će zbog ovog sukoba očito jedno vrijeme uživati u nižim cijenama goriva čemu će neminovno doći kraj jer niske cijene ne odgovaraju nikome među proizvođačima. Osim toga, padom lako dostupnih ležišta lagane nafte i razvojem drugih načina proizvodnje utjecaj OPECA će slabjeti, a nafta vjerojatno sve više postajati tržišna umjesto geopolitička sirovina.

Vlada RH čeka zadnji trenutak za odluku kome prepustiti domaća nalazišta uz nejasne uvjete eksploatacije. Naftu je iz zemljine utrobe očito moguće dobiti na više načina nego se uobičajeno misli te će i dalje opstati kao glavna energetska i industrijska sirovina, doduše skuplja nego što je danas. Pouka za sve države svijeta je da se nikad nije dobro osloniti na jednu ekonomsku granu, već je za stabilnost i snagu ekonomije potrebno razvijati sve potencijale i resurse. Hrvatska bi mogla krenuti s proizvodnjom hrane kojom trenutačno ne podmiruje niti šezdeset posto svojih potreba, čime je izrazito izložena vanjskim prijetnjama.

Marijan Jović
Hrvatski tjednik

facebook komentari