Građa za postulaturu kauze svetih za pok. don Radovana Jerkovića – neretvanskog svećenika kojeg je mučila i ubila UDBA

0

POSTULATURA KAUZE SVETIH [constare de martyrio formali] don RADOVANA JERKOVIĆA

pripremna dokumentacija za dostavu Kongregaciji za kauzu svetih Svete Stolice u Vatikanu o životu, djelu i mučeništvu pok. don Radovana Jerkovića – neretvanskog svećenika kojeg je mučila i ubila UDBA

U svjetlu slučaja Perković, ponukan novinskim člankom, gdje se nastoji obraniti neobranjivo, tj. gdje se bivši šef jugoslavenske tajne obavještajne službe SDB (UDBA), Josip Perković, brani, kako je za vrijeme Domovinskog rata osiguravao bezbrojne konvoje s naoružanjem i vjerojatno nakon višemjesečne pripreme, nastoji tim intervujuom baciti jedno pozitivnije svjetlo na svoj život i zasluge, odlučio sam ponukan time, te činjenicom da neki zločini pomalo postaju zaboravljeni, podsjetiti javnost na slučaj neretvanskog svećenika don Radovana Jerkovića, koji je zatvoren od strane UDBE, mučen i na kraju od elektrošokova (jer je mučen i el. strujom) na Katalinića Brigu u Splitu, konačno preminuo 14. kolovoza 1950. godine…

Ako eventualno i postoje neke pozitivne zasluge Josipa Perkovića za našu državnost i pobjedu u Domovinskom Ratu, on radi toga možda zaslužuje, neki orden, ali isto tako ako postoje i negativnosti, radi kojih treba snositi posljedice na drugu stranu vage treba staviti i to, osobito stoga što je na današnji dan 1. siječnja 2014. stupio na snagu Europski uhidbeni nalog, temeljem kojeg je Josip Perković danas lišen slobode, što govori da naše društvo još uvijek nevoljko prihvaća kao činjenice, da su se zločini događali u to vrijeme (komunističke vladavine) i da nisu kažnjavani, nakon demokratskih promjena, nego su ti isti ljudi sustavno promicani i danas čine društvenu elitu, a zbog svega što su radili nikad nisu voljeli ovaj narod ni ovu državu, ne vole ga ni danas, i teško ekonomsko stanje u kojem smo danas, posljedica je i takvog odnosa prema svemu tome. Da su ti zločini sankcionirani puno ranije, naša budućnost bila bi lakša i društvo ne bi živjelo u ovako teškim okolnostima. Danas nažalost prisilno počinje taj proces kažnjavanja tih zločina, ali nažalost nije potaknut domaćim pravosuđem i zakonima, nego se događa pod pritiskom EU. to je dobro, jer se uopće događa, ali i loše, jer se događa tek sad i to na ovakav načim, jer smo to sami morali riješiti, pa ne bi bilo potreba za pritiscima iz vana.

Tu katarzu prolazile su sve post-komunističke zemlje i jedna od zadnjih eto, prolazi je i Hrvatska.

Kad govorimo o mučenjima i likvidacijama u komunističkoj Hrvatskoj, to nije jedini slučaj u našoj domovini, koji se nikakvim naknadnim zaslugama niti iskupljenjima ne može opravdati niti se taj zločin smije zaboraviti, kao ni ostale.

Ako već institucije ove države, nisu ili ne žele zločince koji su ovog i niz drugih svećenika i drugih domoljuba, mučili i ubijali dostojno po zakonu kazniti, ostaje mogućnost da se ipak, ime ovog kršćanskog mučenika, koji je za našu katoličku vjeru umro u najgorim mukama – ne zaboravi i da se barem na taj način, on proglasi mučenikom, ako se već krivci za njegovu smrt ne kažnavaju ili nisu do sada kažnjeni.

Prikupljeni dokazni materijal o svetosti don Radovana Jerkovića, bit će objavljen ovdje, a više manje je kompletiran i odnosi se na njegova istraživanja legende o dolasku osnivača franjevačkog reda sv. Franje Asiškog u Neretvu, točnije na otočić Osinj, tijekom njegovog povratka iz Sirije (govorimo  o razdoblju iz 12. stoljeća i događajima s tim u svezi koja je istraživao pokojni dok Jerković, a radi čega je između ostalog mučen i pogubljen.

Istražujući lokaciju tog zaboravljenog samostana, evanđelista sv. Luke i Sv. Marka na otoku Osinj, na ušću Neretve, don Radovan Jerković, izložio je sam sebe bijesu UDBE, koja mu je radi toga oduzela i život.

Neka mu je laka hrvatska zemlja, a vjerni puk Neretve, nadam se da će jednog dana i njemu i nizu drugih svećenika, drugih žrtava – franjevaca, drugih redovnika i laika, koji su još od vremena turskog zuluma, mučeni zbog vjere i ubijani, na tom istom lokalitetu (otočić Osinj), jednog dana podignuti uspomenu, sastan detalnije istražiti, prikladno ga staviti u funkciju, a da će diljem Neretve, pa i Hrvatske, don Radovan i ostali mučenici barem dobiti svoju ulicu (OSINJISKIH MUČENIKA). O tome ću također o tim ostalim mučenicima, napisati koju riječ, kad stignem.

Nadam se da će temeljem tih dokumenta splitsko-makarska metropolitanska crkva, naša katolička, na čelu s našim nadbiskupom Barišićem, pokrenuti, postupak za postulaturu kauze svetih, sukladno crkvenim kanonskim propisima, za što su indikativni prvi raspravni sastanci, bili održani još 2008. godine, a nakon simpozija u Zadru u 2012. godini o 800 godina franjevaštva u Hrvata, svjetlo dana ugledali i neki novi dokazi, te konačno došao red – kao društvena tema i odnos suvremene Hrvatske države, prema zločnima počinjenima u vrijeme komunističke vladavine i strahovlade jugoslavenske tajne obavještajne službe.

SMRTOPIS koji je u smrt odveo bl. kardinala Alojzija Stepinca i don Radovana Jerkovića je isti, s tim da su don Radovanove muke bile još i gore, nego našeg blagopokojnog kardinala Stepinca (koji je nakon dugogodišnjeg trovanja arsenom i zatvora preminuo od tog trovanja) i nadam se da će nepristrana komisija proučiti od mene i drugih zaslužnih ljudi, koji ne zaboravljaju ovaj i slične zločine, te dostojno razmotriti ovaj prijedlog, možda ga s pravom i odbaciti, kao nedostatnu argumentaciju za proglašenje blaženim, no držim da za raspravu o tome ima li smisla otvarati postupak postulature, ne bi trebalo biti dvojbe, jer je pokojni don Radovan, nakon što je umoren u mučilištu UDBE, i doveden u lijesu, imao na sljepoočnicama, rane od priključaka na el. struju, kojom su ga mučili.

Danas, na dan, 1. siječnja 2014. godine, kada se po prvi put u pritvoru neke hrvatske pravosudne institucije, radi zločina počinjenih za vrijeme SFRJ i SR Hrvatske, našao prvi optuženik – Josip Perković, smatram prikladnim početi s objavom ovog teksta, koji baca jedno drugačije svjetlo na cijelu tu anti-hrvatsku službu, anti-ljudsku i anti-civilizacijsku, čiji je jedini razlog postojanja bio očuvanje Jugoslavije pod svaku cijenu, pa je ta služba podjednako mučila i ubijala sve hrvatske domouljube bili oni vjernici ili ne, a osobito vjernici Katoličke Crkve, koja je tada bila najveći državni neprijatelj Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i prijetnja jedinstvu Jugoslavije i komunističkom poretku, obzirom da se Katolička Crkva u Hrvatskoj, nikad nije prestala boriti za sva ljudska prava hrvatskog naroda, koja nam oduvijek pripadaju, pa tako i pravo na slobodno ispovijedanje naše vjere, što nam se i onda, a ZA NEKE KOJI MISLE DA TO VRIJEME JOŠ TRAJE I DA JE NORMALNO DA SE HRVATE I KATOLIKE I DANAS MRCVARI I GAZI U VLASTITOJ DRŽAVI I DA BEZBOŽNI KOMUNIZAM TREBA U HRVATSKOJ RESTITUIRATI, TJ. OBNOVITI, pa i danas ponovo događa, kao i sve metode kojima se taj bezbožni komunizam koristio, a koji rodočelnici te ideologije nad nama prakticiraju i danas – iako ti isti koji su to radili tada, a živi su i danas i obnašaju visoke državne funkcije u Hrvatskoj ili su ih obnašali, pa sukladno tom svom minulom autoritretu danas vladaju iz sjene ili vladaju njihova djeca i ostali potomci, danas pokušavaju nešto suptilnijim metodama – mrcvariti ovaj narod i osobito nas Hrvate – katolike.

Ovo je stoga moj pokušaj da se slučaj don Radovana Jerkovića ne zaboravi i da mlade generacije nauče, što je to bila UDBA; što je i kako radila, kome i zašto.

Silvije Filipović

facebook komentari