GOVOR JOSIPA PEČARIĆA – Predstavljanje knjige “Ništa se još promijenilo nije” u Sisku

1
Foto: Oskar Šarunić

Na predstavljanju knjige “Ništa se još promijenilo nije” u Zagrebu govorio sam o onima kojima smeta ZDS:

Zato im je napad na pozdrav ZA DOM SPREMNI ostao kao jedina nada da će uspjeti u nečemu izvojevati pobjedu. Otud toliki napadi na Thompsona već više od 15 godina. Otud napadi i na HOS-ovce. Otud napadi na pozdrav ZA DOM SPREMNI!

Moramo priznati da im je doista izvrsna satisfakcija poraz – makar i toliko dugo poslije rata – onih koji su im budili strašan strah od samog početka rata i koje vjerojatno najviše krive što su na kraju pretvoreni u zečeve!»

O tome sam govorio i prije tjedan dana u Širokom Brijegu i na Radiju Međugorje u razgovorima s fra Mariom Knezovićem:

 

Jučer je stigla potvrda iz Beograda da se radi upravo o tome. Naslov teksta s portala dnevno.hr:

TRAŽE UKIDANJE USTAŠKIH MIROVINA

SRBIJA ZBOG HOS-A UCJENJUJE VLADU RH! ‘Zabranite Udruge koje se služe grbom na kojem piše ZDS, pa ćemo vam vjerovati’

http://www.dnevno.hr/vijesti/regija/srbija-zbog-hos-a-ucjenjuje-vladu-rh-zabranite-udruge-koje-se-sluze-grbom-na-kojem-pise-zds-pa-cemo-vam-vjerovati-1005085/

Naravno, sjetimo se da sam i tada i mnogo puta ponovio tj. upozoravao kako su oni za vrijeme fašističke (bolje reći nacističke) agresije na Hrvatsku hrvatske branitelje nazivali ustašama a hrvatsku državu Tuđmanova ustaška država.

To i sada ponavljaju, a znamo da svo vrijeme to ponavljaju fašisti, pardon antifašisti u Hrvatskoj.

Doista, i jednima i drugima pobjeda protiv HOS-ovaca je itekako važna. Ponovimo ono što treba stalno govoriti: stravično su se bojali i od samih oznaka HOS-a, kao što su se bojali i od Thompsonove pjesme “Bojna Ćavoglave” koja počinje pozdravom “Za dom spremni”.

Onima od kojih su hrvatski ratnici napravili zečeve itekako bi velika satisfakcija bila pobjeda protiv onih od kojih su se najviše bojali. Makar to bilo i više od 20 godina nakon završetka rata.

Međutim, jučer je za njih bio važan dan jer je objavljen sastav vladinog Vijeća za suočavanje s prošlošću.

Otud i reagiranje iz Srbije, a slično imamo i u RH – od “Dokumente”, koju vodi od HNES etički osuđena za veleizdaju Vesna Teršelič;

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/documenta-popljuvala-plenkovicevo-povjerenstvo-za-suocavanje-s-prosloscu-1005266/

U utorak je na predstavljanju knjige akademika Davorina Rudolfa, na kojoj je nazočan bio i Predsjednik i HAZU i novoimenovanog Vladinog vijeća akademik Zvonko Kusić, prof. dr. sc. Zdravko Tomac rekao prema portalu narod.hr:

“Tomac je ocijenio i kako pozdrav „Za dom spremni“ na ploči postavljenoj poginulim braniteljima nema nikakve veze s ustaškim pozdravom. Hrvatski branitelji iz Domovinskoga rata na čelu s predsjednikom Tuđmanom borili su se za slobodnu i demokratsku državu Hrvatsku, rekao je Tomac dodavši kako je Domovinski rat temelj današnje Republike Hrvatske.”

http://narod.hr/kultura/predstavljena-knjiga-akademika-davorina-rudolfa-stvaranje-hrvatske-drzave-1991

Njegov govor je objavljen na Portalu HKV-a pa možemo dodati što je bivši potpredsjednik Vlade nacionalnoga jedinstva još rekao:

“I na kraju jedna rečenica o čistoći Domovinskog rata. Mladi HOS-ovci ginuli su za demokratsku Hrvatsku, a ne za fašističku totalitarnu Hrvatsku, ginuli su u borbi protiv obnovljenog srpskog fašizma. Dakle, bili su objektivno antifašisti i zato je strašna uvreda kada bilo tko pokušava spomen ploču tim mladićima u Jasenovcu prikazati kao uvredu žrtvama Jasenovca. Mladići u Domovinskom ratu borili su se za slobodu i protiv fašizma dakle borili su se protiv one ideologije koja je učinila Jasenovac.
Mi u Hrvatskoj moramo dobiti borbu protiv te pete kolone koja stalno obnavlja lažne optužbe i koja stalno nameće krivnju iz prošlosti na temelju očitih krivotvorina i laži.”

http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/26124-prof-dr-sc-zdravko-tomac-tudmanova-velika-hrvatska-nema-nikakve-veze-s-pavelicevom-velikom-hrvatskom.html

Kada znamo da smo nedavno iz Akademije u Hrvatskom saboru napadnuti akademik Stanko Popović i ja zbog Peticije ZDS kojom smo prije dvije godine branili Marka Perkovića Thompsona i simbol Domovinskog rata “Bojnu Čavoglave”, onda je itekako važno da je akademik Kusić mogao čuti prof. Tomca. Tada su neki povjesničari s Filozofskog fakulteta, među kojima je bio i član Vladinog vijeća prof. dr. sc. Ivo Goldstein zahtijevali da se svim povjesničarima koji su na taj način branili Domovinski rat isključe iz strukovnih udruga.

Zapravo upitno je je li Goldstein član tog povjerenstva kao professor ili kao veleposlanik koji u svom uredu u Parizu ima sliku Josipa Broza Tita. Teško je povjerovati da je tu kao povjesničar jer je poznato što o njemu kao povjesničaru misle brojni hrvatski povjesničari. Dovoljno je pogledati moju knjigu “Zabranjeni akademik / Prijevarom u HAZU” u kojoj su na str. 141-439 dani njihovi radovi u kojima pišu o njegovoj (ne)stručnosti. Knjiga je pisana povodom neizbora Goldsteina u HAZU kada je na Izbornoj skupštini dobio manje od jedne trećine glasova nazočnih – najmanje u povijesti Akademije.

S druge strane možda je on postao član zato što smo prije dvije godine, na što je već upozorio Marko Ljubić, prof. dr. sc. Matko Marušić i ja uz podršku niza akademika, biskupa, nadbiskupa, sveučilišnih profesora pisali Predsjedniku HAZU akademiku Kusića tražeći da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti donese deklaraciju o slobodi znanstvenoga istraživanja i da djeluje kao autoritet, inicijator, organizator i medijator u znanstvenim raspravama o neriješenim pitanjima u odnosu na događaje u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskoga rata i poslije njega. Dakle nešto slično što se i sada traži, a Akademija nam je odgovorila da nema potreba za tako nešto.

Zapravo do Pisma je došlo zato što je poseban savjetnik tadašnjeg predsjednika Vlade Slavko Goldstein, otac Iva Goldsteina, najavio zabranu istraživanja posebno vezana za Jasenovac.

A ideja koju sada realizira Vlada je nešto što sam pokušao u HAZU ostvariti prije 15ak godina. Naime, u vrijeme kada Saborska Komisija za žrtve rata i poraća još nije bila ukinuta, premda joj je rad bio onemogućen. Vladimir Žerjavić je želio da Akademija izađe u javnost sa svojom brojkom žrtava Jasenovca. Predsjednik Akademije je organizirao sastanak u HAZU na kome smo uz Žerjavića bili akademik Bilandžić i ja. Žerjavić i Bilandžić su predlagali da u tome sudjeluju i Goldsteini i predstavnici SUBNORA. Naravno, prijedlog mi je bio potpuno neprihvatljiv pa sam inzistirao da se sastanu svi koji se bave žrtvama.: dr. Josip Jurčević, znanstvenici iz Hrvatskog instituta za povijest, Kazimir Sviben i Vice Vukojević iz Saborske komisije za žrtve rata i poraća, ali i predstavnici domobranskih udruga kada su već trebali biti pozvani i oni iz SUBNOR-a. To je prihvaćeno i poziv je trebao sastaviti ing. Žerjavić. Ne samo da je to bilo logično nego i važno jer je kroz razgovor postala jasna njegova želja da taj broj bude njegov broj, tj. želio je potvrdu Akademije za svoje brojke. Poslije nekog vremena akademik Bilandžić mi je rekao da Žerjavić nije dao tekst poziva. Žerjavić je tvrdio suprotno. Zamolio sam ga da tekst ponovi, kako je i sugerirao Bilandžić. Žerjavić me je nazvao poslije nekoliko mjeseci i kazao da je tekst preveden i da ga trebam samo potpisati. Iznenadio sam se. Prijevod poziva za okrugli stol!? To, naravno, nije bio poziv već završni tekst. Naravno, odbio sam potpisati tako nešto. Jasno mi je bilo da bez nazočnosti dr. Jurčevića, ljudi iz Hrvatskog instituta za povijest, Saborske komisije i domobranskih udruga u tekstu može biti broj koji korespondira broju Draže Mihailovića, a koju promiču i Goldsteini (“oko 80 000 do 90 000 žrtava za cijeli jasenovački kompleks”)”. Nazivam je i velikosrpska brojka Goldsteinovih i Draže Mihailovića. Žerjavić je došao do brojke od nekih 70.000 i tvrdio je kako je povećavao brojke iz pijeteta prema žrtvama, ali mu Goldsteini u svojoj knjizi spočitavaju da su one za Židove – premale.

Znamo da su najnovija istraživanja potvrdila ispravnost mog postupka. U to vrijeme nisam ni znao da je u Jasenovcu pronađeno manje od 500 posmrtnih ostataka i da je dvojbeno iz kojeg vremena oni jesu jer je potvrđeno postojanje ovog logora i poslije rata!

Međutim, trebamo stalno imati u pameti da je ovdje riječ o napadu na Domovinski rat i da nikada HOS, “Bojna Čavoglave” i sl. ne bi bili problem, da oni koji sprovode velikosrpski Memorandum SANU 2. iz Hrvatske nisu svjesni da ne mogu izravno napadati Domovinski rat.

To su i pokazali napadom na spomen obilježja onima koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Spomenut ću kako je još 2002. godine kada su iz Haaga pokazali svoje zanimanje za generala Bobetka postalo jasno da se radi o napadu na Domovinski rat u Zagrebu osnovan Odbor za promicanje istine o Domovinskom ratu. Ušli su predsjednici skoro svih većih stranaka i udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a za predsjednika je bio predložen član najveće hrvatske stranke. Tada je general Bobetko poslušao moju sugestiju da predsjednik Odbora bude Predsjednik HAZU akademik Ivo Padovan. Uslijedili su napadi “antifašista” i iz Akademije, pa se on ubrzo povukao. Zamjenio ga je Predsjednik Matice Hrvatske Igor Zidić. Ako pogledamo članove današnjeg Vijeća vidimo da su prva dva člana Predsjednici HAZU i Matice Hrvatske!

Znamo da je tada sakupljeno dovoljno potpisa za Referendum o promjeni Ustavnog zakona o suradnji sa sudom u Haagu, ali Račanova vlada nije poštivala volju građana iako su po Ustavu morali održati taj referendum.

Dakle i ovo Vijeće je na tragu tih pokušaja, a činjenica da su u njemu i osobe poput prof. dr. sc. Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Mladena Ančića, redovitog profesora na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata ili dr. sc. Ivice Lučića, višeg znanstvenog suradnika u Hrvatskom institutu za povijest može nam garantirati da neće biti donešene odluke protiv Domovinskog rata. A što se suočavanja s istinom iz Drugog svjetskog rata, to već i nije tako jednostavno. Toliko laži je “u igri” da je doista teško zamisliti da bi jedno Vijeće moglo doći do te istine u najavljenih godinu dana rada. A istinsko suočavanje s istinom iz Drugog svjetskog rata i poraća tzv. antifašista doista bi bilo bolno i ne vjerujem da su oni sposobni suočiti se s njom!

Da, naslov naše knjige je s pravom “Ništa se još promijenilo nije”, zar ne.

A zašto je to tako?

Pa tko bi drugi mogao dati bolji odgovor od našeg biskupa Košića. On je

U Homiliji na misi za dr. Antu Starčevića, Šestine, 28. veljače 2017. rekao:

“Pri tome dr. Starčević kaže još jednu zanimljivu misao:

Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinaca gospodara. Izdajica ćemo imati dok se narod ne osvijesti.’ (Djela, knj. I, str.81) No, pitamo se danas, 121 godinu nakon njegove smrti, je li se naš narod osvijestio? Na žalost, dok imamo domaćih izdajica pa i veleizdajica, moramo s gorčinom reći: ne, nismo još dozreli u vlastitom suverenitetu i samoodređenju. Da bismo pak to postigli, potrebno je samopoštovanje.

U istinu, bez samostalnosti i neovisnosti narod ne može biti narodom, osobom; nego je samo puk, množina čeljadi.’ (Djela, knj. III, str. 105), rekao je. I još: ‘Jedino uz samostalnost mogu cvasti narodi, zemlje i gradovi.’ (Ante Starčević: Izabrani spisi, priredio dr. Blaž Jurišić, Zagreb 1943., str.416)

Danas, kada imamo već više od četvrt stoljeća slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku, mogli bismo reći da je cilj narodne države ostvaren. Za tu su slobodu i neovisnost tisuće naših najboljih mladića i djevojaka, muževa i žena, dali svoje živote, prolili svoju krv. Kada o tome razmišljamo, pitamo se kako je onda još moguće da neki tako čeznutljivo gledaju na „egipatske lonce“, odnosno vrijeme neslobode i propale zajednice naroda koja je tlačila naš hrvatski narod? Narod bi se trebao osvijestiti. Da, ali da bi se narod osvijestio, potrebni su mu izgrađeni i moralni pojedinci, svjetionici poput svetog našeg blaženika Alojzija Stepinca. I on je smatrao da je najbolje da naš hrvatski narod bude samostalan, da ne bude zajedno s drugim narodima jer je držao da su osobito Srbi i Hrvati toliko različiti narodi da ne mogu živjeti zajedno. Čak je nedavno i papa Franjo to rekao, kad je u intervjuu jednom španjolskom mediju, izjavio da „narode bivše Jugoslavije nikakvo ljepilo ne bi zadržalo zajedno, toliko su različiti“. A oni koji ne prihvaćaju blaženog Alojzija i žestoko ga napadaju, dok se istodobno prave kao da prihvaćaju papu Franju, u biti ne prihvaćaju njihovu misao, koja nije nadahnuta nikakvom mržnjom već realnom procjenom. A zašto im ne odgovara to što je rekao blaženi Alojzije, a što je već učio dr. Starčević, i ponovio papa Franjo? Zato što ne mogu više biti gospodari nad našim hrvatskim narodom. To je razlog njihovih napada i izmišljanja mržnje, da bi prikrili svoje namjere. Često je na žalost upravo tako razlog da se optužuje druge, kad se ne žele razotkriti vlastite nečasne i nepravedne namjere.”

Zato smo s pravom ovu knjigu u povodu 25. Obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske posvetili hrvatskim vitezovima, a napose pripadnicima HOS-a, koji su ginuli za Hrvatsku uz pozdrav ZA DOM SPREMNI, zar ne?

Akademik Josip Pečarić

MARKO LJUBIĆ

U svom izlaganju Marko Ljubić je također govorio o novom Vijeću. On je o Vijeću objanio i izvrstan članak na portal narod.hr pa iz tog teksta možemo izdvojiti I dio o kome je govorio I u Sisku:

Kako je onda moguće očekivati razuman i koristan rad i rezultate rada ovoga Vijeća, s pravom će se pitati ljudi?
Pa već je formiranjem to postignuto.

Naime, ako stvari stavimo u blisku retrospektivu, prisjetit ćemo se da su samo nazad dvije godine akademik Pečarić i profesor Marušić, reagirali ispred hrvatske akademske zajednice na vrlo grubu prijetnju Slavka Goldsteina, tadašnjeg savjetnika predsjednika vlade Zorana Milanovića, da on neće po cijenu života dopustiti reviziju i otvaranje povijesnih tema kao što je Jasenovac.

S pozicije s koje je Goldstein govorio to je bila čista prijetnja, a tadašnji predsjednik vlade je s tim u svezi isticao nekoliko puta pred televizijskim kamerama da je Hrvatska zapravo osmislila i prva pokrenula zločin holokausta u cijeloj Europi, te da je bila rodonačelnik zla kojega je kasnije samo razvio Hitler. Sumnja li netko da je to bio supotpis Slavka Goldsteina.

Ne vjerujem.

Tada je peticiju koju je potpisalo više od dvije stotine akademika, profesora znanosti, biskupa i pripadnika akademske elite u Hrvatskoj, ignorirao doslovno sve do jedan tzv. pretežiti ili mainstream medij, vlada je šutjela, a HAZU se usudio poslati nakon moga višemjesečnoga inzistiranja isključivo meni tada, izbjegavajući ostale medije, izjavu u kojoj kažu da nisu primijetili prijetnje i sprječavanje slobode znanstvenog istraživanja, ali se ipak zauzimaju za – slobodno istraživanje i primjenu znanosti na sva moguća društvena pitanja.

I to priopćenje iako je bilo kako bi Zagorci rekli ni vrit ni mimo, bilo je svojevrstan dobitak.

A danas vlada inicira osnivanje Vijeća koje će, da ponovimo: „Predložiti sveobuhvatne preporuke usmjerene na suočavanje hrvatskoga društva s nedemokratskom prošlošću, što podrazumijeva prijedloge za očuvanje kulture sjećanja, znanstveno istraživanje, dokumentiranje, politiku imenovanja ulica i trgova, omogućavanje pristupa arhivskoj građi te način obrazovanja djece i mladih u vezi kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda za vrijeme vlasti nedemokratskih režima“.

Što očekivati od toga Vijeća?

Ljudi koji se bave studioznim analizama javnoga diskursa, političkim analizama i uopće djelovanjem i funkcioniranjem društvenih institucija, političkih stranaka i političara, te analizom metodologije postizanja političkih iskoraka i ciljeva u realnome društvu, znaju da je javna, dakle medijska i tzv. govorna legalizacija prvi korak u stvaranju atmosfere, a zatim i potencijala za rješavanje nekoga problema.

Da napravimo malu digresiju i pitamo, zašto i zbog čega tolika erupcija mržnje, histerije i internacionalizacije nasrtaja na Željku Markić i UiO, zbog argumentiranih pitanja i zahtjeva o financiranju „Novosti“?

Zbog toga što je to izgovoren zahtjev, što je to legalizacija ideje i razumnoga pitanja te odgovornosti i fokusa na neprijateljsko divljanje te velikosrpske skupine i pokazivanja ne samo političarima i institucijama, nego prije svega stvaranje klime u narodu da se to – smije.

A to je prvi korak u urušavanju metodologije zla.

I prag s kojega zlo vrišti do nebesa, svjesno da mu se ruši zamak.

Danas više neće ni Goldstein, ni Jakovina, ni Klasić ni pokušati javno, kao što su tražili nakon inicijative akademika Pečarića o legalizaciji „Za dom spremni“, praktično izolaciju i izgon s fakulteta i Akademije čitavoga niza slobodnomislećih ljudi, samo zbog tadašnje drskosti ili hrabrosti da iziđu s tim zahtjevom. Vremenski odmak od tada je kraći od dvije godine.
Danas predsjednik Vlade mirno govori kako ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu nije neprihvatljiva, niti dopušta da ju se silom države uklanja.

To znači legalizacija svakoga pojedinačnoga pitanja, jer postupak Andreja Plenkovića nije pao s Marsa, niti je to plod njegove vizije, snova ili nekakvoga otkrića u ranojutarnjim satima prilikom ustajanja. Plenkovićev postupak i ovu odluku utabalo je stotine slobodnih ideja, riječi i ljudi, da bi danas bila moguća.

Jednostavno, svi mi koji ponavljamo, afirmiramo i pomičemo granice hrvatske slobode, autori u medijima, mediji, komentatori ispod tekstova s najslobodnijim zahtjevima, ljudi na ulicama, trgovima, te u političkim strankama i inicijativama svakim danom smo probijajući okove koje su praktično više od sedamdeset godina sa svojih pozicija držali zaključane izvan svake sumnje Goldsteini i Zakošeci, danas imamo satisfakciju da su i oni samim svojim mjestom u Vijeću pristali na – legalizaciju razgovora o svakom povijesnom pitanju.

A to je golem iskorak i siguran pravac urušavanja neslobode.

Najvažnija stvar koja se može postići i koju će se teško usuditi osporavati Zakošek ili Goldstein jest primjena dokazane znanstvene metodologije i potpuna sloboda institucionalnoga i ovlaštenoga istraživanja hrvatske prošlosti i svih, baš svih pitanja, što se god skrivalo u, i pod njima.

Tu prestaje prostor za provokatore tipa Teršelič.

http://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic-politicka-odluka-o-formiranju-vijeca-pobjeda-je-suverenisticke-hrvatske

BISKUP DR: SC: VLADO KOŠIĆ

Domaćin Predstavljanja biskup Vlado Košić ga je najavio na svom facebooku komentirajući i novoosnovano Vijeće:

Razmišljam o Povjerenstvu za Suočavanje s prošlošću koje je osnovala Vlada. Dobro je da se konačno o tome raspravlja, i ja sam bio potpisnik jednog apela da HAZU organizira znanstvenu raspravu o pozdravu Za dom spremni. Tada su nas napali mnogi, a naš predsjednik HBK mons. Puljić predložio je javnu raspravu o tome. Drago mi je da je predsjednik HAZU imenovan predsjednikom tog povjerenstva. Drago mi je da je i akademik Damjanović unutra. Također prof. Tanjić, rektor HKS-a, kao i dr. Nazor i dr. Lučić. Poznajem još dr. Goldsteina i dr. Zakošeka, ali mislim da oni nisu trebali biti članovi tog povjerenstva jer su stare komunističke duše što je svima poznato. Ali se pitam zašto je sve članove morala imenovati politika? Kad bi se bilo nas poslušalo u spomenutom apelu, tada bi HAZU to trebala organizirati i imenovati članove. U tom bi se slučaju moglo govoriti o neovisnom tijelu, no sad je to ipak samo političko tijelo koje očito treba zadovoljiti neke zadatke koje mu je nametnula politika, a ne nalaženje objektivne istine. Kad bi se mene pitalo, ja bih svakako stavio akademika Josipa Pečarića u to povjerenstvo. On je već nekoliko knjiga napisao o tome. A večeras je u Sisku, u 19.30 je promocija knjige kojoj je suautor s dr. Josipom Stjepandićem znakovita naslova “Ništa se još promijenilo nije”. Bit će svakako zanimljivo čuti i gos. Nikolu Štedila, žrtvu udbe, te briljantnog novinara Marka Ljubića. Bit će sigurno zanimljivo.

http://kamenjar.com/akademik-josip-pecaric-hercegovac-iz-boke-predstavio-svoje-nove-knjige-u-sirokom-brijegu/

facebook komentari