Pratite nas

Komentar

GODIŠNJICA REINTEGRACIJE U VUKOVARU Zgrade su obnovljene, ali ljudske veze nisu

Objavljeno

na

U Vukovaru su obnovljene zgrade, ali ljudske veze nitko ne obnavlja. Tako je u popriličnoj medijskoj tišini protekla i još jedna godišnjica mirne reintegracije Podunavlja. Kod običnih građana, vrijedila bi ona: Ljudi sanjaju, (bogovi?) odlučuju. Ovdje ljudi sanjaju o pravdi, pravdi koja bi jedina mogla donijeti mir – odmah, ali pravdi koju je isto tako nemoguće postići – previše je zamršenih sudbina, interesa, emocija, teških riječi, previše nevolje. Mladi Vukovarci i Vukovarke do podne sjede u odvojenim školama, a popodne zajedno skejtaju ispred zgrada, i jedva čekaju da završe srednju školu pa da odu iz grada. Njihovog grada, u kojem još uvijek njihove želje nema tko da čuje, a nitko ih zapravo ni ne pita što oni žele.

Medijski skoro neprimjetno protekla je još jedna godišnjica mirne reintegracije Podunavlja, uz zanimljivu i hvale vrijednu konferenciju organiziranu od strane udruge Europski dom Vukovar, Konferencija je održana 15. siječnja u hotelu Lav, uz potporu Zaklade Friedrich Ebert, a gosti konferencije bili su Vesna Škare Ožbolt (na čelu tima za pomirenje 1996.-1998.), Branko Jurišić (član istog povjerenstva sa srpske strane), Per Vinther (šef ureda Europske komisije u Hrvatskoj) i Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije, Zagreb).

„Ovo je već četvrtu godinu za redom kako naša organizacija obilježava ovaj dan, jer smatramo da je izuzetno važan za ljude ovog kraja i za cijelu zemlju. Procesom mirne reintegracije izbjegli smo nove žrtve i razaranja, a svijetu pokazali kako je moguće naći rješenja bez oružja i ubijanja“, rekla je ovim povodom Dijana Antunović Lazić, izvršna direktorica Europskog doma Vukovar. Pokazali smo svijetu, ali izgleda ne još i samima sebi. Jer, istog dana Hrvatska je obilježila i 23. obljetnicu međunarodnog priznanja, kada je 15. siječnja 1992. godine od međunarodne zajednice priznata kao neovisna i samostalna.

Mirna reintegracija Vukovar
“Procesom mirne reintegracije izbjegli smo nove žrtve i razaranja, a svijetu pokazali kako je moguće naći rješenja bez oružja i ubijanja” (FOTO: Privatni album)

„Ovom prigodom, članovi obitelji poginulih i nestalih branitelja, izaslanstvo Vukovarsko- srijemske županije, gradova i općina, te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata polaganjem vijenca i molitvom na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata prisjetili su se svih hrvatskih branitelja i civila koji su svoj doprinos dali za slobodnu Hrvatsku,“ tako glase vijesti svih lokalnih radio stanica u Slavoniji.

Nemoguće je umaći usporedbama, razlikama, podjelama. Jer, obilježavalo se odvojeno, ipak. Ne želimo se baviti time i na taj način produbljivati podjele, ali ih treba biti svjestan. Zašto? Pa zbog svih onih mladih Vukovaraca i Vukovarki koji nisu bili niti na jednom od ovih skupova. Koji do podne sjede u odvojenim školama a popodne zajedno skejtaju ispred zgrada, i koji jedva čekaju da završe srednju školu pa da odu iz grada. Njihovog grada, u kojem još uvijek njihove želje nema tko da čuje, a nitko ih zapravo ni ne pita što oni žele.

Pitanje mirne reintegracije našlo se zapravo na razmeđi izbora – upotrijebiti silu ili upotrijebiti pregovaranje. Ovo drugo, ne bez utjecaja stranih sila (Petera Galbraitha prije svega) odnijelo je prevagu u Slavoniji, a danas se Vesna Škare Ožbolt prisjeća svoje nevolje kada je od tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana dobila tu zadaću. No, što se rasprava više razvijala, a spominjući druga žarišta u svijetu i posebice aktualno stanje u Ukrajini, postajalo je sve jasnije koliko su mirovna rješenja i pregovaranja superiorna nad govorom oružja. Je li to povijesno naslijeđe kojim se trebamo dičiti? Ili smo ipak trebali pustiti na volju emocijama, da dovedu stvar do kraja?

„Nikako“, reći će Škare Ožbolt, „mi smo u najtežim vremenima pribjegli pregovorima i to je nešto čime se možemo ponositi, nešto što je naš politički brend. Mi smo poslije imali upite sa Kosova kako da se riješe određene situacije, a i sada imamo upite iz Ukrajine, kako smo otvorili proces pomirenja u Slavoniji“.

Per Vinther Vukovar
“Ljudi su mi govorili da ne razumijem ovdašnji mentalitet koji je nastajao 500 godina! Ali, vrijeme je da se prošlost ostavi iza nas” (FOTO: Privatni album)

Sličnog je mišljenja Gordan Bosanac iz zagrebačkog Centra za mirovne studije, koji predlaže da se 15. siječanj proglasi nacionalnim Danom mira, da slavimo taj dan kao pobjedu razuma, strategiju mira, jednako kao što se slave Bljesak i Oluja kao pobjede vojne strategije. Nažalost, proces pomirenja je nakon administrativno provedenog pripajanja istočne Slavonije Hrvatskoj, zastao i stagnira do danas. Zbog toga je Vukovar sada poput zaleđene slike, zakočen, u svojevrsnoj blokadi. Zašto je to tako? U traganju za odgovorima možda je najbliži onaj Per Vinthera, čovjeka koji nas vidi ‘sa strane’,

„U razgovoru s ljudima ovdje govorio sam o povijesti moje zemlje Danske, i Njemačke koja nas je bila okupirala. Jedan dio uz današnju granicu morali smo međusobno podijeliti, i to se više ne spominje, mi smo manjina kod njih, oni su manjina kod nas, idemo dalje. Na to su mi ovdje ljudi odgovorili da ne razumijem ovdašnji mentalitet koji je nastajao 500 godina! Ali, vrijeme je da se prošlost ostavi iza i da se ide u budućnost“, napomenuo je Per Vinther

A kod Vukovaraca, običnih građana, vrijedila bi ona: Ljudi sanjaju, (bogovi?) odlučuju. Ovdje ljudi sanjaju o pravdi, pravdi koja bi jedina mogla donijeti mir – odmah, ali pravdi koju je isto tako nemoguće postići – previše je zamršenih sudbina, interesa, emocija, teških riječi, previše nevolje. Malo se tko sjeća kako je sve počelo. I kada je počelo. Sve je to prekrilo pravdu teškim, neprobojnim bremenom. Vidi se to iz svega, a evo jednog malog detalja – na konferenciji o mirnoj reintegraciji govori čovjek o svojoj boli, treba mu utjeha; sutradan (ili istu večer) na lokalnoj televiziji govori drugačije, napada ‘neprijatelje’; možemo pretpostaviti da onda na trećem, četvrtom mjestu govori nešto treće, pa četvrto… Ovo su skoro školski primjeri duboko etablirane traume – koja već pomalo mijenja osobnost ljudi, a o čemu ranija direktorica Europskog doma u Vukovaru Ljiljana Gehrecke ima svoj stav.

Ljiljana Gehrecke
Gehrecke poziva da pogledamo i na iskustva drugih (FOTO: Privatni album)

„Trebamo gledati malo i iskustva drugih, na primjer Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Ne zaboravimo da su Dresden, Köln i mnogi drugi gradovi bili sravnjeni sa zemljom, preko noći je ginulo na tisuće ljudi u strašnim bombardiranjima, traume rata ostale su snažne i pogađale drugu i treću generaciju. Što su učinili Nijemci? Istovremeno su čistili ruševine i gradili i radili nešto što mi ne činimo – liječili traume, liječili ljudske duše, njihove povrede, liječili odnose. Nije to bio lak zadatak, u svakoj obitelji su bile sukobljene generacije, mladi su prebacivali starijima krivnju za rat i strahote… Ali Nijemci su uspjeli prevazići traume i za pet do osam godina obnovili svoje gradove, tvornice, a dalje cijelu zemlju“, kaže Gehrecke.

U Vukovaru su obnovljene zgrade. Blistaju nove fasade, velike staklene površine, u grad dolaze turistički brodovi! Prema podacima turističke zajednice na Jadranu se očekuje 274 turistička broda, a u Vukovaru je za ovo ljeto najavljeno njih 270 (u modi su, naime, riječna putovanja). Ali ljudske veze nitko ne obnavlja, građani se snalaze sami, kako znaju i umiju. Naprotiv, politikom podjela i ratnom retorikom njih se nanovo, po tko zna koji puta viktimizira.

Skoro je nevjerojatno da u Vukovaru nema na desetine udruga i osoba koje bi se bavile ratnom traumom, liječenjem ljudi, uspostavljanjem odnosa među njima – liječenjem odnosa. Uz iskustva koja imaju mnoge udruge koje su radile tijekom rata i nakon njega u cijeloj Hrvatskoj, moglo bi se puno učiniti da ovaj grad povrati dušu. Ako već ne može pravdu.

Lupiga.Com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Andrej Plenković: Dobro je što je predsjednica posjetila Rusiju

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski premijer Andrej Plenković izjavio je sinoć u Bruxellesu da je dobro što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović otišla u posjet Rusiji.

Rekao je kako je put u Rusiju pripreman posljednjih desetak mjeseci. Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić vodila je hrvatsku delegaciju prije dva tjedna u Moskvu, pripremila sadržajno ovaj posjet, sve ono što se odnosilo na gospodarski dio suradnje.

Hrvatska gospodarska komora kao i obično koordinira naše gospodarstvenike koji su zainteresirani za sudjelovanje na gospodarskom forumu, bilo je dvoje ministara iz Vlade, jedna državna tajnica i cijeli tim savjetnika. Mislim da je predsjednica bila sasvim dobro praćena u svojim aktivnostima, istakno je Plenković.

Komentirao je i navodne izjave šefa Sberbanka Hermana Grefa da je lex Agrokor oštetio njegovu banku i da će se boriti za povrat uloženog novca, rekavši kako je ključno da Sberbank stalno sudjeluje u privremenom vjerovničkom vijeću. Ima informacije o svemu što se radi, sudjeluje u procesu donošenja odluka, dolazili su s predstavnicima drugih banaka u Vladu prije donošenja zakona i imali su sav prostor kao i drugi vjerovnici. Bilo bi dobro da Sberbank bude jednako konstruktivan kao i druge banke koje su prije davale kredite Agrokoru, kaže Plenković.

Premijer je rekao da nije znao za podatak da je Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) proteklih godina davala kredite Agrokoru u ukupnom iznosu od 905 milijuna kuna. Pročitao sam u medijima i kada se vratim u Zagreb, želim vidjeti cjelinu informacija o odlukama HBOR-a proteklih godina i različitim kreditima koji su davani, rekao je Plenković.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Čovjek sam medija i ako je išta apsurdno i pristrano to su izjave odvjetnika okrivljenih

Objavljeno

na

Objavio

Čovjek sam medija i ako je išta apsurdno i pristrano to su izjave odvjetnika okrivljenih.

Oni ne smiju biti sudionici u medijima. Što oni imaju reć osim toga da brane svoje klijente i kažu da je svak nevin.

Druga stvar je još čudnija. Ako je na Agrokorovom računu bilo samo par kuna od kud sada tolika lova da Todorić unajmi skupoga stranoga odvjetnika?

Što se tiče svih dionika u propasti Agrokora postoje samo dvije konstatacije: ili su ti direktori bili totalni glupani ili su lopovi. Jedno od toga dvoga jesu. Treće opcije nema. A upravo će tu treću opciju pronaći u dobroj mjeri korumpirano pravosuđe. Sram me je u kakvome društvu živim.

Sramota je da se neke zadrži u pritvoru što su dali stolove da se na njima piše peticija za opće dobro, dok se na slobodi nalaze zloćudni rušitelji brojnih života koji cijelu naciju bacaju na koljena.

Dokle god su odvjetnici, čitaj navijači u svojim predmetima što je njihovo pravo i častan posao, u medijima nema nam sreće.

Sudcima i odvjetnicima je mjesto u sudnici, a kriminalcima u pritvoru. Dotle smo došli da bi trebali u Hrvata pjevati srpsku himnu “Bože pravde”!

 

Slaven Letica: Uspon i pad jedinoga hrvatskog oligarha Ivice Todorića

facebook komentari

Nastavi čitati