Gornja Maoča, Irak i Sirija opominju

0

Vrijeme je za čišćenje Bosne i Hercegovine od terorističko vehabijske opasnosti

Istina je jedini neurušivi, stabilni i trajni temeljac tronacionalne i trokonfesionalne, u daytonskom nepravednom primirju podijeljene, zbog toga danas propadajuće i nestajuće Bosne i Hercegovine. Istina je zapravo stijena na kojoj je potrebno i jedino moguće graditi i izgraditi suživot različitih beha pripadnosti. Kako god, u Bosni i Hercegovini žive te druge i drugačije nacionalne i povijesno različite pripadnosti, tako isto postoje i njihove istine, one iz prošlosti, one u sadašnjosti, a time i one u budućnosti. Nejasno je, zapravo upitna je dobronamjernost onih beha posebnosti i različitosti koje ne priznaju istinu onog drugog i drugačijeg. Ne priznajući njegovu istinu znači ne priznaje se ni njega, onoga drugog i drugačijeg. Njegova istina je dio njegova nacionalnog i vjerskog identiteta.

https://encrypted-tbn2.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcTZ5dFRTCDovtOG18phCLTuNMXe-hhEpGh7At4UVu0j3mBPbrkS

U tako slojevitoj i izmiješanoj, danas zidovima i provalijama podijeljenoj Bosni i Hercegovini neodrživa je, bez ikakva utemeljenja, samo jedna istina, istina brojnijeg naroda. Povijest nije zabilježila da je brojniji narod pisao pravu istinu malobrojnijeg naroda u zajednici u kojoj su živjeli. Kako i zbog dominacije brojnijeg naroda, tako i zbog činjenice da narodnosne zajednice različitih nacionalnih, vjerskih i kulturnih identiteta nikada nisu bile slobodni izabir malobrojnijeg naroda. Sve te povijesno zabilježene zajednice na neki način su mala carstva brojnijeg i sužanjstvo, zatvor, tamnica, malobrojnijeg naroda. Tako je bilo u svim povijesno zabilježenim federalnim zajednicama, u prvom redu u opravdano propaloj juzajednici, i tako je danas u Federaciji Bosne i Hercegovine, koju brojniji muslimansko-bošnjački narod gradi istim političkim materijalom kakvim je građena i Jugoslavija.

Dekretsko nametanje multilateralnih normi u slojevito, i mnogim diobama podijeljeno beha društvo nezacijeljenih ratnih rana i trauma, te teška nepravda Daytona, najgrublje je i najubojitije oružje rušenja temeljnih ljudskih prava i prava naroda na svoje posebnosti i svoj vlastiti nacionalni i vjerski identitet. Jedino u vladavini prava i pravde moguća je izgradnja zajedničke budućnosti beha nacionalnih i vjerskih sastavnica, sa svim svojim posebnostima i razlikama. O apsolutnim vrjednotama ljudskih prava i prava naroda te vjerskih sloboda, ovise sve druge dostignute i življene vrijednosti suvremenog svijeta. One su, naprosto temelj egzistencije ljudske budućnosti. Tamo gdje se negiraju, ili ne priznaju, nedovoljno vrjednuju u svojim dimenzijama, ili gdje se mjere po broju određene nacionalne ili vjerske skupine, odnosno naroda, tamo nema nikakvih ljudskih prava i vjerskih sloboda, nema demokracije kao dinamičnog procesa i ljudskog napretka. U tim društvima, a to potvrđuje i beha društvo, sve je stalo, pa čak i gore od toga, tamo se preko ljudskih žrtava i žrtava malobrojnijeg naroda ide unazad. Društvo propada i u njemu nema budućnost ni brojniji narod, u beha slučaju muslimansko-bošnjački.

 Nacionalni i vjerski interesi brojnijeg beha federalnog partnera, demonstrirani stalnim prebrojavanjem, zatiru i ne priznaju potrebe i prava malobrojnijega hrvatskog naroda, koji je protiv svoje volje silom gurnut u Federaciju podijeljene Bosne i Hercegovine. Stoga je, naime, nemoguće graditi međunacionalne mostove u beha društvu toliko različitih i posebnih politika između velikobošnjačkog unitarizma, velikosrpskog seperatizma i velikohrvatskog  konfederalizma, kakav s pravom zagovara hrvatski narod, i koji jedino jamči beha opstojnost. Ta bosanskohercegovačka stvarnost, koja 20 godina drži tu zemlju u stanju propadanja i mučnog nestajanja, vidljiva je i svima onima kojima su usta puna govora o održivosti Bosne i Hercegovine, a sami zatvaranjem očiju pred tom činjenicom najviše sudjeluju u njenom rušenju.

https://i1.wp.com/www.b92.net/news/pics/2012/01/2111454454f1ff9f336896001632532_MidCol.jpg?resize=368%2C240

Bosna i Hercegovina nije podijeljena samo srpsko-federacijskim entitetskim daytonskim zidom, ona je podijeljena u svakom gradu, svakom selu, pa i u svakom pojedincu koji je žrtva takve unitarističko-separatističko-konfederalističke poslijeratne stvarnosti. A ta stvarnost znak je nedovršenog rata ili vrlo aktivna priprema za sljedeći kojeg pripremaju oni isti ratnici koji su vodili u Daytonu zaustavljeni. Stoga to ni po čemu, ni 20 godina nakon nametanja primirja, nije vrijeme spašavanja Bosne i Hercegovine, poglavito to nije vrijeme gradnje njezine multinacionalne i multivjerske šarolikosti. Kako bi i bilo kada nikome, ama baš nikome, tko njome tako bolesnom vlada i nije stalo do njezinog spasa. Poglavito nije stalo onom narodu koji najviše i najglasnije govori o mogućoj održivosti multinacionalne i multikonfesionalne Bosne i Hercegovine. Svaki unitarizam razbija šarolikost društva, tako i bošnjački briše svu beha šarolikost nacionalnih i vjerskih boja, te preko njih premazuje svoju bošnjačku, pod kojom su pozelenili čak i nogostupi po gradskim ulicama i cestovne oznake na običnim seoskim putovima.

Umjesto da se traži put spasa u Bosni i Hercegovini se i dalje vodi rat svih protiv sviju. Takvo stanje mirnodopskog rata svih protiv svih samo multiplicira ionako velike beha probleme, koji ako se ovako još malo nastavi više nitko ne će moći riješiti. Tada će bošnjački unitaristi, srpski separatisti i hrvatski konfederalisti ili biti prisiljeni na dijalog i kompromis, ili od strane novi daytonista ili od svoga naroda, ili će im svijet dati ono što traže. Bošnjaci bi mogli dobiti dio kojeg će moći unitarizirati kako i koliko im narod mogne izdržati, a budući da je ostalo još uvijek euromuslimana unitarizacija ne će ići bez otpora. Srbima će se omogućiti separatizam, u kojem će neometano moći graditi mostove prema Srbiji, tako široke i guste dok se ne izbriše svaka granica s majčicom Srbijom.

Hrvatima će svijet omogućiti eurofederaliziranje između gradova i prostora naseljenih nehrvatima unutar njihova hrvatskog teritorija. I samo to će biti ostatak ostataka Bosne i Hercegovine, budući da bi taj hrvatski entitet zadržao onaj stari šareni izgled nestale zemlje. Takvim riješenjem beha problema, nametnutog izvana, ne sa sto milijuna Turaka već snagom zapadnoga slobodnog svijeta, sve će zaraćene strane biti zadovoljne jer je svaka dobila što je tražila, a svjetska zajednica će biti sretna takvim mirnim rješenjem neriješenog beha problema. Svi će se odmoriti i svi će biti u svom prostoru i vremenu. U konačnici sve tri beha strane su dobitnici, samo će Bosna i Hercegovina biti gubitnik. Najveći doprinos, najveće zasluge za gubitništvo Bosne i Hercegovine zasigurno će pripasti bošnjačkim unitaristima, koji su politikom isključivosti bili i začetnici i uzročnici beha sukoba. Svaki unitarizam, budući da je u svom biću razarajući i rušilački, kratka je vijeka.

https://i0.wp.com/www.pravda.rs/wp-content/uploads/2014/03/vehabije-rtv.rs_.jpg?resize=500%2C200

Nazočnost džihadista u Bosni i Hercegovini, tih vjerskih islamskih terorista koji svijet zgražaju brutalnostima ubijanja kršćana u procesu stvaranja islamske države, ubrzalo je beha raspadanje, srpsko-hrvatsko neprihvaćanje takve deeuropeizirane zemlje. Kako da nebošnjaci, Srbi i Hrvati pa i drugi, prihvate džihadsku Bosnu i Hercegovinu kada vide sve one strahote, ona svirepa i strašna zlodjela tih islamskih ratnika za Alaha, koji se novače iz svog beha entiteta, Gornje Maoče, i prijete cijelom svijetu. A koliko je Bošnjaka u džihadskom ratu islamske države govori podatak da je iz Bosne i Hercegovine, u odnosu na broj muslimana, najviše tih vjerskih terorista. Više od 300 najvećih terorista suvremenog svijeta, koji grade islamsku državu progonom i ubijanjem, mučenjem i silovanjem su iz Bosne i Hercegovine. Toliki  broj bošnjačkih terorista obučenih i izraslih u gornjomaočkom vehabijskom entitetu zasluga je političko vjerskog vodstva Muslimana Bošnjaka. U prvom redu ta zasluga pripada bivšem poglavaru IZ BiH, današnjem bošnjačkom kandidatu za člana beha Predsjedništva, Mustafi Ceriću, te Harisu Silajdžiću, Aliji i Bakiru Izetbegoviću, Seferu Haliloviću, Dževadu Mlaći, kao i brojnim drugim muslimanskim čelnicima iz vremena građansko-konfesionalnog beha sukoba, kao i iz perioda daytonskog primirja, koje je zapravo nastavak etničkog čišćenja federalnog partnera Hrvata.

Danas kada i američki predsjednik Barack Obama priznaje kako su podcijenili opasnost i snagu džihadista, vrijeme je za čišćenje Bosne i Hercegovine od te terorističke vehabijske opasnosti koja prijeti civilizaciji suvremenog svijeta. To čišćenje u Bosni mora započeti kroz odgovornost svih bošnjačkih vjerskih i političkih vođa koji su pomagali njihov rad i širenje, a time sudjelovali i u njihovu slanju na sirijsko-iračka ratišta. Rušenjem vehabijskog entiteta, i kažnjavanjem onih koji su ga stvarali i sustvarali, zraka je europske i demokratske svjetlosti u mraku bošnjačkog unitarizma, kao i mali korak k novom, pravednijem, za sva tri naroda prihvatljivom uređenju Bosne i Hercegovine. Jedne „Švicarske Bosne i Hercegovine“, konfederalne zajednice triju nacionalnih, govornih, kulturnih i vjerskih županija/kantona, bošnjačko-islamskog, srpsko-pravoslavnog i hrvatsko-katoličkog.

Vinko Đotlo, Švicarska

facebook komentari