Gospodine, svega mi je dosta

0

fra_mario_knezovic_posusje_7Jedan od vrlo značajnih starozavjetnih proroka je sveti Ilija. Ime mu dolazi od hebrejskoga Eliyyāhū i znači „Jahve je moj Bog“.

Ilija je, kao i svi proroci, Božji poslanik koji je na teškim misijskim zadatcima pronosio Njegovu poruku ondje gdje tu poruku nisu željeli čuti i gdje su prezirali proroke. Sveti je Ilija svoju zadaću obavljao beskompromisno.On nije odustao ni onda kada su mu i razum i tijelo sugerirali da se dalje ne može, kada je u pustinji klonuo, iscrpljen od gladi, žeđi i vrućine. Kada nije vidio nikakva načina kako poći naprijed i kad su ga napustile sve ljudske snage, samoprijekorno je jauknuo prema Bogu: „Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” (1 Kr 19, 4) Nakon takva vapaja u klonuli život ovoga proroka ulazi nova snaga Božje prisutnosti. Kod Boga nema odustajanja. Kao da nam se i u proročkim primjerima jasno kaže da nema odustajanja i okretanja unatrag nakon što se stavi ruka na plug Gospodinov. Bog reče Iliji: „Ustani i jedi. On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode.” (1 Kr 19, 6) Okrijepljen tom čudesnom hranom, Ilija je hodio četrdeset dana i četrdeset noći do brda Horeba. Božji zadatci, očito je, nisu lagani. Potvrđuje to i primjer svetoga Ilije. Zapravo, Božji su zadatci neizvedivi bez Njegove milosti i Njegove snage. Čovjek lako klone, lako se umori, zastane i ne zna kako dalje.

Tada često konstatiramo da nam je svega dosta i da namje najlakše dići ruke od svega. No, uvijek treba računati na ono najvažnije. Čovjek se samo treba staviti u Božju službu i ostalo prepustiti providnosti koja dolazi odozgor. Biti prorok nije vještina, domišljatost ili izučen zanat. Biti prorok je služba u Božjim rukama. Sveti je Ilija bio pozvan upozoravati one koji žive po poganskim običajima. Naime, za vrijeme kralja Ahaba, koji je zbog gospodarske situacije oženio Feničanku Jezebel, Ilija se hrabro borio protiv poganskih običaja koje je ona donijela sa sobom. Korio je i vladara i narod što su ostavili svoga Boga, a počeli častiti poganskoga boga Baala. Ilija nije mogao šutke gledati izopačenost koja je zahvaćala njegov narod. Vodio je ljut boj protiv Baalovih svećenika i nadjačavao ih snagom Boga kojega je propovijedao odvažno i hrabro. Sveti Ilija naših dana također bi imao dobrano posla. Svakodnevno smo svjedoci kako se praznovjerje, poganski običaji, magijski rituali i čudne iscjeliteljske metode šire svuda oko nas. Dizati glas protiv lažnih proroka
– Baalovih svećenika – potreba je koja se ne smije zaobići. Prilagođavanje vremenu i prihvaćenje svega što je lijepo upakirano prijevara je koja mnoge sustiže kao bumerang.
Udaljavanje od Boga i prihvaćanje bogova trgovačko-komercijaliziranoga svijeta nametljiva je pojava. Idolopoklonstvo se manifestira u svim oblicima i tako se baca sjena
na čistoću nasljedovanja i življenja pravih vrijednosti. Kao što s jedne strane Feničanka Jezebel predstavlja one koji svojim djelovanjem unose zbrku donoseći među narod
poganske običaje, tako, s druge strane, sveti Ilija uprizoruje način kako se protiv takvih treba boriti čvrstim stavom i oslanjanjem na Božje nadahnuće.

hercegovina.info

facebook komentari