Gospodine Prgomet, smatrate li da je u Hrvatskoj nužna detitoizacija?

4

Drago Prgomet na svom blogu pokušao je odgovoriti na moju kolumnu: “Zašto Drago Prgomet nije u pravu: sukob tuđmanista i titoista je ključan“. Najveći problem Drage Prgometa što on nije odgovorio ni na jednu moju konstataciju, ni na jednu činjenicu koju sam naveo kako bi pokazao zašto nije u pravu, piše u kolumni za direktno.hr prof. Zdravko Tomac

Drago Prgomet nije osporio moju glavnu tvrdnju da lažno optužuje Tomislava Karamarka za radikalnu retoriku s kojom će pomoći Zoranu Milanoviću da pobijedi na izborima. Pokušao sam mu pokazati da se radikalnom retorikom služi Zoran Milanović i SDP odnosno da je potpao pod utjecaj dijela medija i lijevih snaga koje Karamarkovu domoljubnu retoriku preglašavaju radikalnom i opasnom retorikom.

Dakle, Drago Prgomet mora početi uvažavati činjenice. Morao bi definirati što mu to znači radikalna retorika. To je obična fraza koja ne znači ništa dok se ne navedu argumenti što čini radikalnu retoriku. S obzirom da je i mene svrstao u radikale (“u perjanicu ekstremnog dijela desničarske misli”) što ja nikad nisam bio, da me svrstao u protivnike Tuđmanove pomirbe, a ja sam možda napisao najviše tekstova i knjiga u kojoj branim i razrađujem Tuđmanovu pomirbu.

prgometPrgomet se služi floskulama, pokušava bez argumenata suprotstaviti Kolindu Grabar Kitarović i Tomislava Karamarka, pa čak podmeće i tvrdi da je Kolinda Grabar Kitarović prihvatila radikalnu retoriku Karamarka da bi Josipović još sjedio na Pantovčaku. Tvrdim da nema razlike u njihovoj retorici, da su zajednički ostvarili pobjedu te da nije bilo nikakvih strateških razlika u njihovim javnim nastupima odnosno da ih nema ni danas.

Čini mi se da se Drago Prgomet nije spreman suočiti s realnošću, da živi u svom svijetu ideja te da vrlo lako optužuje sve one koji nisu spremni zažmiriti pred surovom realnošću svijeta u kojem živimo. Ja sam u tom članku, ali i u brojnim drugim člancima i knjigama, argumentirano dokazao da nažalost u hrvatskom društvu postoji ključna podjela na titoiste i tuđmaniste. To je činjenica.

Drago Prgomet ne želi priznati tu činjenicu nego odmah optužuje da je konstatiranje te činjenice opasna izjava te ide i dalje te pokušava moj opis stanja i odnosa političkih snaga usporediti s Milanovićevom politikom “mi ili oni”. Što je potpuno deplasirano jer nitko nije napisao, u zadnje vrijeme, toliko tekstova u kojima se suprotstavlja politici podjela “mi ili oni”.

Međutim, kada konstatiram činjenice o podjelama to ne znači da ja mislim da treba ići u frontalni sukob ali ne treba ni zažmiriti pred problemom. Moj stav je bezbroj puta izrečen da ni slovo U ni crvena zvijezda petokraka nisu donijeli slobodu ni demokraciju hrvatskom narodu te da pomirbu treba graditi na programu demokratske Hrvatske u čijim temeljima neće biti ništa od onoga što simboliziraju crvena zvijezda petokraka i slovo U.

Dakle, hrvatsko društvo se mora suočiti s istinom o svojoj prošlosti, ma koliko ona gorka bila. Suočili smo se, po mom mišljenju, s ustaštvom i ono danas ne predstavlja nikakvu političku opasnost. Ali se nismo suočili s zločinima komunizma i komunističkim naslijeđem koje nije raskrinkano i koje predstavlja i danas veliku opasnost. Franjo Tuđman je pokušao graditi novu Hrvatsku. U znatnoj mjeri je i uspio ali ne do kraja, jer se nije uspio suočiti s opasnošću rehabilitacije komunističkog mentaliteta. Tako da su titoisti i politički Jugoslaveni ostali moćna snaga u hrvatskom društvu.

Dakle, smatram da treba provesti detitoizaciju hrvatskog društva jer ona nije provedena za razliku od deustašizacije. Kuka i motika koja se digla oko izmještanja Titove biste kazuje da sam bio u pravu kada sam rekao da je taj sukob titoista i tuđmanista bitan i da će bitno utjecati na političke procese pa i na narednim parlamentarnim izborima.

Drago Prgomet, ako želi biti političar, mora se suočiti s nekim istinama, te ne smije proglašavati radikalnim ono što nije radikalnim a ono što je radikalno prešutjeti. Postavljam mu pitanje: zašto ne komentira stavove potpredsjednika Hrvatskog sabora Nenada Stazića, koji je 100% ratne invalide proglasio vojnim krilom HDZ-a te opasnom pretorijanskom gardom.

Ako je već komentirao i kritizirao branitelje u Savskoj 66 morao se osvrnuti i na Nenada Stazića, kako se ne bi mislio da je na istoj strani s njim. Po Staziću u nas je stvorena najopasnija pretorijanska garda u povijesti koji čine invalidi u invalidskim kolicima naoružani opasnim i ubojitim štakama. Da nije smiješno bilo bi jadno i žalosno, a ustvari je i smiješno i jadno i žalosno jer to govori potpredsjednik Hrvatskog sabora. Morat će se Prgomet i odlučiti da li su crvene brigade koje ponovno spremaju pohod na branitelje opasna i radikalna pojava ili je to demokratski i opravdano.

Ne može se Drago Prgomet izvlačiti floskulom da između mene i Milanovića nema razlike. Da nema razlike bio bih još u SDP-u. Čudi me i prepotentnost Drage Prgometa koji tvrdi da ne razumijem vrijeme u kojem živim. Napisao sam tisuće članaka, preko dvadeset knjiga, kao učesnik i analitičar vremena u kojem živimo. Moji članci i knjige su čitani i dobio sam sjajne recenzije za svoje analize vremena u kojem živimo.

Spreman sam na svaku kritiku ali Prgomet ne kritizira ni jedan moj stav nego me paušalno proglašava ništicom i nulom koja ga ne može razočarati, upravo zato što sam ništica i nula. Usprkos toga, ja i dalje cijenim Dragu Prgometa i ne poričem mu zasluge i kao branitelju i kao intelektualcu i vrhunskom stručnjaku i uspješnom političaru. Nisam ga kritizirao zbog odlaska iz HDZ-a niti me ne zanima puno zašto je otišao iz HDZ-a. Osvrnuo sam se na njegovu paušalnu optužbu i naviku da vrlo subjektivno procjenjuje što je radikalno a što nije radikalno te da je vrlo sklon grubim diskvalifikacijama bez argumenta onih stavova koji se ne slažu s njegovim.

Pita me Prgomet, jer sam napisao da sam ga smatrao poštenim, časnim, moralnim i uspješnim čovjekom, da li to znači da više nije moralan. Ja ga nisam niti ću ga kvalificirati nemoralnim čovjekom. Ja ću se samo osvrtati na neke njegove postupke. Osvrnuo sam se na one za koje mislim da sam dokazao da po mom mišljenju nisu korektni a da nisu ni točni. A što se tiče toga da li je danas moralan ili nije moralan čovjek, da li će to biti u budućnosti ne zavisi od mene nego od njegovog ponašanja. Savki čovjek svakodnevno svojim postupcima se ponaša moralno ili nemoralno i nitko ga ne može napraviti nemoralnim osim on sam sebe.

I zadnja primjedba. Nikada ne polemiziram s ljudima koji su nule i ništice, koji nemaju vrijednost, koji me ne mogu razočarati. Polemiziram samo s ljudima koje uvažavam. Dakle, i dalje uvažavam Dragu Prgometu ali ponavljam da mi je žao što nekim svojim postupcima, u zadnje vrijeme, nažalost mijenja sliku koju sam o njemu imao. Nismo se previše družili ali smo se poštovali. Bio sam i na promociji njegove knjige, da mu na neki način odam priznaje za sve što je učinio. Navijao sam koliko sam mogao i doprinosio da mu se otvori prostor za njegovo političko djelovanje. I sam sam u svom životu prošao ulogu disidenta u stranci i znam da to nije lako. Međutim, isto rako znam da kad se s nekim rastaneš, bilo u životu bilo u politici, da je korisno staviti točku i ne ocrnjivati one čiji si bio član i čiju si politiku stvarao i provodio bez obzira na razvod.

I zadnje pitanje koje postavljam gospodinu Prgometu, smatra li da treba provesti detitoizaciju hrvatskog društva? Smatra li da je moguće završiti ideološke sukobe tek utvrđivanjem istine ili je moguće se praviti kao da podjela nema. Dakle, ne zavise podjele u hrvatskom društva o tome što o njima mislim ja, Prgomet ili netko treći. One postoje, one su realnost i one traže da na istini utvrdimo kako prevladati podjele ili barem kako da one ne stvaraju nove podjele. Siguran sam da će titoisti, koji su to radili cijelog života, imati svoju istinu o Titu do kraja svog života. Isto tako siguran sam da će domobrani i ustaše imati svoju istinu do kraja svog života. Te im njihove istine nitko ne može uzeti ali moramo pokušati da se ti sukobi i podjele na tvrdoglavom inzistiranju samo na svojoj istini ne prenose na nove generacije.

[ad id=”40551″]

prof. Zdravko Tomac

facebook komentari

  • Ivan Budimir

    Svaka čast,Gospodinu Tomcu!

  • Sjećam se Tomca još iz 91 dok sam bio u Hrvatskoj , mada sam znao da je bio član zloglasnog SKJ dok je bio govorio na hrvatskoj televiziji( te godine je bila Hrvatska ) činilo mi se da je već tada bio Hrvat.
    Za to gospodine Tomac HVALA.

  • Još bi dodao da je Tomac jedan od najbolji govornika što sam ikad čuo kod nas Hrvata.( Zvonko Bušić je bio dobar isto nije zaboravio Hrvatski)

    • Lilith

      Tomac odličan! Javno je govorio o svom preobraćenju!