Golotinja u svetištu & “zrćizacija” crkve

1

KAKO JE ČEDNOST PROGNANA IZ SAKRALNIH PROSTORA…

Prošlo je vrijeme “šetnje” naših krizmanica ispred naših biskupa kao po modnoj pisti, u (pre)kratkim, (prE)Uskim i (pre)prozirnim haljinicama & u visokim štiklama (u kojima je većina posrtala po crkvi kao da hodaju po dalmatinskom kamenjaru). U tim su se zgodama svi normalni vjernici čudili kako to da djecu odnosno djevojčice nitko (ni svećenici, ni roditelji, ni kumovi, ni…) nijE Upozorio na važnost i nužnost prikladne i čedne odjeće jer sudjeluju u SVETOM činu – SAKRAMENTU! Nažalost, besmisleno je tu spominjati KUME, jer upravo neke od njih po svemu (i po odijevanju i po vjerskoj praksi) nikako ne mogu biti djeci UZOR…

Sjećam se jednog takvog događaja koncem proljeća u Zadru. Poslije mise narod se po grupicama u veselom raspoloženju razmilio po trgu… Običan promatrač odmah bi pomislio da je bilo vjenčanje – ali, nije moguće da je toliko mladenki… jer sve noga do noge, štikla do štikle, minica do minice, dekolte do dekoltea… – neki bi zlobni tebeefovac rekao: samo krizmaničke g****e i sise…! Prišao sam, glumeći znatiželju, nekolicini tih grupica i svaku upitao isto:
– Što je to bilo u crkvi?
– Krizma! – odgovorili su s čuđenjem čemu se čudim.
– A ja mislio da je izbor za MISS – odgovorio sam svima, što je kod nekih izazvalo još veće čuđenje, a kod drugih smiješak zahvale na komplimentu…

(Znam, već čujem prigovore i još gore… Znam, javit će se na blogu sigurno i oni koji mi stalno “začipaju usta” zato što, ponavljaju uvijek istu glupu floskulu, “onaj tko je bio sa Nives nema o tome što reći!” Ali, budimo iskreni, druga je tema kako baš TO baš svećenik zapaža, i to “uvijek baš on”… Ali pr(a)va je tema zašto TO i drugi NE zapažaju i na to nE Upozoravaju!)!
A svjedok sam, ne jedini! – pravoga, doslovce, ZGRAŽANJA i laika i klerika – a takvih je (hvala Bogu) sve više – nad tim fenomenom, nad tom pošasti, nad progonom čednosti iz života, nad nasiljem nad svetim mjestima… a sve pod utjecajem terora modnih trendova posredstvom vizualnih medija! Dogodio se fenomen “kuhane žabe” – kao što je njoj voda u loncu lagano zagrijavana, tako su i kršćanske žene prihvatile postupno kraćenje pa oblačenje svojih haljina “samo” za jedan centimetar! I tako od podkoljenice – do pupka. I zato je goli pupak mnogima postao važniji nego “obučeni” mozak!

Činjenica je nažalost da se mnoge kršćanke ovakvom govoru čude, a ima i klerika koji ovu temu smatraju najobičnijim pretjerivanjem. A, zapravo, svima koji su već izgubili prirođen osjećaj stida i srama ovo je doista “progon (golih) vještica”, nepotrebna srednjovjekovna histerija, i sl. “Hajde što se praviš pametan, zar nije ljepše, pa i tebi draže, vidjeti ljude tako obučene…!?” – čuo sam više puta i od svojih kolega. Pa ti budi pametan! Pa se čudi kako previđaju da ni pred englesku kraljicu, ni pred Papu, ni u kazalište, ni u muzej, pa ni u najobičniji kulturan posjet prijateljima… ne možeš doći obučen(a) kao za plažu! Osim toga, zar neka kršćanska vjernica misli da će pred kipom ili slikom Majke Božje izmoliti veću milost ako je gola nego ako je obučena? Ili ako dolazi za ambon čitati Riječ Božju, zar će je ljudi pozornije slušati ako ima duboki dekolte ili punk frizuru…? Itd. itsl.
Uostalom, zar je svećenik za oltarom tek tako ili sasvim slučajno obučen upravo u onakvo liturgijsko ruho kako smo naviknuli? Ili bi možda okupljeni vjernici pobožnije pratili svetu misu i upijali riječi njegove propovijedi ako bi bio obučen npr. kao body bilder, ili kao Elton John u “paradi ponosa”, ili kao brkati samuraj (ili sam u pakao) sa sabljom…? Ili npr. ovo – kako bi vjernicima “pobožno” zvučala pjesma “Do nebesa nek se ori naših grudi gromki glas” koju bi pjevao zbor golih grudi ili obučen kao ansambl iz “crvene kuće” Crazy horse? Itd. itsl… Sapienti sat…!

A glede famoznog uzora, kojim bi kumovi i KUME trebali djelovati na svoju kumčad, moram spomenuti “fenomenalan” doživljaj iz jedne župe. Krizmanici su tijekom mise u crkvi bili zajedno s kumovima i kumama smješteni u svetištu – doslovce oko oltara. U skupini pedesetak kumova odnosno kuma bio je srećom “pristojan” broj nepristojno odjevenih i obuvenih. Većina tih samih žena, bilo je očito, nelagodno se osjećala, posebno kad je s kumčetom trebalo sa svoga mjesta “prošetati” gotovo do kraja crkve odakle su svi u redu polako prilazili biskupu na povišeno mjesto do oltara – na najvidljivije mjesto. No posebno je bilo “fantastično” vidjeti kako, za vrijeme sjeđenja, kumče (dečkić!) svojoj kumi njezinim dugačkim šalom prekriva “dugačku” natkoljenicu – gotovo tik do oltara, biskupu “pod nosom”… itd.
Slična je bila zgoda iz jedne druge župe, u kojoj je upravo krizmanica u prekratkoj bijeloj i poluprozirnoj “opravi” izabrana da uime svih krizmanika i cijele župe – pozdravi biskupa s mikrofonom pred oltarom!
Znam da neki misle kako izmišljam, fantaziram… ali nisam jedini svjedok tih i mnogih sličnih “sličica”… (ako zagusti mogu ih sve “locirati i transferirati”)!

Idemo dalje – “u istom tonu”. Namjerno preskačem ponašanje (stranih) turista i činjenicu da su mnoge crkve također “turistička atrakcija”… Posebna priča u ovoj priči su famozna VJENČANJA u našim crkvama. Danas je već postalo “normalno” da mladenka pred oltar dolazi u “seksi-vjenčanici”, a kuma, djeveruše, sve cure u svatovima “moraju” biti u minicama jer “svi” bi mislili da nisu “normalne” ako bi se drukčije obukle (štikle od 15 cm se predpostavljaju)!

No, da skratim priču – i da ne ispadne da napadam krizmanice i njihove kume (ili mame) – nažalost isti trendovi “crkvene mode” prevladali su već tijekom cijele godine kad se oblači tzv. lagana odjeća. Ističem da mi nije ni u primisli nakana vraćanja žene “u srednji vijek” ili “talibanizacija” po afganistanskom modelu, nego samo želim posvijestiti i upozoriti kako je pošast GOLOTINJE postala “grozota pustoši na svetome mjestu” (kako stoji u Bibliji: Mt 24,15; a korisno je pročitati cijeli kontekst kako ga donosi Sv. Marko pa ga prenosim na kraju), kako se događa desakralizacija Božjega hrama, oskvrnjivanje bogoslužnog prostora… s opasnim trendom “zrćizacije” crkve (i Crkve)!

Ali, Bogu hvala, nisam jedini od “grlatijih” u ovome “glas u pustinji” jer konačno je i jedan BISKUP – čak porukom o toj temi(!) – ozbiljno “dignuo glas”! Hvarski biskup Slobodan Štambuk, kako je prenijela IKA, na početku je ljeta uputio poticajno pismo svećenicima i vjernicima svoje biskupije – a odnosi se i na sve (kršćane) koji imaju “mozga u glavi” – u kojemu ih potiče na dostojan i dostojanstven odnos prema svetinjama, na poseban način kroz primjeren odnos prema CRKVENIM PROSTORIMA. Na početku podsjeća kako ljeto ne znači da “svu finoću trebamo poslati na (‘kolektivni’) godišnji odmor” ter pritom ističe kako “ponekad više vrijedi omot od knjiga, tj. sadržaja knjige; tako i odijelo može biti vrjednije od onoga koji to odijelo oblači”.

Nakon poticajnih misli o odijelu i odijevanju, biskup Štambuk osvrće se na biblijski govor o temi odijela i odijevanja, ističući da Biblija na mnogo mjesta spominje odjeću, odijevanje; od svečanoga oblačenja službenoga liturgijskoga ruha (Izl 29,5), preko isticanja da su “prve životne potrebe voda, kruh, odijelo” (Sir 29,27), sve do starozavjetnoga upozorenja kako “žena ne smije na se stavljati mušku odjeću” (Pnz 22,5).
Biskup podsjeća kako se ponekad čini da je odijelo prva i glavna, a više puta i jedina, ozbiljna briga primatelja svetih Božjih otajstava: “Stječe se dojam da bi tu i tamo, kod nekih, pristup primanju svetih sakramenata trebalo uvrstiti u modno natjecanje i prostor primanja sakramenata trebalo bi proglasiti ‘modnom pistom’. Posebno je pitanje, dakako, vrlo oskudna garderoba ulaznika u (naše) crkvene prostore. U neke muzeje svijeta ne može se ući kako se kome svidi, u bogomolje nekih vjerskih zajednica, osobito u muslimanskim zemljama, vladaju stroga pravila”, ističe mons. Štambuk.

Na kraju potiče SVEĆENIKE, osobito župnike, da se ne umore poticati najprije domaće VJERNIKE na dostojan i dostojanstven način odnosa prema svetinjama. Ujedno ističe da bi toj temi posebnu važnost trebalo dati i u ŠKOLAMA, na satu vjeronauka.
“ČEDNOST je uvijek bila poželjna tema. Zar je taj pojam osuđen na zaborav? Odgovornost leži na vjeroučiteljima. Istina, teško je ostati ‘usamljeni strijelac’ ako ostali nastavnici ne mare za taj ‘sport’ ili, još više, ako su i sami istaknuti zastupnici slobodnijega pristupa. A sve stvari i svi pristupi imaju, u najmanju ruku, i neku ‘zlatnu sredinu’ koje bi se valjalo držati”, ističe biskup Štambuk, pozivajući svećenike i vjeroučitelje, redovnike i redovnice te najbliže suradnike u crkvama i župama da svojim osobnim primjerom pokažu finoću u odijevanju, brižnost i mar oko poželjnoga odnosa prema crkvenim prostorima, ali i u običnomu životu, na ulici, u domovima, u susretu s ljudima.

Sjajno! Čestitam biskupu Slobodanu na jasnoći i otvorenosti. Nadam se da će ga slijediti i drugi biskupi ter da će i naša HBK reagirati na isti način ne samo porukom nego i odredbom pa pred ulazom u crkvu neće trebati stajati “crkvena policija” (kao što se davno moralo uvesti npr. u Padovi, Rimu, Vodnjanu…). Potrebna je edukacija, nužno je kulturno formiranje, odgoj u obitelji…

DODATAK:

1) U svjetlu ove teme postaje jasno kako je važno i aktualno Isusovo upozorenje: BUDNI BUDITE I BEZ PRESTANKA MOLITE! A isto tako koliko je važna Gospina poruka iz Međugorja: “IZBJEGAVAJTE TELEVIZIJU, osobito zle programe…” (16. lipnja 1983.).

2) Evanđelje po Marku – 13,14-34:
PROPAST JERUZALEMA
“I kad vidite da GROZOTA PUSTOŠI stoluje GDJE JOJ NIJE MJESTO – tko čita, neka razumije – koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!
Jao trudnicama i dojiljama u one dane! A molite da to ne bude ZIMI jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.
Ako vam tada tko rekne: ‘Evo Krista ovdje! Eno ondje!’ – ne vjerujte. Ustat će doista LAŽNI KRISTI i LAŽNI PROROCI i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, ZAVEDU izabrane. Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!”

Don Anđelko Kaćunko

facebook komentari

  • peppermintt

    nije dobro pretjerivati ni u čemu
    je se malo previše opustilo s robom, triba malo to prikočit iako grijeh ne čini sama minica niti štikla.

    Ja sam za umjerenost i malo više reda