Pratite nas

Kultura

“HAJTE BRAĆO NAZAD DOMU SVOME!”

Objavljeno

na

PROROČANSTVA STARIH

 [gap height=”20″]

Naši mrtvi djedovi i oci

Ljudi mali ”raja nepismena”

Bili umni ko mudri proroci,

Riječi njine vrijedile spomena.

[gap height=”20″]

Bez mobitel’ i bez računala

Bez diplome, slavnog fakulteta,

Ta seljačka ”raja zaostala”

Porodila dične ljude svijeta.

[gap height=”20″]

Barometar starim’ trebo nije

Prognozu su točnu mogli dati:

Nebo glede i hitro odrede

Hoće l’ sutra sjati il’ padati.

[gap height=”20″]

I znali su, kada vidiš mrave

Da jajašca nose kojekuda,

Bit će silne kiše i poplave

Harati će njivom pošast huda.

[gap height=”20″]

Kad miševa golema kolona

Zamaršira u krajeve druge,

Istina je živa od iskona,

Bit će gladi, nevolje i tuge.

[gap height=”20″]

Al’ kad narod bježati navali

Sa istoka u dal’ku tuđinu,

Dida pita što tom svijetu fali

Pa napusti svoju domovinu?

[gap height=”20″]

Gle, momčine lijepe, ugojene,

Reklo bi se – Herkulesi pravi.

Ah, mogli bi razbijati stijene,

Nisu oni starci sjedoglavi.

[gap height=”20″]

Kuda bježi žalosna povorka

Može l’ joj se naslutiti kraja?

Kakva li ju muka štipa gorka

Da ostavi staze zavičaja?

[gap height=”20″]

Pobjegoše jadnici pred ratom

Sto tisuća puta sto tisuća.

Sve u korak bratac s milim bratom,

Europi – centru krstopuća.

[gap height=”20″]

Vel’ki kaos vlada sred Sirije

Vojska ISIL mrzi bližnje svoje.

Bože dragi, nešto jasno nije –

Braća braći ljutu sudbu kroje!

[gap height=”20″]

Mnoga zemlja s drugom ratovala,

Ratnik bio oslonac temelja.

Krv sinova slobudu stvarala

Čuvale ju ruke branitelja.

[gap height=”20″]

Junaci se na muci poznaju,

To j’ pravilo sveđ od pamtivijeka.

Domoljube pjesme veličaju,

Povijest pamti hrabroga čovjeka.

[gap height=”20″]

Naši krasni djedovi preteče

Da ponovno uskrsnu iz groba,

Rekli bi nam: ”Djeco, knjiga reče –

Pred Dan sudnji stiže teško doba

[gap height=”20″]

Kad svoj svome opraštati ne će

Kad će umrijet i ljubav i sloga,

Bit će straha, mržnje i nesreće

Sve u ime Boga jedinoga.

[gap height=”20″]

Reć’ će neki: – Mi smo narod pravi

Za velike stvari odabrani.

Čovječanstvo nek nam ime slavi

Nek se Krstu nauk utamani.”

[gap height=”20″]

Hajte momci nazad domu svome,

Otjerajte one što vas mrze.

Mladi, zdravi, sposobni dabome,

Primjenite ofenzive brze.

[gap height=”20″]

Kad vam dušman vidi bratsku slogu

Umuknut će pucnjava topova.

Vjerni domu i očeva Bogu

Pratit će vas rijeka blagoslova.

[gap height=”20″]

I Hrvat je kroz tri rata prošo,

Od ognjišta nikud bježo nije.

Do slobode krvavo je došo,

Zato cijeni barjak Kroacije.

[gap height=”20″]

Nema ljepšeg kraja od rodnoga

Bila njiva, pješčara il’ kamen.

Gdje pokapa unuk djeda svoga

Tamo mu je domovine znamen.

[gap height=”20″]

Sretno braćo, vrle harambaše,

Dobre želje nek vas kući prate.

Ah, što ćete usred Tužne naše –

Nema kruha ni za nas Hrvate.

[gap height=”20″]

Marija Dubravac Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

HERCEGOVCI

Objavljeno

na

Objavio

Hercegovina zemlja svjetlosti

Kada pružiš pogled u daljinu
Ili gore prema nebu u visinu
Stavi svoju ruku na srce
I pozdravi drage Hercegovce

To su oni koji čekaju te
Kada pređeš granicu iz tuđine
Oni koji vole te,bez obzira
Od čije si loze

Oj moji dragi Hercegovci
Jeste li još uvijek veliki radnici
Ima li još duhana i smilja
Nije li zar stara loza presušila

Ima li još lijepih djevojaka
I poštenih,mladih momaka
Ili se to sve u grad skrilo
Da slučajno na selu ne bi bilo

Je li živa stara majka
Dal’ još svoga sina traži
Je li otac mi posjedio
I sa svojim bratom pomirio

Sviću li još najljepše zore tu
U mom dragom rodnom kraju
Grije li još zlatno sunce
Miluje li moje drage Hercegovce

Ponekad se svega ovog sjetim
Naviru suze i uspomene
Nema sreće u ovoj tuđini
U Hercegovini je pola mene
Duša mi za domom vene

Stihovi: Marija Glavinić

(Hercegovina zemlja svjetlosti)

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati