Pratite nas

Građani BiH dajte otkaz političarima!

Objavljeno

na

Podsjećanje na ZOI 1984. i kako danas izgledaju sportska borilišta, kao i kakva ih je sudbina zadesila tokom posljednjeg rata u BiH, ali i bh. političke blokade tema su pisanja štampe na njemačkom jeziku.

„Huliti po političarima postao je narodni sport u zemljama bivše Jugoslavije. I bez obzira kako se komentarisalo, sa dozom humora, suptilno ili žestoko poruka je uvijek ista – političari su nas iznevjerili“, piše Noje cirher cajtung (NZZ) i nastavlja: „Umjesto da rješavaju probleme, oni grade sopstvene kartele moći, bogate se i hrane svoju sujetu. A tu su i stalna podsjećanja na rat koji je unazadio čitave generacije u cijelom regionu. No, činjenica je takođe da to ‚iznevjeravanje‘ od strane političara poprima groteskne obrise. A nigdje to ne izgleda tako sistematski kao u Bosni i Hercegovini“, piše švajcarski dnevnik i napominje kako se prošle godine bh. političari „mjesecima nisu mogli dogovoriti u vezi sa matičnim brojem građana“, pa zbog toga nisu mogli da budu izdavani ni pasoši. „A to je dovelo do toga da je tromjesečna beba umrla, jer nije mogla na vrijeme da bude prebačena na liječenje u inostranstvo“.

Dajte otkaz političarima

NZZ napominje kako nad trenutnom situacijom ne lamentiraju samo građani. Ima već skoro 20 godina kako u Sarajevu sjedi i ‚visoki predstavnik‘ međunarodne zajednice. „A on sa takvom rutinom piše vrteći u krug jedno te isto o patetičnom držanju lokalnih političara i upozorava da bi situacija trebalo da se poboljša. Ali, ko te izvještaje više uopšte i čita? A nikome u zemlji izgleda ne pada na um da bi možda mogao da se nađe i jedan kraći put da se konačno izađe iz samosažaljenja i jadikovanja. Bosna i Hercegovina je demokratija. Umjesto da kukaju, građani bi mogli da jednostavno otpuste postojeće političke kaste – naprimjer sada u ovoj izbornoj 2014. godini“, poručuje Noje cirher cajtung.

„Najšarmantnije Zimske olimpijske igre ikad “

List Ziddojče cajtung (SZZ) donosi opširnu reportažu 30 godina nakon održavanja, kako ocjenjuje, 14-ih „najšarmantnijih Zimskih olimpijskih igara ikad“. Međutim, nakon podsjećanja na borilišta, ona sportska, list takođe podsjeća i na borilišta iz posljednjeg rata. „Na samo 30 kilometara od Jahorine nalazi se glavni grad Bosne i Hercegovine. A izgleda kao da između ovih mjesta leže svjetovi, mnogo drugačije nego što je to bilo te 1984. Ratne slilke od 1992. su prekrile sjećanja na Zimske olimpijske igre. Od kraja rata 1995. BiH je podijeljena na Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine, a time su podijeljeni i olimpijski tereni. Skijaški tereni na Jahorini su na teritoriji Republike Srpske – ratnom uporištu, pred Haškim sudom optuženog srpskog vođe, Radovana Karadžića. Bjelašnica, na kojoj su se takmičili muškarci, skakaonice na Igmanu ili ledena dvorana Zetra u Sarajevu su u Federaciji BiH – a u ratu su uništene od strane armije bosanskih Srba“, piše SZZ i konstatuje da i 18 godina nakon rata zajednički grad egzistira samo na papiru. „Jer, duboko podijeljeni, Srbi žive u Republici Srpskoj, a Bošnjaci i Hrvati u Federaciji.“

Ko će kupiti hotel s grobljem?

Ziddojče cajtung napominje da je na samo nekoliko kilometara od Bjelašnice, Jens Vajsflog na obje skakaonice na Igmanu osvojio zlato i srebro za tadašnji DDR. Od 1992. do 1995. na ovom području su se vodile žestoke borbe – a tu je bio i jedan od rijetkih prilaza opkoljenom Sarajevu. U blizini dvije skakaonice na Igmanu koje su van upotrebe, nalaze se i ostaci hotela Igman. Kada je 1995. potpisan Dejtonski sporazum Srbi su pri povlačenju zapalili hotel. U podnožju hotela je groblje na kojem je sahranjeno 150 policajaca i vojnika nekadašnje Armije BiH. Ljudi iz KJP ZOI 84 kažu kako godinama pokušavaju da prodaju hotel ili kako bi se srušio i ponovo izgradio ili pak kako bi bio obnovljen, ali i oni se sami pitaju: ‘Ko će da kupi hotel s grobljem?’“, piše Ziddojče cajtung.

List piše kako u bombardovanju Sarajeva od strane srpske vojske nije stradala samo Zetra, u kojoj je tada 18-godišnja istočna Njemica Katarina Vit osvojila svoju prvu zlatnu medalju, već je stradala i Vila Mandić, arhitektonski dragulj iz 1903. u kojoj Olimpijski muzej od 1984. pričao priče o Igrama.

„Zahvaljući šarmu Numankadića“

„Emir Numankadić“, napominje list, „nije samo na čelu tog muzeja već trideset godina već je i jedan od najpoznatijih umjetnika Bosne i Hercegovine. A zahvaljujući njegovim kontaktima u Olimpijskom muzeju su djela velikih svjetskih imena umjetnosti poput Endija Vorhola, Henrija Mura ili Dejvida Hoknija. Danas, 65-godišnji Numankadić već odavno je trebalo da ode u penziju, ali sjedeći u svom birou okružen kesama sa likom Vučka, maskote Igara 1984, kaže da ‘ne može još’.

Katarina Vit (u sredini)

Jer, zahvaljući njegovom dobrom glasu i šarmu, nakon dvije decenije bi Olimpisjki muzej trebalo da se vrti u svoju kuću: Vilu Mandić. Numankadić se upravo sastao sa predstavnicima grada i francuskim ambasadorom, koji se založio da EU donira pola miliona evra kako bi se vila restaurirala. A sa radovima bi trebalo da se krene u junu, a ako sve bude dobro proteklo zgrada bi trebalo da bude završena 2017. A onda bi, naime, Srbi, Bošnjaci i Hrvati na Bjelašnici i Jahorini trebalo da osnuju i Evropski olimpijski festival mladih – i možda ipak ponovo svijetu prenesu sav onaj sjaj 1984.“

S.Savić/dw

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Todorić vjerojatno nikad neće u zatvor

Objavljeno

na

Objavio

Od prvog nastavka bloga jasno je – Ivica Todorić ne namjerava na sudu dokazivati niti jednu od svojih tvrdnji.

Cilj mu je pošto-poto braniti se sa slobode, čak i ako ga čeka desetljetni sudski maraton, izgraditi oko sebe kulisu ugroženog čovjeka, izloženog političkoj zavjeri, progonu i linču.

Priča uopće nije morala biti uvjerljiva za domaću publiku (i naravno da nije bila), jer još kad smo zaključili da mali Ivica blogira iz druge vremenske zone mogli smo naslutiti da je cijela ta konstrukcija treba poslužiti ne samo za rušenje eventualne presude, već i za moguću bitku protiv izručenja, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Muški članovi obitelji Todorić u Londonu tako su formirali svoju K-vladu u egzilu. Premda je sin Ante najavio da će biti na raspolaganju hrvatskom pravosuđu, jasno je da su tamo otišli upravo kako – ne bi bili na raspolaganju.

Jesu li samo htjeli kupiti još malo vremena i izbjeći očekivano spektakularno uhićenje u cik zore u velebnom dvorcu iznad Zagreba, saznat ćemo do kraja tjedna. Podatak da su Todorići unajmili ergelu punokrvnih hrvatskih odvjetnika, te navod da su nadodali i londonskog eksperta za odugovlačenje izručenja govori da Ivici baš i nije trebalo vjerovati da mu je na računu ostalo svega 20 tisuća kuna te da je ipak nešto sklonio za crne dane.

Dakle, malo je vjerojatno da će siroti Ivica morati moljakati azil u veleposlanstvu Ekvadora i prehranjivati se pisanjem bloga u urotničkom društvu Juliana Assangea. A i pitanje je koliko bi razumijevanje za njegov status prizemljenog Kralja Sunca imao predsjednik te države, kojemu je “krsno” ime Lenin. “Sretna” okolnost za Todorića jest da nitko ni ne može odlučno poreći da nikakve zavjere nije bilo. Dapače, prije će biti da zavjere jest bilo, nego da je nije bilo! Rušili su ga sa svih strana.

Potkopavali ga poslovni konkurenti i saveznici, opsjedali dužnici i vjerovnici, izdavali dojučerašnji prijatelji, nož u leđa zabijali konfidenti koje je osobno birao u upravu, komplote iznutra pleli Hrvati i Rusi, oko vruće kaše kružili Slovenci i Srbi, zavjere kovali Vlada i oporba, pa i oporba unutar same vladajuće koalicije.

Materijala i za špijunski triler s potpisom le Carrea, a kamoli ne za odvjetničku ajkulu iz Cityja! A kad se tome nadoda zaplet kako je Ivica doživio sudbinu svojeg oca Ante, kojega je komunistička vlast nakon Hrvatskog proljeća strpala u zatvor i pokopala njegov uspješni Agrokombinat (ah, Déjà vu, taj kobni Agro-kombinat-komerc-kor…), jasno je da će, ako (ikad) uhite najvećeg hrvatskog blogera, Hrvatska vjerojatno samo još jednom potonuti na indeksu medijskih sloboda.

U nastavku bloga Todorić će napisati da ga, kao i njegovog oca, progone neprijatelji Hrvatske zbog njegovog dosljednog hrvatstva, oni koji žele Domovinu predati u ruke strancima i spriječiti otkrivanje istine. Sam Todorić nudi dva kontradiktorna scenarija.

Prvo otvara paljbu iz svih oružja na svojeg direktora financija, Ivana Crnjca, kao čovjeka s pedigreom CAIB-a, tvrtke koju proziva da je još 2016. krenula u akciju njegovog rušenja. No, nakon što je Crnjac šalje poruku da neće biti nikakav svjedok pokajnik, Todorić sad više ne spominje njega kao “domaćeg izdajnika”, već Damira Kuštraka, jedinog od njegovih ljudi kojega je zadržao vladin povjerenik.

Ako se odluči na bitku protiv izručenja, nametnut će se pitanje – a zašto mu je DORH omogućio takav bijeg? Pružili su mu prostora kao nikom do sad. Zašto su izvidi morali trajati 6 mjeseci? Ako se Todorić ipak odluči vratiti, kako će opravdati uobičajene razloge za pritvor, od utjecaja na svjedoke pa do ponavljanja (ne)djela?

Ta je li itko ikad dobio ovakvu raskošnu priliku za utjecaj na svjedoke?!? Osnovana sumnja trebala je i morala biti temelj za mnogo ranije djelovanje. Uhićeni su svi iz uprave – osim zakonski odgovornih članova obitelji Todorić! Zašto nisu uhićeni i bivši članovi uprave iz razdoblja obuhvaćenog istragom?

Odvjetnici – kao i oporba – vjerojatno neće propustiti pitati: a zašto onda nije uhićen i aktualni ministar financija? Izbjegne li istražni zatvor, Todorić vjerojatno neće ni dana proboraviti iza rešetaka. Što veći razmjeri poslovnog kraha, to će uz ovakav odvjetnički tim tužiteljima biti teže dokazati izvlačenje novca.

Ako na koncu bude i osuđen, nakon nekoliko ponovljenih suđenja izvući će se na starosnu dob i loše zdravlje.Pritvor je u mnogim slučajevima tužiteljima jedina zadovoljština. Ako već one u čiju krivicu smo uvjereni ne možemo poslati na zasluženu kaznu, znamo se tješiti se da su neko vrijeme ipak proveli iza rešetaka.

No, mogućnost da se na takav način ne presudom već diskrecijskom prosudbom raznoraznih kadija kažnjavaju i nevini ljudi – zacijelo nije nešto što bi nam trebalo osiguravati miran san.

Ivan Hrstić / Večernji list

Ante Todorić stigao u Hrvatsku

 

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje knjige Josipa Pečarića “Thompson – pjesmom za Hrvatsku”

Objavljeno

na

Objavio

POZIV NA PROMOCIJU KNJIGE AKADEMIKA PEČARIĆA

– THOMPSON – PJESMOM ZA HRVATSKU –

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara poziva Vas u srijedu 25. listopada 2017. u 18 sati
u Domu branitelja HVIDRA Slovenska 21, Zagreb na predstavljanje knjige Josipa Pečarića “Thompson – pjesmom za Hrvatsku”.

O knjizi će govoriti mons. dr. Vlado Košić biskup sisački, ugledni novinar i publicist Mate Kovačević poznati kolumnist Marko Ljubić i akademik Josip Pečarić.

Radujemo se vašem dolasku!

facebook komentari

Nastavi čitati