Pratite nas

Kultura

Gospodine, daj mi nadahnuće da opjevam tvoje uskrsnuće

Objavljeno

na

Gospodine,
daj mi nadahnuće da opjevam tvoje uskrsnuće.
Da opjevam teške patnje tvoje i
očistim grijehe duše moje.

Teške patnje za nas podnesene i
presvete krvi prolivene,
prolivene toga tužnog dana
na Golgoti gori nad gorama.

Kad je Juda tebe zagrlio i
poljubac svoj ti uputio,
moj Isuse je li onda znao
poljupcem koga je izdao?

Koliko puta sam te zagrlio i
koliko puta poljubio,
koliko puta sam Juda bio,
a nikad me nisi ostavio.

Kad te vojnik krunom okrunio i
kada si ti bičevan bio,
jesam li ja krunu napravio,
teškim bičem tebe udario?

Da bi grijehe naše otkupio
na križu ti razapet si bio,
nebo tada na zemlju je palo
i ono je gorko zaplakalo!

Koliko sam samo puta pao
i koliko puta zaplakao,
a ti si me uvijek podigao
i suze si moje obrisao.

Tvoje sveto lice popljuvaše
i haljine tvoje potrgaše,
trnovom te krunom okruniše,
za haljine kockice baciše.

A ti viknu u svojoj svetosti
DRAGI OČE GRIJEHE IM OPROSTI
i podiže pogled u visine,
OPROSTI IM NE ZNAJU ŠTO ČINE!

Kada kopljem tijelo probodoše,
krv i voda tada potekoše,
kada tiho reče gotovo je,
ti očistiti grijehe duše moje!

Gorki plač je majka zaplakala,
suzama ti lice umivala,
u naručje kad te uze svoje
opet jedno postašte vas dvoje.

U grob sveto tijelo položiše,
na grob teški kamen navališe!
I velike straže postavljaju,
nikog grobu oni ne puštaju.

Trećeg dana, biješe zora rana,
kad se začu pjesma sa svih strana,
od te pjesme zemlja se potresa,
Bog otvori nad grobom nebesa.

A s nebesa vječna svjetlost sinu,
pruži otac ruke svome sinu.
Anđeli ga pjesmom ispratiše
i rajska mu vrata otvoriše!

Otac sina kraljevstvom provede,
sin ocu s desne strane sjede,
nama osta svetog križa znamen
za sve vjeke vjekova amen!

Stihovi: Velimir Raspudić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

Ištvančićev film “Škverski kipar” oduševio Mađarsku

Objavljeno

na

Objavio

Žiri sastavljen od istaknutih mađarskih filmaša oskarovca Ferenca Rófusza, Sándora Sáre i Béle Ternovszkya dodijelio je Prvu nagradu dokumentarnom filmu “Škverski kipar” redatelja Branka Ištvančića u selekciji programa međunarodnog filma na održanom prvom Seven Hills Film Festivalu 2017. u Mađarskoj.

Nagrada je redatelju dodijeljena na završnoj ceremoniji 23. rujna 2017. u kazališnoj i koncertnoj dvorani u mađarskom gradu Komlou. Uz mađarskog oskarovca, nagradu je redatelju predao i gradonačelnik grada Komloa Jozo Polić koji je s ponosom istaknuo svoje hrvatsko porijeklo, a  koji danas živi u Mađarskoj.

Na festivalu je bio prisutan i pokrovitelj ovog značajnog događaja dr. Péter Hoppál mađarski državni tajnik za kulturu koji je svim nagrađenim autorima uputio svoju čestitku.

Dokumentarni film “Škverski kipar” govori o inženjeru strojarstva splitskog brodogradilišta Stanislavu Bavčeviću (1954-2009), “škverskom kiparu”, koji je godinama od otpadnog brodograđevnog materijala izrađivao skulpture. On je čovjek koji je u splitskom brodogradilištu našao ne samo egzistenciju već i neiscrpno vrelo inspiracije i materijala za svoju umjetnost. U onome što svima nama predstavlja gomilu otpada on je vidio beskraj figura, likova i oblika.

Uz scenarij Damira Sirkovića, kameru Borisa Poljaka i glazbu Dalibora Grubačevića, film je snimljen u produkciji Udruge za audiovizualno stvaralaštvo Artizana, a uz potporu, nedavno ugašenog, Dokumentarističkog fonda Grada Splita kojim se pokušavalo poticati i razvijati filmsko stvaralaštvo od strane gradskog poglavarstva u Splitu. Film je premijerno prikazan na Danima hrvatskog filma 2014. godine, potom u programu “Ješke” na Festivalu mediteranskog filma u Splitu 2014., u glavnom programu Međunarodnog festivala filmova o umjetnosti FIFA 2015., Međunarodnom festivalu dokumentarnog i antropološkog filma Pärnu 2016. i u programu niza drugih filmskih festivala.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Svaki kamen jeca, plače i sinove svoje zove

Objavljeno

na

Objavio

Godine su mnoge prošle
od kad odoh iz svog sela
kad se sjetim tad niz lice
kanu gorka suza vrela.

Mislila sam u tuđini
ja ću ostat ljeto, dva
srce pati, kosa sijedi
prođe mnogo godina.

Često sanjam kako pijem
hladnu vodu sa bunara
ispred kuće nježnim glasom
doziva me majka stara.

Staru izbu i ognjište
i molitve nježne zvuke
na kamenu svakom vidim
svoga oca vrijedne ruke.

I ograde sanjam često
klanac, lozu kraj solara
svakog dana u tuđini
meni fali kuća stara.

Stari orah ispred kuće
jednu tužnu priču piše
u toj kući sada nitko
niti živi, niti diše.

Samo laste svoja gnijezda
savijaju ispod krova
zraka sunca pozdravlja je
kada sviću jutra nova.

Svaki kamen jeca, plače
i sinove svoje zove
da se vrate, zapjevaju
kući staroj pjesme nove.

Ljiljana Tolj / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati