Pratite nas

Kultura

Gori nebo, gori tvrda sti’na iz pepela se rađa Domovina

Objavljeno

na

Opet mene tjera srce moje
a olovku uzima mi ruka,
da opiše sve nevolje tvoje
teške patnje hrvatskoga puka.

Od kad su Hrvati nastali
u slobodi nisu uživali,
tuđa čizma od uvijek nas gazi
tuđe oko uvijek na nas pazi!

Gazili nas Mlečani i Turci,
iako smo svoj na svome bili,
komunisti kao gladni vuci
našu krv k’o vodu su pili!

Krv nam pili pedesetak ljeta
klali su nas kao janjce vuci,
ubijali i oca i sina,
nigdje kraja toj hrvatskoj muci.

Sedamdeset i druga kad dođe
i Hrvatska poče da se budi,
opet smrt Lijepom našom prođe
tad padoše nama dragi ljudi.

Koliko mladih palo je junaka
tvorevinu htjeli su da sruše,
zaplakala hrvatska je majka
zaplakaše sve hrvatske duše.

Kad padoše sinovi Hrvata
UDBA svoje raširila krilo,
pokosi ih iz mržnje i inata
k’o da nikad nije ih ni bilo.

Ugasiše taj plamen od zlata
kad padoše mladi Bugojanci,
kad padoše bez pravednog rata
zaklani su k’o žrtveni janjci!

Prolazile godine su duge
nizala se ta žalosna ljeta,
devedesete kucaju na vrata
opet zove Domovina sveta.

Opet zove sve sinove svoje
da joj skinu okove sa ruka,
kad razvije tri najljepše boje
da prestanu bol, patnja i muka.

Ali dušman sad ne misli
tako već Hrvatsku do temelja ruši,
okovi se ne skidaju lako
teška patnja na našoj je duši.

Kada vidim slike Vukovara,
srce moje od boli se para,
plaču djeca, plače majka stara,
plače crkva bez svoga oltara.

Sva Hrvatska krvari i plače
a dušmanin udara još jače,
diljem male Herceg Bosne moje
samo mrtva tijelesa se broje.

Al božija kazna svakog stiže,
moj se narod iz pepela diže
kao zore koje jutrom rude
Hrvati se iz noćne more bude.

Trobojnice svuda se vijore
odjekuju planine i gore,
nad Dinarom Oluja se sprema
dušmaninu ovdje mjesta nema.

Četvrti osmog u svitanju zore
zadrhtaše planine i gore,
četvrti osmog u svitanje zore
probudi se i Jadransko more.

Kad krenuše hrvatski vojnici
mladi momci, hrabri bojovnici,
krenuše put kraljevskog Knina,
gori nebo, trese se planina!

Gori nebo, gori tvrda sti’na
iz pepela se rađa Domovina,
gori nebo, tvrdi kamen gori
nad kraljevskim gradom barjak se vijori.

Nad kraljevskim gradom vije trobojnica
na njoj sjaji sveta šahovnica
i nitko nikad skinuti je neće
ako Bog da zdravlja, ako Bog da sreće!

Koliko krvi prolilo se za nju,
samo u ovih osamdeset ljeta,
koliko samo molitve i suza,
sve zbog tebe, zemljo moja sveta!

Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ištvančićev film “Škverski kipar” oduševio Mađarsku

Objavljeno

na

Objavio

Žiri sastavljen od istaknutih mađarskih filmaša oskarovca Ferenca Rófusza, Sándora Sáre i Béle Ternovszkya dodijelio je Prvu nagradu dokumentarnom filmu “Škverski kipar” redatelja Branka Ištvančića u selekciji programa međunarodnog filma na održanom prvom Seven Hills Film Festivalu 2017. u Mađarskoj.

Nagrada je redatelju dodijeljena na završnoj ceremoniji 23. rujna 2017. u kazališnoj i koncertnoj dvorani u mađarskom gradu Komlou. Uz mađarskog oskarovca, nagradu je redatelju predao i gradonačelnik grada Komloa Jozo Polić koji je s ponosom istaknuo svoje hrvatsko porijeklo, a  koji danas živi u Mađarskoj.

Na festivalu je bio prisutan i pokrovitelj ovog značajnog događaja dr. Péter Hoppál mađarski državni tajnik za kulturu koji je svim nagrađenim autorima uputio svoju čestitku.

Dokumentarni film “Škverski kipar” govori o inženjeru strojarstva splitskog brodogradilišta Stanislavu Bavčeviću (1954-2009), “škverskom kiparu”, koji je godinama od otpadnog brodograđevnog materijala izrađivao skulpture. On je čovjek koji je u splitskom brodogradilištu našao ne samo egzistenciju već i neiscrpno vrelo inspiracije i materijala za svoju umjetnost. U onome što svima nama predstavlja gomilu otpada on je vidio beskraj figura, likova i oblika.

Uz scenarij Damira Sirkovića, kameru Borisa Poljaka i glazbu Dalibora Grubačevića, film je snimljen u produkciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana, a uz potporu, nedavno ugašenog, Dokumentarističkog fonda Grada Splita kojim se pokušavalo poticati i razvijati filmsko stvaralaštvo od strane gradskog poglavarstva u Splitu. Film je premijerno prikazan na Danima hrvatskog filma 2014. godine, potom u programu “Ješke” na Festivalu mediteranskog filma u Splitu 2014., u glavnom programu Međunarodnog festivala filmova o umjetnosti FIFA 2015., Međunarodnom festivalu dokumentarnog i antropološkog filma Pärnu 2016. i u programu niza drugih filmskih festivala.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati