Pratite nas

BiH

Gulag

Objavljeno

na

Ona se preziva Hea Woo. Skroz neobično ime i prezime za nas zapadnjake. Ili smo istočnjaci, oni iz »regiona«? Proživjela je pakao Sjeverne Koreje, države u kojoj cvjeta »čisti« komunizam. Još nitko kao oni nije tako razvio marksističku misao. Urodila je tisućama žrtava. Bog je ukinut. Umjesto njega treba se nakloniti kipu oca domovine Kim Il-sungu kad se prolazi kraj njega. Naši komunisti znaju dobro kako se to radi. Drug Tito još je duboko u njihovim venama.

[dropcap]P[/dropcap]okazao nam je to i, navodno, naš veleposlanik u Parizu Ivo Goldstein. Tito u vojničkoj odori, dok je bježao po šumama i gorama te ubijao koga je stigao, smiješi mu se s kamina. On od njega ne bježi. Hea Woo naprotiv itekako bježi od takvih i sličnih zločinaca. Sada na Zapadu svjedoči o onome što je proživjela. Hoćemo li je čuti?

Sve će malo poteže ići s Billom de Blasiom, novim gradonačelnikom New Yorka. Mediji u hrvatskom narodu najavili su ga kao branitelja sirotinje u gradu milijardera. Ali, je li to tako? Majka mu je Talijanka, a otac Nijemac. Nekada se prezivao Warren Wilhelm. Previše nezgodno za čovjeka koji je težio prema gore. I postao je više proleterskiji, manje opasan, de Blasio. Prihvatio se zatim komunizma, onoga tvrdoga, blizog sjevernokorejskom. Podupirao ga je diljem svijeta, prijateljevao s diktatorima kao što je Robert Mugabe. Na kraju se i oženio, uzevši afro-amerikanku Chirlane McCray. Govorili su da je spisateljica. Podupirala je homoseksualne krugove i objavila knjigu »Ja sam lezbijka«. Očito je sve bila samo teorija, za tamo neke druge, jer njih dvoje imaju dvoje djece, baš onako po zapadnjački. Ipak, uspjeli su tamo gdje treba doviknuti da su oni »politically correct«. Takve sreće nije bio, odnosno nije htio biti, Ken Cuccineli, još jedan, ali pravi, Talijan. Izgubio je izbore u državi Virginia. Da ih je dobio, ne bi ga hvalili kao de Blasia, nego bi tukli po njemu, nemilice. Komunisti i njihovi krugovi ne opraštaju. Njima je revolucionarno gibanje stalno u glavi. Kao recimo onim »omladincima« u Mostaru koje smo već spominjali. Skupi ih se prošlog tjedna 20, po njihovom računanju, na prosvjedu protiv naziva nekih ulica nazvanih, po njima, zločincima. Jedan između tih zločinaca je i bl. Kardinal Alojzije Stepinac. Žestoki neki ostarjeli omladinci, barem kako je vidjeti po slikama. Bilo bi dobro da prije nego što sljedeći put poduzmu ovakve i slične revolucionarne pothvate pročitaju što o komunizmu misli EU. Čak i mediji, s obje strane granice, izvijestiše da će komunistički zločini biti prepreka za ulazak BiH u EU. A ovi omladinci rekoše da se oni bore za dobro budućih naraštaja. Kojih, onih iz Europske unije ili onih iz Sjeverne Koreje? Nešto im se očito opasno pomiješalo u glavi. Ma, dobro, nije puno drukčije ni s onima koji u ime hrvatske države navodno istražuju komunističke zločine. Prošlih dana iskopavali su jednu masovnu grobnicu u župi Sinac. Ledina, ostatci svijeća, mjesto zločina i sjećanja na pobijene. Oni dođoše s bagerima. Zabrundaše snažni strojevi, zahvatiše i zemlju i kosti, ubaciše to na kamione, iskrcaše na groblju u Otočcu i gotovo. Oni otkopali masovnu grobnicu, ispunili dug države prema pobijenima. I nasta kletva: »Dabogda te bagerima otkopavali«. Sve se ne svidje obiteljima, rodbini, prijateljima, suseljanima… pobijenih pa počeše s prikupljanjem potpisa da se stane u kraj takvim »stručnjacima«. A oglasiše se i »stručnjaci«. Navedoše puno ustanova koje stoje iza njihova pohoda, ali ne rekoše ništa o bagerima. Njima je to prirodno. Ostali zaključuju da pokušavaju skriti što se kriti da, kad se već ne može skriti da kosti uopće postoje. I tako, oni nastoje da Gulag i dalje bude u našim dušama, kad već ne može državno-pravno, a mi nastojimo pobjeći iz toga.

gulagHea Woo nije lagano pronašla put na Zapad. Najprije je provela godine u komunističkom Gulagu. Spasila ju je vjera. Prvi put o Bogu je čula od svoje majke, prvi put kod nje vidjela križ. Naravno, ni o čemu nije smjela pričati. Muž joj je godinama kasnije pokušao najprije pobjeći u Kinu, pa onda u Južnu Koreju. Kinezi su ga vratili nazad i umro je u sjevernokorejskoj tamnici. Posjećivala ga je, kad su dopustili. Pred smrt kriomice joj je na dlanu pokazao natpis da vjeruju u Krista. Nije znala da je postao kršćaninom. Pokušala je i ona pobjeći, opet preko Kine. Uhvatili su je i slijedio je logor. Tamo se umiralo svakodnevno. Mrtve su palili i njihovim pepelom posipali prostor logora, njegove puteve. Zamišljala je kako će to biti kad drugi budu gazili po njezinom prahu, kako ona sada mora gaziti po nečijem drugom. Ali, Bog se umiješao. Osnovala je čak u logoru i malu kršćansku zajednicu. Nije podlegla nasilju svakodnevne kritike i samokritike, onako kako su to radili jugoslavenski komunisti na Golom otoku. Preživjela je sve, oslobodili su je nakon dugih godina, iako su se suci na početku smijali kad su joj određivali tamničke godine. Bila je bolesna i liječnici su joj davali nekoliko dana života. Sada svjedoči, uz Božju pomoć, rekosmo.

Po onome što je do sada stiglo do nas papa Franjo nije prošao ovakva životna iskustva. Prošao je druga, koja su ga također doveli do boljeg razumijevanja brata čovjeka kraj sebe. Danas o svemu tome svjedoči na razne načine. Nije stoga čudno što se neki počinju vraćati u Crkvu koju su davno napustili. Primijetili su da to više nije ona Crkva koja se izgubila u zamamnim stazama raspojasanog Zapada. To je ona Crkva iz Sjeverne Koreje, ona Crkva iz Hrvatske i Herceg Bosne, ona Crkva koja je spremna na mučeništvo i ljepotu svojih ideala. Ne misli se ovdje samo na katolike, nego i na kršćane općenito. Kamo sreće da su oni u Švedskoj mrvicu naklonjeniji mučeništvu, zapravo da mrvicu shvaćaju što je to. Tamo je u luteranskoj crkvi kršteno 73% djece, ali samo 2% odraslih ide redovno u crkvu. Zacijelo im u tome ne će pomoći ni njihov novi nadbiskup, odnosno nadbiskupica, Antje Jackelen. Za nju je sve metafora, čitavo Sveto pismo. Nema pakla, Marija nije Isusa začela bezgrješno. Upitno je postoji li i Bog, jer su za nju na istoj razini i Isus, i Muhamed, i Buda, i… Ali, ona je »politically correct«. Nova osoba za nova vremena. Nisam pročitao što misli o FEMA logorima u SAD-u. Donedavno su spadali u teorije zavjere, sada ih više ne kriju. Južna ih je Karolina počela itekako koristiti. Za početak u njih smješta beskućnike. Naravno, oni o tome ne mogu ništa odlučiti. Ostaju tamo dok ih se ne pusti. One koji su skrivili njihovo beskućništvo, nitko ne dira. Oni su ugledni građani. Pa su tako birali i de Blasia za gradonačelnika. Oni sebi to mogu dopustiti, baš je »in« imati za gradonačelnika komunistu, a furaš se na kapitalizam. Siromašni dijelovi New Yorka, pak, nisu tako mislili i birali.

 Iako je vrijeme za dovršiti ovaj tekst, ipak još moram spomenuti Stjepana Brajdića. Ne tako davno pokazivao mi je Maceljsko gorje. Tu su skončali povratnici s Križnog puta, njih na tisuće. Trebao je i on, ali je imao sreću. Izbjegao je bezimenu smrt i nastavio živjeti u logoru zvanom Jugoslavija. Obilježen kao domobran. Devedesetih godina prošloga stoljeća neki počeše iskopavati posijane masovne grobnice po Maclju, njih preko stotinu. Kosti iskopanih biše odložene godinama na tavan bolnice na Šalati, zaboravljene. Ali ih Brajdić nije zaboravljao. Jedan je od najzaslužnijih da su konačno pokopane i da im je podignuto dostojno spomen obilježje, čak crkvica. Razbijao je neprestano okove Gulaga, onoga izvanjskoga i onoga u nama samima. Neka mu je hvala na tome i time dovršimo ovaj tekst.

Miljenko Stojić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Dragan Čović: Iz ovih krajeva otići će još 100 000 ljudi

Objavljeno

na

Objavio

Nezaposlenost mladih od kojih stvaramo izgubljene generacije najveći je od bezbroj problema s kojima se bori Bosna i Hercegovina, a za koje političke elite niti imaju rješenje niti žele raditi na poboljšanju.

Podaci CIA-e za 2017. godinu vrlo su jasno i govore o današnjoj katastrofi BiH – BiH je vodeća po ovom statističkom podatku sa 62,8 posto nezaposlenih mladih.

Isto tako, podaci govore kako je populacija mladih mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih te da oni koji nisu nastavili školovanje čine najveći udio u siromašnoj populaciji – njih 57 posto! Naravno, nikoga u takvim okolnostima ne treba čuditi situacija u kojoj iz BiH posljednjih godina mladi i školovani ljudi bježe “glavom bez obzira”.

O tom problemu govorio je i predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider HDZ-a BiH Dragan Čović prigodom sastanka s predstavnica vlasti u USŽ-u rekavši kako je taj problem prisutan u svakom dijelu BiH, a u Krajini možda izraženije jer je granica EU pred vratima.

Mladi bježe u inozemstvo

– Kako bi se to promijenilo moramo stvoriti ambijent tim ljudima da vjeruju u svoju državu. Ovo je naša domovina i ovdje treba živjeti, ali ni to neće biti dovoljno. Premoćna je zapadna ponuda koja se nudi, prije svega u Austriji i Njemačkoj. Njima naši ljudi trebaju, oni su dio snažne industrijske i obrazovne kulture, a mi smo dio europske tradicije, kazao je Čović. Isto tako, jasno navodi kako će se negativni trendovi nastaviti ukoliko država nešto ne uradi.

– Što je najgore poticat će ga upravo te zemlje jer njima naprosto treba takva kadrovska struktura. Ukoliko ste pratili plan njemačke kancelarke za iduću godinu, i to uz uvjetovanje novih partnera u vlasti, jeste novih 200 tisuća ljudi izvana. Računamo kako će tu biti bar 100 tisuća iz ovih krajeva. Ako ne napravimo strategiju onda ćemo biti u velikim problemima. To što mladi ljudi odlaze više nije političko pitanje, nije pitanje jednog naroda, jedne politike. Jednostavno, odlaze svi. Čak i investitori koji dolaze iz tih krajeva kod nas ne daju takve uvjete radnicima kakvi su u Švicarskoj ili Austriji, istakao je Čović.

Zapošljavanje mladih

Problem zapošljavanja mladih bio je i tema dvodnevne  međunarodne konferencije “Program garancija za mlade kao prevencija nezaposlenosti mladih” na kojoj se razgovaralo o mogućim rješenjima problema koji muči čitavu regiju.

– Zapošljavanje mladih, kao jedne od ugroženih grupa na tržištu rada, predstavlja izazov za sva regionalna i nacionalna tržišta rada, rekao je Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH. Dodaje da zbog toga sve javne službe za zapošljavanje veliki dio svojih aktivnosti usmjeravaju na povećanje zapošljavanja ove populacije jer je to preduvjet za kvalitetan život i napredak mladih u svim zemljama.

Cilj konferencije je razmjena najboljih praksi u zapošljavanju mladih među zemljama članicama Svjetske asocijacije javnih službi zapošljavanja (VAPES), sa posebnim naglaskom na prenošenje iskustava i praksi u zapošljavanju mladih u EU putem programa “Garancija za mlade”. Konferencija, koju su organizirali Agencija za rad i zapošljavanje i VEPES, prilika je da se usporede raznovrsne mjere, utjecaj koji na definirane mjere imaju politike, odobreni proračuni, sustav obrazovanja, sustav rada službi za zapošljavanje.

Isto tako, tijekom konferencije bit će predstavljeni dosadašnji rezultati i iskustva o provođenju mjera za zapošljavanje mladih, a poseban naglasak bit će na programu “Garancija za mlade” koji se sprovodi u EU.

Na konferenciji sudjeluju predstavnici službi za zapošljavanje Austrije, Azerbajdžana, Belgije, Bugarske, Crne Gore, Estonije, Francuske, Hrvatske, Kine, Mađarske, Slovenije, Švedske, Turske, kao i zavoda za zapošljavanje RS-a, FBiH i Brčko distrikta, te županijskih službi.

BiH na trećem mjestu po nezaposlenosti u svijetu

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

EU poručila: Izmjene Izbornog zakona se moraju provesti do izbora 2018. godine

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina nije mogla čuti ključne poruke Europske unije nakon sastanaka ministara vanjskih poslova zemalja članica unije u Luxembourgu o tome da se u zemlji moraju promijeniti odredbe Izbornog zakona kako bi se održali izbori sljedeće godine što je posve suprotno tvrdnjama visokih dužnosnika Stranke demokratske akcije da se izborni mogu održati i provesti i bez preinake po apelaciji Bože Ljubića, piše Večernji list BiH.

“Vijeće očekuje od BiH da unutar potrebnih rokova reagira na presudu Ustavnog suda BiH koja se odnosi na konkretne izborne odredbe federalnog Doma naroda.

Vijeće smatra da se izbornoj reformi treba pristupiti u duhu konsenzusa i dijaloga kao važnom pitanju, te također poziva BiH da provede preporuke Ureda za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a (OESS-ODIHR) kako bi se približila europskim standardima, poboljšavanjem demokratskog procesa budućih izbora”, kaže se u zaljučcima Vijeća za vanjske poslove na kojemu je sudjelovala i hrvatska ministrica vanjskih poslova Marija Burić-Pejčinović, piše Večernji List.

Ustavni sud BiH je 28. prosinca prošle godine prihvatio aperlaciju Bože Ljubića, koji je u žalbi dok je bio predsjedatelj Zastupničkog doma naveo da je neustavna odredba da se iz svih županija u FBiH bira najmanje jedan pripadnik konstitutivnih naroda, bez obzira na brojnost pripadnika pojedinih konstitutivnih naroda u toj županiji. Ustavni sud je prihvatio navode Bože Ljubića da ne mogu jednak broj izaslanika za Dom naroda dati Bosansko-podrinjska županija s 23 Hrvata i Posavska županija koja ima oko 33.000 Hrvata. Na taj su način u dva navrata ključne hrvatske stranke za koje glasuje najveći broj Hrvata izbačene iz vlasti. No, u SDA ne smatraju kako je potrebno promijeniti Izborni zakon, a njihov visoki dužnosnik Šefik Džaferović lak je ustvrdio kako to nije uvjet za održavanje, ali niti provedbu odredbi izbora,

“Mi trebamo ozbiljno raditi na izmjenama Izbornog zakona, ali, ako do toga i ne dođe, izbori 2018. godine će se održati. Nema razloga da bude drukčije. I do sada smo pokušavali provesti neke odluke, ali izbori nikada nisu dovođeni u pitanje, osim u slučaju Mostara. Međutim, konkretna situacija vezana za odluku Ustavnog suda po apelaciji gospodina Ljubića nije ni slična onoj vezanoj za Mostar”, rekao je Džaferović. No, zanimljivo je da je odluka Ustavnoga suda o Mostaru apsolutno identična situaciji u Mostaru jer su hrvatske stranke prosvjedovale upravo zbog neproporcionalnosti vrijednosti glasova birača za izbor vijećnika u Gradsko vijeća, što je Ustavni sud potvrdio, a uz ostale identična je i formulacija o presudi oko izbora izaslanika za Dom naroda s obzirom da se odredbom o biranju po jednoga izaslanika iz svake županije narušava upravo načelo proporcionalnosti.

Uz način izbora izaslanika za Dom naroda EU je istaknula i kako treba provesti presudu Europskog suda za ljudska prava, koja bi trebala osigurati da se i predstavnici nacionalnih manjina mogu kandidirati za članove Predsjedništva BiH, što sada nije slučaj, ali i da budu birani u gornji, nacionalno koncipirani Dom naroda. Pri tome sud nije odredio na koji će se način provesti ta odluka. SDA sada ucjenjuje da se ove odredbe ne mogu mijenjati bez provedbe slučaja Sejdić-Finci a za što je potrebna izmjena Ustava BiH.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori