Pratite nas

Istaknuto

GODIŠNJICA SMRTI VELIKOG PREDSJEDNIKA FRANJE TUĐMANA: Neki mu nikad Hrvatsku nisu oprostili

Objavljeno

na

10. prosinca 1999. godine, dakle, prije 17 godina u KBC Dubrava u Zagrebu, u 78. godini, umro je prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman, prvi i jedini hrvatski predsjednik koji je dosad pobjeđivao sve svoje konkurente uvjerljivo, u prvom krugu predsjedničkih izbora, i to u dva navrata, 1992. godine te 1997. godine.

Franjo Tuđman, što dokazuje i poštovanje koje u narodu i danas ima, bio je narodni predsjednik, državnik ‘koji je stvarao povijest, a onda je u nju otišao’, kako se govorilo tih dana prije sedamnaest godina kada je Hrvatska izgubila predsjednika koji je za Hrvatsku bio puno više od običnog političara, bio je ratnik, bio je šef države tijekom stvaranja te države i bio je vrhovni zapovjednik vojske koja je državu obranila a onda je na koncu i oslobodila.

Franjo Tuđman je umro u petak u 23 sata i 15 minuta, 10. prosinca 1999. godine.

Tuđman knin zastavaMnogi danas u Hrvatskoj pretjerano ne cijene ključni doprinos prvog hrvatskog predsjednika u stvaranju Hrvatske, djelomično zbog činjenice da mnogi do danas nisu Tuđmanu oprostili Hrvatsku, djelomično je to zbog klasičnih ljudskih slabosti, zavisti i taštine, iako su svjesni da bi Hrvatska s njima na čelu, dakle, umjesto Tuđmana, vjerojatno danas bila u granicama zagrebačke županije.  Drugim riječima, Hrvati nemaju pretjerano razloga za nezadovoljstvo činjenicom da Tuđmana skoro pa preziru političari poput Milanovića, Josipovića ili reformiranog ustašioda te nereformiranog komuniste, Stjepana Mesića, njihovu potporu Franjo Tuđman sasvim sigurno ne bio htio, svjestan činjenice da se radi o ljudima ograničenih ljudskih i moralnih kapaciteta.

Kakva je danas Hrvatska bez Tuđmana treba li uopće podsjećati? Naime, svi režimi koji su poslije odlaska sa životne i političke scene prvog hrvatskog predsjednika vladali zemljom  zadužili su Hrvatsku na način na koji to Tuđman nikada nije i ne bi učinio iako smo bili suočeni s velikosrpskom agresijom te veleizdajničkim embargom na uvoz oružja Hrvatskoj. Kada govorimo o veleizdajničkom embargu mislimo na činjenicu da su embargu kumovali zapravo hrvatski komunisti koji su po svaku cijenu željeli sačuvati Jugoslaviju nadajući se da će njihova JNA ‘završiti posao’ u roku od petnaest dana. Danas su takvu veleizdajnici savjetnici nekih političara ili su pak novinari. Samo u Hrvatskoj veleizdaja se nagrađivala, samo se u Hrvatskoj izdaja plaćala suhim zlatom i još uvijek ima visoku cijenu, piše Ilija V./ Kamenjar

Nekoliko osnovnih podataka o prvom hrvatskom predsjedniku, bio je vrhovni zapovjednik hrvatskih oružanih snaga tijekom Domovinskog rata bio je prvi hrvatski predsjednik te utemeljitelj hrvatske države, jednostavno, bio je doktor Franjo Tuđman, samom činjenicom da se radi o prvom predsjedniku jedne države mjesto u povijesti mu je osigurano, unatoč posthumnoj sotonizaciji.

umro tuđmanDa ne govorimo o nevjerojatnim postignućima tijekom njegove vladavine koja je obilježena i s nekoliko neuspjeha, no, tko radi, pogotovo u tako teškim okolnostima, taj i griješi. Za vrijeme Tuđmanove vlasti Hrvatska se otrgnula jugoslavenskom, bratskom zagrljaju, Hrvatska je stekla međunarodno priznanje, najprije se obranila od agresije, a onda i oslobodila svaki centimetar okupiranog teritorija, ako ne računamo teritorij koji je za neke i danas sporan, a za Hrvate nikad neće biti ( vukovarske ade, Piranski zaljev, dio teritorija na jugu zemlje… ), nakon oslobođenja Hrvatska je vlastitim sredstvima izgradila i obnovila zemlju, spomenimo i primanje u sve važnije međunarodne asocijacije, od UN-a do Vijeća Europe. Koliko je to puno vidjeli smo u posljednjih desetak godina, u mirnodopskim uvjetima posttuđmanovskih režima trebale su godine da naprave jednu zgradu i nekoliko dizala.

Može li se u kontekstu vojne pobjede te osamostaljenja o Tuđmanu govoriti kao o hrvatskom Georgu Washingtonu? Kao što znamo general Washington ( Tuđman je također bio general, kao i Washington također jedno vrijeme vojnik vojske protiv koje se kasnije žestoko borio… ) bio je prvi predsjednik SAD-a, nakon Rata za nezavisnost protiv Engleza tijekom kojih je američka strana počinila čitav niz zločina, dobrim dijelom u obračunu s američkim indijancima koji su se borili na strani engleskih “crvenih mundira”, prema indijancima, nažalost, nije bilo milosti, neki će reći te milosti nema ni u današnjoj Americi.  Srećom, u Hrvatskoj, u sasvim drugim, iako donekle sličnim, okolnostima Tuđman takvih sklonosti nije imao, sasvim sigurno, nije bio rasist, dok je današnja Hrvatska puna jugoslavenskih rasista.

U Domovinskom ratu Hrvatska se oslobodila dugogodišnjeg zagrljaja s istoka, Amerika se u ratu za nezavisnost oslobodila britanske krune, kao i Hrvatska i Amerika je trebala proći kroz jedno duže razdoblje međunarodne afirmacije. Naravno ne mogu se uspoređivati dvije države s obzirom kako je jedna u međunarodnim razmjerima div, a druga patuljak, no, mi govorimo na razini Hrvatske u kontekstu ove regije, ili kako bi Vesna Pusić i njen braco Zoran rekli – ‘regiona.’ Vojnom pobjedom u Oluji zauvijek je promijenjen odnos snaga u ovom dijelu Europe, srpski poraz bio bi još veći da je međunarodna zajednica imala manje sluha za velikosrpski fašizam u Bosni i Hercegovini..

Tuđman – Washington

Godine 1997. snimljen je čuveni dokumentarac “Tuđman – hrvatski George Washington”, kroz dokumentarac, na engleskom jeziku, gledatelje je vodio legendarni američki glumac, najbolji američki filmski predsjednik Martin Sheen, svojedobno zvijezda mega popularne američke serije “Zapadno krilo”, bila je to serija o zbivanjima u Bijeloj kući, predsjednika najmoćnije sile svijeta glumio je  upravo Sheen. On je bio jedan od onih koji su inzistirali da se Tuđmana u filmu nazove hrvatskim Georgeom Washingtonom, kao čovjek koji je dobro kužio američku politiku znao je što govori. Ako je to on znao, kao dokazani prijatelj hrvatskoga naroda, zašto bi Hrvati bili manje svjesni svoje uloge u definitivnom razbijanju velikosrpskih snova o Velikoj Srbiji?

Na pitanje je li pokojni predsjednik Tuđman zapravo hrvatski George Washington ne treba bolji odgovor od onoga koji je dao spomenuti dokumentarac, ponekad nas drugi, dakle, stranci, bolje vide od nas samih…

>Svakako pogledajte i: Tuđmanov najveći proročki govor: Prije 19 godina shvatio je tko su ‘JUGOKOMUNISTIČKI OSTACI’ i ‘DILETANTI’

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati