Gori li ‘region’?

0

”Događanje naroda” u Bosni uspalilo je naše profesionalne revolucionare. Ima tu profesora neperspektivnih studija, sindikalaca bez sindikata, novinara zaraćenih s pravopisom i pameću, anarhista na maminoj košti, kroničnih zgubidana i aktivista svake fele. Oni bi pošto-poto spašavali hrvatske građane iz šapa neoliberalnog kapitalizma, jurišali na zgrade i arhive, organizirali plenume i postavljali poštene drugove u komitete prijelazne vlasti. Oni bi, ali narod je poslovično inertan, lijen. Region gori – viče jedan takav sa stranice portala ”Index – a što Hrvatska čeka!? Da izgori, pa da konačno imamo mirno susjedstvo, odgovorio bi mu netko ciničan.

[dropcap]M[/dropcap]eđutim, pokušat ću biti logičan. Ultimativni pozivi na prosvjede koji su se ovih dana širili društvenim mrežama i pojedinim portalima prerasli su u svojevrsnu histeriju. Obavještavali su nas s lica mjesta gdje god se okupilo dvadesetak prosvjednika. Posebnu su nadu internetskim revolucionarima budili prosvjedi u Podgorici i Nišu. Moglo bi se proširiti na cijeli ”Region” , hrabrili su same sebe uviđajući da ”bosansko proljeće” već pomalo posustaje. Nitko međutim nije suvislo obrazlagao tko bi to trebao prosvjedovati, zašto i s kojim ciljem. Zazivan je prosvjed kao takav, kao radost uništavanja. Jedina korist od prosvjeda, koja je koliko-toliko istaknuta, jest nedokazana nada da će prosvjedi nepovoljno utjecati na nacionalizam. Naime, profesionalnim revolucionarima nacionalizam je, uz neoliberalni kapitalizam, glavna prepreka uspostavi sekulariziranog raja na zemlji. Što je kontradiktorno samo po sebi, jer gušeći nacionalizam, podupiru globalizaciju, a ona je u samoj srži filozofije takozvanog neoliberalizma.

Čak i kada takva uvjerenja ne bi bila notorne besmislice, nema nikakvog razloga vjerovati da bosanski ili bilo koji prosvjedi nisu bujica koju će razvoj događaja svrnuti upravo na nacionalističke mlinove. Štoviše, u bosanskohercegovačkom slučaju čini se da iza njih u najvećoj mjeri i stoji bošnjački nacionalizam, dok je inzistiranje na opreci građansko/ nacionalno tek neuspjela mimikrija. Isto tako, neuvjerljivom zvuči i teza da su ovakvi prosvjedi borba protiv neoliberalnog kapitalizma, neokolonijalizma, imperijalizma, korporacija itd. Vrlo bitna, ako ne i presudna karika u organizaciji prosvjeda bile su raznorazne NVO iliti civilne udruge. U BiH ima ih preko 15 000, navodno je njihov udio u BDP-u zemlje 20%, a što profesionalaca, što volontera angažiraju 7,7%  radno aktivnog stanovništva, samo Sjedinjene Američke Države uložile su u posljednjih petnaestak godina preko dvije milijarde dolara u taj sektor. Sve to govori u prilog tezi da je riječ o jednoj dobro podmazanoj industriji, daleko jačoj od bilo koje druge zasebne industrijske grane u zemlji. Čisto sumnjam da bi Amerika financirala borbu protiv neoliberalnog kapitalizma, imperijalnih interesa i slično jer bi to značilo da financira borbu protiv svojih interesa! Takvo što u stanju je činiti samo Hrvatska. No, to je posebna priča.

Skloniji sam, dakle, vjerovanju da je cijeli niz ”proljeća” i uličnih revolucija, bilo da su nastali spontano ili su organizirani, instrumentaliziran u interesu centara svjetske moći, a ne protiv njih. Ono što je zabrinjavajuće u svima njima jest činjenica da vrlo uspješno destruiraju demokraciju kao sustav i proceduru u zemljama koje zahvate. Dobro organizirana i izvana potpomognuta manjina može kombinacijom nasilja i medijskog pritiska mijenjati izbornu volju birača kad god ta izborna volja ne odgovara spomenutim centrima moći. Tako nastaju slabe države s manjkavom, odnosno dirigiranom demokracijom. Tome se mogu oduprijeti samo velike zemlje kao npr. Rusija ili vlasti koje imaju dvotrećinsku većinu, npr. slučaj Mađarske. 

Što se Hrvatske tiče, katastrofalno gospodarsko stanje nije razlog da rušimo institucije i razbijamo zajedničku ili privatnu imovinu. Tako stvari neće krenuti na bolje. Aktualnoj vlasti možda bi dobro došlo da je ulica potjera iz Banskih dvora jer ionako nema suvislih ideja što bi činila. No ovo ”nabrijavanje” revolucionarne atmosfere ionako je namijenjeno održavanju revolucionarne budnosti. Ukoliko u Hrvatskoj na vlast u dogledno vrijeme dođe garnitura koja bi pokušala raditi nešto u interesu naroda i države, neki, ne daj Bože, desničari, dobro je imati spremnu infrastrukturu za njihovo rušenje. Naime, ti famozni centri svjetske moći uglavnom tako funkcioniraju. A što se tiče pitanja iz naslova, ništa posebno, jugonostalgičari će uvijek tražiti neke poveznice koje nas ujedinjuju s ”Regionom”, pa makar to bilo ujedinjavanje u rušenju, ratu, bilo čemu. Uz to valja upozoriti i na mogućnost da razne desničarske skupine budu iskorištene kao ”korisne budale” u svrhu destabilizacije zemlje. Primjer toga vidimo u aktualnim događanjima u Ukrajini.

U slučaju da se eskalacija oružanih prosvjeda nastavi, s pravom će se moći govoriti o svojevrsnom Trećem svjetskom ratu, koji će se sastojati od niza unutardržavnih, građanskih ratova, no stvarni zapovjedni centri bit će smješteni u centrima velikih sila. Jeftinije je ratovati koristeći tuđe stanovništvo nego vlastito.

 

Damir Pešorda

facebook komentari