Govor Mržnje u Dubrovačkom Dnevniku

0

Dvadeset godina nakon pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu postavlja se pitanje što se zapravo dogodilo se Hrvatskom?

Naime, nakon pobjede nad velikosrpskim fašizmom pojavila se u Hrvatskoj neka nova vrsta fašizma, govor mržnje koji je nedavno Borisa Dežulovića i Pavićevu Slobodnu Dalmaciju koštao 350 000 kuna, doduše, nepravomoćno. Takav oblik mržnje poput zaraze, mišje groznice, proširio se na dobar dio hrvatskih medija, pa i na jedan dio samozvanih medija. dubrovackidnevnik

Kako je vrijeme interneta, samim time i vrijeme kada je ‘globalno selo’, kao svijet, postalo dostupno svakom građaninu koji ima mogućnost priključiti se na internet i na taj način ‘saznati’ sve što se oko njega događa, tako i mržnja postaje globalna, a počinje lokalno. Već smo, kao što vjerujemo mnogi od vas znaju, pisali o mržnji koju na samom jugu hrvatske provodi, i koju predstavlja, jedan marginalni, ali zato ne manje opasni, lokalni dubrovački portal, inače glasilo tamošnje partije i osuđenog gradonačelnika, Andre Vlahušića.  Radi se o samozvanom mediju – dubrovačkom dnevniku, za koji, kako neki tvrde, piše i osuđeni Nikša Klečak koga se u nekim medijima povezivalo s pedofilijom, što je demantirao, međutim, i Sanader je demantirao sve ono za što su ga nepravomoćno osudili i mi mu, kao i Nikši, vjerujemo.

Kako vjerujemo u Hrvatskoj mnogi znaju u Dubrovniku nas očekuje rekordan broj mladih na susretu Katoličke mladeži, očekuje se i do pedeset tisuća mladih ljudi, dobrovački dnevnik već je počeo s kampanjom protiv tog događaja, što je, naravno, legitimno s obzirom da ne moraju u Hrvatskoj, pa tako i u Dubrovniku, svi podržavati ono što podržava 80 posto građana Hrvatske i građana Dubrovnika. Susret Katoličke mladeži u Dubrovniku ima podršku osamdeset posto stanovnika tog grada što ne smeta samozvanom novinaru Petru I. da, između ostaloga, piše: ‘Ovaj vikend Dubrovčani će se duhovno povezati. Prometno neće. Bit ćemo ‘bezveze’. Sve dok horde mladih iz Hrvatske i dijaspore izmole par očenaša, zadravomarija i slavaocu. U međuvremenu, kao i uvijek u životu, birati možemo. Najbezbolniji izbor bio bi – ostati doma…’

Naravno da samozvani novinar zna da nitko, ili će ih biti malo, neće ostati doma tijekom ovog velikog događaja, međutim, u članku koji izgleda kao da ga je napisalo pučkoškolsko dijete, netko s jedva završenom osnovnom školom, to samozvanom novinaru, koji, dakako, ne zna da je u Hrvatskoj preko 86 posto katolika,  nije bitno, važno je da se u fašističkom duhu mlade ljude koji dolaze u Dubrovnik iz svih dijelova Hrvatske, ali i izvan granica naše zemlje, nazove hordama. Dokle će u Hrvatskoj samozvani novinari imati pravo na mržnju, pa čak i na fašizam, iako se, podsjetimo, radi o marginalnom portalu mržnja, nažalost, nije marginalna pojava?

–    Jesu li se Mate Uzinić i Želimir Puljić (organizator ovih susreta je Hrvatska biskupska konferencija) mogli odlučiti i organizirati ga u veljači ili studenom, ožujku možda? Sigurno je da jesu. Meteorološke prilike i atmosferilije ne utječu na kvalitetu molitve – piše samozvani novinar u dubrovačkom dnevniku.. Naravno, iako je ovo djelo novinara koliko su atmosferske prilike djelo indijanskih vračeva Petar svakako zna da se susret Katoličke mladeži u Hrvatskoj oduvijek organizira u proljeće. Ili ‘možda’ ipak ne zna? Pogledajte stil kojim je pisan ovaj vrtićki uradak i sve će vam biti jasno, barem iz rečenice koju smo prenijeli u ovom članku kako bismo upozorili na opasnost od mržnje, koja ugrožava ogromnu većinu hrvatskih građana. Neki učenici osnovnih škola bolje bi to napisali.

Naime, samozvanim novinarima dubrovačkog dnevnika smeta susret Katoličke mladeži zato što je on koincidirao s nekim koncertima u Dubrovniku na koji neće doći više od 150 ljudi. Zaista nevjerojatno. Možda bi doista trebalo izmijeniti zakon kojim bi se policiji dopustilo da hapsi mrzitelje, kao što je svojedobno završio u policiji Nikša Klečak?

–    Bit će to prvi put da će se u Dubrovniku licem u lice sresti bujajuća neoliberalno-kapitalstička i tradiciji okrenuta demokršćanska Hrvatska. Ova potonja izbrojat će zube onoj  prvoj – piše samozvani novinar. Kakve zube, o čemu tzv. novinar piše? Naime, čemu ovakva mržnja i ovakvo raspirivanje strasti uoči jednog susreta koji je zapravo susret ljubavi i mira? Ovakav banditizam dugo nije viđen, čak i na margini samozvanih medija.
–    Bože oprosti mi, ali skrušeno moliti može se i, primjerice, na polju negdje u prostranim Konavlima. Zar baš to mora biti u središtu grada koji je ionako na kritici zbog prenapućenosti gostima i prometnog kušlusa, bez obzira koliko ga Vlahušić skretačima i kružnim tokovima pokušavao učiniti protočnijim – zaključuje samozvani novinar, i kao što vidimo brani Vlahušića, koji je, kao što znamo osuđen svojedobno na uvjetnu kaznu zatvora, dakle, ‘protočan’ je. Zašto primjerice redakcija dubrovačkog dnevnika ne bi bila na nekoj livadi ili u spavaćoj sobi Andre Vlahušića, možda Nikše Klečaka?

Srećom, neki građani već su najavili prijave i tužbe protiv ovakvog oblika mržnje.

tinolovka

facebook komentari