Connect with us

BiH

Gordan Lederer: Čovjeka su ubili metkom, istinu ubijaju šutnjom!

Published

on

Pod bukom parola i lažnih obećanja prolaze godišnjice, danas Ledererova, sutra Gavranova, za koji dan Paukova i još puno njih kojih se neće sjetiti političari na godišnjem odmoru.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

Gordan_LedererKad sam jutros, kao administrator grupe na Facebooku pod nazivom „Ubojica Gordana Lederera mora biti osuđen za ratni zločin“, krenuo napisati nešto povodom godišnjice ubojstva ratnog snimatelja HTV-a, vidio sam da je na toj društvenoj mreži, na svom profilu, nešto na tu temu već postavio Drago Prgomet, autor ovogodišnjeg književnog hit izdanja „Sakupljači gelera“.

O snimatelju koji je umro zato što general JNA Andrija Rašeta nije dopustio let sanitetskog helikoptera, pisao je ratni kirurg hrvatske vojske, koji je i sam zamalo stradao u minskom polju spašavajući ranjeg četnika: „Čovjeka su ubili, ali istinu nisu mogli“. I dobro je napisao. Istinu ne mogu ubiti, ma koliko pokušavali šutjeti o njoj. Kad je pao Lederer, odjeknuo je zlokobni hitac. Danas odjekuje zlokobna šutnja kojom se nastoji ubiti istina o tome događaju. Onda je opaljen hitac u čovjeka na novinarskom zadatku, a danas istinu tišinom ubijaju novinari.

Kakvi nas to ideali ili viši politički ciljevi mogu natjerati da prešućujemo istinu? Kakav to kolektivni nemoral mora zavladati društvom koje zaboravlja one koji su živote dali za slobodu drugih, za suverenost i samostalnost Domovine? Kakav to egoizam mora postojati među novinarima u ovoj zemlji, kad čak i u matičnoj kući, na Hrvatskoj televiziji za koju je poginuli snimatelj radio, zaborave godišnjicu njegove smrti. Doduše, možda će nešto napraviti u središnjem Dnevniku, jer se priča o tome zavrtila po društvenim mrežama, ali ostat će činjenica da cijeli dan ni u vijestima niti u podnevnom Dnevniku nismo čuli niti riječi spomena o Gordanu Ledereru.

Govoreći jednom o pobjedi u Domovinskom ratu, proslavljeni redatelj Antun Vrdoljak, ravnatelj HRT-a u ratno doba, rekao je da mi tada nismo imali oružje, ali smo imali istinu i imali smo sjajne i nadasve hrabre ratne reportere, snimatelje i tehničare. Njih 14 dalo je svoje živote za širenje istine o agresiji na Hrvatsku. Sramotno, ali istinito, danas ih se malo tko sjeti čak i na obljetnicu njihove smrti. Nažalost, nije to tako samo kad je riječ o onima koji su istinom branili Hrvatsku.

Gordan Lederer nije na mjestu usmrćen zlokobnim snajperskim hitcem. Još je satima poslije bio živ.

General tadašnje JNA Andrija Rašeta nije htio garantirati prolaz sanitetskom helikopteru i snimatelj HTV-a umro je. Nigdje nisam uspio pronaći podatak o tome da je Rašeta tražen za taj očiti ratni zločin. Nisam nigdje pronašao niti podatak da Republika Hrvatska traži njegovo izručenje, ako je još živ. Zašto?

Ima puno takvih pitanja bez pravog odgovora. Već godinama pitamo se zašto su haška suđenja za napad na Hrvatsku bila prava sprdnja. Sudilo se za granatiranje zidina, ali ne i za ubijene građane Dubrovnika. Međunarodni stručnjaci koji se brinu o spomeničkoj baštini pod zaštitom UNESCO-a prikupili su dokaze za krivnju za razaranje zidina. U Hrvatskoj nitko nije prikupio i sistematizirao dokaze o krivnji za ubojstva civila u ratu. Zbog sličnog razloga danas se u Haagu Ratku Mladiću sudi samo za zločine u BiH, ali ne i za zločine u Kijevu i Škabrnji. Što su sve te godine radili ljudi koji su vodili hrvatske obaviještajne i informativne agencije? Kakvu su politiku vodili hrvatski političari?

Želim sad jasno upitati i kakvu to politiku vode hrvatski branitelji. Godinama ih političari varaju, žedne ih prevode preko vode lažnim obećanjima, ali oni i dalje slijepo trče za lažnim obećanjima i glasnim parolama od kojih se srce razigra. Pod bukom tih parola i lažnih obećanja prolaze godišnjice, danas ova Ledererova, sutra Gavranova, za koji dan Paukova i još puno njih kojih se neće sjetiti političari koji su na godišnjem odmoru ili opterećeni „važnijim“ brigama. Zar je moguće da sve ove godine branitelji moraju slijediti samo one koji lijepo daju lažna obećanja? Zar je moguće da ne mogu između sebe pronaći one koji neće zaboravljati uspomenu na Domovinski rat?

Puno je krivnje zbog tišine kojom se ubija istina o Domovinskom ratu, a najviše među novinarima. Sjećam se kad je u praskozorje raspada Jugoslavije i početka agresije na Hrvatsku, na tribini tjednika „Danas“ u Studentskom kulturnom centru na Savi, Dražen Vukov Colić, tadašnji glavni urednik tada najuglednijeg i najtiražnijeg tjednika u bivšoj državi, govorio o kolegama iz Srbije, konkretno iz dnevnog lista „Politika“, koji su svakodnevno huškali i poticali na rat.

Rekao je tada Vukov Colić da će doći vrijeme kad će se urednici „Politike“ jako sramiti onoga što su tada radili. Parafrazirat ću te njegove vizionarske riječi pa ću reći da će doći vrijeme kad će se vodstva Hrvatskog novinarskog društva, a posebno urednici na Hrvatskoj televiziji duboko sramiti ove sadašnje tišine kojom ubijaju istinu o Domovinskom ratu.

Lažna građanska tolerancija ne može biti opravdanje za prešućivanje istine.

Zar ne smijemo mlađe generacije, koje o tome ništa ne znaju, podsjetiti kako su ubijani novinari, snimatelji i tehničari koji su u Domovinskom ratu tragali za istinom, samo zato što će se neki sljedbenik nekog političkog vođe srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj osjećati nelagodno zbog te istine?!


Sudilo se za granatiranje zidina, ali ne i za ubijene građane Dubrovnika.

Ima li ikoga pozvanijeg od ljudi koji primaju plaću za rad u vodstvu Hrvatskog novinarskog društva tko bi trebao utjecati na stvaranje kontinuiranog javnog pritiska na hrvatske političare i pravosuđe da Andrija Rašeta bude priveden pred lice pravde? Ima li ikoga pozvanijeg od kolega na Hrvatskoj televiziji tko bi trebao, makar i simboličnim dvominutnim štrajkom, utjecati na hrvatske političare da Srbiji blokiraju svaki mogući pristup Europskoj uniji dok nam ne izruči Milana Zorića, čovjeka koji se na beogradskoj televiziji hvalio kako je hladnokrvno ubio snimatelja čije su jedino oružje bili kamera i istina koju je kamerom bilježio?

Na kraju ću ovu priču o ubijanju istine završiti u Saboru. Tko su ti zastupnici, posebno predstavnici branitelja i stranaka koje se kunu u branitelje, koji dižu ruke kad se imenuje državni odvjetnik i kad se prihvaćaju njegova godišnja izvješća, a ta ista osoba izvrće pravdu i ne traži Zorićevo izručenje jer hladnokrvno smaknuće ratnog reportera ne smatra ratnim zločinom, nego ga podvodi pod Zakon o općem oprostu za djela počinjena u ratu?

Počinje novo suđenje za Loru. Još pravomoćno nije završeno suđenje za Grubore. Hrastovu se valjda 15 puta sudilo, ali ubojica Gordana Lederera jest, što se hrvatskog pravosuđa tiče, sasvim slobodan čovjek. To je tako jer se u slučajima Lora, Grubori i Hrastov diže galama i javnost se stalno podsjeća na njih. Ne daju novinari u Hrvatskoj da to bude zaboravljeno. U slučaju Gordana Lederera, u slučajevima ubojstava svih 14 novinara, snimatelja i tehničara, kolege novinari prilično nezainteresirano šute.

Imao sam sreću i preživio sam ratna iskustva. Ne zamjeram ovima po redakcijama koji nisu to iskusili. Oni koji jesu, uglavnom su maknuti iz redakcija ili s mjesta na kojem mogu utjecati na uređivačku politiku.

Zamjeram vodstvu strukovne organizacije. Zar niti slova podsjećanja, zar baš nikakvog apela javnosti o tome da ratni zločin nad novinarima ne smije biti tretiran kao djelo u ratu koje potpada pod zakon o oprostu?

Kukavice nikad nisu rado obnavljali uspomenu na hrabre.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

prilog:

facebook komentari

Continue Reading
Advertisement
Comments

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Published

on

By

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Continue Reading

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Published

on

By

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Continue Reading