Pratite nas

Pregled

H. Hitrec: Sljedeći dan je sunčan

Objavljeno

na

Hrvoje Hitrec – Hrvatske Kronike – Svršetkom studenoga 2015.

[ad id=”93788″]

Vrijeme vrlo složeno, ciklona se selila prema istoku pa sam krenuo za njom u svrhu jačanja crte Baltik-Crno more–Jadran, to jest zaputio sam se prošloga tjedna u Bugarsku kamo me je poslao Most. Da odmah razjasnim: ne radi se o političkom organizmu Most koji upravo drma hrvatskom političkom scenom, nego o Mostu uspostavljenom zadnjih desetljeća između Hrvatske i Bugarske, odnosno između Društva hrvatskih književnika koje je u uskoj svezi s Društvom hrvatsko-bugarskoga prijateljstva, te bugarskoga književnog kruga u Sofiji. Most uspješno funkcionira, mnogi su bugarski pisci bili u Zagrebu i predstavili sebe i svoja djela, a tako i hrvatski spisatelji već godinama gostuju u Bugarskoj te je došao red na Miroslava Međimorca i mene, piše Hrvoje Hitrec/Hkv.hr

Odletjeli smo u izvanrednim okolnostima jer je baš toga jutra Joe Biden odlučio sletjeti u zagrebačku zračnu luku koja se još ne naziva imenom Franje Tuđmana, ali hoće. Pa koliko su kulturne veze Zagreba i Sofije uznapredovale do vrlo visoke razine, toliko su prometne ostale na niskim granama jer ne postoji izravna zrakoplovna veza između metropola te se mora putovati štono bi se reklo „okolo kere pa na mala vrata“, to jest preko Beča ili Muenchena.

Može se naravno putovati preko Srbije automobilom ili biciklom, naravno, ali ja u Srbiju ni preko Srbije jednostavno ne ću, a kako sam devedesetih štošta obnašao, uvijek postoji mogućnost da mi se ime nalazi na nekom popisu odnosno „spisku“ proširene srbijanske jurisdikcije oslonjene na jugoslavensko i armijsko sudstvo.

To više što su u Srbiji i sada na vlasti četnici, a njihov vožd Nikolić trebao bi se po svim regulama nalaziti na hrvatskim potjernicama jer je i po srbijanskim izvorima ubijao Hrvate u okupiranim dijelovima Hrvatske – ali ne, on dolazi u Zagreb bez ikakvih skrupula, štoviše mu se prostire crveni tepih, štoviše lijepo ga se prima, a on takav kakav jest (takvi kakvi jesu) i nadalje pokazuje sva primitivna svojstva komšiluka, pa ako već ne može ubijati i silovati onda pokušava silovati trećim poljupcem hrvatsku predsjednicu koja je pokazala „govorom tijela“ koliko joj je to odiozno. (Usput: u takvim se prilikama protokol mora precizno definirati, sve do detalja u koje spada i mogućnost ispada „dragoga gosta“, pa ako se taj ne drži protokola onda trebaju intervenirati čuvari ceremonijala, makar i na silu i pod prijetnjom izazivanja međunarodnoga skandala, a zašto ne?).

No, velim, u to sam se vrijeme nalazio izvan Hrvatske i pratio vijesti preko CNN-a kojemu je jugoistok Europe zadnja rupa na svirali pa mu ne poklanja nikakvu pozornost, kao što nije (pretjerano) ni u vrijeme turbulentnih devedesetih. Tako sam se mogao posvetiti hrvatsko-bugarskim vezama, s onom misli koju izričem u svim prilikama, naime da su u zlatna vremena Bugarska i Hrvatska imale zajedničku granicu, da su knez Branimir i knez Boris zajednički upisani u čedadski Evanđelistar koji bijaše nešto kao knjiga dojmova, kršćanski hodočasnici iz vremena kada je crkveni raskol bio daleka i tada nepojmljiva budućnost.

Davni ratovi zbog Srba

Kralj TomislavAko su Hrvati i Bugari u davnim vremenima ratovali, a jesu, bilo je to zbog Srba koji su izazivali Bugare, a onda bježali u Hrvatsku i cmizdrili, te je kralj Tomislav htio-ne htio morao štititi hrvatske granice u istočnoj Bosni jer je bugarska vojska nahrupila za Srbima. Tako je to bilo, jedan ili dva incidenta, no ubrzo je sve došlo na svoje mjesto i Hrvati su s Bugarima bili uglavnom u dobrim odnosima kroz cijelu povijest, a tako su i dan-danas. Bugarska je u kasnom srednjem vijeku pala pod Osmanlije, tako i Srbija ubrzo nakon što Turci nisu zaustavljeni na rijeci Marici preko koje sam se nedavnih dana vozio autocestom u pravcu Grčke, a na putu prema planinskom kraju u kojemu se nalazi najveće bugarsko blago, manastir Rila, to jest manastir sv. Ivana Rilskog i gdje je za cijelo vrijeme turskoga vladanja čuvan bugarski jezik i kultura.

Mlađi monah je gostima iz Hrvatske na nekoliko minuta otkrio sarkofag s moćima sv. Ivana Čudotvorca, pustinjaka koji je živio u spilji (10. stoljeće), a manastir građen poslije, paljen, rušen, nanovo građen sve do sadašnjeg doista veličanstvenog kompleksa s dragocjenim freskama. U vitrini čudesna slika Bogorodice s moštima trideset dvojice kršćanskih svetaca iz doba rađanja i širenja kršćanstva. Manastir je pod zaštitom UNESCO-a, kao i malena, ali po povijesnoj i umjetničkoj vrijednosti veličajna crkvica Bojana ispod planine Vitoše koja se diže ponad Sofije, kao i ogromna patrijaršijska katedrala Sv. Aleksandar Nevski usred Sofije podignuta prije nešto više od stotinu godina u čast Nevskoga odnosno pobjede u rusko-turskom ratu koja je Bugarskoj vratila državnost.

Ivan vazovBlizu nje crkva iz 11. stoljeća, preko puta nje u malom parku skromni grob najvećega bugarskog pisca Ivana Vazova koji počiva pod velikim sivim kamenom. Bio je svojedobno kandidiran za Nobelovu nagradu, ali ju nije dobio, šteta jer je doista velik pisac i njegove su veze s Hrvatskom bile snažne, posebno zahvaljujući jednom u Hrvata zaboravljenom čovjeku imenom Fran Gundrum Oriovčanin koji je s Vazovom prijateljevao i opisivao ga najljepšim riječima, ali i prevodio, a prevodili su Vazova i najveći hrvatski pisci poput Šenoe i Harambašića pa i nadalje u dvadesetom stoljeću – na nedavnoj izložbi prijevoda bugarskih pisaca u Hrvatskoj pod naslovom „Sveti jezik mojih djedova“ (također Vazov) ispostavilo se da je Vazov preveden šezdeset puta na hrvatski, i njegova poezija i proza, a ja se sjećam da su moji baka i djed u kućnoj knjižnici imali roman „Pod jarmom“, kao i jedno djelo Elina Pelina čije su knjige za djecu bile i ostale popularne u Bugarskoj, te je upravo na repertoaru kazališta za djecu sjajan mjuzikl „Jan Bibijan“.

Pitamo naravno za recepciju Strossmayera u Bugarskoj i dobivamo odgovore od onih koji znaju, ali ujedno se osjeća da biskup nije ostao u kolektivnoj memoriji, možda i zbog dugoga razdoblja odurnoga komunizma u drugoj polovici 20. stoljeća, što je doista nepravedno jer je on financirao studiranje bugarskih đaka u Zagrebu, a ti su potom postali jezgrom bugarske inteligencije. Da ne govorim o tome kako su njegovim marom izdanje „Bugarske narodne pjesme“ braće Miladinov. A poslije je i Stjepan Radić posebno „preštimavao“ Bugare („Obnovljena Bugarska, 1917.) govoreći da su najbliži Hrvatima od svih slavenskih naroda, što je djelomično točno. Strossmayeru su Bugari ipak podignuli spomenik u Sofiji, neka se zna.

Silne su veze bugarsko-hrvatske, sjajni operni pjevači i vrtlari, književni odnosi i svijest o geostrateškim pozicijama, posebno o sličnoj „ljubavi“ prema Srbiji i Srbima – primjerice, u bugarsko-srpskom ratu svršetkom devetnaestoga sudjelovao je kao dragovoljac na bugarskoj strani (naravno) čovjek o kojemu se u Sofiji ne zna baš puno, koliko sam shvatio, ili čak ne zna ništa, a bio je prvi rektor Sveučilišta. Zvao se Stjepan Jurinić, iz Samobora, kamo se i vratio da umre u domovini: skoro svaki dan prolazim u Samoboru pokraj ploče gdje je zabilježen ne samo kao prvi rektor Sveučilišta sv. Kliment Ohridski nego i kao jedan od utemeljitelja moderne bugarske države, što je vjerojatno malo preuzetno, ali neka se nađe.

Bugarsko-hrvatske veze bijahu, dakle, snažne i važne u drugoj polovici 19. stoljeća, pa i u prvoj polovici dvadesetoga, a najznačajnije razdoblje za te veze bilo je kratko, ali u kulturnom smislu emocijama nabijeno kratkotrajno doba Nezavisne države Hrvatske, prisni uz to politički odnosi dvije države te se i hrvatska mornarica koju talijanski fašisti nisu željeli na Jadranskom moru – preselila na Crno more, što je opisano u nedavno objavljenoj knjizi „Hrvatski Argonauti“ u kojoj se spominje i moj otac, liječnik u mornarici isprva svedenoj na manje i loše brodove, ali poslije pojačanoj, a Crno more i danas krije na dnu kosti mnogih hrvatskih mornara koji su poginuli vadeći mine, a u dobra djela im se piše pratnja konvoja koji su iz Bugarske (i Rumunjske) prevozili Židove prema Turskoj i dalje na istok.

Jugoslavenski kadar nije bio na književnoj večeri

Spomenute su te uspomene i na književnoj večeri u velikoj knjižari na Vitoši, glavnoj sofijskoj aveniji, večeri koju je vodila najpoznatija bugarska pjesnikinja Nadežda Zaharjeva, a publika slušala ulomke naših knjiga prevedene na bugarski te se usput čudila životopisima Miroslava Međimorca i Hrvoja Hitreca, konglomeratu književno-političko-vojno-sigurnosno-diplomatskom, pa sam se nasmijao pitanju iz publike kako to da uspijevamo „još“ i pisati. Pa tako, rekli smo, to je hrvatska tradicija – u jednoj ruci pero, u drugoj mač, oduvijek je tako bilo. Malo nas je pa moramo svašta raditi.

Premda pozvana, na književnu večer nije došla hrvatska Jugo-kadarPremda pozvana, na književnu večer nije došla hrvatska veleposlanica u Sofiji, s razlogom: kadar iz jugoslavenskoga doba koji je preživio i u samostalnoj Hrvatskoj držeći fige u džepu, a onda dočekao Mesića i Lončara pa se opet vratio u sretna vremena. Za taj kadar su imena nas dvojice i opet na listi nepoćudnih.veleposlanica u Sofiji, s razlogom: kadar iz jugoslavenskoga doba koji je preživio i u samostalnoj Hrvatskoj držeći fige u džepu, a onda dočekao Mesića i Lončara pa se opet vratio u sretna vremena. Za taj kadar su imena nas dvojice i opet na listi nepoćudnih.

Usred parka pred Dvorcem kulture u središtu Sofije, radnici upravo demontiraju čudovišno visok i ružan komunistički spomenik od betona i željeza, ruglo koje je eto doživjelo 2015., ali ju ne će preživjeti. Stotinu metara dalje podignuta je mala kapelica u sjećanje na žrtve komunističkoga terora, pokraj nje velik, dug, crni mramorni zid u koji su uklesana imena žrtava, tisuća i tisuća. Postoji li tako nešto u Zagrebu, pitaju me, kažem da ne postoji, žrtve komunizma su pod zemljom u masovnim grobnicama, bez imena, a biološki i duhovni sljednici njihovi već u par navrata na vlasti u hrvatskoj državi. Nepojmljivo. Čudovišno, kao i komunistička arhitektura zgrade u kojoj je stolovao Todor Živkov, sada pretvorene u Povijesni muzej.

I eto se vraćamo u Zagreb nakon četiri bugarska dana. Most funkcionira. To jest opisani književni Most. Kupujemo novine – u Hrvatskoj sve po starom. Namjernicima se čini da je taj Milanović još na vlasti, čitaju da se prema hrvatskoj predsjednici odnosi otprilike kao četnik Nikolić ili još gore. Mučno vrijeme, jest. Ali je sljedeći dan sunčan.

Hrvoje Hitrec/Hkv.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Pregled

PISMO REISA KAVAZOVIĆA KARDINALU BOZANIĆU

Objavljeno

na

Objavio

Reis Husein Kavazović upozorio na opasnost od pogoršanja odnosa BiH i Hrvatske

Negativno karakteriziranje vjere šteti svima

Poglavar Islamske zajednice u BiH Husein Kavazović sastao se u srijedu u Sarajevu s izaslanstvom Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj predvođenim muftijom Azizom Hasanovićem kako bi razgovarali o istupima hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović te o “kampanji koja se vodi u dijelu hrvatske političke i akademske javnosti te medija s ciljem predstavljanja BiH i Bošnjaka kao terorističke prijetnje okruženju i Europi, objavila je informativna agencija IZ u BiH MINA.

Kako je navedeno, reis Kavazović izaslanstvo predvođeno muftijem Hasanovićem “pozvao je na konzultacije” i pri tom mu predao pismo naslovljeno na zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića.

Reis Kazavović je kardinalu Bozaniću prenio osobnu zabrinutost pripadnika Islamske zajednice u BiH zbog “pogoršanja odnosa između BiH i Hrvatske” uz ocjenu kako taj trend prati negativno karakteriziranje vjere i vjerske pripadnosti što šteti i odnosima među pripadnicima islamske i katoličke religije u dvije države.

Poglavar bosanskohercegovačkih muslimana je kardinalu Bozaniću u pismu prenio uvjerenje kako je u zajedničkom interesu očuvati dobre odnose i spriječiti njihovo ozbiljnije i trajno narušavanje.

– Znam da mi kao ljudi vjere ne možemo izravno utjecati na politike koje vode dužnosnici, no također znam da politički dužnosnici često namjerno ili nenamjerno zanemaruju to što njihovi istupi mogu imati negativne posljedice izvan područja njihova dnevnopolitički određenog djelovanja, pa tako i na međuvjerske odnose koji su dublji i trajniji od stranačkih političkih odnosa – stoji u Kavazovićevu pismu kardinalu Bozaniću.

Poglavar Islamske zajednice u BiH ‘napao’ hrvatsku predsjednicu

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

Saborski Odbor za ratne veterane jednoglasno podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima

Objavljeno

na

Objavio

Saborski Odbor za ratne veterane jednoglasno je u utorak podržao prijedlog Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koji cjelovito objedinjuje njihova prava. “Izradi zakona pristupili smo kako bismo najzaslužnijim za obranu domovine pružili sveobuhvatnu skrb prilagođenu njihovim potrebama”, rekao je ministar branitelja Tomo Medved, dodavši da će se tim zakonom objediniti prava koja su bila disperzirana u niz različitih zakona.

Jakim zakonskim uporištem, propisivanjem temeljnih vrijednosti na kojima je iznikla suverena Hrvatska, te obuhvaćanjem svih hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata u jedinstveni pravni okvir željeli smo odati priznanje njihovoj žrtvi i osigurati zaštitu digniteta Domovinskog rata, istaknuo je Medved.

Predsjednik Odbora Josip Đakić (HDZ) pohvalio je zakonski prijedlog naglasivši da on predstavlja “velik napredak”, te pozvao sve zastupnike da se donese konsenzusom i time prestane politizacija hrvatskih branitelja.

Zdravko Ronko (SDP) pridužio se pohvalama, posebice izdvojivši pravo prednosti pri zapošljavanju hrvatskih branitelja. “82.000 hrvatskih branitelja je nezaposleno, prosjek godina im je preko 50 i uglavnom je riječ o stručnoj spremi koja ne može naći posao”, kazao je.

Upozorio je da bi trebalo razjasniti odredbu koja propisuje otpis nedospjelih i dospjelih potraživanja prema korisnicima kredita za zapošljavanje hrvatskih branitelja. “Kome je otpisano 208 milijuna do sada i kome ćemo još otpisati 110 milijuna. Volio bih znati koje su to tvrtke, poduzeća, pravne osobe kojima ćemo to otpisati”, rekao je Ronko.

Od 3066 dodjeljenih kredita za zapošljavanje hrvatskih branitelja u vrijednosti 320 milijuna kuna, otplaćeno je 67, a dosad je otpisano 1829 kredita, dodao je. Medved je obećao da će zastupnici prije rasprave u sabornici dobiti detaljan prikaz svih korisnika tih kredita, čime će se otkloniti bilo kakve sumnje u pogodovanje.

Nezavisni zastupnik Željko Lacković upozorio je na odredbu kojom se širi krug ovlaštenika na obiteljsku mirovinu, naglasivši da bi se ta mjera trebala strogo restriktivno koristiti i vezati uz imovinski cenzus. Odbor za ratne veterane na sjednici je također prihvatio  izvješće o radu Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata za 2016. godinu, pri čemu je Mostov Miro Bulj apelirao na ravnatelja Centra Antu Nazora da pripremi dokumentaciju koja bi se poslala Vladi kako bi se uklonili “spomenici koji nose četnička obilježja”.

facebook komentari

Nastavi čitati