Pratite nas

Gospodarstvo

Grad Široki Brijeg nositelj projekta prekogranične suradnje

Objavljeno

na

Projekt „Adriatic canyoning“  kojim su partneri iz 3 zemlje  aplicirali u okviru 1. poziva Interreg-IPA CBC Croatia-Bosnia and Herzegovina-Montenegro, u srpnju prošle godine, bit će financiran iz pretpristupnih fondova Europske unije.

Povodom toga u Splitu su potpisana još tri ugovora. Uz ravnateljicu Agencije za regionalni razvoj Republike Hrvatske i čelnicu Upravljačkog tijela gđu Stellu Arneri, ugovor o bespovratnim sredstvima EU-a u vrijednosti od 1.598.253,00 eura za projekt Adriatic Canyoning potpisao je gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević.

 

Projektni prijedlog  predat je u okviru treće prioritetne ose „Unaprjeđenje razvoja turizma i očuvanje kulturne i prirodne baštine”, i rezultat je zajedničkog rada 6 partnera. Leader na projektu je Grad Široki Brijeg, a ostali partneri su: Općina Grude, Grad Drniš, Grad Obrovac, „Zadra nova“ – Razvojna agencija Zadarske županije i Agencija za izgradnju i razvoj Herceg-Novog – Herceg-Novi.

Ukupna vrijednost projekta svih partnera je 1.880.297.68 €, dok je u okviru toga, za Grad Široki Brijeg predviđeno 461.014,92 €, od čega je 391.862,68 € bespovratnih sredstava.

Projektom Adriatic Canyoning se želi potaknuti razvoj turizma u jadranskom zaleđu, te su u tu svrhu odabrane specifične lokacije (Peć mlini i Borak u BiH, Zrmanja i Čikola u Hrvatskoj, te Orjen i Vrbanj u Crnoj Gori) – mjesta bogata kulturnom i povijesnom baštinom,koja trenutno nisu dio postojeće turističke ponude, a koje će poslužiti kao model za razvoj aktivnog turizma u jadranskom zaleđu. Cilj projekta je ove lokacije integrirati u postojeću turističku ponudu s novim i atraktivnim turističkim sadržajem, namijenjenim turistima i posjetiteljima koji žele aktivniji i adrenalinski odmor.

Projekt će trajati 30 mjeseci pod vodstvom vodećeg partnera Grada Širokog Brijega (BiH), te uz sudjelovanje partnera: grada Obrovca, grada Drniša i Agencije za razvoj Zadarske županije ZADRA NOVA iz Republike Hrvatske, te Agencije za izgradnju i razvoj Herceg Novog iz Crne Gore.

Planirano je da se kroz projekt kreira prekogranični model za bolje upravljanje i održivo korištenje prirodne baštine jadranskog zaleđa, kao i promocija aktivnog turizma koji posljednjih godina bilježi konstantni porast.

Na multilateralnom pozivu prekogranične suradnje, predano je ukupno 165 projekata, a Adriatic canyoning je zauzeo treće mjesto na rang listi za prioritetnu os 3, u okviru koje su sredstva odobrena za 5 projektnih prijedloga. Ukupno je odobreno  financiranje 21. projekt u sve četiri osi.

Glavni cilj ovog projekta je poboljšanje turističke ponude Grada Širokog Brijega, kao i stvaranje kvalitetnijeg ambijenta za život samih građana. Rijeka Lištica koja izvire nedaleko od centra grada, sa svim svojim izvorištima, tokom kroz kanjon i kroz grad stvara jedinstven prirodni ambijent sa velikim potencijalom u smislu turističke ponude grada, a i u poboljšanju svakodnevnog života građana.

Svojim tokom u svega par kilometara od izvora do centra grada stvara različite ambijente, tako da je moguće šetnjom iz samog centra grada uz rijeku doći za 20-30 minuta do samih izvorišta i netaknute prirode. Tok rijeke od centra do samih izvorišta je upravo kostur ovog idejnog projekta koji u svojim dijelovima od juga prema sjeveru stvara različite ambijente praćene različitim sadržajima (od ugodne šetnje i vožnje biciklom do adrenalinskih sportova i planinarenja, te razgledavanje prirodne i kulturno-graditeljske baštine ovog kraja). Cijeli obuhvat je u lošem stanju, što se tiče održavanja, opremljenosti urbanom opremom, općenito je prisutna devastacija prostora.

Ovim projektom je planirano oplemenjivanje vrijednog prostora i ambijenta arhitektonsko urbanističkim intervencijama, opremanjem adekvatnom urbanom opremom, dodavanjem sadržaja, u smislu što boljeg funkcioniranja kao turističke destinacije a i samog gradskog javnog prostora.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Gospodarstvo

Rimac automobili šire svoj tim – zapošljavaju više od 100 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Rimac automobili šire svoj tim i zapošljavaju više od 100 ljudi.

Tvrtka Mate Rimca traži ljude u više odjela među kojima su istraživanje i razvoj, dizajn, proizvodnja i Greyp Bikes.

Radi se o pozicijama koje zahtijevaju širok raspon vještina, a više detalja možete doznati na njihovim stranicama.  Mate Rimac najavio je i dodatna širenja u mjesecima i godinama koje dolaze.

Vijest o zapošljavanju novih ljudi uslijedila je nakon objave informacije kako Kinezi u Rimčevu tvrtku ulažu 30 milijuna eura.

Naime, kineska grupacija Camel Group, najveći azijski proizvođač baterija, dokapitalizirala je hrvatsku tvrtku Rimac Automobili s 30 milijuna eura.

Od uloženog iznosa tri milijuna eura preusmjereno je u sestrinsku tvrtku Greyp Bikes, a iz kompanije je tada priopćeno da će investiciju iskoristiti za nove proizvode, proširenje proizvodnih kapaciteta i globalno širenje tvrtke.

Mate Rimac: Glavna investicija bit će nam izgradnja tvornice i zapošljavanje

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Objavljeno

na

Objavio

Dok mi čekamo, Srbi će graditi LNG terminal.  HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina. Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal.

Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode.

Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto. Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju. Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik Nekako je ispod radara naših medija prošla vijest kako se Srbiji nudi da, zajedno s Grčkom i Bugarskom, gradi LNG terminal u grčkoj luci Aleksandrupoli. Naime, kako pišu beogradski mediji, Srbija će sudjelovati u projektu zakupljivanjem jedne petine budućeg terminala, koji treba biti sagrađen do kraja 2019., odakle će plin biti transportiran do bugarske Stare Zagore, a odande, preko Dimitrovgrada k Nišu, gdje Srbi planiraju graditi svoj terminal.

Za gradnju infrastrukture Europa im pak nudi 49,6 milijuna eura. Na taj će način Srbija, kaže se dalje, osigurati ne samo veliki devizni priljev od transporta tog plina prema Rumunjskoj, Ukrajini i drugim zemljama u Europi nego i energetsku neovisnost o ruskom plinu, koji sada kupuju preko Mađarske. Moguće da ova vijest nije naišla na širi odjek u našim medijima kako se ne bi uznemiravala javnost dok joj se bez ograda i komentara serviralo priopćenje ruskog Gazproma kako je PPD-u po povoljnim uvjetima prodao plin kojim se mogu podmiriti potrebe hrvatskoga tržišta u idućih deset godina.

Ova je ponuda, jasno, ruski odgovor na inicijativu, koju je podržao i američki predsjednik Trump, da se kod nas na Krku konačno počne graditi LNG terminal. Nuđenjem jeftinog plina na dulji rok želi se stvoriti slika da je taj terminal Hrvatskoj nepotreban kako bi se kupilo hrvatsko tržište. No netko bi mogao reći, kad je već sama inicijativa oko izgradnje LNG terminala na Krku toliko spustila cijenu ruskome plinu, koliko bi ona tek bila niža da se taj terminal i sagradi? Unatoč tome što je terminal na Krku ovom ruskom ponudom već počeo otplaćivati sebe, to pitanje se uopće ne postavlja, nego se sada kroz medije gura slika kako je Hrvatskoj terminal postao skupa i neisplativa investicija. I zaista, prepreke za gradnju našeg terminala na Krku nisu male, samo što one nisu ekonomske, već političke prirode. Pored naše već opjevane efikasnosti, tu su i nepovoljni uvjeti pod kojima nam je Europska komisija odobrila financiranje od sto milijuna eura za gradnju plutajućeg terminala, koji su takvi da nam njima više pomažu da ga nikad ne izgradimo nego obrnuto.

Naime, jedan od uvjeta je da moramo imati u vlasništvu i poseban brod, umjesto da ga uzmemo na leasing, što jako poskupljuje provedbu čitavog projekta i odgađa njegovu realizaciju jer trenutačno na tržištu nema dostupnih takvih brodova. Osim toga, zanimljivo je da se taj brod mora graditi u EU, a oni se u Europi prave samo u Njemačkoj, pa izgleda kako smo novac od Europske komisije dobili za subvencioniranje njemačke brodogradnje. I dok se u vezi s našim terminalom na Krku susrećemo samo s opstrukcijom, s druge strane, vidimo da EU sada financijski i politički snažno gura izgradnju LNG terminala u Aleksandrupoliju.

Uz Grke, u ovaj su projekt uključeni Bugari kako bi im se kompenziralo odustajanje od gradnje Južnog toka, a sada im se priključuje i Srbija koju se nagrađuje za poslušnost i vjernost Njemačkoj. Tako se stvara blok zemalja na Balkanu koji čine neki oblik “pravoslavne uspornice” koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi. Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta.

No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina. Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju.

Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a. Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a? koja bi trebala spriječiti Turski tok, kako bi Njemačka kroz Sjeverni tok 2 postane glavni distributer ruskog plina u Europi.

Grčko-bugarsko-srpski LNG bit će jače guran od EU, jer predstavlja “uspornicu” za alternativne energetske tokove, dok će naš terminal na Krku biti izložen opstrukciji jer je dio “uspravnice” koja predstavlja direktnu prijetnju njemačkom monopolu na distribuciju ruskog plina u Europi. Kroz ovaj energetski projekt vrši se dodatni pritisak na naš projekt izgradnje terminala na Krku, jer se godišnji protok u Nišu računa na 6 mlrd. kubika, dok bi kapacitet krčkog terminala bio 2,6 mlrd. kubika, što je gubitak potencijalnog tržišta. No za naše peripetije oko izgradnje LNG terminala na Krku, čime bi se kreirala naša energetska neovisnost, prije svega su odgovorne naše političke elite koje ovaj projekt otežu već desetak godina.

Razlog tomu je što imamo spasitelje koji nam se na malim ekranima kunu u obranu nacionalnih interesa, a kada se kamere isključe, pune džepove ruskim novcem. Dok mi tako smišljeno otežemo, drugi, čak i oni koji su pod tradicionalno snažnijim ruskim utjecajem, traže za sebe alternative i grabe prilike koje im se ukazuju. Imati izbor uvijek je bolje od ovisnosti. Tako HEP za ovu sezonu nema izbora nego kupiti ruski plin, a Rusi preko svojih medija oglašavaju da će ga i sljedećih godina prodavati preko PPD-a.

Nakon takvog poslovnog odnosa sam po sebi nudi se odgovor na pitanje: tko će imati dovoljno novca za otkup onih 20% dionica HEP-a?

Borislav Ristić/Večernji List

facebook komentari

Nastavi čitati