Pratite nas

BiH

HAZU i protunarodna vlast

Objavljeno

na

Dok je bio predsjednik Mesića su zvali u HAZU da održi predavanje i o povijesti, koje je proteklo u pokazivanju nepoznavanja problematike o kojoj je govorio.

stipemesic-Tjedan dana u Lahoreu i obrane tri doktorata mojih tamošnjih studenata. Zapravo, to je možda zadnji posjet jer sudbina tog centra nije izvjesna. Kako mi to zvuči poznato – novoj vlasti ne vrijedi ono što su napravili oni prije. Ma, na koju državu me to podsjeća? Valjda ću se sjetiti.

ASSMS je meni bila sjajna škola jer su Pakistanci pozivali strane stručnjake da dođu u Lahore, gdje su na doktorske studije upisivali najbolje umjesto da ih šalju vani. Znamo da se mnogi tako i ne vrate.

Glavni ispitivač je uvijek netko s nekog pakistanskog sveučilišta. Ovog puta (za dva kandidata) to je bio moj bivši doktorand Professor Ghulam Farid koji je na kraju pročitao pjesmu koju je posvetio ravnatelju ASSMS-a i meni.

Zapravo drugi dio je bio namijenjen meni pa samo njega dajem (u prijevodu I.Orešić):

 

VI SADITE DRVO

Među galaksijama Matematičara vi ste tako jedinstveni

koja je ljepota u vašoj taktičnosti, kako je lijepa vaša tehnika

sve dok zvijezde svijetle i sunce izlazi, budite svjesni

da smo mi jako zahvalni i uvijek želimo vaš savjet

Neka vas posluži zdravlje koje je više od bilo kakvog bogatstva

Vi sadite drvo, drvo neće nikada uvenuti

Lijepo je znati da si napravio nešto vrijedno i pomogao i u nekoj drugoj zemlji. Ima ljudi koji to znaju cijeniti. Tako mi drugi moj bivsi doktorant Professor Khuram Ali Khan piše kako je na Workshopu “Advancements in Pure and Applied Mathematics” April 24-25, 2014. COMSATS Institute of Information Technology, Attock Campus poznati pakistanski matematičar prof. Muhammad Aslam Noor rekao:

„Profesor Pečarić je veliko ime. Čast je za Pakistan da je on ovdje. Značajan je njegov doprinos u proizvodnji 15 doktora matematike u Pakistanu. PhD program u ASSMS-u ne košta puno zahvaljujući ljudima kao što je on, jer profesor dolazi ovdje, umjesto da šaljemo studente u inozemstvo (što bi više koštalo).”

Zašto uopće o ovome pišem? Zapravo sve me to podsjeća na Hrvatsku. Kod nas netko iz MZOSa smisli kriterije izvrsnosti po načelu: netko je izvrstan ako ispunjava uvjet za koji on zna. Sve ono drugo, mnogo vrijednije, o čemu on nema pojma, nije izvrsnost. U drugim državama vjeruju da sam izvrstan. Recimo u Kini prevode na kineski razgovor koji je još 2008. objavljen u jednom međunarodnom časopisu sa SCIE i CC lista s kojim je završen broj posvećen meni zbog mojih zasluga u matematici. U Hrvatskoj nije izvrsnost kada su moji časopisi na listi najboljih hrvatskih znanstvenih časopisa na 1., 2. i 6. mjestu. Nije izvrsnost kada napravim preko 40 doktora znanosti koji rade po hrvatskim sveučilištima. Nije izvrsnost kada si među nekolicinom matematičara u povijesti s preko 1000 znanstvenih radova. Nije izvrsnost ako imaš 70 puta veći broj radova od onoga koji oni traže Itd. Itd. Ali jeste izvrsnost ako ispuniš onaj uvjet za koji je negdje načuo onaj iz Ministarstva.

A kada već govorimo o znanosti moramo znati da nam s povješću ide mnogo gore. Tako već sam naslov moje knjige „Hrvatski genocid: Napravili zečeve od Srba” nekima baš i nije drag. Komentirajući naslov, admiral Davor Domazet Lošo je na samom predstavljanju knjige ustvrdio da od 1995. godine do danas nitko o tome nije se usudio progovoriti (to posebno izdvajaju i u Hrvatskom tjedniku, 01. 05. 2014.). Nadovezao sam se na našeg admirala ispričavši priču o tom predstavljanju i mojoj Akademiji:

Vjerovali ili ne, zamolio sam da u HAZU pošalju internetom obavijest o ovom predstavljanju. Izgleda da je tako nešto izazvalo pravu paniku. Da se našalim – pitam se jesu li me izbacili iz Akademije što sam se usudio tako nešto napraviti. A zapravo, Akademija je s Miloševićevom izjavom mnogo ranije trebala upoznati hrvatsku javnost, a ne ja!

http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/17509-predstavljena-knjiga-akademika-pecarica-hrvatski-genocid-napravili-zeceve-od-srba.html#disqus_thread

Zvonimir Hodak u svojoj kolumni HAZU je predaleko od toga da reagira na primitivizam jugonostalgičara (Dnevno.hr., 28. 04. 2014; 7Dnevno) spominje HAZU u svezi s tim predstavljanjem::

Dana 24. travnja o.g., nazočio sam prezentaciji nove knjige akademika Pečarića “Hrvatski genocid: napravili zečeve od Srba”. Predstavljanju knjige u dvorani Udruge specijalne policije nazočio je veliki broj onih koji se nisu preplašili već samog naslova akademikove knjige. Naime, dio naslova nije proustaška provokacija, kako bi to mogli pomisliti Zoran Pusić i Vesna Teršelić, nego doslovni citat blagopočivajućeg Slobodana Miloševića izrečen na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. 08. 1995.g., nakon operacije Oluja.

Meni je upalo u oči kako na prezentaciju knjige akademika Pečarića nije došao nijedan član HAZU, nijedan od akademika, čak ni oni koji se prikazuju kao osobe koje misle slično kao akademik Pečarić. Zamislite npr.: da je Stipe Mesić napisao knjigu o tome kako je rušio (navodno) Jugu, koliko bi se akademika, na čelu sa Silobrčićem i Rudanom, našlo na tom predstavljanju. Svojedobno je Stipe, kao renomirani gospodarstveni stručnjak, održao svoje legendarno predavanje pred prepunom dvoranom HAZU o putevima izlaska Hrvatske iz gospodarskih problema (to predavanje spominje i Vjekoslav Krsnik u 7Dnevno, 02. 05. 2014., J.P.). Svi nazočni akademici su otvorenih usta slušali Stipino predavanje, sigurno zbog novih pogleda, a nikako zbog ideološkog istomišljeništva ili ne-daj-Bože poltronstva. Očekivali su možda da ih Stipe nauči ponekom gospodarskom triku, kao recimo kako pozajmiti lovu od Slovenca, kojeg prije toga odlikuješ najvišim hrvatskim odlikovanjima, za kupnju stana na elitnoj lokaciji u Zagrebu. Znam neke prijatelje koji bi također, da su bili na Stipinoj poziciji, odlikovali Slovenca i za znatno manji iznos pozajmice.

Uglavnom Pečarićevim kolegama akademicima-zečevima ni traga ni glasa. Međutim, zato je predsjednik JAZU, oprostite HAZU…

Istine radi, jedan akademik je bio nazočan na predstavljanju, a više njih se ispričalo (osobno sam poslao pozivnice samo nekim kolegama akademicima). Evo jedne isprike:

Poštovani gospodine akademiče,

Najljepše Vam zahvaljujem na pozivnici. iznimno mi je žao što ne ću moći nazočiti predstavljanju Vaše vrijedne i, u ovome vremenu, prevažne knjige. U vrijeme predstavljanja moram biti u Opatiji na otvaranju trodnevnog simpozija kojemu predsjedavam. Čestitam i srdačno Vas pozdravljam,

Hodakova usporedba s Mesićevim predavanjem je izvrsna. Zapravo, dok je bio predsjednik Mesića su zvali u HAZU da održi predavanje i o povijesti, koje je proteklo u pokazivanju nepoznavanja problematike o kojoj je govorio (jedan od organizatora mi je poslije rekao kako je imao 18 bitnih netočnosti). Za razliku od Mesića, moju knjigu „Srpski mit o Jasenovcu” tiskao je svojevremeno Hrvatski institut za povijest, tadašnji direktor me je zvao da sa Sveučilišta pređem u njegov institut, a na kraju je i Akademija organizirala dogovor s Žerjavićem i kolegom Bilandžićem oko izjave Akademije o broju žrtava u Jasenovcu. Tražio sam nazočnost i onih koji drugačije misle, što je prihvaćeno. Naravno, poslije su se predomislili. Žerjavić je sam napisao izjavu. Odbio sam je potpisati. Danas smo svjedoci koliko besmislica o Jasenovcu može izgovoriti, opetovano, predsjednik vlade Milanović (i ne samo on), dok s druge strane konačno će istinski hrvatski povjesničari znanstveno prići proučavanju logora Jasenovac, za razliku od dosadašnje isključive uporabe u antihrvatske svrhe. O tome posebno treba pročitati intervju s povjesničarem dr. Sc. Stjepanom Razumom Dokazat ćemo da su u Jasenovcu partizani svoje zločine podmetnuli ustašama:.

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/17566-s-razum-dokazat-cemo-da-su-u-jasenovcu-partizani-svoje-zlocine-podmetnuli-ustasama.html

Moju knjigu o Strossmayeru (suautorica A. Pečarić) tiskala je Akademija, a na simpoziju o njemu, koji je organizirala Akademija, pozvan sam za jednog od predavača (tiskana je i knjiga sa Simpozija).

Dakle, ponešto sam i u povijesti napravio, a Mesić nije ništa. Njemu daju predavanja, a meni odbiju slanje pozivnice. Valjda iz straha da nešto više ljudi ne dozna o Miloševićevoj izjavi o zečevima, tj. o hrvatskom genocidu pravljenja zečeva od Srba. Vjerovali ili ne.

Evo kako je to izgledalo:

Dana 22.4.2014. 14:41, Josip Pečarić je napisao:

Poštovani Predsjedniče HAZU,

Šaljem Vam ponovno pozivnicu za promociju moje knjige s citatom Slobodana Miloševića s kojim bi hrvatsku javnost trebala upoznati Akademija, a ne ja. Molim također da mi ubuduće, po bilo kojem pitanju kada su u pitanju hrvatske teme, ako ne možete osobno odgovoriti Vi, zadužite nekoga tko se barem malo razumije u ono o čemu govori. Akademik … to sigurno nije. Nisam odavno čuo ništa tako glupo kao njegovu tvrdnju da su Srbi, dok sam živio tamo, bili moji sunarodnjaci.Možda bi nekim akademicima doista Vi trebali održati tečaj o takvim temama.

S poštovanjem,

Akademik Josip Pečarić

P.S. Smiješno mi je zašto je akademik … imao potrebu uspoređivati moj rad sa svojim. Objasnite mu da to nije jednostavno kada se radi o različitim oblastima. Jedini, kakav takav pokušaj je napravljen za časopise (prema Scopusu). Vidim da je njegov časopis na 12. mjestu a moja tri su ispred njegovog: na 1., 2. i 6. mjestu.

Dana 24.4.2014. 14:41, Josip Pečarić je napisao:

Poštovani Predsjedniče HAZU,

Inače, već sam pisao o ovakvim velikosrpskim porukama, samo iz vremena Slobodana Miloševića. Začudilo me je da toga imamo i danas, u Hrvatskoj i u HAZU! Naime, u vrijeme neposredno prije rata pričala mi je jedna moja stara Kotorka kako ju je jedna prijateljica, s kojom je to bila od djetinstva i cijeli život su išle jedna drugoj u kuću, uvjeravala da smo mi Hrvati iz Boke zapravo Crnogorci, jer je Boka u Crnoj Gori. Dakle potpuno istovjetno tvrdnji akademika … da su mi dok sam bio u Beogradu tamošnji Srbi bili sunarodnjaci. Moja Kotorka je rekla prijateljici: Znači li to da su i Srbi iz Knina zapravo Hrvati?

I prijateljica joj nikada više nije došla u kuću.

Ako je stav akademika … stav HAZU, bilo bi bolje odmah promijeniti ime u SAZU.
S poštovanjem,

akademik Josip Pečarić

P.S. Nadam se da ću Vaš stav dobiti prije same promocije jer se priča izvrsno uklapa u ono o čemu govori moja knjiga!

Odgovor još nisam dobio! Vjerojatno se netko ljuti zbog SAZU (Srpska akademija znanosti i umjetnosti – da bi se razlikovali od one u Beogradu), a ne smeta im ovo o sunarodnjacima kao izvornoj Miloševićevoj tvrdnji. Zanimljivo je vidjeti kako Hodak spominje „JAZU, oprostite HAZU”, a ja SAZU.

Odgovor mog kolege podsjetio me je na Hodakov navod tvrdnje Abrahama Lincolna: “Bolje je šutjeti i biti smatran budalom nego progovoriti i odagnati svaku sumnju!” Kao da nije pokušao uvrijediti me s tvrdnjom o mojim sunarodnjacima napisao je:

Dana 24.4.2014. 11:46, … je napisao

Poštovani,

Lijepo Vas molim moje računalo više ne opterećujte svojim dopisima.

Najljepše zahvaljujem,

Odgovorio sam mu:

Dana 24.4.2014. 12:47, Josip Pečarić je napisao:

Poštovani,
Naravno, drago mi je znati da ne moram. Mi Hrvati Vam volimo kad o nekome pišemo poslati i njemu da to zna. Ne iza leđa. Nisam ni mislio da će te naučiti što znači biti sunarodnjak.

Lijep pozdrav,

Međutim, Hodak je još eksplicitniji u novoj kolumni (Dnevno.hr, 05. 05. 2014.):

Dobio sam dvije packe nakon osvrta u prošloj kolumni na ulogu i djelovanje HAZU. Naravno, prihvaćam drugarsku kritiku i fleksibilan, kakav već jesam, ostajem čvrsto kod svojih ranijih stavova. Međutim, prateći preko interneta što se zbiva kod naših komšija u Srbiji još sam se jednom uvjerio u svemirski utjecaj njihovih akademika. Oni ne zovu opskurne političare na namještena predavanja već, kao s Olimpa, šalju jasne političke smjernice svojoj političkoj eliti. To su radili još 1987. g., 1990., 1991., pa su nastavili eto i do danas. “Otac nacije”, književnik i akademik Dobrica Čosić je u beogradskom tjedniku “Nedjeljnik” bio brutalno iskren: “Srbi. Kosovo smo izgubili. Pomirite se s time. I točka.” Kad to kaže poznati akademik, onda je to tema koja se danima vrti po cijeloj srpskoj javnosti. Dobrica naime, smatra kako Srbija više ne smije ratovati jer za to više nema ni biološki, ni patriotski potencijal. Smatra kako je njihova zadnja nada Putin, a ne Merkelica. Sjećam se kraja osamdesetih kad je SANU, na čelu sa Dobricom, bio uvjeren kako će Srbi, nakon Cerske bitke, napokon dobiti i jedan rat. Stoga je razumljiva euforija koja je tamo zavladala nakon pada Vukovara. Linija Virovitica, Karlobag, Zadar i Karlovac činila se tada gotova stvar, samo ako se na brzinu sredi ustašoidne nenaoružane Hrvate. Međutim, kao i obično u povijesti ratovanja, došao je puš-puš dan iliti 5. kolovoza 1995. g. Potom traktorijada, zečevi… ostalo sve znamo. Iako im to tada nije odmah bilo sasvim jasno, ali tog su dana ostali bez Krajine u Hrvatskoj, a nešto kasnije i bez Crne Gore i Kosova. Zanimljivo je kako danas, idejni začetnik cijelog tog osvajačkog plana, rezignirano obaviještava srpsku javnost kako Srbija više nema ni biološki ni patriotski potencijal za rat. Za to vrijeme se naše političke elite idalje naprežu iz petnih žila kako bi komšijama pomogli da ih nekako prošvercuju u EU da se u tom Kosoricinom eldoradu ne osjećamo mentalitetno usamljeni. Što mislite koga će Srbi poslušati: Dobricu Ćosića ili Vesnu Pusić i Josipovića? Ako i uđu u EU, bojim se da to ne bude kao Putinov trojanski konj. Gledajući geostrateški, to i nije tako loše za samu Srbiju. U toj bi trgovini “utržili” Republiku srpsku. Prema tome, dobro ih savjetuje “otac nacije” da nema više ratovanja jer su Srbi bolji trgovci nego ratnici. Čak je i Sloba proglasio hrvatske Srbe u Krajini zečevima. Da Pusićka pred otprilike tri godine nije onako neoprezno uletjela u deal Kosorice i Pupovca, Srbi bi već danas u istočnoj Slavoniji imali mnogo perspektivniju Zajednicu općina negoli je to bila SAO Krajina. Dokaz: nije sve u ratovima, nešto je i u lažima, kako je to napisao svojedobno “otac nacije” u svojim “Deobama”. A laž je uvijek velika napast.

Znam da mnogi optužuju HAZU. Ali moramo znati i to da je prvi pravi udarac današnji režim dobio od nje (neizbor Goldsteina). Poslije toga je došla i dr. Reisman (kao potpora proganjanoj Karolini Vidović Krišto) i prvi referendum. A nadamo se i drugi. Moramo znati da je i Akademija podijeljena kao i cijelo društvo. A osuda predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislava Josića otvoreno pokazuje o kakvom se režimu radi.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/121824-hodak-za-dnevno-hr-otkriva-tko-je-iza-kulisa-kaznio-tomislava-josica-da-bi-usutkao-stozer.html.

Ili to što bez posljedica za bilo koga zdravog Marka Franciškovića drže u ludnici.

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/10603-pobjeda-razuma-i-istine

Spomenimo i slučaj kada ministar lažno optuži Josipa Šimunića za uzvikivanje „fašističkog” pozdrava ZA DOM SPREMNI nakon utakmice u Maksimiru između Hrvatske i Islanda. Suočena s istinom FIFA odustane od optužbe da se radi o fašističkom pozdravu, ali ostane pri tvrdnji da je tim pozdravom Šimunić izazivao rasnu mržnju. S obzirom da je pozdrav skraćeni pozdrav od ZA DOM SPREMNI UMRIJETI, očito je da FIFA sada tvrdi da je rasizam to što su Hrvati spremni za svoj dom (državu) umrijeti. Ako to nije rasizam, što je? A Vlada šuti na očitu uvrijedu cijelog naroda (zamalo nisam napisao NJIHOVOG). Gdje u svijetu imamo vlast koja u svakoj prigodi ističe svoju mržnju prema „svom” narodu?

http://www.dnevno.hr/sport/nogomet/121549-fifa-odustala-od-dokazivanja-da-je-za-dom-spremni-fasisticki-pozdrav.html

I konačno, lako je Dobrici Ćosiću tvrditi da Srbi više ne smiju ratovati kad to umjesto njih radi vlast u Hrvatskoj predvođena predsjednikom Josipovićem.

Zato, kada razmišljate o HAZU, nemojte misliti samo na ove kakav je kolega o kome sam gore pisao. Uvijek se sjetite da je član HAZU bio i akademik Smiljko Ašperger, koji je upravo umro u svojoj 94. godini života. Potpisao je mnoga naša otvorena pisma (bio je i jedan od prva tri potpisnika Pisma VSUN-a o rasističkim presudama našim generalima u Haagu, a jednom mi je rekao kako bi ga bila sramota nepotpisati neko otvoreno pismo ako su ga potpisali akademik Aralica i ja) i Hrvatska mu je uvijek bila u srcu i u mislima! Uz akademika Paara najzaslužniji je i za moj izbor u HAZU (tada je bio tajnik II. razreda). Jedan kolega ga je tada, zbog moje knjige „Borba za Boku kotorsku” upitao.

Bi li Ti napisao knjigu o Boki kotorskoj.

Bih, kada bi znao, odgovorio je.

Kolega je nastavio:

Pa zašto on piše o bleiburškim žrtvama?

A zašto se smije pisati o onim žrtvama prije, a o bleiburškim ne? Znate li kolega, da je tri člana moje obitelji stradalo na Križnom putu?

Počeo sam s matematikom, pa da s njom i završim. U nizu lijepih uspomena na kolegu Ašpergera, spomenut ću još samo njegova uvjeravanja da kada potpisujem naša otvorena pisma moram staviti i to da sam matematičar:

Svaka čast nama ostalima, ali matematika je ipak matematika!

Dragi Smiljko, neka Ti je laka hrvatska zemlja.

Akademik Josip Pečarić

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

BiH

Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice

Objavljeno

na

Objavio

Zbog različitih trošarina na cigarete u pojedinim zemljama bivše države, sve se više obnavljaju stari duhanski putovi.

Razlika u cijeni kutije neke marke cigareta u dvije susjedne države zna iznositi četiri kune pa i više.

Govori se da se u pojedinim državama u okruženju svaka treća cigareta na tržištu našla nelegalno, na štetu državnih proračuna. Do pušača tajnim kanalima stižu izrezan duhan i cigarete iz „kućne radinosti“ po prihvatljivoj cijeni i za najsiromašnije. Policija i carinici na granicama love veće zvjerke, a poneki sitni švercer bude kolateralna žrtva, piše Večernji list

Postalo je nekako „in“ smotati cigaretu u „papirić“, jeftinije je, zabavnije, a mnogi vjeruju i – zdravije. Računa se da u EU svaki peti pušač sam savija cigaretu iz rezanog duhana na koji su, naravno, plaćene trošarine. Na crnom tržištu nađe se i duhana bez plaćenih trošarina, a najtraženiji je svakako onaj najbolji – hercegovački.

Kilogram lijepo izrezanog hercegovačkog duhana može se na crnom tržištu naći po cijeni od 20 do 40 konvertibilnih maraka (od 80 do 160 kuna). Duhan upakiran u „košuljice“ (kutije u kojima su se nalazile košulje) težine 30-ak dekagrama može se nabaviti po 50-ak kuna. Mogu se nabaviti i posebne naprave za  punjenje cigareta u „papiriće“ (prazni papirnati cilindri za cigarete) s filterima. Lijepo upakiran kvalitetan duhan tradicionalni je dar Hercegovaca prijateljima izvan Hercegovine.

Pojedini liječnici osobama koje se nikako ne mogu odreći duhanskog dima preporučuju hercegovačku „škiju“. „Zdravija“ je i kažu kako izaziva manju ovisnost. Podrijetlo riječi  „škija“ povezuje se s turskom riječi eškija, a znači i – hajduk! Dr. Marko Ivanković, direktor Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar, ističe kako je hercegovački ravnjak poluorijentalni tip duhana s vlastitom aromom te dobrim organoleptičnim i pušačkim osobinama.

Dodaje kako se jedini može pušiti bez miješanja s drugim duhanima. Među hercegovačke sorte duhana spadaju i šeginovac, tanče, VH 32, visoki hercegovac (burmaz) i svijetli hercegovac (SH 2).

Mnogi koji dođu u Hercegovinu pitaju kako bi nabavili „škiju“. Nađe se tu i tamo. Neke su se estradne, filmske i televizijske zvijezde javno pohvale kako su „motale“ i pušile izvorni hercegovački duhan. Kad se spomene riječ duhan, odmah se pomisli na Hercegovinu. Više je medija u posljednje vrijeme objavilo „ekskluzivu“ o hercegovačkom  duhanu – o tome kako je Josif Visarionovič Staljin (koji je uglavnom pušio lulu) najradije pušio duhan iz cigareta „Hercegovina flor“ (flor je naziv  za fino izrezani hercegovački duhan) moskovske tvornice „Java“.

Do ovog saznanja mediji su došli zahvaljujući ulomku romana „Šum vremena“ Juliana Barnesa. Hercegovci bi radije da je njihov flor, „škiju“ pušio, primjerice Winston Churchill. Kažu da je hercegovački duhan do Rusije stigao zahvaljujući  zarobljenicima iz Hercegovine pa se počeo uzgajati i na Kavkazu. Mediji naglašavaju kako cigarete  marke „Hercegovina flor“  puši i Sergej Lavrov, aktualni šef ruske diplomacije. Književnik Mirko Kovač pisao je o velikoj važnosti proizvodnje duhana u Hercegovini.

U Hercegovini više ne postoji nijedna stanica za otkup duhana, uzgaja se za osobne potrebe i prijatelje, a ponešto i za crno tržište. Hercegovački proizvođači duhana traže od države da se ponovo otvore otkupne stanice, odredi „pristojna“ otkupna cijena koja bi jamčila koliku-toliku profitabilnost. Zadovoljni bi bili kad bi se kilogram prirodno oštavljene hercegovačke sorte duhana, ravnjaka, otkupljivao po cijeni barem deset posto trošarina na kilogram rezanog duhana, a ta trošarina iznosi oko 50 eura po kilogramu. Sve po zakonu, ne žele da se na vrijedne proizvođače hercegovačkog duhana gleda kao na krijumčare, švercere.

Odgovore na budućnost duhana u Hercegovini trebao bi dati znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem „Duhan u BiH – jučer, danas i sutra“, koji će se u organizaciji Duhanskog instituta Mostar održati 2. i 3. listopada u Mostaru. Ovaj bi skup trebao dati odgovore na mogućnost revitalizacije i obnove proizvodnje hercegovačkog tipa duhana, mogućnost nadzora nad primarnom proizvodnjom, preradom, proizvodnje gotovih duhanskih proizvoda.

Uzgajivači duhana sudjelovali bi u ukupnom lancu vrijednosti i na kraju godine sudjelovali u dobiti. Dva Hercegovca, Željko Keko Mrvelj, podrijetlom iz Posušja,  i Širokobriježanin Markan Pinjuh, osnovali su u Zagrebu tvrtku „Duhanka“, koja u Udbini ima tvornicu za proizvodnju i prodaju rezanog duhana na hrvatskom tržištu pa i šire. Ta tvornica koristila je i hercegovački duhan pa se hercegovački uzgajivači duhana pitaju kako se još nitko od poduzetnih Hercegovaca nije „dosjetio“ i u Hercegovini pokrenuo nešto slično.

Tegobna je povijest duhana u Hercegovini gdje se uzgaja još od 17. stoljeća. Kristofor Kolumbo u svojim zapisima spominje Indijance koji puše smotuljke duhana. Prvi u Europi duhan je u 16. stoljeću uzgojio francuski liječnik na službi u Portugalu Jean Nicot po kojem je duhan dobio botaničko ime. Francuska je prva u Europi uvela monopol na duhan u drugoj polovici 17. stoljeća, a potom su to učinile brojne europske države.

Postoje zapisi koji govore o tome da je duhan u 17. stoljeću  stigao i u Hercegovinu, a ima i zapisa koji potvrđuju da su Hercegovci Dubrovčanima prodavali  u  tom, 17. stoljeću. Hrvoje Mandić u širokobriješkom časopisu „Vitko“ navodi da se duhan na prostoru današnje BiH uzgaja od prve polovine 17. stoljeća i dodaje da je prometno opadanje levantske trgovine natjeralo Mletačku Republiku da 1670. potraži bliže veze s turskim zemljama u unutrašnjosti Balkana.

Smatra se da je dolinom Neretve duhan unijet u Hercegovinu. Mandić naglašava i to da su na brzi razvoj uzgajanja duhana utjecale pogodne klimatske prilike, obradivo tlo i niska nadmorska visina. Fra Ivan Franjo Jukić 1842. piše kako su osmanlijske vlasti poticale duhansku proizvodnju, a tek su 1871. godine uvele monopol na duhan. No, izbija hercegovački ustanak, a tri godine potom Berlinskim kongresom 1878. područja BiH padaju pod austrougarski protektorat i upravu. Austro-Ugarska 1880. uvodi svoj duhanski monopol.

Postoje zapisi o tome kako je svaka obitelj mogla otkupiti dio svoga duhana u količini ovisnoj od broja muških glava u obitelji starijih od 16 godina. Ubrzo se utemeljila samostalna Bosanskohercegovačka duhanska režija koja je u svom vlasništvu imala i svoju tvornicu duhana u – Berlinu! Austrougarski protektori nisu mogli spriječiti šverc hercegovačkim duhanom iako je znalo biti i pogibeljno. U godinama gladi u Hercegovini, 1916. i 1917. godine, kad je fra Didak Buntić odveo 17.000 gladne hercegovačke djece u Slavoniju, Srijem i Bačku, povećao se šverc duhanom.

Tada se za kilogram duhana moglo dobiti deset kilograma žita, što je značilo spas od smrti gladne djece u Hercegovini. Hercegovke su znale duhan skrivati u dijelove odjeće i švercale u Slavoniju.  Postoje svjedočenja o tome kako su se neke žene razboljele od upaljenog duhana, a bilo je i smrtnih slučajeva.

Duhan je u obje Jugoslavije podlijegao monopolu, a tako je i u današnjoj BiH. Mnogi su Hercegovci preživljavali i školovali djecu zahvaljujući proizvodnji duhana. Otkupne cijene uglavnom su bile toliko niske da su jedva pokrivale troškove proizvodnje pa su se Hercegovci dovijali na razne načine da njihovo „žuto zlato“ potpuno ne potamni. Mnoštvo Hercegovaca pod okriljem noći s ruksacima („vrićama“, „žakama“) na ramenima pješice bi došli do Bosne, kako  bi pušačima prodali svoj izrezan duhan, „škiju“, te tako prehranjivali obitelj.

Žandari i financi u Kraljevini Jugoslaviji bili su više nego okrutni prema onima koji su pokušali prodati svoj uzgojeni duhan kako bi prehranili obitelji. No, tadašnji hercegovački šverceri duhanom znali bi se organizirati pa pružiti i oružani otpor svojim  progoniteljima. Hercegovački proizvođači duhana tada nisu imali ni pravo na otkup vlastitog duhana za pušenje, a cigarete tadašnjih tvornica bile su zbog velikih trošarina preskupe za siromašne Hercegovce. Sudovi su znali osuditi Hercegovca ako bi mu našli i praznu duhansku kutiju.

Mnogi bi zapaljenu cigaretu smotanu od vlastitog duhana znali čak i progutati ako bi „slučajno“ naišao žandar ili financ. Tadašnje vlasti brojnim su švercerima donosili sudske zabrane uzgoja duhana na više godina, kao o onima koji nisu predali zadužene količine, a te količine određivali su financi. Monopolska uprava u Beogradu nastojala je obezvrijediti hercegovački duhan i u prvi plan stavljati južnosrbijanski i makedonski.

Tako bi čitav godišnji trud hercegovačkih proizvođača duhana bio uzalud. Naoružani financi imali su ovlasti i ubiti hercegovačkog švercera pa se sve veći broj mladih iseljavao. Hercegovački duhanari znatno su bolje prolazili u vrijeme Banovine Hrvatske. I u komunističkoj Jugoslaviji mnogi Hercegovci zbog niskih otkupnih cijena  bili su primorani na ilegalnu prodaju kako bi nekako preživjeli. S vrećama  na leđima tajnim putovima pješačili bi do Bosne i prodavali duhan sa svojih vrtova siromašnim pušačima.

No, 70-ih godina prošloga stoljeća šverc duhanom sve se više „modernizira“, duhan se automobilima i vlakovima dostavlja do pušača u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Kosovu pa sve do Austrije, Njemačke… Otkupne stanice u Hercegovini 60-ih, 70-ih i dijelom 80-ih godina prošlog stoljeća  znale su otkupljivati i po tisuću i više tona duhana, sve zajedno blizu deset milijuna kilograma. Cigarete u bivšoj državi imale su znatan postotak hercegovačkog duhana zbog odličnog izgaranja i arome.

No, zbog sve većeg uvoza lošijeg i jeftinijeg duhana potamnio je sjaj onog hercegovačkog, ostalo mu je samo crno tržište. Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća uzgoj duhana u Hercegovini doživljava krah. Tranzicijske vlasti nisu reagirale na pravi način. Još je poneka otkupna stanica otkupljivala duhan, ali po mizernoj cijeni, uz višegodišnje čekanje naplate. Sad više nema nijedne otkupne stanice. I mostarska tvornica duhana s velikom tradicijom doživjela je krah.

No, kvaliteta hercegovačkog duhana neupitna je, potencijalni investitor treba ga kvalitetno brendirati i plasirati na europsko i svjetsko tržište. Tada bi i šverc duhana ostao samo kao folklor i zanimljiva priča s elementima političkog trilera i krimića. Mnogi su se današnji uglednici školovali zahvaljujući duhanu, i oni bi mogli dati svoj doprinos perspektivi hercegovačkog duhana.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Kožul: Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava

Objavljeno

na

Objavio

Zatražena istraga o prisluškivanju hrvatskog državnog vrha: ‘Obavještajna agencija BiH se zloupotrebljava’

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je BiH agencija duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja

Član povjerenstva za nadzor nad radom obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Predrag Kožul najavio je u subotu da će zatražiti istragu o radu agencije koja je navodno ilegalno prisluškivala hrvatske političare i gospodarstvenike iz BiH i Hrvatske.

“Tražit ću preciznu istragu ove novonastale situacije. Povjerenstvo ima široke nadležnosti u nadzoru rada OSA-e. Nastojat ćemo te nadležnosti iskoristiti do kraja i rasvijetliti činjenice”, rekao je Kožul novinarima u Mostaru.

Tjednik Nacional objavio je dokumente o prisluškivanju hrvatskih gospodarstvenika i dužnosnika navodeći da je OSA duže vremena nelegalno provodila mjere praćenja i prisluškivanja.

Državni ministar sigurnosti Dragan Mektić potvrdio je da je OSA provodila posebne mjere, no odbacio je tvrdnje da su prisluškivani dužnosnici iz Hrvatske.

Kožul, koji je i zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH uvjeren je kako se OSA zloporabi.

“Sada imamo evidentnu zloporabu, ne samo OSA-e nego i ljudi, konkretno ministra sigurnosti. To je vrlo ozbiljna situacija i na tragu je svega onoga što se događa u BiH posljednjih mjeseci prema bosanskohercegovačkim Hrvatima i Hrvatskoj. A svaki takav potez reflektira se i na odnose prema EU i NATO-u”, dodao je Kožul.

Ocijenio je da je Mektić počinio kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti te iznošenja tajnih podataka. “Svaka njegova (Mektićeva) reakcija predstavlja zloporabu položaja i agencije, a napose tajni u dijelu koje se odnose na, kako kažu, legalne i legitimne akcije agencije. A to su povjerljive ili tajne informacije”, dodao je.

Mektić je najavio da će uskoro u posjet BiH stići predstavnici Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) iz Hrvatske kako bi se afera rasvijetlila.

Mektić: Zvaničnici iz Hrvatske su prisluškivani radi zaštite ekonomskih interesa BiH

facebook komentari

Nastavi čitati