Pratite nas

Intervju

HASANBEGOVIĆ: ‘Jedini istinski kandidat koji može pobijediti Milana Bandića u Zagrebu je Bruna Esih’

Objavljeno

na

Zlatko Hasanbegović, član Predsjedništva HDZ-a i potpredsjednik zagrebačkog Gradskog odbora HDZ-a, jasno šalje poruku tko bi po njemu bio najbolji kandidat stranke za skorašnje izbore za gradonačelnika Zagreba.

Po njemu to nije nitko iz Gradskog odbora, nije ni Drago Prgomet kojeg je predložio šef stranke Andrej Plenković, a gotovo je sigurno da to ne bi bio ni bilo tko drugi iz stranke koja ga je prije 15 mjeseci lansirala na mjesto ministra kulture. Jedini istinski kandidat koji može pobijediti Milana Bandića u Zagrebu za Hasanbegovića je Bruna Esih, njegova dobra prijateljica i suradnica. I prilično je očito zbog čega je tako. Andrej Plenković nije mu ponudio mandat za ministra kulture i time mu je poručio kako na njega, osim u vrijeme izbora kad treba pridobiti desnije birače HDZ-a, ustvari uopće ne računa. S Dragom Prgometom, pak, Hasanbegović nema nikakav odnos.

Dojam je da ga Prgomet kao političar uopće ne zanima i da ga čak nije previše briga kako će proći na izborima. Zašto? Prgomet je, kao oporbeni zastupnik, tadašnjeg ministra Hasanbegovića prozivao da se jasno odredi o antifašizmu te javnosti poručivao kako se u Hrvatskoj provodi kulturna revolucija. To mu Hasanbegović nije zaboravio, piše Tomislav Mamić/JutarnjiList

 

Prgomet se, prije nego što je otišao iz HDZ-a, predstavljao kao borac za demokraciju unutar stranke. Otišao je zbog neslaganja s predsjednikom stranke, a upravo je Karamarko postavio Hasanbegovića u ministarsku fotelju. Osim toga, “afera zavjese” u stanu Ante Kotromanovića i dalje je svježa u dijelu HDZ-a kojem pripada bivši ministar kulture. Baš u vrijeme Karamarkove vladavine kreirana je i Nova politička paradigma Davora Ive Stiera, koji je sada, međutim, Plenkovićev najbliži suradnik. Zbog svega toga Hasanbegović danas s Plenkovićem, pa onda i Prgometom, želi igrati igru kakvu su neistomišljenici igrali s Karamarkom i Milijanom Brkićem. Sve ove crtice iz nedavne povijesti HDZ-a, kao i njihov kontekst, Hasanbegović dobro poznaje. I dojam je da ih obilato koristi.

Je li vam žao što Bruna Esih nije kandidat HDZ-a na izborima za gradonačelnika Zagreba?

– Da, žalim što nije kandidat HDZ-a. Bila bi izvrstan kandidat, što i jest bez obzira na okolnost da na izbore izlazi s neovisnom kandidaturom i građanskom listom. No, prevladala je druga koncepcija i suštinski drukčiji odabir, a o svemu će konačni pravorijek dati birači. Nakon izbora analitički ćemo uspoređivati njezin rezultat među ostalim i s rezultatom HDZ-ova kandidata te izricati zaključke.

Hoćete li javno agitirati za nju i sudjelovati u njezinoj kampanji?

– Gospođi Esih nije potrebna nikakva vrsta zakulisne i pozadinske pomoći jer, kako je i sama rekla, iza njezine kandidature ne stoje bilo kakvi podzemni ili prikriveni motivi izvan onoga što javno govori i zastupa. Ona je snažna i samosvjesna, s jasnim političkim stajalištima, autentična je kandidatkinja, moglo bi se reći, a da to ne zvuči kao politička floskula, istinski vjerodostojna. Ima dovoljno ljudske i političke snage i petlje da sama sa svojim ljudima, imenom i prezimenom te bez bilo kakvog “nevidljivog” tutorstva iznese kampanju.

Hoćete li sudjelovati u kampanji Drage Prgometa?

– Nisam kandidat na ovim izborima, nisam ni na koji način uključen u njegovu kampanju niti se to od mene tražilo.

Mislite li da Drago Prgomet nije vjerodostojan kandidat?

– On je jedini kandidat kojeg HDZ ima, a kolika je njegova snaga i na koji će ga način vrednovati birači saznat ćemo 21. svibnja.

Ako postigne loš rezultat, tko bi trebao snositi odgovornost? Predsjednik stranke koji ga je predložio ili Gradski odbor HDZ-a koji ga je prihvatio?

– U politici odgovornost snose svi oni koji donose odluke. To neće biti samo rezultat Drage Prgometa, već i Gradske organizacije HDZ-a. Iako sam potpredsjednik Gradskog odbora stranke, izabran sam na unutarstranačkim izborima u jeku moga ministarskog mandata te se iz razumljivih razloga i nisam bavio gradskom politikom i sudjelovao u donošenju ključnih odluka i strategija. Nakon izbora za potpredsjednika zatekao sam već oblikovanu i oživotvorenu mjesnu stranačku politiku pseudokoalicijskog odnosa s Milanom Bandićem pa za moju koncepciju suštinskog zaokreta nije bilo posebnog interesa ili prostora.

Zašto niste glasali za Prgometa?

– Stvar je vrlo jasna. Za način odabira kandidata putem stanovitog oktroja odgovornost u biti ne snosi predsjednik stranke, već sam Gradski odbor HDZ-a koji je izbjegavao formalno istaknuti bilo kojeg kandidata o kojem bi se nakon toga vodile konzultacije sa stranačkim vodstvom, već se čekalo što će reći predsjednik koji je na kraju i rekao. Govorim o službenim sastancima, na neslužbene, ako ih je i bilo, nisam ni pozivan. Gradski odbor, iako bi se po logici stvari očekivalo da je predsjednik bilo koje stranačke gradske organizacije sam po sebi gradonačelnički kandidat, nije istaknuo nijednog drugog kandidata. Protiv nekog kandidata može se biti, a da to nije puko zanovijetanje, samo ako postoji njegov protukandidat, a u konkretnom slučaju nije ga ni bilo. Dakle, u takvim okolnostima izjašnjavanje o kandidatu kojeg je odabrao predsjednik stranke smatrao sam nepotrebnim formalnim obredom pa sam se zadržao na primanju odluke na znanje.

Dojam je da niste u dobrim odnosima s Prgometom. On vas je dok ste bili ministar često prozivao kao tada oporbeni zastupnik…

– To je bio tadašnji odabir i politička pozicija gospodina Prgometa kao disidenta Mosta i predsjednika stranke HRID. S posebnom sam nelagodom doživljavao njegovo, u Stazićevu stilu, saborsko dociranje o mojim pogledima na povijesne kontroverze i koncepte “fašizma” i “antifašizma” pa sam mu jednom prigodom, onako u šali, u Saboru dometnuo da o tome kao povjesničar od njega ipak znam barem ponešto više te da ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bih mu držao predavanja što je to otitis externa ili upala zvukovoda, kanala koji vodi do bubnjića. Mi imamo površan i uljuđen odnos, nekoliko puta smo se sreli i pozdravili na saborskim hodnicima, izmijenili pokoju kurtoaznu rečenicu, jednom u životu i popili poznatu kavu i time počinje i završava naš odnos.

Bi li HDZ danas imao veću šansu za pobjedu u Zagrebu da je rušio Bandićev proračun u prosincu?

– HDZ je ušao u koaliciju s Milanom Bandićem usred Bandićeva mandata, a kao nadomjestak za lukavo odstupanje Darinka Kosora i njegove liste dok još i nisam bio u Gradskoj organizaciji, pa ni u HDZ-u. Tada sam kao vanjski promatrač to smatrao krivim potezom i stanovitom političkom nestrpljivošću. Moje je stajalište bilo da HDZ treba ostati u oporbi, ne potrošiti se za tržnicu Špansko, gradska odmarališta ili pokoju mrvicu u Holdingu te se ozbiljno pripremati za nove izbore kao istinska i politički vjerodostojna alternativa. Smatrao sam da HDZ ako želi izbornu pobjedu u izbornu utakmicu mora krenuti bez hipoteke podaničkog odnosa prema Milanu Bandiću, a što je podrazumijevalo i neprihvaćanje gradskog proračuna, kao i u dubrovačkom slučaju, te oduzimanje Bandiću moćne alatke gradske vlasti kao servisa za predizbornu kampanju. No, predsjednik stranke i Vlade je očito procijenio da mu je u tom trenutku važnija potpora trojice navodno Bandićevih ljudi u Saboru od pobjede HDZ-a u Zagrebu. Ovom situacijom, koju je gospodin Plenković naslijedio i od prijašnjeg vodstva te je potom prihvatio, stvorena je politička praznina te prostor za druge sistemski alternativne kandidate, a kakvih nije bilo u proteklih sedamnaest godina.

Sandru Švaljek i Anku Mrak Taritaš?

– Brunu Esih.

Što mislite o ostalim kandidatkinjama?

– Izbori će biti jako zanimljivi. Birači imaju širok spektar izbora. Imaju prigodu birati. Možemo pričati o autentičnosti pojedinih kandidata, u osnovi na ljevici i pseudoljevici vidim isključivo Milana Bandića i njegove suradnike, partnere i klijente iz različitih faza gradske politike. Svi oni su od 2000. bili u različitim aranžmanima s Milanom Bandićem i predstavljaju njegovu (ne)zakonitu političku djecu. Gospođu Švaljek izmislio je upravo Milan Bandić te je lansirao u gradsku politiku. Gospoda iz HNS-a su pioniri koalicijske suradnje s trenutnim gradonačelnikom sve dok se nisu razišli zbog podjele gradskoga plijena. Zbog našeg poslovično kratkog političkog pamćenja treba podsjetiti na to da je od 2000., u prvoj fazi vladavine gospodina Bandića, HNS bio u koaliciji s Bandićevim SDP-om. Gospođa Mrak Taritaš kalila se kao pročelnica lukrativnog Gradskog Zavoda za planiranje i zaštitu okoliša, a HNS je drmao Gradskim uredom za kulturu, prisjetimo se samo gospodina Vladimira Stojsavljevića, u kulturnim krugovima zvanoga Vaki, kojeg sam zatekao u ministarstvu kao pomoćnika te razriješio, te posebice uvažene profesorice Andreje Zlatar Violić. Zapravo pohod HNS-a na hrvatsku kulturu krenuo je upravo iz Grada Zagreba i njegovih ureda. Zanat upravljanja Ministarstvom kulture, čiji su epilog USKOK-ove optužnice za nenamjensko peglanje službenih kartica i podizanje gotovine s bankomata, začet je upravo u Gradskom uredu za kulturu, u vrijeme gradske koalicije HNS-a i SDP-a. Toliko o novim licima.

Bojite li se da bi vas mogli isključiti iz stranke zbog otvorene podrške Bruni Esih, a ne Prgometu?

– Ne bojim se. Kako se može čuti s najvišeg mjesta, stranka se vodi načelima inkluzivnosti iliti uključivosti, supsidijarnosti te kršćanske solidarnosti. Politički tajnik je Davor Ivo Stier koji je tada kao stranački nezadovoljnik napisao ključni programski traktat Nova paradigma o, među ostalim, potrebi jačanja unutarstranačke demokracije kao preduvjeta općenite društvene obnove. To što je on napisao, s velikim sam zanimanjem pročitao i usvojio te sukladno načelima Nove paradigme mislim, živim i djelujem. Uostalom, iako su naše situacije i po obliku i po sadržaju neusporedive, među ostalim jer nikada nisam postao miljenikom pseudoljevičarskih središta moći, koterija i kolumnista, i gospodin Prgomet svojedobno se našao u taboru nezadovoljnika zbog načina vođenja stranke od gospode Karamarka i Brkića pa zbog svojih javno iznošenih stajališta nije isključen.

Treba li HDZ izbaciti iz svojeg saborskog Kluba Brunu Esih?

– Nema razloga. Klub HDZ-a nije stranka. Gospodin Zekanović je u Klubu, a kandidirat će se u Šibeniku. Gospođa Esih nije imala predizborni ugovor s HDZ-om, s javnobilježničkom ovjerom ili bez nje.

Kakav je prijedlog Mosta o arhivima?

– Prijedlog Mosta nije cjelovit arhivski zakon, već regulira najosjetljiviji i najkontroverzniji dio, a to je dostupnost arhivske građe iz vremena komunističke Jugoslavije. Radi se o vrlo dobrom prijedlogu, podudarnom, uz neke dopune, mojoj koncepciji apsolutne dostupnosti te ne vidim razloga da se, uz određena tehnička poboljšanja, ne prihvati u drugom saborskom čitanju.

Tko će raditi na HDZ-ovu prijedlogu istog zakona?

– To nije HDZ-ov prijedlog, već stručne skupine Ministarstva kulture i kad bude gotov, i taj će se prijedlog naći pred zastupnicima.

Jeste li vi upoznati s tim prijedlogom i kada bi trebao biti gotov?

– Nisam upoznat, a kako je najavljeno, trebao bi se naći u javnoj raspravi prije ljetne stanke. Ova dva zakona međusobno se ne isključuju, ovaj Mostov nakon usvajanja treba samo inkorporirati, točnije prepisati, u novi i cjeloviti zakon.

Jeste li radili na Zakonu o arhivima?

– Jesam.

Je li sličniji Mostovu prijedlogu ili prijedlogu stručne skupine Ministarstva?

– U temeljnim načelima podudaran je s Mostovim zakonskim rješenjem. Moj pristup bio je drukčiji od gospođe Obuljen-Koržinek, no zbog poznatih razloga i ulaska u fazu tehničke vlade nije mogao doći i do konačnog uozbiljenja. Ministrica je u izradu Zakona uključila radnu skupinu u kojoj sudjeluju isključivo arhivisti, koji već nekoliko godina bez stvarnog rezultata predano rade na promjeni Zakona. Nasuprot tome, smatrao sam to prvorazrednim političkim i državno-nacionalnim pitanjem, koje prelazi okvire uskostručne hobističke rasprave. Zato sam zamislio da na čelo radne skupine treba stati osobno ministar koji daje jasan politički cilj, o kojem ne odlučuju arhivisti, jer to nije strukovni problem, već država, a u skupinu bi se imenovali i povjesničari i pravni stručnjaci. No, sada su to tempi passati, a svaki ministar i svaka vlada rješava probleme onako kako misle da je to najsvrhovitije.

Zašto ne izađete iz HDZ-a? Ispada da vi živcirate njih, a oni vas…

– Nema tu nikakvog živciranja, politika, ako nije riječ o politikantstvu, predstavlja ozbiljnu i državnički odgovornu djelatnost. Ovdje je riječ o kulturi dijaloga te legitimnom iznošenju vlastitih političkih prosudbi i stajališta koji su u mojem slučaju, siguran sam, podudarni s očekivanjima birača HDZ-a, na temelju kojih stranka i obnaša državnu vlast.

Je li većina u Saboru stabilna i sigurna?

– Većina se čini sigurnom. Temelji se na odnosima HDZ-a i Mosta, oni su kralježnica parlamentarne većine i sve dok su ti odnosi partnerski i dok nisu narušeni različitim kontroverzama na političkom obzorju, barem u ovom trenutku, ne nazirem dalekosežne poremećaje.

A što ako se odnosi naruše na lokalnim izborima?

– Stajalište je HDZ-a da lokalni izbori ne smiju opterećivati odnose na nacionalnoj razini.

Raspisan je natječaj za novog ravnatelja HAVC-a.

– Kako pronaći osobu koja će nastaviti sve ono što je bilo dobro u HAVC-u, ali i prekinuti sa svim problematičnim praksama najveći je izazov. Smatram da postojeći zakonski okvir kojim se uređuje audio-vizualna djelatnost nije sveta krava ili totem, što god o tome mislili apologeti HAVC-a, te da se i na temelju dosadašnjih iskustava i posljedica zakonske nedorečenosti koje su kulminirale nalazom Državne revizije treba pristupiti stanovitim zakonskim doradama. Ne radi se o “demontaži sustava kinematografije”, što mi, iako to nisam nikada ni pomislio, pripisuju dobitnici i miljenici hribarovskih redistribucija, već o demontaži sustava klijentelizma i institucionaliziranih sukoba interesa, a sve u korist hrvatskog filma i kulture te istinske slobode filmskog i kulturnog stvaralaštva koje ne može i ne smije biti plijenom bilo kojeg ideološkog i interesnog monopola.

JutarnjiList

> Bruna Esih: Na mojoj listi će biti ljudi koji su najveći stručnjaci u svom području, ljudi bez ikakvih repova i simbolizirat će nešto

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati