Pratite nas

Reagiranja

HHO: Kako je moguće da se neki hrvatski uglednici i moćnici liječe u svijetu na račun HZZO-a, a mala nevina dječica na to nemaju pravo

Objavljeno

na

HHO se oglasio o problemu devetero mališana koji se u Klaićevoj bolnici liječe od zoćudnog tumora nazvanog Neuroblastom. Iako je Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila upotrebu spomenutog lijeka, on je izuzetno skup.

Bolnica bolnica bi iz svojih unutarnjih sredstava mogla omogućiti lijek za samo dva pacijenta čime su liječnici dovedeni u nemoguću i nedopustivu dilemu.

Priopćenje HHO-a koje potpisuje Zvonimir Čičak prenosimo u cijelosti:

“U središtu pozornosti hrvatske javnosti našlo se devetero mališana starih do pet godina koji se liječe u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Djeca boluju od zloćudnog tumora nazvanog Neuroblastom, i čeka ih sigurna smrt ukoliko im se ne omoguće neophodni lijekovi. Neuroblastom napada različite djelove tijela, a manifestira se primjerice da, ovisno o oboljelom dijelu tijela djeca nekontrolirano mokre. Krv iz mozga ne može se vraćati u srce ukoliko bolest pritisne venu. Ako je u blizini dušnik dijete ne može disati, gutati, koža im poplavi, očni kapci se spuštaju. Ukoliko se zloćudni tumor razvija negdje uz kralježnicu dijete je oduzeto pa ne može pokretati ekstremitete, bilo ruke bilo noge. Tumor se širi i na kosti što izaziva velike bolove. Ukoliko se pak širi u blizini očiju, očne jabučice se guraju prema van. Djeca teško dišu, znoje se, grče im se mišići i udovi koji se pritom nekontrolirano miču. Teško govore.

Bez adekvatnog liječenja smrt od Neuroblastoma je neizbježna. Lijek Dinutuximab beta mogao bi pomoći djeci pri liječenju. Prije dva mjeseca Europska agencija za lijekove (EMA) odobrila je upotrebu spomenutog lijeka, pa je prema tome odobren i za Hrvatsku. Slijedom toga, lijek bi trebao i morao financirati i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. No lijek Dinutuximab beta izuzetno je skup. Jedna doza stoji oko 350.000 kuna, a za jedan cjeloviti tretman potrebno je pet doza, tj. 1.500.000 kuna. Pritom, taj lijek šansu pozitivnog djelovanja povećava za dvadest posto, pa je krajnji ishod liječenja neizvjestan.

Liječenjem tog zloćudnog tumora bave se jedino liječnici u Klinici za dječije bolesti u Klaićevoj. Bolnica bi iz svojih unutarnjih sredstava mogla omogućiti lijek za samo dva pacijenta čime su liječnici dovedeni u nemoguću i nedopustivu dilemu. Oni bi dakle trebali odlučiti o životu i smrti sedam preostalih malih pacijenata. Koga god izabrali, ostali mali pacijenti “osuđeni su na sigurnu smrt”. Dilema nije samo etička. Ona je prije svega moralna, i radi se zapravo o propitivanju onoga što možemo nazvati “javni moral” cijeloga hrvatskoga društva. Od odgovornih pojedinaca do najviših državnih institucija.

Može li i smije li iznos od deset milijuna kuna biti nešto upitno u hrvatskome društvu? Nažalost, u nas je i to moguće.

U modernom svijetu nitko drugome ne može i ne smije uskratiti pravo na život kao temeljno ljudsko pravo, a isto tako ni pravo na skrb i brigu društva o zdravlju. Ovo načelo nije ugrađeno samo u članak 59. Ustava RH, nego i u mnoge međunarodne dokumente koji se bave tom materijom.

Pogotovo kad se radi o djeci, i to onoj najranjivijoj skupini djece-pacijenata, u čiju se budućnost i potrebe kunu sve institucije ove države, ali i suvremenog svijeta.

Konačno, ne radi se samo o životu i zdravlju nevine dječice iz Klinke za dječije bolesti u Klaićevoj. Ovdje se radi o pravu svih građana Republike Hrvatske na odgovarajući i dostupni zdravstveni tretman u medicinskim institucijama u Hrvatskoj u skladu sa zakonom.

S pravom se stoga u ovoj Izjavi pitamo kako je moguće da se neki hrvatski pojedinci, prije svega uglednici i moćnici, liječe u svijetu na račun HZZO-a, a mala nevina dječica na to nemaju pravo. I to sve dotle da se problematizira i kupovina neophodnog lijeka neophodnog za njihovo lijecenje!? Temeljna je dilema dakle samo jedna : tko će u ovom slučaju biti HEROD”? .

Krucijalno je pitanje, u kakav su položaj dovedeni roditelji i bližnji ove dječice kad mogućnost preživljavanja i smrti ovisi o bešćutnosti birokracije. Životi devetero dječice koji boluju od spomenutog opakog zloćudnog tumora morali bi za sve nas biti izdignuti ne samo na razinu vrijednosti nego i temeljnih vrednota ovoga drustva.

Stoga pozivamo institucije hrvatske vlasti na svim nivoima, da javno preuzmu odgovornost za sudbinu ove djece. Životi ove dječice ne mogu i ne smiju ovisti o nekakvim ad hoc povjerenstvima. Njihova budućnost i zdravlje mora se zrcaliti iz ponašanja svih segmenata hrvatskoga društva, koje bi, slijedom Ustava, trebalo biti socijalno.

Stoga odmah učinite sve što možete, i to bez prijetvornih birokratskih dilema i nedoumica. Jučer, a ne sutra. Da ne bude prekasno.”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: U Pazinu su hrvatsku Predsjednicu dočekali i ispratili partizanskim pjesmama

Objavljeno

na

Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nije se nadala da će na svečanoj sjednici Skupštine Istarske županije u Pazinu (25. rujna 2017.) doživjeti zvižduk za zviždukom.

I to od koga? Od onih koji Hrvatskoj drže lekcije o antifašizmu! Sram ih može biti!

Zviždali su Predsjednici samo na spomen katoličkog svećenstva i Katoličke crkve u Hrvata. Oni priznaju za „Boga“ samo Tita, partiju i komunizam. I dalje se ponašaju „crno bijelo“. Partizani, Tito i komunisti uvijek su bili dobri i pošteni, a svi drugi, a najviše Hrvati, – „ovce za klanje“! E, stanite malo vi koji nikada niste trpjeli Hrvate i Hrvatsku (svaka čast iznimkama), kojima je „svetinja“ Josipović, Mesić i Rade Šerbedžija, osvježite se  hladnom vodom i pogledajte gdje živite? Još ste uvijek u Hrvatskoj, iako neprestano težite nekakvoj imaginarnoj Republici, na čelu s nekakvim Jakovčićem.

U svom govoru, Predsjednica je bila vrlo korektna, ali što to vrijedi kad je došla među ljude koji jedva čekaju da iskale svoj bijes na Hrvate i Hrvatsku, na sve ono što nema veze s bivšom, propalom Jugoslavijom. Pljeskali su samo kad se u dvorani spomenulo Titovo ime. Čak su i skandirali jednom od najvećih komunističkih zločinaca. Istina, Tito je bio na čelu pobjedničke vojske do 1945., ali je isto tako, od završetka II. svjetskog rata, bio na čelu komunističkih krvnika koji su pobili na stotine tisuća nevinih Hrvata, među kojima je bio i veliki broj svećenika.

Na tom skupu ekstremnih ljevičara, komunista i Jugoslavena (svaka čast iznimkama) govorili su i Stjepan Mesić, Franjo Habulin, Valter Flego i drugi. Flego je, među ostalim „podučio“ i Predsjednicu da je „povijest učiteljica života“, ali da „neki još uvijek nisu ništa naučili iz nje i da je zato potrebno prisjećati se, ponavljati istinu, njegovati i baštiniti antifašizam“.

Tamošnji borci „iz 1941.“ nikako ne mogu gospođi Kolindi Grabar Kitarović oprostiti što im je tita iz svoje radne sobe poslala u ropotarnicu, ali to nije razlog da se i na ovakvim mjestima ponašaju bezobrazno i nekorektno, jer ipak je ona došla na njihov poziv i bila njihov gost. Stoga ne stoji, kako smo čuli, da su danas u Hrvatskoj u opasnosti i antifašisti i demokracija, a još manje da će, kako su rekli, „val revizionizma ustaštva potopiti sve ono što je Hrvatsku činilo kulturnom, razvijenom, civiliziranom i europskom državom“.

S obzirom da u Hrvatskoj nema niti je bilo ustaša nakon II. svjetskog rata, oni su ti koji preokreću povijest samo da ih nitko ne pita: o Golim Otocima, suđenjima bez suđenja, masovnim grobnicama od Vardara pa do Triglava, ali i gdje su bili u vrijeme srbijanske i ine agresije? (Svaka čast iznimkama.)

Dobro je da je predsjednica RH vidjela kako se ponašaju ti ljudi, da je „antifašista“ svakim danom sve više i da su sve glasniji u dozivanju onoga za što smo mislili da smo u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu pobijedili!

Spomenimo još da hrvatsku Predsjednicu nisu ispratili domoljubnim pjesmama, već onima koje dobro znaju, a koje su se pjevale maršalu, kao što je: „Druže Tito mi ti se kunemo!“

Mladen Pavković

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Đakić: Vučić je smiješan. Što on ima sa zakonom?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se već činilo da će dugo očekivani Zakon o pravima hrvatskih branitelja, koji je ovih dana aklamacijom prihvaćen od svih političkih opcija u saborskom Odboru za veterane, biti naposljetku donesen konsenzsom i mirno, svoje primjedbe na zakon javno su iznijeli Milorad Pupovac i Aleksandar Vučić.

Ovaj potonji, srpski predsjednik, o Zakonu se referirao na marginama zasjedanja Opće skupštine UN-a u New Yorku.

– U tom zakonu, u jednom članku govori se o agresiji Srbije i dijela stanovnika Hrvatske. Takva definicija i unošenje u zakone… to je za nas izuzetno teško – kazao je Vučić u izjavi za Radio televiziju Srbije (RTS).

Istodobno, Pupovac je o zakonu govorio za Radio Beograd. – Predloženi zakon za nas nije prihvatljiv jer se stvari koje su bile dio ratnih propagandi nastoje sada ozakoniti u pogledu odnosa prema Srbiji i u pogledu odnosa prema BiH i Crnoj Gori – naveo je Pupovac dodajući kako “ne može biti dobro da se Hrvatska neprestano vraća, održava i zaoštrava ratnu priču”.

Za Večernji list je najprije komentirao ministar branitelja Tomo Medved koji je kratko poručio kako su “odredbe novog zakona temeljene na Deklaraciji o Domovinskom ratu”. No novi prijedlog zakona kroz formulaciju “agresiju na RH izvršile su Srbija, Crna Gora, JNA i paravojne postrojbe iz BiH uz pomoć velikog broja pripadnika srpske nacionalne manjine u RH”, preciznije i šire imenuje sve agresore, s naglaskom na “veliki broj” Srba, dok Deklaracija ne spominje BiH te navodi oružanu pobunu tek “dijela srpskog pučanstva”, što je Pupovca i Vučića potaknulo na reakciju.

– Vučić je smiješan, što on ima sa Zakonom o hrvatskim braniteljima? Očito se boji naknade štete koju će Srbija prije ili kasnije morati platiti, koja se navodi u jednoj od pet pristupnih točaka Srbije u EU – kaže Josip Đakić (HDZ), predsjednik saborskog Odbora za ratne veterane.

– Što se tiče formulacije o “dijelu” ili “velikom dijelu” Srba koji su sudjelovali u agresiji i koja je za njih sporna, može se lako usporediti broj Srba koji je tada živio u Hrvatskoj i onaj koji se protiv nje borio. No činjenica je da je taj broj bio velik – kaže Đakić.

Član Odbora Zdravko Ronko (SDP) kaže pak kako podržava većinu članaka ovog zakona, no kako bi bilo točnije napisati da je dio srpske nacionalne manjine sudjelovao u agresiji, a ne “veliki broj” jer je dio Srba branio Hrvatsku.

Zastupnik Mosta Miro Bulj ima nedvosmislenu poruku za Vučića. – Je li broj bio velik ili nije, to Vučić najbolje zna, kao jedan od vođa pobune i pripadnik četničkih odreda. Bolje bi mu bilo da kaže gdje su naši nestali i da se bavi ratnom odštetom Hrvatskoj koja će ga koštati 40 milijardi eura. Sramota je da Vučić uopće komentira naš zakon, a da mu Pupovac suflira – zaključio je Miro Bulj. Dodao je i kako činjenica da su Srbi 90-ih okupirali trećinu Hrvatske dovoljno govori sama za sebe.

facebook komentari

Nastavi čitati