GOEBBELS JE MRTAV, ŽIVIO HTV!

2

Tjedan koji je započeo pokušajem eliminacije hrvatske nogometne A vrste iz kvalifikacija za Euro 2016 okončan je kolektivnim opravdanjem tih aktivnosti. Dakle, u tjedan dana medijima je pošlo za rukom da nas uglavnom sve uvjere kako su baklje ispaljene na centar San Sira u biti čin desetine pravednika i kako njihovu borbu treba razumijeti. Jer, eto, riba smrdi od glave.

[icon type=”vector” icon=”momizat-icon-pencil” size=”32″ ] Piše: Ivan Ljubić / Kamenjar.com

[dropcap color=”#a30000″ font=”0″]P[/dropcap]itam se, što je onda s državom? Smrde li Josipović i Milanović? Smrdi li Arsen Bauk, Gordan Maras i ostatak posade? Zašto ne bacamo baklje na njih? Ne, mi ćemo onemogućiti nogometnu reprezentaciju da odigra u miru veliku utakmicu s renomiranim protivnikom kako bi pokazali svima kako je nešto trulo u HNS-u. Naravno da smo do sada već imali priliku vidjeti obilje talk show formata na tu temu, pozivaju se često i psiholozi, obično ljudi koji u pravilu ne prate nogomet, u bitnome ga ne razumiju pa skreću potragu za uzrocima u djetinjstvo i u manjak pažnje od strane roditelja. Klasika. Evo, koristim i ovu priliku da javno čestitam Novokmetu na emisiji «Otvoreno» u kojoj je ugostio 4 istomišljenika. Do sada je barem jedan bio protiv, ali eto, nova stranica sramotne povijesti je ispisana. Gdje je nestalo drugo mišljenje, gdje se skrivalo?

davor-suker-ivo-josipovicSve je krenulo s osudama, prije svih od Drage Ćosića. I nije problem što Drago «hasta la vista» Ćosić osuđuje izgrede, već u tome što on to čini toliko teatralno i s određenom bojom glasa da nije luda pretpostavka kako želi nekome nešto dokazati. Valjda Radmanu da nije ustaša pa smo svojedobno mogli čuti i žestoku osudu povika «u boj, u boj za narod svoj».

Živimo u tiraniji političke korektnosti. Nakon dan dva u medijsku rapravu uključuje se i Ivo Josipović, «precjednik» iliti el presidente. Naš dragi vođa zabrinuto upozorava da je stanje u HNS-u zabrinjavajuće i da će on pljeskati Raketi i Modriću, ali Mamiću i Šukeru ne. Zna stari lisac do koje mjere se u hrvatskom narodu ustalila paradigma da su za sve krivi Maminjo i Šuki. Računica je jasna, opleti po njima i narod će prepoznati kakav je državnik na čelu Lijepe naše. Možemo mirno spavati. Tek kada se sjetim njegova oštrog poziva da se hitno povede rasprava u tijelima EU po pitanju pomahnitalog, oboljelog i krajnje nebitnog Šešelja, onda čovjeku bude žao što nas upravo Ivo nije vodio u Domovinskom ratu. Siguran sam da bi hrvatski barjak danas plesao na karlobaškoj buri. Odlučan kakav inače jest, napao je i Kolindu Grabar Kitarović da je potrošila 540 milijuna kuna na funkciji ministrice vanjskih poslova. Hrvatskim medijima ta cifra nije sporna. Pokušavam si zamisliti kako je izgledao taj mandat u iznosu od 540 milijuna. Mora da su Dom Perignoni tekli u potocima. Kavijara je bilo toliko da su ga prosipali u vrt iz kante. Tipični Ivo, osudi ga za nešto i vrlo brzo ćeš vidjeti koliko je nisko spreman ići. Do kraja tjedna nastavio je podupirati spin o truleži u HNS-u. Pitam se, odakle našem predsjedniku toliko vremena za javne monologe s nogometnim savezom? Čime se bave drugi predsjednici? To pitanje bi mogli adresirati i na Marijana Hanžekovića, našeg masona. Živio on nama. Pogotovo smo svi euforični zbog novog namještenja na poziciju gazde EPH. Još Hovratska nij propala, još godinu dvije.

vukovar kolona sjećanja

Što se još događalo? Svjedočili smo veličanstvenoj i jedinstvenoj vukovarskoj koloni. Svjedočili smo u glavnim medijima. U «Bujici» Velimira Bujanca mogli smo svjedočiti i nevjerojatnoj razini prijezira hrvatskoga naroda spram vladajuće kaste. Prijezir. Nema druge riječi. Nisam čuo nikoga da je postavio jedno banalno pitanje: «A zašto ne dvije kolone, ili tri?». Zašto je odjedanput jako bitno je li tih stotinjak tisuća ljudi formirano u jednu kolonu? Dojma sam da je ipak važnije da je posjeta bila takva pa makar se formiralo pedeset kolona. Ali, mediji su čudo, uvjere te da je nešto presudno i možeš ga jebat. Posebno su patetični intervjui osvjedočenih neprijatelja hrvatskog naroda poput jednog Pupovca koji nas svojom duboko potresenom ekspresijom lica poziva da se sjetimo žrtve. Čije žrtve? To nije definirao.

FrljicO7-330x200Jasno, našlo se vremena da se u Aleji osloboditelja, dan ranije, svim palim agresorima zapali svijeća. Svijet je očito bio nedovoljno velik za njihov filantropizam. Opet te ustaše. Gluhi smo i slijepi. Uzalud Oliver Frljić opetovano upozorava da je Hrvatska genocidna tvorevina. Nitko ga ne čuje. Malobrojni pravednici i sretnici ipak su pogledavši predstavu o «Hrvatskom fašističkom pozorištu» mogli vidjeti da su ustaše polugoli barbari koji trgaju ljudsko sirovo meso svojim vampriskim sjekutićima. To je uvreda i za barbare. Hvala ministarstvu kulture i Andrei Zlatar Violić, Vojku i Oliveru što imaju hrabrosti ukazati nam na to kakvi smo zapravo. Moram priznati da mi je odmah prisjeo biceps malog Jovice kojeg sam tako pohotno preživao zajedno sa svojim fašističkim prijateljima na jednom domjenku kakvih u Hrvatskoj ima ohohoho. Sve smo kasnije zalili brljom i arlaukali «Lijepa li si». Temeljna kritika Olivera Frljića jest da se 90-ih hrvatski narod nastojalo nahuškati na rat. Tko je vidio huškati na rat i dizati moral vlastitog naroda, a na samo trideset kilometara od Zagreba miroljubivi pripadnici SAO Krajine, jasno, sve sami civili. Te granate, krmače i kasetne bombe bacao je netko drugi po Klaićevoj bolnici. Sramota. Sram nas može biti. Dok smo 90 – ih, međunarodno nepriznati, nenaoružani, okupirani, poniženi i u bezizlaznoj situaciji primali stotinu tisuća Olivera Frljića na vlastiti račun, osigurali im egzistenciju, školovanje, miran i siguran život pa i vrhunske funkcije, usudili smo se biti mrvicu borbeniji i na polju kulture ovjekovječiti Budakovo «Ognjište». Trebam li ići dalje?

bandic pušten2Dočekali smo i puštanje Milana Bandića. Od tog trenutka imali smo priliku vidjeti kako voli svog peseka (pas, ćuko, ker, kudrov) Rudija, kako trči ujutro 30 krugova sa svojom trkačkom klikom, kako voli malog čovjeka i pazi na njegovu dobrobit djeleći Jelačiče kome stigne diljem Dolca. Naravno, nije Milanu do izjave, ali uvijek su kamere nekim čudom tu. Baš su se slučajno susreli u 7 ujutro na Dolcu. Zagreb je selo. Malo me ta cijela priča podsjeća na kampanju, možda predsjedničku? Kao feniks iz pepela, ustade Milan. Zašto mijenjati dobitnu formulu s prošlih predsjedničkih izbora?

Ubaci Bandića da otme 10 – 15 posto, Kujundžić uzme 10% i rastu šanse za novi mandat posvemašnje pravednosti. Ovo su, jasno, samo pretpostavke. I nije nimalo čudno da je jamčevinu osigurao Hanžeković. Hanžeković – EPH – Yutel – Ivo – Miki – prošli izbori – kukavičja jaja – zaključite sami.

Na zapadu ništa novo, a bogami niti u Savskoj 66. Hrvatski branitelji i 100% ratni vojni invalidi su i dalje tamo. Nitko novi nije stradao. Da ih ne obilaze Mamić, dinamovci, Šimenc, Bukić i Arapović potpuno bi zaboravili da su ti militantni ljudi, Sinn Fein, obični materijalisti gladni para – još uvijek tamo. Prosječan, medijskim spinovima uništen hrvatski mozak sigurno ne razumije što to oni hoće. To je, za takve, potvrda kako je ova zemlja sranje i blato iz kojega treba bježati – pomisli dok parkira svoj novi auto mladi Jan čiji iphone6 ne prestaje vibrirati ometajući ga dok teškom mukom otključava vrata tog nedovoljno velikog stana kojeg su mu roditelji kupili kako bi se mogao što uspješnije otisnuti u samostalan život.

Težak je život zagrebačke zlatne mladeži.

Evo, roditelji već drugi dan nisu uplatili 5000, zagarantiranih kuna na račun. Fuck the life, idem u London, tamo će svi htjeti moje usluge i tamo je Starbucks. Ovo je slika i čest slučaj mladog Hrvata danas, istreniranog da osudi svoju domovinu, a vrlo često najžešće osude lansirane su iz usta onih kojima ništa ne fali. Student sam pa to znam i čujem svaki dan. Zemlja u kojoj odrastaju u miru, u slobodi, u kojoj se mogu izraziti kako god hoće i na bilo koji način, zemlja u kojoj imaju svoja ljudska prava, u kojoj se školuju, čijim lijepim cestama voze skupa i nezaslužena vozila napušeni ko krave, kojima se odvezu na tromjesečni odmor na prekrasnu hrvatsku obalu – ta zemlja je sranje. Ništa tu ne valja prvi će reći zabrinuto zdvajajući nad pravima LGBT zajednica. Dođite u Zagreb i poslušajte ako mi ne vjerujete iliti dođi da vidiš, dođi da se diviiiš. Ljudi koji su nam sve to omogućili, danas ne mogu više niti privući pozornost medija, eventualno ako se zapale ili umru. Hladno je u Savskoj, ali toplo u fotelji Freda, Vesne i multikulturalnog Bojana koji ne mrzi, što bi, odaslano s plakata HNK Rijeka trebalo značiti da mi mrzimo. Hvala lijepo i drugi put.

zrinjski derbiNekako se dovučeš i do vikenda s mišlju kako je vrijeme da se pak opustiš tih dan – dva. Veseliš se sitnim radostima. Ručak s najmilijima, sporta u izobilju, kakav film, kvalitetno štivo, spavanje uglavnom do kad želiš. Ovaj vikend Arena sport prenosila je derbi BiH lige, Zrinjski – Široki. Hvala Areni. Pravedna podjela bodova u utakmici koja je mogla okrenuti na obje strane. Lijep ambijent i dekor, pravi derbi. To je trebala biti uvertira u najveći derbi hrvatskog nogometa iz promrzlog i polupraznog Maksimira. No, Hajduk nije istrčao na teren, nije niti na zagrijavanje. Razlog je onemogućavanje određenog broja miroljubivih torcidaša da uđu na Maksimir. Neki od njih svoju miroljubivost demonstrirali su nedavno u Dugopolju razvaljujući stadion i glave svima oko sebe. I da takvi ne mogu na utakmicu? Nečuveno.

Mamiću srami se, dosta je bilo represije, nogomet ste sjebali. Nema veze što je ravnateljstvo policije to potvrdilo. U tom tonu, kao završni potez operacije «Potpuna podjela i dekonstrukcija hrvatske države», priče o podjeli oživotvorene su u nogometu. Na pitanju reprezentacije i derbija. Zadnjih godina moglo se čuti iz usta mnogih, konstatacija da smo rijetko kao narod na istoj valnoj duljini, ali kada igra reprezentacija onda jesmo. Dakle, nogomet, naš, takav kakav jest, može biti bolji, može i lošiji, okupljao nas je i činio nas veselima i ponosnima kroz dva desetljeća i kusur «nezavisnosti». Sada nam i to izmiče iz ruku. Što će ostati? Tlo pod nogama? Zrak u plućima, priče o vremenu? Gdje su sada pozivi na dijalog? Društvo je ustalo na noge zbog HNS-a? Ne vidimo ništa drugo u društvu zbog čega treba dići glas? Možda dvanaest ili trinaest kvartala pada BDP – a, najgori kumulativni pad BDP – a u Europi, potpuno rasulo u svim segmentima. Ništa? Hrvatska šutnja, 45. nastavak i dokaz da nas mediji vozaju kao mlade majmune.

klemm

Možda bi Aco Stankevičijus ustao, ali ni on jadan nema s kim. Evo, za kraj, kao šećer na kraju, kraći osvrt na gostovanje Josipa Klemma u najpopularnijem talk showu u Hrvata, i nije šala. Jasno ako iz jednadžbe izbacimo «Damin» Gambit Elizabete Gojan, platformu za reafirmaciju starih «jugoslavenskih» uzdanica poput Brene i sličnih. Jebeš Milku Trninu, je li ona punila stadione po bivšoj Jugi? Nije.

Samo neke od najelitnijih nacionalnih kazališta diljem Europe prenoseći glas o nekoj tamo, okrnjeno autonomnoj Hrvatskoj krajem 19. i početkom 20.st. Takve vrijednosti nemamo potrebe afirmirati. Vratimo se na Atzu. Ukratko, sve je sveo na materijalističke/niske strasti branitelja kojima ništa ne fali, čudi se kako se usuđuju u pobjedničkoj hrvatskoj uniformi hodati okolo, odakle ti novac Klemm, odakle ti pravo da imaš pored mene živog, tko su Jugoslaveni upitao se Jugoslaven odvodeći pojam jugoslavenstvo u 19. stoljeće i time nastojeći pokazati širinu ili uskost svoga obrazovanja, ovisi kako se uzme jer poistovojećivati jugoslovenstvo u 19. stoljeću i ono perfidno političko iz druge polovice 20.st. pod čijim kalupom je držana čizma za grkljanom dobrom djelu hrvatskog naroda – može samo pakostan lik.

boris rašetaKlemm se solidno snašao, nekoliko puta i poentirao, pogotovo na račun izvjesnog novinara Rašete (zvoni li vam to ime dragi moji kamenjari?) koji daje lekcije o domoljublju u svojim kraćim prilozima. Još jednom se potvrdilo da, ako nisi Atzsin kompa, istomišljenik, da će vrlo brzo, nakon uvodne kurtoazije napasti kao bijesan cuko. Nikakav uzmak tu ne pomaže, potrebna je žestoka kontra, samo se pitam kada će to postati jasno svima koji sjedaju u tu užarenu stolicu. Evo primjera, on se čudi Klemmu kako nije organizirao prosvjed 2000 i neke zbog nečega, doslovce ga osuđuje, a Klemmu ne pada na pamet pitati ga zašto on nije organizirao prosvjed. Sitna kontra može tu čuda napraviti za čovjeka kojemu je drug Tito jednim djelom zločinac, a pravnik je. Blažena bila nadri – obrazovanost i vještačko prikazivanje intelektualcem na javnom servisu na naš račun.

Tako je završio još jedan klasični hrvatski tjedan. Svjedočili smo i svjedočimo i ubuduće će mo svjedočiti, u to nema sumnje, nastavku truljenja hrvatske medijske scene. Kao primjer propagande mnogo će ljudi automatski ispaliti ime Josepha Goebbelsa, i to je opravdano. Ipak, razlika između Goebbelsa i hrvatskih medija jest u tome što je Goebbels bio Nijemac, a hrvatski mediji nisu hrvatski.

Piše: Ivan Ljubić / Kamenjar.com

facebook komentari

  • Istina

    Ubaci Bandića da otme 10 – 15 posto, Kujundžić uzme 10% i rastu šanse za
    novi mandat posvemašnje pravednosti. Ovo su, jasno, samo pretpostavke. I
    nije nimalo čudno da je jamčevinu osigurao Hanžeković. Hanžeković – EPH
    – Yutel – Ivo – Miki – prošli izbori – kukavičja jaja – zaključite
    sami.

    • Prokušan recept! Iako smatram da bi Bandić uzeo glasove ‘Pravedniku’..
      inače odlična kolumna