Pratite nas

BiH

Grmi ti odozgo, a ja ću odozdo

Objavljeno

na

Sve što sam stariji, a normalno iskusniji, vjerojatno i malo pametniji, sve mi je sv. Ilija draži. A posebno u ovakvim vremenima. Narodu su obično draži sveci iz Staroga zavjeta, jer po Novom zavjetu niti se možeš osloboditi ljage, niti možeš napraviti svoju suverenost ni konstitutivnost bilo gdje.

Po Novom zavjetu, tko tebe kamenom, ti njega kruhom. A u Ilije je malo drukčije, ako ti njega kamenom, on će te udariti i toljagom, možda tokmakom. Zašto ovo govorim. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i hrvatski narod u Republici Hrvatskoj i kompletna kršćanska civilizacija proživljava užasnu krizu. Samo ime Ilija znači Jahve je moj Bog,Gospodin je moj Bog, Ilija se borio protiv svih lažnih bogova, protiv svih „zemaljskih“ autoriteta i nikada nije dao da se klanjamo lažnim bogovima i samo je htio da slavimo živoga Boga.

Vrijeme je od sv. Ilije

U kakvoj krizi danas živi čovječanstvo, a posebno mi Hrvati ovdje, trebao bi nam sv. Ilija bar u svakoj ulici, a da ne kažem u svakoj obitelji. Kada se sjetim sv. Ilije, sjetih se jedne istinite priče od prošle godine iz Mostara. Jedna ekipa je sjedila u restoranu Teniskog centra, a druga u Radobolji. I u ovoj ekipi na Teniskom bio je jedan moj prijatelj i obično se tu pričaju nestvarne priče. Kada se priča o Bogu, ne priča se o živom Bogu, nego se priča o Bogu kao apsolutu i takvim šupljacima. I bilo je tako jedno šareno društvo i razvila se neka priča i točno u ponoć, kada službeno stupa Sv. Ilija, grom je pukao takvom silinom, ali ne na njih gdje je i trebao, nego je pukao na križ na Humu. Poslije toga je trebalo tri mjeseca da se svjetlost popravi. Svi su zašutjeli, a to je bio samo mali znak opomene, a opet ih je križ spasio, da nije grom pukao u križ na Humu, pukao bi u njih. Pored onolike Franjevačke crkve i tornja i križa na Humu, nikada im ne pada na pamet da se zapitaju što to uopće znači, i ispade da nije Teniski centar pored Franjevačke crkve, nego je Franjevačka crkva pored Teniskog centra.

Još zanimljivija zgoda bila je u tom trenutku u restoranu Radobolja, gdje je sjedio moj prijatelj Uja koji inače ima krsno ime Ilija, a inače je krupan, snažan i kada malo popije, kritizira sve. I u tom trenutku kada je pukao Ilija Gromovnik, Uja je podigao glavu i rekao onim svojim grubim basom: „Grmi ti odozgo, a ja ću odozdo“.

Hladni rat i propuh kuća s dvoja vrata

To vam je od Mostara zasad toliko, idemo sada vidjeti što se događa u svijetu. Vidim Barack Obama, predsjednik Amerike, poziva Europu da se probudi nakon ove tragedije koja se dogodila padom aviona nad Ukrajinom.

Ovaj svijet je otišao k đavlu, nevina djeca, nevini civili stradaju, a Europska unija se ponaša kao da se taj rat događa na Marsu, na nekom drugom planetu. Obama govori Europi da se probudi, a ne znam što i da se probudi što može uraditi. Može samo vidjeti da se Europa ništa ne pita, da postoji samo Amerika i Rusija. A kada se dva slona biju, oni se malo ogrebu, a mrave izgaze. Europa inače voli glumiti da se nešto pita. Volim Angelu Merkel i Njemačku, ona je jaka gospodarski, ali nema svoju vojsku i oružje. I ona pokušava glumiti politiku s dvoja vrata. Isto tako još manja država je Srbija i njihov predsjednik Nikolić glumi da je njegova kuća s dvoja vrata. A gdje to ima, niti imaš vojsku, niti gospodarstvo i sada ćeš se ti pitati nešto. Svijet ponovno ide na podjelu i ponovne ide hladni rat, kao u onim crtanim filmovima Ledeno doba 1, 2 i 3. Moraš se opredijeliti.

Čak i poznati profesor iz Mostar prof. dr. sc. Mile Lasić pokušava se ne opredijeliti, a navijajući za Njemačku i govoreći za ovu vanjsku politiku SAD-a da se ponaša kao slon u staklari. Moj dobri profesore nije Amerika slon u staklari, vidjet ćeš ti kad slon siđe s vlasti što će biti. A slon je zaštitni znak demokrata. Vidjet ćeš kada se na vlast vrate pravi Amerikanci, oni kojima je simbol magarac.  Demokrati samo zakuhaju i nigdje ništa ne riješe. No, da tu su jedan Reagan, Bush, ne bi sada avioni kao igračke padali s neba. Zato se strpimo još malo. Uvijek sam za Ameriku i Hrvatsku, ali nisam za administraciju koja je trenutačno na vlasti u tim državama. Jer to nije odraz onih ideala koje smo imali o Americi i Hrvatskoj.

Ja ću im samo dati savjet mog prijatelja Franje koji je u životu imao puno kafića i svaki mu je kafić bio s dvoja vrata. Glavna su mu vrata bila izlazna, tako da nikada nijedan račun nije platio, nikad mu nijedna inspekcija nije mogla predati račun. Doduše neke kafiće su mu zatvarali. Kafići su dobro radili, ali nije mogla dugo trajati ta poslovna politika. Tako da je moj prijatelj Franja sada jedan ugledni čestiti vinogradar i bavi se onim poslom kojim su se bavili biblijski ljudi.

Sarajevske čitluk-sahibije

Da vidimo što je novo smislila politička elita u komunističkom sarajevskom kalifatu. Po ovim listama što gledam, ponovno se sprema prijevara. Naravno zna se od koga, od dobrog pastira fra Luke Markešića koji 24 sata samo razmišlja kako da manjina vlada većinom i nema šanse da ti njega možeš prevariti. I što su sada smislili iz sarajevske kuhinje. Bošnjačku političku elitu čine dva bloka. Ovaj islamsko-komunistički čine Bakir Izetbegović i Zlatko Lagumdžija, a u drugom su Fahrudin Radončić i Željko Komšić koji je, čini mi se, malo evoluirao u toj demokraciji i napokon shvatio da je Bosna i Hercegovina država tri naroda. On i Fahro su postavili koliko-toliko normalne političke programe.

Puno se pojavilo kvazipolitičara, a te njihove prijave za predsjedničke kandidate su samo da bi se 15-20 dana prije izbora odrekli te kandidature i pozvali birače da daju svoj glas drugima. Zlatko Lagumdžija će pratiti kako stoji Izetbegović, jesu li mu blizu Fahro i Komšić. Bakir Hadžiomerović će odustati od predsjedničke kandidature za 60 sekundi, a ne za 60 minuta koliko je trajala njegova emisija na FTV-u. Komšić i Fahro će jedan drugome dati glasove, zavisi kome bude trebalo, ali neće se petljati u hrvatsko izborno tijelo što je veoma važno. Glasovi Zlatka Lagumždije idu u novu prijevaru i novu „genijalnu misao“ kako prevariti Hrvate Hercegovine i središnje Bosne, gdje su oni većina. Tu je general HVO-a Živko Budimir, doduše on nije bio general kada se Herceg Bosna ni branila, ni pravila. On je više bio general kada se formirala Federacija, on bi trebao biti general Hrvatskog vijeća napada, a ne general Hrvatskog vijeća obrane. Njega je podržalo pet malih bošnjačkih stranaka koje su orijentirane lijevo. A tih malih pet stranaka ima oko 50.000 glasova, i on može nešto skupiti. Onda glasovi ovih naših čitluk-sahibija, odnosno onih hrvatskih stranaka koje se organiziraju, a znaju da ne mogu prijeći prag svoje kuće, a kamoli izborni prag. U Osmanlijskom Carstvu bilo je pravilo ako nešto dobro uradiš za sultana, on bi ti dao čitluk, što znači posjed.

Bošnjaci uvijek imaju 200.000 glasova koji im ne trebaju i preko kojih mogu birati predstavnike Hrvatima. Ovaj put će mjesto predsjednika pokušati uzeti preko Živka i tu će biti dosta Zlatkovih glasova, možda i neki glasovi od Martina Raguža. Raguž je dio njihove igre, i ako se ikada formira vlast. on će bit ministar vanjskih poslova. Njemu je bilo važno da ne bude s Hrvatskim narodnim saborom, jer kada bi išao s njim, HNS bi imao 180.000 glasova, te bi bio onemogućen prostor da se ikakva manipulacija može napraviti i Hrvati bi napokon sami sebi birali predstavnike u vlasti. Ali on ima obećanja od tih crvenih daidža i vjerojatno zbog toga ne nastupa s HNS-om. Njima je sada glavni zadatak da od ovih četiri-pet hrvatskih županija uzmu za Dom naroda troje predstavnika, jer imaju šestero sigurnih iz bošnjačkih županija. Martin će pokušati za njih uzeti jednog iz Posavske, a ovi drugi će pokušati preuzeti druga dva predstavnika iz hrvatskih županija. Tako da bi ta neka zamišljena koalicija „dobrog pastira“ iz Sarajeva trebala imati devetero zastupnika u Domu naroda Federacije iz kojeg se bira predsjednik Federacije i vlast na državnoj razini. Hrvatski narodni sabor prema tome ne bi sudjelovao nigdje u vlasti osim u ZHŽ-u i eventualno HNŽ-u. Po toj politici Hrvati bi dobili četiri općine u ZHŽ-u,  isto što im je davao Alija Izetbegović  i Šešelj, legendarni srpski ekstremist. Sada se tu javlja samo jedan problem, kompletna vlast će biti pod muslimanskom kontrolom u Federaciji, a nakon ovoga i na državnoj razini. I normalno da će se Srbi ujediniti i neće htjeti sudjelovati u vlasti, gdje bi bili stalno preglasavani. I počet će disolucija i raspad Bosne i Hercegovine. Ali nije ni to problem, dapače, bilo bi mi jako drago da se taj monstrum raspadne. Problem će biti što nas legalnih predstavnika Hrvatskog narodnog sabora neće biti za pregovaračkim stolom, nego će nas predstavljati čitluk-sahibije i bošnjačke stranke. I zato, Hrvati, „Probudite se, nešto se dešava, vaša sudbina se rješava“. A ja samo mogu moliti sv. Iliju: „Grmi ti odozgo, a ja ću odozdo“.

Piše: Marin Topić/ pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

NATO-ova vježba kod Tuzle u dvorištu vehabijskih uporišta

Objavljeno

na

Objavio

Jedna od najvećih NATO-ovih vježbi kojim će se BiH još više, barem simbolično, približiti Sjevernoatlantskome savezu, a koja počinje danas, održava se na osam lokacija Tuzlanske županije.

Izbor lokacija ove vježbe nije slučajan, piše Večernji list BiH.

Najprije jer se nalazi uz samu granicu dvaju entiteta i Distrikta Brčko, a što je puno važnije, ta vježba pokazuje i jasan odgovor na rastuću radikalizaciju koja je poseban problem, i to upravo u ovome dijelu zemlje. Iako je vježba zamišljena kao odgovor na prirodne katastrofe, jasno je da ima i brojne druge poruke.

Naime, vježbe se održavaju doslovno pred nosom vehabijsko-selefijskih zajednica i otkuda se novačio najveći broj ratnika koji su odlazili u redove terorističke organizacije Islamske države.

NATO-ovi vojnici, što uključuje i pripadnike partnerskih država, će na udaljenosti od dva do deset kilometara provoditi vježbe spremnosti za odgovor kod naselja u Živinicama u mjestu Gračanica, zatim Gornjoj Maoči, Gornjoj Dubnici, Kalesiji te u Ošvama kod Maglaja, zatim Petrovcima, Miljanovcima , Pascima kod Tuzle, gdje je nedavno ponovno istaknuta zastava koja izgledom podsjeća na terorističke organizacije. 
Prema ranijim obavještajnim podacima, upravo je područje Tuzlanske županije područje na kojemu se nalazi najveći broj zajednica u kojima su nastali i tzv. paradžemati koji nisu prihvatili poslušnost Islamskoj zajednici BiH.

Uz to, iz ovoga područja je u Siriju otišao najveći broj džihadista, ali su se i vratili u zemlju nakon sloma terorističke organizacije Islamske države. U središnjoj Bosni te na području Zenice je nakon Tuzlanske županije najveći broj pripadnika radikalnih pokreta. Prema izvješću hrvatske Sigurnosno obavještajne agencije, od početka rata u Siriji i osnivanja ISIL-a, njegovim redovima se priključilo tisuće Europljana, dok se s područja jugoistočnog susjedstva ISIL-u priključilo skoro 1000 osoba, uglavnom sljedbenika džihadističkog selefizma. SOA ni na jednom mjestu u tome izvješću ne spominje BiH.

Inače, prema najavama, NATO-ovi i drugi vojnici će zajedno s pripadnicima Civilne zaštite provoditi vježbe spašavanja na vodi, spašavanja pod vodom, potom odgovor u slučaju potresa te u slučaju potraga za preživjelima u ruševinama. U vježbi će sudjelovati oko 1300 osoba, od kojih će njih oko 500 biti sudionici iz 30-ak zemalja. Bit će tu 35 timova. Skupina subjekata koji će sudjelovati u vježbi vrlo je raznolika, počevši od timova za potragu i spašavanje koji donose različite sposobnosti, kapacitete i iskustva, objasnili su organizatori ove vježbe.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati