Govorenje istine nikada ne može biti govor mržnje

2

[dropcap]U[/dropcap] članku Jutarnjeg lista od 05.03.2014. pod naslovom Izbori nisu odabir između ustaša i partizana, u podnaslovu Jelena Lovrić tvrdi: “Tvrdnja biskupa Košića o postojanju ′pete kolone, onih koji nikad nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku′ poziv je na mržnju i bratoubilački rat”. U spomenutom članku Jelena Lovrić između ostalog piše: “Spominjanje Kevine jame ovdje je al pari četničkom skandiranju “Nož, žica, Srebrenica”. Paroli od koje se svakom normalnom čovjeku mora lediti krv u žilama.”

Jelena Lovrić zatim u svojoj optužnici ide i dalje te piše: “Tragično je da se u takvu huškačku kampanju uključuju i najviši crkveni velikodostojnici. Ne samo da sudjeluju, nego je intoniraju. Homilija, koju je ovih dana na misi za domovinu održao sisački biskup Vlado Košić, nije samo skandalozna. Njegova se molitva za Hrvatsku pretvorila u pravu političku sotonsku misu.” Zatim sve to proglašava bjesnilom te traži da se takvi izoliraju i da stvori “sanitarni kordon oko biskupa Košića ili oko Karamarkovih nostalgičara za jamama”. I ovim svojim člankom Jelena Lovrić potvrđuje da i dalje ostaje perjanica pete kolone te da se i dalje koristi lažnim optužbama i krivotvorinama te na temelju pojedinačnog ekscesa izvodi opće zaključke optužujući Crkvu i HDZ za bjesnilo, za nostalgiju za Kevinim jamama i za sijanje mržnje pa čak i poziva na bratoubilački rat. Zato je na takvo pisanje nužno argumentima odgovoriti.

Prvo, nema nikakve dvojbe da u Hrvatskoj postoji peta kolona i da je biskup Košić govorio istinu. Također, nema nikakve dvojbe da je Jelena Lovrić jedna od perjanica te pete kolone. To sam argumentirano dokazao u svojoj knjizi “Peta haaška kolona i njezine žrtve” a i u brojnim polemikama u kojima sam se suprotstavljao petokolonaškom djelovanju Jelene Lovrić. Navest ću ovdje samo neke od brojnih argumenata koji potvrđuju da je Jelena Lovrić perjanica pete kolone. Kada je bilo najteže, kada su branitelji i građani ginuli od velikosrpskog i četničkog agresora braneći svoje domove i svoju domovinu Jelena Lovrić je pozivala tenkove JNA da pregaze Hrvatsku i da naprave konačno reda u Hrvatskoj. Evo dokaza za tu tvrdnju. Miroslav Lazanskoi koji je bio Kadijevićev čovjek od povjerenja, koji je kao novinar Danasa napustio Hrvatsku i otišao služiti u Srbiju (sada je novinar beogradske Politike) piše da mu je Jelena Lovrić u svibnju 1991. godine, dakle uoči donošenja odluke o samostalnosti Hrvatske rekla: “Kada će već jednom ta tvoja JNA da izvrši puč i ode ovo sve dođavola pa i mi.” Jelena Lovrić je cijelo vrijeme optuživala Franju Tuđmana i državno i vojno vodstvo Hrvatske na sličan način kako je to činila velikosrpska promidžba odnosno tvrdila je da je Hrvatska država utemeljena na zločinu, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu te je izjednačavala odgovornost Miloševića i Tuđmana pretvarajući velikosrpsku agresiju u navodni sukob s podijeljenom odgovornošću. Jelena Lovrić je cijelo vrijeme izmišljala ustašluk i sudjelovala u širenju velikosrpske promidžbe da je Tuđmanova Hrvatska navodno nastavak Pavelićeve ustaške NDH.

Jelena Lovrić je jedna od perjanica pete kolone koja cijelo vrijeme izmišlja na bazi pojedinačnih ekscesa obnovu ustaštva i hrvatskog ekstremizma. Ona cijelo vrijeme optužuje HDZ i Katoličku crkvu što je učinila i ovim člankom.

Suprotno Jeleni Lovrić tvrdim da u Hrvatskoj postoji peta kolona onih koji nikada nisu željeli slobodnu i samostalnu državu Hrvatsku. Tvrdim da je Jelena Lovrić napustila CK SKH odnosno SDP onog moneta kada je novo vodstvo odustalo od obrane Jugoslavije i priključilo se Franji Tuđmanu i HDZ-u u borbi za stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. Dakle, Jelena Lovrić nije željela Hrvatsku, ona spada u one za koje je velečasni Zlatko Sudac rekao: “Nažalost ima ih više koji su izgubili Jugoslaviju nego dobili Hrvatsku.”

U petu kolonu spadaju i svi oni uključujući i dio državnog vrha, brojne političare, novinare, intelektualce a ne samo velikosrbe koji se nikad nisu odrekli ponovnog zajedništva sa Srbijom i koji cijelo vrijeme, da bi se to zajedništvo obnovilo, krivotvore istinu o Domovinskom ratu.

Mnogi se danas u Hrvatskoj zgražavaju ponašanjem ministrice vanjskih poslova i europskih integracija i prve potpredsjednice hrvatske Vlade koja je do zadnjeg trenutka pokušavala povući tužbu protiv Srbije za genocid u Hrvatskoj pred Međunarodnim sudom pravde. Da paradoks bude još veći, dok pišem ovaj članak čujem vijest da Vesna Pusić zamjenjuje Zorana Milanovića, dakle da je vršilac dužnosti predsjednika Vlade upravo u vrijeme dok se vodi rasprava u Haagu o Hrvatskoj tužbi kojoj je Vesna Pusić nanijela veliku štetu. Na zadnjem sastanku sa potpredsjednikom srbijanske Vlade Aleksandrom Vučićem ona se triput ljubila sa svojim kolegom i javno je njega i predsjednika Srbije amnestirala od krivnje za agresiju na Hrvatsku. Amnestirala je četničkog vojvodu koji je sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, amnestirala je i Aleksandra Vučića koji je u okupiranoj Glini održao huškački govor. Amnestirala je njihovu novu agresiju na Hrvatsku koja uključuje i pretenzije na hrvatski Vukovar. Izjednačila je krivnju bivših vodstava Hrvatske i Srbije (Miloševića i Tuđmana) i još jedanput prihvatila tezu o građanskom ratu i podijeljenoj odgovornosti.

Mislim da ne postoji primjer u povijesti u kojem bi uoči početka rasprave o tužbi njene države protiv druge države ministrica vanjskih poslova svojim izjavama i ponašanjem nanosila takvu veliku štetu vlastitoj državi. Slično je postupao i predsjednik Josipović koji je također radio na povlačenju tužbe i koji širi defetizam govoreći da ne vjeruje u uspjeh tužbe. Takvo djelovanje Vesne Pusić kontinuitet je njene politike koja se po svim kriterijima može i mora nazvati petom kolonom. Ona od 1993. zastupa tezu da se od početka radilo o dogovornom ratu hrvatskog i srpskog nacionalizma radi komadanja Bosne i Hercegovine, da je Hrvatska agresor na Bosnu i Hercegovinu, da su monstruozne optužnice Carle del Ponte koje su propale vrhunac pravde i pravednosti i da se Hrvatska mora pokajati, priznati grijeh i staviti točku na prošlost i okrenuti se novom bratstvu i zajedništvu sa Srbijom kao da se ništa nije dogodilo. Ministrica Vesna Pusić kao i predsjednik Josipović najradije bi zabranili govoriti o prošlosti, oni se ustvari boje da će kroz proces pred Međunarodnim sudom pravde isplivati na površinu istina te da će njihovo ponašanje biti osuđeno i razobličeno kao petokolonaško ponašanje.

Kada je biskup Košić, kao i mnogi drugi, rekao istinu o postojanju pete kolone onda on nije pozivao na bratoubilački rat nego je pozivao na raščišćavanje sa petom kolonom u Hrvatskoj kao uvjetu da jednom zauvijek saznamo istinu i da tek onda kada saznamo istinu prestanemo se baviti prošlošću. Optužiti biskupa Košića da poziva na mržnju i bratoubilački rat ustvari je govor mržnje i pokušaj da se sotonizacijom zabrani govoriti istinu. Jelena Lovrić iskoristila je pojedinačnu izjavu koju treba osuditi da od nje napravi krunski dokaz da HDZ a osobito Tomislav Karamarko i vrh HDZ-a kreće u obnovu politike mržnje i odobravanja zločina pa čak i poziva na nove zločine. Zatim, manipulacijom povezuje pojedinačno spominjanje na skupu Kevine jame s homilijom biskupa Košića te njegovu misu za domovinu pretvara u pravu političku sotonsku misu. Zatim sve to naziva bjesnilom koje može završiti bratoubilačkim ratom. Osim toga, pojedinačni uzvik na jednom skupu Jelena Lovrić izjednačava sa četničkim skandiranjem: “nož, žica, Srebrenica”. Generalno optužuje Katoličku crkvu i hrvatski narod kao što to cijelo vrijeme radi. Dok je ona pozivala srpske tenkove da pregaze Vukovar i Hrvatsku vukovarski branitelji su svojom žrtvom stvorili pretpostavke za obranu Hrvatske i stvaranje samostalne i suverene hrvatske države. I sada kada se obnavlja velikosrpska agresija čija će koncepcija biti izložena pred Međunarodnim sudom pravde u kojoj će pokušati krivotvorinama dokazivati da se zločini ustaštva ponavljaju, da je ′91 jednaka ′41 odnosno da se danas upravo kroz obranu hrvatskog Vukovara Hrvatska ponovno vraća na ′91. koja je za velikosrbe i petu kolonu povratak na ustašku politiku, Jelena Lovrić branitelje Vukovara naziva harambašama i rušiteljima hrvatske države i opasnošću za demokraciju. Evo te njene čuvene izjave: “Baš kao što su svojedobno harambaše srpske pobune nasrnuli na Hrvatsku postavljajući balvane po prometnicama, tako danas samozvani stožeraši skidajući dvojezične ploče napadaju institucije hrvatske države.”

Dakle, ključno pitanje je smije li se u Hrvatskoj govoriti istina o petoj koloni ili nemamo pravo na istinu. Smije li se u Hrvatskoj govoriti o sustavnom djelovanju pete kolone sa nizom dokaza i argumenata ili se ne smije govoriti. Smije li se u Hrvatskoj reći da nažalost dio državnog vrha ne brani hrvatske nacionalne interese. Ne samo da se smije nego se mora govoriti istina, jer nas samo govorenje istine može spasiti. Ne smijemo prestati govoriti o prošlosti dok se ne utvrdi istina. Uvjeren sam da će proces pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu dovesti do istine o prošlosti. Tu će isplivati na površinu činjenica da sadašnje političko vodstvo Srbije koje ministrica Pusić amnestira nastavlja velikosrpsku agresiju na Hrvatsku odnosno da se nije spremno suočiti sa istinom. Tu će se vidjeti i djelovanje pete kolone u Hrvatskoj koja je pomagala i pomaže velikosrpskoj politici u pokušaju krivotvorenja istine i pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat. Tu će se i činjenicama utvrditi tko je agresor a tko žrtva. Bez obzira na presudu taj je proces povijesno značajan za utvrđivanje istine. Nadam se da će on ne samo pokazati pogubno djelovanje pete kolone u Hrvatskoj u koju spada i dio državnog vrha nego da će dati i dovoljno dokaza i argumenta da se konačno lustriraju oni koji su nanijeli i nanose veliko zlo Hrvatskoj jer cijelo vrijeme optužuju vlastitu državu i vlastiti narod za ono za što nisu krivi.

Članak Jelene Lovrić novi je dokaz kako se na bazi pojedinačne izjave i lažnih optužbi i Katolička crkva i HDZ optužuju za radikalizam, za sijanje mržnje pa i za poziv na bratoubilački rat. Na temelju jednog uzvika iz gledališta stvara se cijela strategija kojoj se sotonizira i HDZ i vukovarski branitelji i Katolička crkva a ne samo biskup Košić i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Da se poslužim, na kraju, rječnikom Jelene Lovrić. Bjesnilo koje se širi državom iz brojnih medija i izjava političara koji optužuju vlastiti narod za ustašluk, za ekstremizam, koji čak i vukovarske branitelje proglašava neprijateljima “pristojna bi Hrvatska trebala ne samo izolirati nego i spriječiti”.

Sotonski članak Jelene Lovrić još jedan je dokaz da peta kolona ne samo postoji nego i da djeluje, odnosno da je biskup Vlado Košić govorio istinu.

prof.dr.sc. Zdravko Tomac/dnevno

facebook komentari

  • DESET (10) TOČAKA NIKAD ZADOVOLJNIH ILI UVIJEK NEZADOVOLJNIH HRVATA

    PRVA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati uvijek željeli biti svoj na svome, imati svoje ime i svoju
    Državu Hrvatsku, nikoga napadati, ničije otimati i imati prijateljske i
    dobre odnosi sa susjedima, uvijek su se morali braniti od napadača i
    taznih osvojača.

    DRUGA TOČKA:
    Iako su Hrvati
    kroz svoju dugu i burnu povijest živjeli u odrazima raznih vremena,
    raznih sistema, raznih običaja, raznih feudalnih i političkih mišljenja,
    uvijek su kroz isticanje hrvatskih nacionalalnih obilježja uspjeli
    sačuvati hrvatsko narodno ime HRVAT.

    TREĆA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati u prošlosti pod utjecajem tuđinca često puta bili skloni
    prilagoditi se stranim – uvijek nama Hrvatima neprijateljskim –
    političkim i ideološkim stremljenjima, uvijek je i u svakim prilikama
    prevladavala hrvatska državotvorna ideja za Hrvatskom Državom.

    ČETVRTA TOČKA:
    Iako
    je u prošlosti bilo Hrvata koji su iz svojeg malodušja posumnjali
    ponajprije sami u sebe i kroz sebe i u budućnost Države Hrvatske, u tim i
    takovim slučajevima je uvijek bilo državotvornih Hrvata koji su kroz
    isticanje hrvatskih obilježja pronosili baklju hrvatskog državotvorstva.

    PETA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati u prošlosti i u raznim političkim okolnostima isticali razna i
    ponekada kontroverzna hrvatska nacionalna obilježja, ipak, zahvaljujući
    onim svijestnim državotvornim Hrvatima koji su uvijek i u svakim
    prilikama, smjelo i odvažno, isticali i branili istinska i prava
    nacionalna hrvatska obilježja: zastavu, grb, predaju, jezik, običaje,
    pozdrav(e) i sve ono čime se jedan narod divi i ponosi i što ga
    predstavlja, uspjeli su se Hrvati održati do dana današnjega.

    ŠESTA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati u prošlosti znali biti dobre sluge loših tuđih i stranih
    gospodara, isticanje hrvatskih nacionalnih obilježja uvijek su smetali
    neprijateljima Države Hrvatske. To svjedoči naša hrvatska povijest, to
    svjedoče razna hapšenja, razna streljanja, razni progoni, razne muke i
    razni zatvori.

    SEDMA TOČKA:
    Iako su Hrvati u
    prošlosti lutali kroz magle u maglu, hrvatska nacionalna obilježja su
    bila ta koja su im bila vodič kojim putem treba krenuti da se ne izgube i
    da ne skrenu s pravog puta prema Državi Hrvatskoj.

    OSMA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati bili prevareni stupiti u državnu zajednicu s drugim narodima
    poslije prvog svijetskog rata 1918. godine, hrvatska nacionalna
    obilježja: zastava, grb, predaja, jezik, pozdravi i hrvatski narodni
    osjećaji su bili ti koji su progovorili u hrvatskom čovjeku da je došlo
    vrijeme da se Hrvati ujedine u borbi za oslobođenje Hrvatske i uspostavu
    Hrvatske Države.

    DEVETA TOČKA:
    Iako su Hrvati
    poznati kao vrlo miroljubiv narod, iako Hrvati ne vole rat niti vole
    ratovati, ali, da bi se Hrvati očuvali i zaštitili od podpunog
    uništenja, bili su primorani u siječnju 1929. godine osnovati jedan
    pokret koji će se suprostaviti stranim nasiljima da se tisućljetno ime
    hrvatskog naroda iskorijene i narod uništi. Tada se od svih
    državotvornih Hrvata izdiže jedan po imenu dr. Ante Pavelić i osniva
    organizaciju Hrvatski Revolucionarni Ustaški Pokret i
    kojim je i kroz koji je istakao sva hrvatska nacionalna obilježja bez
    ikakovih cenzura. Tako je došlo do osnutka Ustaškog Pokreta.

    DESETA TOČKA:
    Iako
    su mnogi današnji Hrvati upoznati o Hrvatskoj i Hrvatskom Ustaškom
    Pokretu, Poglavniku, Ustašama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, NDH, kroz
    ovu gore priloženu sliku spomenika Žrtava Fašizma u Jasenovcu, kojeg je
    projektirao beogradski srpski arhitekt Bogdan Bogdanović, ipak ovaj
    spomenik je taj koji je hrvatskim komunistima otvorio oči da taj
    spomenik predstavlja srpske, četničke i jugoslavenske laži. Dr. Franjo
    Tuđman je bio taj koji je prvi upro prstom u srpskojugoslavenske laži
    koje se promiču protiv hrvatskog naroda upravo kroz ovaj spomenik u
    Jasenovcu. zato je Maks Luburić pisao svojem suradniku u Pariz dru.
    Miljenki Dabi Peraniću 1968. godine da je taj spomenik napravljen kao po
    njegovu, Maksa Luburića, planu. Jer, kako Maks piše u pismu, doći će
    vrijeme da će se na tom i oko tog spomenika hrvatski komunisti najprije
    posvaditi sa srpskim komunistima i na kraju potući zbog uveličavanja
    žrtava u Jasenovcu, a mnogi i ne znaju šta je sve tamo bilo. Eto, tako
    je i prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman uzeo taj spomenik kao pravac
    za rušenje Jugoslavije. Otporaš.

  • DESET (10) TOČAKA NIKAD ZADOVOLJNIH ILI UVIJEK NEZADOVOLJNIH HRVATA

    PRVA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati uvijek željeli biti svoj na svome, imati svoje ime i svoju
    Državu Hrvatsku, nikoga napadati, ničije otimati i imati prijateljske i
    dobre odnosi sa susjedima, uvijek su se morali braniti od napadača i
    taznih osvojača.

    DRUGA TOČKA:
    Iako su Hrvati
    kroz svoju dugu i burnu povijest živjeli u odrazima raznih vremena,
    raznih sistema, raznih običaja, raznih feudalnih i političkih mišljenja,
    uvijek su kroz isticanje hrvatskih nacionalalnih obilježja uspjeli
    sačuvati hrvatsko narodno ime HRVAT.

    TREĆA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati u prošlosti pod utjecajem tuđinca često puta bili skloni
    prilagoditi se stranim – uvijek nama Hrvatima neprijateljskim –
    političkim i ideološkim stremljenjima, uvijek je i u svakim prilikama
    prevladavala hrvatska državotvorna ideja za Hrvatskom Državom.

    ČETVRTA TOČKA:
    Iako
    je u prošlosti bilo Hrvata koji su iz svojeg malodušja posumnjali
    ponajprije sami u sebe i kroz sebe i u budućnost Države Hrvatske, u tim i
    takovim slučajevima je uvijek bilo državotvornih Hrvata koji su kroz
    isticanje hrvatskih obilježja pronosili baklju hrvatskog državotvorstva.

    PETA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati u prošlosti i u raznim političkim okolnostima isticali razna i
    ponekada kontroverzna hrvatska nacionalna obilježja, ipak, zahvaljujući
    onim svijestnim državotvornim Hrvatima koji su uvijek i u svakim
    prilikama, smjelo i odvažno, isticali i branili istinska i prava
    nacionalna hrvatska obilježja: zastavu, grb, predaju, jezik, običaje,
    pozdrav(e) i sve ono čime se jedan narod divi i ponosi i što ga
    predstavlja, uspjeli su se Hrvati održati do dana današnjega.

    ŠESTA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati u prošlosti znali biti dobre sluge loših tuđih i stranih
    gospodara, isticanje hrvatskih nacionalnih obilježja uvijek su smetali
    neprijateljima Države Hrvatske. To svjedoči naša hrvatska povijest, to
    svjedoče razna hapšenja, razna streljanja, razni progoni, razne muke i
    razni zatvori.

    SEDMA TOČKA:
    Iako su Hrvati u
    prošlosti lutali kroz magle u maglu, hrvatska nacionalna obilježja su
    bila ta koja su im bila vodič kojim putem treba krenuti da se ne izgube i
    da ne skrenu s pravog puta prema Državi Hrvatskoj.

    OSMA TOČKA:
    Iako
    su Hrvati bili prevareni stupiti u državnu zajednicu s drugim narodima
    poslije prvog svijetskog rata 1918. godine, hrvatska nacionalna
    obilježja: zastava, grb, predaja, jezik, pozdravi i hrvatski narodni
    osjećaji su bili ti koji su progovorili u hrvatskom čovjeku da je došlo
    vrijeme da se Hrvati ujedine u borbi za oslobođenje Hrvatske i uspostavu
    Hrvatske Države.

    DEVETA TOČKA:
    Iako su Hrvati
    poznati kao vrlo miroljubiv narod, iako Hrvati ne vole rat niti vole
    ratovati, ali, da bi se Hrvati očuvali i zaštitili od podpunog
    uništenja, bili su primorani u siječnju 1929. godine osnovati jedan
    pokret koji će se suprostaviti stranim nasiljima da se tisućljetno ime
    hrvatskog naroda iskorijene i narod uništi. Tada se od svih
    državotvornih Hrvata izdiže jedan po imenu dr. Ante Pavelić i osniva
    organizaciju Hrvatski Revolucionarni Ustaški Pokret i
    kojim je i kroz koji je istakao sva hrvatska nacionalna obilježja bez
    ikakovih cenzura. Tako je došlo do osnutka Ustaškog Pokreta.

    DESETA TOČKA:
    Iako
    su mnogi današnji Hrvati upoznati o Hrvatskoj i Hrvatskom Ustaškom
    Pokretu, Poglavniku, Ustašama, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, NDH, kroz
    ovu gore priloženu sliku spomenika Žrtava Fašizma u Jasenovcu, kojeg je
    projektirao beogradski srpski arhitekt Bogdan Bogdanović, ipak ovaj
    spomenik je taj koji je hrvatskim komunistima otvorio oči da taj
    spomenik predstavlja srpske, četničke i jugoslavenske laži. Dr. Franjo
    Tuđman je bio taj koji je prvi upro prstom u srpskojugoslavenske laži
    koje se promiču protiv hrvatskog naroda upravo kroz ovaj spomenik u
    Jasenovcu. zato je Maks Luburić pisao svojem suradniku u Pariz dru.
    Miljenki Dabi Peraniću 1968. godine da je taj spomenik napravljen kao po
    njegovu, Maksa Luburića, planu. Jer, kako Maks piše u pismu, doći će
    vrijeme da će se na tom i oko tog spomenika hrvatski komunisti najprije
    posvaditi sa srpskim komunistima i na kraju potući zbog uveličavanja
    žrtava u Jasenovcu, a mnogi i ne znaju šta je sve tamo bilo. Eto, tako
    je i prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman uzeo taj spomenik kao pravac
    za rušenje Jugoslavije. Otporaš.