Pratite nas

Komentar

Hebrang: Mesića treba pomesti sa scene!

Objavljeno

na

“Odluka Ustavnog suda je pokazala da ekstremni ljevičari poput Stjepana Mesića ne priznaju vlast Republike Hrvatske, oni još žive u Jugoslaviji i ne mogu shvatiti da je njihovo vrijeme prošlo. Jedini adut koji je ostao Mesiću je opet antifažizam. Da bi postojao antifažizam trebaju postojati fašisti pa ih izmišlja”, poručio je Andrija Hebrang, bivši ministar zdravstva i socijalne skrbi i bivši potpredsjednik Vlade te istaknuti član HDZ-a u razgovoru za Direktno.hr osvrćući se na Mesićevu poruku Ustavnom sudu kada je rekao kako je sve prisutnija fažizaciju društvu kada su mu ukinuli Ured bivšeg predsjednika.

Mesić je poručio kako oduzimanjem prava na korištenje Ureda bivšeg predsjednika u znatnoj mjeri otežana aktivnost na javnoj sceni, i dalje ostaje na raspolaganju svima u Hrvatskoj koji se “bore za istinsku demokratizaciju, a protiv sve prisutnije fašizacije”.

Podsjetimo, Savez antifašističkih boraca je još istoga dana kada je MOST najavio ukidanje Ureda bivšeg predsjednika Stjepana Mesića ponudila svoje prostorije.

Hebrang u tom činu SABA-e vidi kompliciran proces u kojem ta zakržljala jugoslavenska ljevica pokušava Hrvatsku baciti na koljena.

“Oživaljavajući fažizam, antifašisti nas na taj način pokušavaju blatiti pred svijetom te otežati naš put u europskim i atlantskim integracijama. Mesić je odavno trebao biti pometen s hrvatske scene. Moram podsjetiti kako je Stjepan Mesić s Josipom Manolićem 1994. godine napravio najveći hrvatski zločin. Dok smo mi planirali završne oslobodilačke akcije protiv srpskog agresora oni su htjeli izvršiti parlamentarni udar i srušiti vrhovnog zapovjednika i predsjednika dr. Franju Tuđmana te HDZ koji je bio legitimno izabran na izborima. Za takav se postupak u normalnim vremenima I državama sprovedu određene sanckije koji usred rata pokušavaju srušiti vlast”, zaključio je Andriaj Hebrang.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

Objavljeno

na

Objavio

RTL je emitirao dokumentarni film ‘Gazda’ o načinu stvaranja Todorićevog imperija Agrokor.

Zanimljivo je kako je taj dokumentarac zgotovljen prije godinu dana, ali tada RTL-u nije bio zanimljiv. No dobro to ne čudi, treba preživjeti pa onda i znati birati tajming emitiranja.

Ipak, dokumentarac je odlično napravljen jer tako jasno raskrinkava velikog tajkuna Todorića kao sitnog žmuklera koji u svakoj prilici raznim muljažama izigrava zakone, a onda sve one koji su mu u tome pomogli zapošljava u Agrokor.

Azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

Jezive su savjesti tih ljudi koji su prodali svoje kolege s posla, sindikata, udruženja malih dioničara, ili oštetili državu muljanjem u državnim agencijama za upravljanje imovinom, robnim rezervama pa sve do korumpiranih Saborskih povjerenstava. Metodologija zgrtanja bogatstva neodoljivo podsjeća na seriju ‘Prosjaci i sinovi’.

Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu.

Marko Jurič: Hrvati – državni narod ili politički tamburaši

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš

Objavljeno

na

Objavio

JESI LI SLOBODAN? (PRIJAVI SE!)

Kad je rat započeo; kad je postalo opasno; kad se tražio netko tko je spreman preuzeti odgovornost, isplivala je prikrivena vrijendost duše.

Najednom je postalo vidljivo kako nisu svi isti, i kako su, među privodno jednakima, velike razlike. Iskrsnuli su oni koji su imali vlastiti stav, istinsku spremnost, crtu samopouzdanja; oni koji su se vlastitom idejom i mišlju davno otrgnuli od majčinih skuta; oni koji su duhom bili slobodni i svoji – i već odavna nisu morali polagati račune nekim tutorima.

Isplivali su slobodni duhom, i koji su se već odavno bili lišili toga da za stvari srca moraju pitati tatu i mamu. Takvu su već dugo, i prije rata, slobodarskom spremnošću za žrvu živo disali punim plućima.
Isplivao je Blago Zadro.

Bilo je onih koji su od ovih slobodnih, izgledali bolji i plemenitiji. Onih koji su poznavali više domoljubnih pjesama, povjesnih tragedija; bilo je puno onih koji su više lili suze za domovinom Hrvatskom; koji su imali više načelnog suosjećana; više blagosti i nježnosti… Ali, samo zato jer nisu bili svoji, i jer nisu bili slobodni, ostali su na dnu, i zarobljeni, i neslobodni, mogli su samo gledati kako im povijesni trenutak krade šansu za herojstvo, i kako život pored njih prolazi. A on uvijek prolazi.

Rijetki to, kao Bruno Bušić, znaju prepoznati, i koji su slobodni krenuti za srcem.

Slobodu srca, kao ni slobodu Domovine, nitko ti ne daruje. Za nju se izboriš, za nju se sam odgojiš. Životna šansa i poziv stalno su u Tvojoj svagdašnjici. I prigoda da slobodu pronađeš.

Na današnji dan za Domovinu i za ljudskost, život su dali dva heroja. Blago Zadro i Bruno Bušić! Naizgled, posve različiti. A u jednom posve isti: posve slobodni da, žive ili umiru, za ono za što sami žele.

Puno je dobrih i “svetih”, ali neslobodnih toliko da se ni za Kristom ne usude krenuti bez dopuštenja drugih. Šteta, šteta za takve! Oni ni sveti nikad postati neće, ako prije toga ne postanu slobodni.

Danas te pozivam u školu slobode. Dečki, Vas posebno!
Prijavi se, čekam te!

PRIJAVI SE!

>> Prijava ovdje

facebook komentari

Nastavi čitati