Pratite nas

Intervju

Grabar Kitarović: ‘Glas za Josipovića je i glas za Milanovićevu nesposobnu vladu’

Objavljeno

na

HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović u intervjuu Večernjem listu u subotu je, uz ostalo, izjavila da je sadašnji predsjednik Ivo Josipović zaštitnik i pokrovitelj premijera Zorana Milanovića te da je glas za Josipovića ujedno i glas za Milanovićevu nesposobnu vladu.

:: Konačno smo saznali datum izbora, odgovara li vam?

kolinda portretSasvim mi je svejedno kad je datum izbora u pitanju. Vjerujem u svoju izbornu pobjedu. U ozbiljnim zemljama, inače ne čeka se ovako dugo datum izbora. Čak se kod izbora predsjednika kućnog savjeta ili mjesnog odbora zna puno ranije kad će se izbori održati. Nije mi jasno zašto su odugovlačili, no nikakav im izborni inženjering neće pomoći. Nezgodno je što su izbori preko Božića, nadam se da ljudima nećemo “ukrasti Božić”.

:: Prije dva mjeseca vratili ste se u RH. Ruža Tomašić kaže, kad se ona vratila, da se osjećala kao da je na Marsu. Je li i vama Hrvatska nepoznata kao Mars?

Ma nije, ali moram reći da me svako toliko iznenade rasprave i pojavnosti u našoj sredini. Ne mogu vjerovati da u zemlji u kojoj gospodarstvo tone, u kojoj je socijalno stanje toliko teško, da se uporno pokušava skrenuti pozornost i rasprava na nekakva ideološka pitanja koja neće nahraniti ljude, niti dovesti zemlju u bolje stanje.

:: Velika se rasprava u Saboru digla oko zastave koju vam je poklonila gradonačelnica Rimac. Nisu znali da ste zastavu u Vukovaru već predali ženama iz udruge silovanih u ratu, o čemu ste šutjeli. Namjerno?

Da sam odmah to objavila, možda te rasprave u Saboru ne bi ni bilo, no nismo željeli medijski koristiti tu priču o zastavi na obljetnicu vukovarske tragedije. Možda sam u ovom slučaju stvarno sletjela na Mars, kako je to rekla Ruža, jer jednostavno ne razumijem da može nastati problem kad vam netko pokloni hrvatsku zastavu? A, uostalom, kako bih uopće, kako bi bilo tko uopće mogao odbiti hrvatsku zastavu koju vam je netko uručio? Za mene je to duboka čast. Držim da bi svaki hrvatski građanin trebao imati hrvatsku zastavu u svom domu i ponosno je isticati na sve državne blagdane, a posebno na Dan pobjede i Dan sjećanja na Vukovar. Meni je ta zastava svetinja, a ne suvenir. Stoga sam je predala u ruke ženama koje su preživjele duboku traumu. Te žene još čekaju pravdu, jer su u njihovom slučaju institucije zakazale. Kad budem predsjednica države borit ću se za sve koji čekaju pravdu.

:: Optužba glasi – to je HDZ-ova privatizacija državnog simbola?

Voljela bih da su oni koji mene danas žestoko napadaju zbog zastave istom žestinom reagirali na paljenje hrvatske zastave na utakmici u Beogradu. Upravo je u toj situaciji bila dužnost predsjednika da prvi reagira. Zastave s kninske tvrđave nakon nekog vremena idu u rashod. Draže mi je da se stare zastave poklanjaju, nego uništavaju. Osim toga, pa i g. Josipoviću i gđi. Kosor su u SAD-u, prema istom obrascu, darovane američke zastave koje su se vijorile na zgradi američkog Kongresa.

Josipoviću je trebalo pet dana da reagira, a Vladi čak tjedan dana. A i dalje nisu odradili posao kako treba

:: Nakon prezentacije vašeg programa, došlo je do promjene u pretkampanji. No, predsjednik Josipović i dalje tvrdi da vi ništa ne možete, niti razumijete što se zbiva u RH?

A volio bi on da je to tako. Gospodin Josipović očito nema program, a još manje viziju. U nedostatku jednog i drugog napada me na osobnoj razini. Voljela bih da djelić svoje naglo otkrivene oštrine usmjeri prema nesposobnoj Vladi koju uporno i perfidno štiti.

:: Zar niste očekivali da će ići i osobno na vas?

Iskreno, u početku, nisam. Očekivala sam od njega da će zadržati dostojanstvo. No, na sve to gledam kao izraz nervoze i straha od gubitka izbora. Premda on u ovih pet godina nije učinio ništa što bi naši građani upamtili kao dobro, ipak sam se nadala da će se sada trgnuti i izaći s nečim konkretnim što bi trebalo dovesti do pozitivnih promjena u RH. Jer, Hrvatska definitivno ide u krivom smjeru. To, uostalom, kaže i 80 posto građana. Hrvatska je u dubokoj gospodarskoj i socijalnoj krizi, a ne u ustavnoj krizi. Dakle, ove najavljene promjene Ustava, ta neka nova republika koju “gura” Josipović, opet su neka apstrakcija, sve su to kule u zraku, kao što je to bila i njegova “Nova pravednost”. Ta “Nova pravednost” pretvorila se u Kukuriku pravednost privilegiranih pojedinaca, dok narod sve dublje tone u siromaštvo. Djeca gladuju u školama, a da vladajuća elita to ni ne primjećuje, nego uporno niječe unatoč teškoj stvarnosti. Možda da ponekad izađu iz limuzina i pogledaju oko sebe… Premijer čak ima obraza tvrditi da u Hrvatskoj ljudi nisu gladni nego se krivo hrane. Ustavne promjene, dakle, te probleme neće riješiti. Josipović pokušava zamazati oči narodu. Realnost je vrlo prozaična, vrlo konkretna, priznao je to i Josipović priznavši da svakoga dana prima poruke od ljudi koje se jednostavno svode na zajednički nazivnik: “Gladan sam” ili “Gladna sam”. Zato i nudim vrlo konkretan program pod nazivom “Za bolju Hrvatsku”. Ne želim bježati od stvarnosti, ne želim prodavati maglu, nego upregnuti sve što je u mojoj moći, sve svoje znanje, iskustvo, veze, poznanstva, energiju da bismo stvorili pozitivno okruženje novog hrvatskog zajedništva i prestali se dijeliti po ideološkim i drugim osnovama. Da svi zajedno priznamo realnost – Hrvatska ide prema bankrotu i da nam treba to novo zajedništvo da bismo se izvukli iz krize.

:: Predsjednik Josipović je vaš program nazvao podužim govorom, da je većina teza izvan ustavnih ovlasti predsjednika te da su neostvarive?

Žalosno je da čovjek koji je pet godina proveo na dužnosti predsjednika Republike, čovjek koji se natječe za drugi mandat, još uvijek ne zna koje su mu ovlasti. I da još nije predstavio ništa konkretno i relevantno za život u Hrvatskoj kad je u pitanju program. Od pet glavnih točaka mojega programa četiri izravno proizlaze iz samog Ustava, a jedna od njih iz činjenice da predsjednik RH ima i izravni legitimitet koji mu na izborima daju građani izravnim izborom. Predsjednik, odnosno predsjednica jest stoga moralna vertikala i osoba koja mora primjerom ukazati na obrazac ponašanja, otvarati teška pitanja, davati prijedloge, inicijative, staviti u pogon sva ta savjetodavna tijela oko sebe kako bi predlagali konkretna rješenja. Aktualni predsjednik ima Ured s više od 150 ljudi, ima vanjska savjetodavna tijela. Vjerujem da i oni sami žele učiniti puno više, vjerujem da žele raditi i proizvoditi rezultate, dok je predsjednik taj koji mora inicirati, poticati, davati ideje i vladi RH. Odgovoran je i za nesmetano i dobro funkcioniranje svih poluga vlasti. Odgovoran je i u uvjetima gospodarske krize, jer, stvarnost nam pokazuje da gospodarska kriza vrlo lako može prerasti i u sigurnosnu krizu.

:: Sada ćete spomenuti i potrebu da Josipović predloži održavanje izvanredne sjednice Vlade RH?

To ću stalno ponavljati, sve dok se ona ne realizira. Iniciranje tematske sjednice vlade jest ustavno pravo predsjednika RH, kao i pravo da na njoj sudjeluje. Jasno mi je da predsjednik, odnosno predsjednica, u svojim rukama nemaju niti proračun, niti svakodnevno vođenje gospodarske politike, ali mogu biti vrlo snažan korektivni čimbenik. Pogotovo ovako inertnoj, nesposobnoj i pasivnoj Vladi, bez ideja, predsjednik bi mogao biti podstrijek za rad i angažman. Pozivajući i prozivajući Vladu na odgovornost predsjednik može jako dobro usmjeravati brojne procese. To gospodin Josipović nije činio. On je šutio. On je bio apologet ove vlade. Prikrivao je i pokrivao je njihov nerad i nebrigu. I dokazao da je čovjek bez stava i čovjek bez vizije.

:: Predsjednik je kritizirao i to da vam drugi rade program, i to stručnjaci iz druge države, te da takvu prezentaciju ne može održati jer nema toliko novca?

Još jedna jeftina podvala. Program sam sama složila. Poznato je da sam se u jednom trenutku, danima prije predstavljanja programa, povukla iz javnosti te sam danonoćno radila na programu, brusila ga i prezentirala ga javnosti. Svatko tko me dobro poznaje dobro zna tu moju crtu da sam pod pritiskom još produktivnija i da ništa ne prepuštam slučaju. Ja nisam interpretator, ja sam kreator. Program se, jasno, temelji i na mišljenjima i prijedlozima brojnih stručnjaka iz i izvan HDZ-a, ali i tisuća ljudi s kojima sam u protekla dva mjeseca, dok sam obilazila Hrvatsku, razgovarala i slušala njihove životne priče i probleme, doslovno od očiju do očiju, od ruke do ruke. Moj program se stoga temelji na hrvatskoj stvarnosti, a ne na apstrakciji. A što se prezentacije tiče, pa predsjednik ima Ured, koji je upregao u kampanju, stavio je u svoj pogon cijelu državnu upravu, Oružane snage RH. Za prijevoz koristi državna sredstva. Sam je rekao da je već šest mjeseci u kampanji, dakle u čemu je problem? Jedino u tome što nema programa pa nema što predstaviti.

Foto: Nina Đurđević/PIXSELL

:: Tvrdite da Josipović nikada nije reagirao na nečinjenje njegove vlade. Je li Josipović ustvari Milanovićev zaštitnik?

Apsolutno. Josipović je Milanovićev zaštitnik i pokrovitelj. Glas za Josipovića ujedno je i glas za Milanovićevu nesposobnu vladu. Zadnje tri godine vladavine Kukuriku koalicije, Josipović nije protiv njega rekao niti riječ. Čak je u vrijeme kada dobivamo katastrofalne izvještaje od Europske komisije ili drugih međunarodnih institucija, g. Josipović izjavio kako stanje i nije tako loše. Dakle, on neprestance brani ovu vladu, a trebao bi je pozivati na odgovornost, jer su rezultati dramatično loši. Josipović svojom šutnjom i nečinjenjem zapravo daje legitimitet Milanoviću. Njih su dvojica apsolutno saveznici u ovom procesu u kojemu Hrvatska ide putem gospodarske propasti. Zato jedan i drugi moraju otići.

:: Najavili ste da ćete, ako postanete predsjednica, zatražiti ostavku Vlade i raspisivanje ranijih parlamentarnih izbora. Ostajete pri tome?

Želim pokrenuti sve političke snage u RH da se okupimo oko ključnih pitanja koja su nužna za nacionalni konsenzus, kako bismo napravili zaokret. Moj prvi predsjednički potez bit će iniciranje sjednice Vlade na kojoj očekujem izvješće o stanju u državi. Ukoliko procijenim da su izbori bolje rješenje nego produžavanje agonije, bit ću spremna odlučno pozvati Vladu da odstupi. Svaki novi dan s Vladom koja radi na ovakav način, jest gubitak za Hrvatsku.

:: Kad kažete da ćete koristiti svoje veze, poznanstva, što to znači?

Poznajem jako puno ljudi diljem svijeta, od akademske zajednice, stručnjaka, gospodarstvenika, investitora, do međunarodnih političkih čimbenika. Došlo je vrijeme da upregnem te svoje veze i poznanstva. Hrvatsku treba otvoriti i konačno je pozicionirati u EU i NATO, a ne da se zatvaramo u vlastito dvorište. Kao predsjednica RH prestat ću koristiti pojam “regiona” koji stalno koristi Josipović. Za mene postoji nama susjedna regija, a mi smo dio EU i NATO-a. Moramo biti odlučni i poštovati sami sebe, jer će nas jedino tako poštovati i drugi. Kao predsjednica, bit ću prvi gospodarski diplomat i svako će moje putovanje imati svoju svrhu i namjenu. Investitore neću hvatati po hrvatskim plažama, već ću raditi s njima kako to priliči državi koja drži do sebe. Otvarat ću mogućnosti za hrvatsko gospodarstvo, zahvaljujući svojim kontaktima i snagom pozicije predsjednice RH. Dovodit ću investitore u RH, a jedan dio mog Ureda brinut će o tome da domaći i strani investitori ne nailaze na teškoće i blokade kod naših birokrata koji ne rade svoj posao.

:: Što tu znači vaše članstvo u Trilaterali, neke u Hrvatskoj to brine, evo i Josipović vam to predbacuje?

Predsjednik Josipović vrlo dobro zna što je to Trilaterala, ali svjesno i namjero manipulira činjenicama kako bi me pokušao ocrniti kao osobu. Trilaterala je organizacija koja okuplja uglednike s tri kontinenta, Europe, Sjeverne Amerike i Azije. Ljude koji su uspjeli u biznisu, u međunarodnoj diplomaciji, politici, državnoj administraciji, kao svojevrsni trust mozgova. Raspravljaju kako povezivati ta tri kontinenta, kako izaći iz gospodarske krize, kako rješavati problem siromaštva, klimatske promjene. Članica sam Trilaterale jednostavno stoga što je Hrvatska imala pravo na tri mjesta – predložena sam, pa prihvaćena zbog svoje karijere, životopisa i međunarodnog ugleda. Čvrsto vjerujem da je dobro da Hrvatska sudjeluje u jednoj takvoj organizaciji jer time Hrvatskoj dajemo na težini u međunarodnim odnosima i dajemo svoj obol rješavanju globalnih izazova.

:: Nakon brojnih “klauzura” HDZ-a, jesu li u stranci zadovoljni čvrstinom svoje kandidatkinje, a bilo je govora da niste baš svima “sjeli”?

Nikada se nisam odricala članstva u HDZ-u, niti u najtežim vremenima. Pridružila sam se stranci 1989./90. iz uvjerenja i ostala vjerni sebi i svojim načelima, i u dobru i zlu. Kao i u obitelji, koju ne napuštate. I probleme ako ih ima, riješit ćete unutar obitelji. Kad su neki pojedinci prokockali ugled HDZ-a, valjalo je ostati i dokazati da članstvo čine stotine tisuća dobrih ljudi koji rade pošteno. Drago mi je da se HDZ podigao zahvaljujući predsjedniku Karamarku pod čijim je vodstvom ostvario tri velike izborne pobjede i sada predstavlja snagu koja će formirati buduću hrvatsku vladu. Opet vidim optimizam na licima ljudi i entuzijazam na stranačkim skupovima, te vjeru da možemo sami izvući RH iz krize. Ta nova snaga i čvrstina zajedništva daju vjetar u leđa i mojoj kampanji.

:: No, kad već govorimo o čvrstini, Josipović vam je poručio da stvari ne možete riješiti “lupajući šakom o stol”. Je li to naučen potez, ili ste vi takvi?

Ne može se uvijek tako, no nekada je i to neophodno. Ne volim sukobe ni agresivnost, te ću uvijek najprije iscrpiti sva druga rješenja, ali ako treba i ne može drukčije, riješit ću problem i figurativno rečeno “lupanjem šake o stol”. Pitajte moje suradnike ovdje, pitajte one koji su sa mnom radili u NATO-u, a možete pitati i talibane u Afganistanu. To se ne može naučiti preko noći. To imaš ili nemaš u svojoj osobnosti. Svatko ima svoj stil. Netko lupa po klaviru, a netko šakom o stol.

:: Srbija se nekako ubacila u predsjedničku kampanju. Predsjednik vas kritizira da ćete svojim nastupom i prijedlogom ultimatuma Srbiji o prethodnom rješavanju granica kao uvjet njihova ulaska u EU, narušiti idilične odnose u regiji?

Prije svega, ovo je Hrvatska, a ne regija. A ako je pometanje problema pod tepih i govor mržnje koji ne nailazi na osudu aktualne srpske vlade idila, onda sam svakako protiv toga. Ja ću prva podržati dobrosusjedske odnose i put Srbije u euroatlantske institucije. No, svima je jasno da imamo neriješenih pitanja sa Srbijom. Zalažem se za politiku međusobnog poštovanja i čistih računa. Zato treba riješiti otvorena pitanja, a ne da se ona neprestance guraju pod tepih. Predsjednik Josipović se ne može zavaravati da, ako se on smješka, rukuje i svira klavir s dužnosnicima Srbije, da je time riješio međusobne probleme. Priča je puno ozbiljnija i odgovornija i valja se konačno suočiti sa svime time od nestalih, do granice na Dunavu, statusa Hrvata u Vojvodini… Nadam se da i Srbija želi riješiti ta pitanja i podvući crtu pod povijest i okrenuti se budućnosti. Stoga držim da u postupku približavanja Srbije u EU moramo riješiti ta pitanja.

Ne možemo stoga dolazak Šešelja u Srbiju, a on je izjavama da Velika Srbija nije mrtva ponizio i haaški sud, ali i Hrvatsku, promatrati bez reakcija. Josipoviću je trebalo pet dana da reagira, a Vladi čak tjedan dana. A i dalje nisu odradili posao kako treba. Prije svega, srpskog veleposlanika u Zagrebu treba pozvati na razgovor i tražiti objašnjenje što srpska vlada radi kako bi se ogradila i distancirala od Šešeljevih izjava. Ako odgovor nije zadovoljavajući, moramo povući hrvatskog veleposlanika iz Beograda na konzultacije u Zagreb. Moramo sazvati sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, ne samo po ovom pitanju već i nakon zajedničke vojne vježbe Rusije i Srbije 25 km od hrvatske granice. Josipovićevo pismo Meronu nije dovoljno. Uz informiranje EU i NATO-a, valja ustrajati i na raspravi u Vijeću sigurnosti UN-a, jer Šešelj je svojim izjavama ponizio i Haaški sud i međunarodnu zajednicu, i tražiti od Vijeća sigurnosti da ga vrati u haaški zatvor jer vrši pritisak na svjedoke i destabilizira cijelu jugoistočnu Europu.

:: Ima i nastavak, Dačić nije Šešelj, no i on sad govori da je Srbija imala izlaz na more i ratovala zbog toga?

Očekujem od vlade Srbije da se vrlo jasno ogradi od toga kao i od Šešeljevih izjava jer su na istom tragu. Očekujem da gradimo dobrosusjedske odnose temeljem međusobnog poštovanja, definiranja granica, teritorijalnog integriteta i da, konačno, krenemo rješavati otvorena pitanja. Bila sam u Vukovaru i pitam – kako se ne mogu riješiti pitanja nestalih. Zašto se na tome ne inzistira? RH jest u interesu da i BiH i Srbija i ostale države područja uđu u EU, ali uz ispunjavanje svih kriterija koje je trebala ispuniti RH.

:: Kaže predsjednik sestrinskog HDZ-a iz BiH, g. Dragan Čović – “i Kolinda i Josipović”, te da se slaže u skoro svemu s Josipovićem. Jeste li razočarani?

Iznenađena sam, pogotovo zato jer je Josipović posprdno govorio o stručnjacima iz Mostara koji su navodno pisali moj program. Ako ni zbog čega drugog gospodin Čović je radi takve Josipovićeve izjave trebao predsjedniku poslati drukčiju poruku. U proteklih pet godina predsjednik Josipović nije učinio ništa za BiH. RH je sada članica EU i NATO-a i mora iskoristiti snagu tog položaja kako bi BiH napokon postala funkcionalna, emancipirana država. To se može jedino postići tako da hrvatski narod u BiH bude jednakopravan s ostala dva naroda, i nacionalnim manjinama. Zaštita hrvatskog naroda izvan domovine jest i ustavna obveza RH i moramo predvoditi inicijative za iznalaženje konačnog rješenja u BiH. Postoji njemačka inicijativa za koju još čekamo u kojem će pravcu ići. Željela bih da se političke snage u BiH uspiju dogovoriti, no ne bude li to moguće, onda treba inzistirati na međunarodnoj konferenciji, ustavnim promjenama kako bi se konačno postigla jednakopravnost Hrvata, Bošnjaka i Srba u BiH.

:: S Josipovićem ste već ušli u fajt, očekujete li da slijedi slično i kad je u pitanju vaš konkurent Milan Kujundžić, ili će tu biti više džentlmentstva?

Moj je protukandidat g. Josipović, predsjednik koji u pet godina nije napravio ništa.

vecernji.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati