Hej, Jesenko, baš si šik

1

Primijetili ste da dugo nisam spomenuo omiljenog lika mojih kolumni, bosansko-muslimanskog političara Martina Raguža. Ne bih ga ni sada spomenuo, jer u političkom smislu nema se tu što reći, ali u estetskom moram, ja sam ipak umjetnik, arhitekt i primijetim sve što je lijepo i ružno, bar bi trebalo tako biti.

I vidio sam ovaj plakat Martina Raguža u nekom kaputiću i hlačama u najljepšoj ulici u Mostaru, to je šetalište Nikole Šubića Zrinskog i estetski plakat je dobar nema govora. Ali me nevjerojatno podsjeća da je taj lik bio inspiracija za autora dječje pjesme Hej, Jesenko. Evo ja ću je izrecitirati, ako u tome ne prepoznate političkog Martina Raguža, ja ne znam koga

možete prepoznati.

 

Hej, Jesenko!
Baš si šik.
Od čega je taj tvoj lik?
Moja glava,
Tikva prava
Kukuruzna mi je kosa,
A krumpirić mjesto nosa.
Od čega je
Kaput tvoj?
Zgodan mu je kroj.
Satkala mi
Jesen žuta baš od lišća
Tri kaputa.
Reci još za kraj.
Od čega ti je šešir taj?
Od kukurozovine.
A sad odoh, čekaju me
Jesenske pustolovine.

Vidi kuma, vidi mu kaputa

Kao da je pisana za političara Martina Raguža. Ako se ostvari ovaj program građanske cjelovite Bosne i Hercegovine s većinskim narodom Bosancima muslimanima, ne bi me čudilo da Martin Raguž bude kao Tito na prvoj stranici čitanke uz ovu pjesmu. A to govorim zato što je to najljepša ulica u Mostaru, šetalište Nikola Šubiće Zrinskog. Problem je što on i sad misli da se to zove Lenjinovo šetalište kako su joj komunisti dali ime po najvećem zločincu Lenjinu, najvećem ubojici dvadesetog i svih stoljeća. Eto hvala Bogu, više se ne zove tako, samo što neki jugoslavenski promišljaju u svojim glavama. Mislim estetski je jako lijepo, kad se dva momčića, jedan iz Rame, jedan iz Stoca, slikaju u toj ulici, ali samo estetski, a sve drugo je „đeni zeve“. Ja sam rođeni Mostarac  i vrlo dobro znam onaj prijeratni multietnički Mostar i jako su mu dobro došli takvi tipovi. Korzo je u Mostaru išao od Ronda pa sve do Musale, i ja mislim kad bi se pojavili Martin Raguž i Ilija Cvitanović u onim kaputićima, da bi već do Gimnazije dobili toliko konusa od multietničkog Mostara za kojega se oni zalažu, da bi im na prsima piramida izrasla. Ovi koji ne znaju što je konus, to je ono kad skupe šaku, pa te pukne u prsa i onda ti kaže ovo ti je jedan za potres u Banjoj Luci, jedan za potres u Skoplju, itd. E da je živ pokojni Ekra Pašić, zvani Pero Nadoveza jer je jedan od rijetkih Mostaraca muslimana koji je navijao za Hajduk, dobro bi se na njima Ekra „odmarao“, a ne samo na njima.  Ali što ćeš.

I vidim na plakatu kažu Podvucimo crtu. Na što će podvući crtu. To me podsjeća na ovu crtu koju podvlači sudac na utakmici, a traje 30 sekundi. Da bi podvukao crtu, moraš biti relevantna politička stranka i sve drugo što uz to ide. Ovaj gospodin koji ima stranku s nacionalnim predznakom, čak mu i neka godina piše, valjda kad je bilo buđenje i organiziranje Hrvata. On priča o europskim tračnicama, a ne može ni izborni prag prijeći. Pa koji to vlakovi idu bez praga, osnova za svaku tračnicu su pragovi. Ali što ćeš, dečko se ufurao, ali neće još dugo. I ja znam u prijeratnom Mostaru jako bi teško dobio certifikat „pravog Mostarca“ i mislim da bi mu pjevali onu pjesmu „Vidi kuma, vidi mu kaputa, sve na kredit, muko moja ljuta“.

Nedjeljom u dva

Idemo dalje. Podvukli smo crtu što se tiče kvazihrvatskih političara. Idemo vidjeti što se događa u susjednom nam Republici Hrvatskoj. Ne volim to gledati, ali ovaj put sam malo skupio živaca da pogledam Nedjeljom u dva, jer to nije nedjeljom u 2, nego davljenje svega što je hrvatsko i katoličko od Jugoslavena Aleksandra Stankovića. Gošća mu je bila buduća predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović. Baš me zanimalo kako će se ona snaći, jer Stanković je izvanredan novinar i zna te pitati sve što nije bitno. Skoro 35 minuta on je postavljao pitanja kao da se Kolinda natječe za predsjednika Vlade Hrvatske, za sve ono za što ona nema ingerencije. Ovlasti predsjednika su jako ograničene. Ostalo pola emisije je više pitao o svjetonazoru, a svjetonazor je privatno mišljenje, bio ti predsjednik države ili ne znam tko. Ali sve u svemu, Kolinda se dobro hrvala i za mene je prvu emisiju položila za deset. Jer vidi se da je elokventna, brzo razmišlja i vidi se da je dugo živjela na tom uređenom Zapadu, pa ona je tajnica NATO saveza. I jednostavno hoće raditi sve po zakonu i normama koje važe na Zapadu. I ništa drugo i ne treba. Za početak čista desetka i dobrodošla, predsjednice Republike Hrvatske.

I umalo ne zaboravi pred kraj emisije Aleksandar Stanković se „raskrivio“ kao onaj bolesni tip iz filma Amarcord Federica Felinija kad se popeo na drvo i čitavu noć vikao „Hoću ženu“. Stanković neće ženu, nego moli i preklinje da mu Milanović dođe u emisiju kao gost, a jadan ne zna da bi mu to bila posljednja emisija, jer Zoran Milanović zna da komunistima brzo dolazi kraj. I što bi mogli raditi, nego zagrliti se i pjevati onu staru partizansku pjesmu „Ej drugovi, je li vam žao, rastanak se primakao“.

Još je zanimljivije pratiti sukob između Ive Lučića i Ive Banca. Koliko sam mogao shvatiti, obojica rade već 20 godina i više za Amerikance i sad se svađaju, pošto znaju obojica da će HDZ dobiti izbore u Hrvatskoj i ovdje, tko više voli HDZ. I to je svađa tko će biti bolji s američkim veleposlanikom u Zagrebu i Sarajevu. Ako ćemo pošteno, Ivo Lučić je bio od početka u HDZ-u iako je američka opcija, Ivo Banac nije nikada bio i uvijek je kontrirao što se tiče nas Hrvata. Ali nije to važno, oni se bore tko će biti bolji sluga Amerikancima. Pošto ja spadam među one koji također vole Amerikance i znam da će biti onako kako oni kažu, neka se fino uhvate za ruke i djeluju u paru kao dvojac bez kormilara. Pa ima Amerika takvih ljudi koliko hoćeš u svakoj zemlji koji doduše za razliku od ove dvojice imaju puno kraći rok trajanja.

Škotska – bježite gaće, posra vas guza

Aktualan je protekli tjedan bio referendum u Škotskoj, to su one frke koje Englezi organiziraju, a svi drugi narodi svijeta moraju se praviti da su Englezi.  Englezi u Škotsku da smire stanje šalju ove Bobyje na konjima, a ovamo gdje još nisu bili referendumi i u Bosnu i u ostale države šalju svoje tenkove. Ja sam se probudio oko 4-5 sati, isto onako kada smo nekad zbog boksa i Casiusa Clayea, i probudio se samo da vidim jesam li pogodio rezultat, ja sam prognozirao 47 za, 53 protiv, pa eto malo sam pogriješio. Izučio sam tu englesku politiku, pa oni prije sve naprave na terenu, izborni zakon i sve, pa su onda rekli može referendum. Isto kao što to kod nas rade. Postave ti izborni zakon da ne možeš nikako dobiti izbore, i da ne možeš realizirati svoje političke ciljeve i mišljenje. Prema tom njihovom referendumskom zakonu, svi građani Commonwealtha i građani koji žive u Škotskoj imali su pravo glasa, a oni Škoti koji su rođeni u Škotskoj i žive u državama Commonwealtha i državama Europske unije nemaju pravo glasa. Da su pravi Škoti imali pravo glasa, referendum bi bio skoro 70 posto za odcjepljenje.

Bitno je da Škoti nakon 307 godina zagrljaja s engleskom kraljicom nisu izgubili identitet i da su se napokon probudili, bit će još referenduma, ta ima u Boga dana, pa i to nije problem, važno je da razmišljaju, a vrlo dobro znaju sve zemlje koje su bile kolonije Engleza, kad su se osamostalile, postale su još ovisnije o njima. Oni vode financijsku politiku svijeta i što ti znači sloboda, kad su svi centri moći u Engleza. Tako da im je ovo mudro, bolje još biti s Englezima. Jer teško je malom narodu biti sam, posebno ako su Englezi protiv. I možda je bolje pitati se što će biti u ostalim državama,  i kako vidim, ide referendum i u Kataloniji, i mislim da će on uspjeti. Dodik je u dogovoru s Putinom i radi na referendumu za odcjepljenje RS-a. Mene zanima što je s Federacijom koja je faktički postala muslimanski entitet, kome će se ona priključiti, hoće li se ona možda priključiti konfederaciji s Republikom Hrvatskom, o tome nitko ne razmišlja niti priča, a meni je to ključno pitanje. Ključno pitanje, čak je važnije od toga hoće li bit Herceg Bosna, bit će i ona, ako mislimo opstati. Jedino rješenje za te tri države je Hrvatska, HR Herceg Bosna i bošnjačke republike u nekom vidu trostupnjevite konfederacije, jer Srbi ni u jednom obliku neće ni s njima ni s nama Hrvatima. A druga alternativa koju je nagovijestio EU četnik Aleksandar Vučić, koji je najavio da će uskoro biti ukidanje roaminga za prostore bivše Jugoslavije, osim Hrvatske. Znači, druga je alternativa da ostanemo u pravoslavno-muslimanskoj asocijaciji, gdje bi mi Hrvati katolici bili kao crno prase. To je faktički sporazum Muhameda Tunje Filipovića i Adila Zulfikarpašića s Miloševićem iz 1992. godine, to je srpsko-muslimanska asocijacija, gdje bi Hrvati katolici ostali kao endemska vrsta. Jako je moguće, ali dok je Herceg Bosne, nezamislivo. I sad ću ponovno nastaviti citirati ovu dječju pjesmu koja je posvećena političaru Martinu Ragužu.

Reci još za kraj.
Od čega ti je šešir taj? (P.S. Vjerojatno je mislio na šešir Muhameda Tunje Filipovića.)
Od kukurozovine.
A sad odoh, čekaju me
Jesenske pustolovine.

Piše: Marin Topić/pogled.ba

facebook komentari