Pratite nas

Kolumne

Hibridni rat proti Hrvatskoj

Objavljeno

na

Stvaranjem kaosa što su ga poticali bivši dužnosnici Mosta, tada još članovi Plenkovićeve vlade, poklopilo se ne baš slučajno s pokušajem bivših komunista, odnosno SDP-a da izglasavanjem nepovjerenja u Saboru sruše i ovu vladu te tako omoguće povlašten položaj ruskim bankama, koje bi se iz stečajne mase Agrokora prve naplatile, ucijenivši pritom hrvatsku državu strateškim vlasništvom nad njegovim nekretninama, vjerojatno, u istočnoj Slavoniji, u neposrednom susjedstvu Srbije

Uspješnim popunjavanjem vlade novim ministrima, hrvatski premijer Andrej Plenković praktično je izišao kao pobjednik iz velike bitke dugotrajnoga hibridnog rata, što ga Moskva vodi na t. zv. balkanskom području i njemu susjednim državama. Nije teško prepoznati, a u tomu se slaže i većina sigurnosnih službi srednjoeuropskih država, kako su t. zv. antifašističke kampanje, kojima sljednici bivših komunističkih partija i dio medija verbalno ratuju protiv američkih saveznika, taktička sastavnica hibridnoga ratovanja.

Naime, riječ o prepoznatljivoj sovjetske promičbi iz 30-ih godina prošloga stoljeća, a danas informacijsko-politički prilagođenoj suvremenom dobu, koja stvara preduvjete za širenje ruskoga nacionalnog interesa, a po potrebi i u slučaju možebitnoga opiranja tom širenju i rušenje nesklonih joj vlada. Ne treba podsjećati kako su se zbog energetskih pitanja u nedavnoj prošlosti vodili ratovi za prevlast nad njihovim izvorima ili pak nad njihovim distribucijskim kanalima.

Nije i Oreškovićeva vlada pala upravo zbog energetskih pitanja i pokušaja ruskih tvrtki da preuzmu nekadašnju hrvatsku naftnu tvrtku Inu, koja je u većinskom vlasništvu madžarskoga MOL-a?

Kad je pak Plenkovićeva vlada godinu dana kasnije najavila mogućnost da hrvatska država otkupi Inu iz vlasništva MOL-a, operacija je hibridnoga rata proširena na financijsko polje, pa ruske su banke, koje kreditiraju najveću hrvatsku korporaciju Agrokor, iskoristile bivšega predsjednika Hrvatskoga sabora Božu Petrova da svojim političkim potezima pokrene lanac urušavanja te tvrtke, koja zapošljavala oko 150 tisuća radnika i na taj način dovede u pitanje njihov posao i egzistenciju njihovih obitelji. Stvaranje gospodarskoga i socijalnog kaosa što su ga poticali bivši dužnosnici Mosta, tada još članovi Plenkovićeve vlade, poklopilo se ne baš slučajno s pokušajem bivših komunista, odnosno SDP-a da izglasavanjem nepovjerenja u Saboru sruše i ovu vladu te tako omoguće povlašten položaj ruskim bankama, koje bi se iz stečajne mase Agrokora prve naplatile, ucijenivši pritom hrvatsku državu strateškim vlasništvom nad njegovim nekretninama vjerojatno u istočnoj Slavoniji, u neposrednom susjedstvu Srbije, gdje s druge strane granice već godinama ruska i srpska vojska uvježbavaju navalne akcije, koje, ne bez razloga, Hrvatska doživljava kao prijetnju svojoj suverenosti.

Oni koji relativiziraju zainteresiranost Moskve za istočnu obalu Jadrana, mogu se razuvjeriti svakodnevno u ruskim medijima, koji unatoč crnogorskom članstvu u NATO savezu, ne prestaju preko srpske manjine destabilizirati tamošnju vladu.

Jednako se tako vodi i borba za prevlast u BiH, gdje Moskva u Republici Srpskoj ima, uz teritorijalnu dimenziju, i snažan politički oslonac za realizaciju svojih probitaka. Umiješanost Moskve u političke događaje na makedonskoj političkoj pozornici gotovo je rezultirala raspadom zemlje, a snažna potpora zahtjevima srpske manjine na Kosovu i same Srbije dovode dugoročnije u pitanje i opstanak kosovske države. Ruska opskrba srpskih zračnih snaga dvjema eskadrilama Migova-29 omogućuje Srbiji da pod kapom airpolicesa nadzire za potrebe Moskve zračni prostor balkanskih zemalja.

Neposredno nakon vijesti o formiranju vlade stigli su Agrokoru povoljni kreditni aranžmani iz američkih fondova, a iz EU su pokrenuta novčana sredstva za izgradnju Pelješkoga mosta. Ne čude zato histerične reakcije Orjune, što su se na formiranje vlade očitovale vrijeđanjem ikone hrvatskoga uspjeha – Janice Kostelić. One su naime mogle biti očekivane, jer se radi o osobi iznimna značaja, koja je na svjetskoj razini, tek uz potporu obitelji, vlastitim radom i znojem stvorila nenadilazive uspjehe, čime je kod hrvatske mladosti poticala osjećaj da se radom, zalaganjem i trudom i znanjem mogu napraviti iznimni pothvati za vlastito zadovoljstvo, ali i opće nacionalno dobro.

Potpora skupine SDP-ovih zastupnika orjunaškom teroru u Supetru na Braču mogla bi otkriti kako se iza huligana skriva organizirana, doduše ilegalna, politička djelatnost, čiji kolovođe možda sjede i kupama zastupnika Hrvatskoga državnog sabora. Danas kad je kompletirana vlada, a na čelu ministarstva ne stoji više bivši dočasnik JNA, ako bude dobre volje mogli bi se otkriti i lučbeni crtači nacističkoga kukastog križa na stadionu u Poljudi, što je poslužilo hibridnim ratnicima da krenu u „antifašistički“ pohod na Hrvatsku, čime se državu kao športsku naciju pokušalo izbaciti s uglednih svjetskih natjecanja, a hrvatski narod proglasiti nesposobnim za vladanje vlastitom državom.

Dok se to pokrivalo donošenjem novoga zakona o športu, agresivnu je kampanju organizacijski i politički raspirivao SDP. Formiranjem stabilne vlade napokon se stvaraju preduvjeti za izgradnju nizinske pruge Rijeka-Zagreb-madžarska granica te izgradnja riječke luke za pristanište velikih preokocenaskih brodova, čime bi Rijeka postala ključna srednjoeuropska luka na Jadranu.

Osim toga, snažni Erdoganovi interesi u Federaciji BiH, ruski pak u Republici Srpskoj te nezainteresiranost Njemačke i američki politički zastoj na Balkanu onemogućuju stvaranje ozračja za minimalnu jednakopravnost Hrvata. Naime, jedino se Hrvatsku kao državu zalaže za izmjenu izbornoga zakona u BiH, kojim bi se omogućilo da i Hrvati uzmognu birati svoje političke predstavnike, a ne da se njihovim pravom u međusobnom nadmetanju služi ona lošija strane bošnjačke politike. Politički pak, stabilna hrvatska vlast otvara mogućnost razvoja procesa kojima bi se gospodarski i kulturološki pa na stanovit način i saveznički povezale države na potezu od Baltika do Jadrana. U tom povezivanju Hrvatska ima svoje posebno mjesto.

Ivan Svićušić

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko dovodi Ruse u BiH?

Objavljeno

na

Objavio

Tko dovodi Ruse u BiH?

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist  pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada

Nedavno je u sklopu sve agresivnije politike bošnjačkoga vođe Bakira Izetbegovića prema hrvatskom narodu u BiH, ali i Republici Hrvatskoj jedan bošnjački aktivist američkom časopisu “Foreign Affairs” prodao, u sklopu sad već jasno prepoznatljive islamističke politike nepriznavanja Hrvata i Srba u BiH staru priču o hrvatskoj i srpskoj odgovornosti za nevolje koje su tu zemlju pogodile tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća.

Odbijajući prihvatiti tadašnje međunarodne planove o unutarnjem ustrojstvu zemlje Alija Izetbegović je odveo zemlju u ratni kaos, koji je na kraju završio etničkim čišćenjem Hrvata iz područja pod muslimanskom i srpskom vlašću, a za diplomatskim stolom i praktično srpsko-bošnjačkom podjelom zemlje na dva entiteta.

Aktualna priča odjevena je u novo ruho o navodno zajedničkoj hrvatskoj i srpskoj  operaciji pozicioniranja ruskih interesa u BiH kako bi se danas iz te zemlje širio kaos na Europsku uniju i druge dijelove zapadnoga svijeta.

Ključni igrači u tom navodnom Putinovu pothvati su hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Nasuprot njima bošnjački aktivist sugerira kako bošnjačka strana eto  brani interese NATO saveza i Europske unije.  Ključni argument za takvu tezu  navodno su dugotrajna savezništva i veze Dodika i Čovića te HDZ-a i SNSD-a

Sličan, ako ne i istovjetan model raspodjele krivnje na srpsku i hrvatsku stranu izrastao je i tijekom rata u BiH, a kao glavni argumenat slovila je danas već raskrinkana lažna optužba Miloševića i Tuđmana o podjeli BiH u Karađorđevu. Nema dvojbe kako je ratna propagandna umotvorina tada omogućila bošnjačkoj Armiji BiH da potpuno očisti starosjedilačko stanovništvo, odnosno katoličke Hrvate iz središnje Bosne kako bi taj komad zemlje pretvorili u poligon za kasnije džihadističke operacije protiv Zapada.

Naime u sastavu Armije BiH posebno su krvoločni bili pripadnici odreda El Mudžahid, koji su počinili niz ratnih zločina s ritualnim smaknućima, a koja su kasnije poput dekapitacija prakticirali pripadnici ISIL-a na području Iraka i Sirije. Bošnjački analitičar Dževad Galijašević tvrdi kako su, između ostaloga čak šesterica napadača na Svjetski trgovinski centar 11. rujna 2001. u New Yorku bili pripadnici odreda El Mudžahid ili su pak nakon rata uvježbavani u kampovima na području BiH, odakle su bošnjačke snage etnički počistile Hrvate.

Čak i pojedini mediji iz BiH navode Izvješće  zajedničke Komisije američkoga Senata i Kongresa neposredno nakon terorističkih napadaja o tomu kako su vlasnici bosanskohercegovačkih putovnica Halid Al Midhar, pilot koji se zrakoplovom zabio u WTC u New Yorku i Muhamed Ata, koji poginuo tijekom terorističkoga napadaja, bili pripadnici odreda El Mudžahid.

Kasnije je utvrđeno da je i drugi pilot, Navak Elhamzi kao pripadnik odreda El Mudžahid sudjelovao u ratu u BiH, a kao napadači, utvrđeno je da su sudjelovali i Zijad Jarahašević, Halid šeik Muhamed i Remzi Bin Elsibiha, koji su također imali izravne ili neizravne veze s BiH. S druge pak strane, kako bi teritorijalno učvrstio islamistički poligon u središnjoj Bosni Alija Izetbegović je tijekom rata Srebrenicu prepustio na milost i nemilost Srbima, a s tog područja 7.500 pripadnika Armije BiH prebacio u središnju Bosnu, kako bi je očistio od Hrvata.

U sadašnju pak kampanju protiv Hrvata, a riječ o pokušaju da se hrvatskom narodu u BiH ospori pravo da kao konstitutivni narod sam bira vlastite političke predstavnike, Bakir Izetbegović je uključio predstavnice srebreničkih ratnih žrtava, poput udruge  Majke Srebrenice, ali i sam vrh Islamske zajednice na čelu s reisom Huseinom Kavazovićem.

Oni, unatoč brojnim islamističkim kampovima uz granicu s Republikom Hrvatskom, na području od Tuzle do Kladuše, jurišaju na hrvatske dužnosnike koji činjenično upozoravaju na moguće terorističke prijetnje iz susjedstva. Kako je pak Dragan Čović, jedini od tri člana Predsjedništva BiH predan politici euroatlantskih integracija, on zbog svog zauzimanja postaje glavna meta islamističkih ekstremista, koje u političkom smislu predstavlja Bakir Izetbegović i njegova stranka SDA.

Uostalom, prema tvrdnjama oporbenoga bošnjačkog političara Fahrudina Radončića, iza svojedobnoga ubojstva federalnoga ministra policije, Hrvata Joze Leutara, stajao je upravo Bakir Izetbegović!

Kako, prema pisanju medija, u Izetbegovićevu specijalnom ratu protiv hrvatskoga naroda sudjeluje i bosanskohercegovačka Obavještakno-sigurnosna agencija – OSA ključni predstavnici hrvatskoga naroda u BiH trebali bi biti posebno oprezni kako im se ne bi opet ponovio slučaj Leutar, a time propalo i njihovo zauzimanje za promjenu nametnutoga izbornoga zakona.

Tezu na početku spomenutoga bošnjačkog (islamističkog?) aktivista o združenom pothvatu Hrvata i Srba da u BiH dovedu Ruse jednostavno otklanjaju aktualne činjenice o političkoj povezanosti, s jedne strane srpskoga vodstva s Moskvom, a s druge bošnjačkoga s Turskom. Dok je rusko gospodarstvo,a onda i politički paternalizam duboko ušao Republiku Srpsku, bošnjačka je politika Alijin “amanetom” neraskidivo povezana s Erdoganovom Turskom.

Te dvije države – Rusija i Turska – u mnogočemu zajednički nastupaju protiv Zapada, a Turska je sklapanjem ugovora o kupnji ruskoga raketnog sustava S-400 praktično odbacila savezništvo sa SAD-om, dok istodobno verbalno-diplomatski ratuje s Njemačkom i Europskom unijom.

Koliko se Erdoganova Turska okrenula Putinovoj Rusiji i koliko su daleko u područje potpunoga nepovjerenja otišli sadašnji tursko-američki odnosi pokazuje i raščlamba turskoga provladinog lista “Sabah“ koji konstatira završetak jedne epohe i predviđa kaos u svim državama koje se nalaze na trasi “Puta svile”, koji zahvaća i balkansko područje s BiH.

Tako saveznici iz Sirije postaju i saveznici u BiH, koja tek u tom sklopu postaje poligon za vođenje budućih operacija protiv Zapada, a kad su u pitanju one islamističkoga karaktera, nije pretjerana tvrdnja kako upravo bošnjački prostor u Federaciji postaje glavni poligon. Nu da bi on mogao biti i funkcionalan potreban mu je otvoreni izlazak na more s jedne strane te na sjeveru luka na rijeci Savi oko koje su već načičkani islamistički kampovi.

Optužnicom protiv Hrvata u “Foreign Affairsu” bošnjački je aktivist samo pokušao prikriti već uznapredovalu zloćudnu bolest koja prostor Federacije pod muslimanskim nadzorom pretvara u isilovsku postojbinu, koja bi u novoj džihadističkoj taktici mogla imati vrlo opasnu ulogu u ratu protiv Zapada.

Ivan Svićušić

Miroslav Tuđman: Ulazak BiH u EU se ne može i neće dogoditi ako Hrvati ne dobiju punu ravnopravnost u BiH

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: U Splitu relikvije su tila svetoga Leopolda Mandića. U njegovoj i mojoj Domovini

Objavljeno

na

Objavio

U Splitu kiša pada drugovačije
Pada u boji
Najlišpe na svitu pada
I posiplje
Ukoso
Uvik nekako su vitron
Natiska lipo oblak na oblak
Podno Marjana
Pa se isplače nada
Rivon
I onin trajektin na linome odlasku za Supetar
Unda pobigne uza
Marmontovu
Gorikar priko Lovreta i Poljuda
Pa
Nestane

K’o malo di na svitu
Pada i uvik svon silon puše
Pa kad iđeš strmo od Općine prema Kazalištu
Iskene ti lumbrelu
Sto i jedan put

Unda za svaku kišu
Imaš
Novu lumbrelu
I mokre
Promrzle noge

U Splitu, gradu moga školanja ovi’ dana
Relikvije su tila svetoga
Leopolda Mandića
U njegovoj i mojoj Domovini

E
A naš narod
Mu leti
Raskriljeni ruku
I raskriljeni srca
Iđu mu
U kolonan poredani k’o utvrdo ušiveni botuni
Na biloj, onoj misnoj košulji

Poredani letu
Po zagovor
Su sto i jednon brigon na pameti i duši
Utvrdo ušiveni k’o botuni u viru
Kristovu

Letu tomu malešnomu
A jopet velikomu čoviku
Po zagovor
Utjehu
Nadu
Blagoslov
Letu po mir

Ne mogu lagat
I neću
Ja mu se nikad za zagovor molila nisan
E
Nisan
Tako mi se valjda samo trevilo

Neka mi je moja teta časna, kad bi me gladnu najila
Puno puta tiskala u šake
Onin svojin mirlušnin, čistin rukan
Njegove slike, medaljice
I molitve

Ja san u taj vakat već imala svoga zagovornika
Svoga suborca su neba
Doša do mene nekin čudnin, tisnin putin
Su jednon
Splickon kišon
Naša me
Baš mene
Moj svetac čudna imena
Naša’ me
Unda kad san nigdi i ničija bila
I vratijo me momu
Kristu

Diga me sa tlea
Noge ukočene mi pomaka

Diga me sa tlea
One
Splicke
Gospe od zdravlja
One crkve moga školanja
Koja ima najlišpi
I najčudniji prikaz
Moga Krista
Širon rašireni ruku

Pomoga mi zagovoron
On
Moj svetac zaštitnik
Zagovornik svi’ izgubljeni’ slučajeva

Zagovara me
Onako kako to more
Samo svetac
Zamoljen od velikoga diteta koje leži razasuto po tleu
I moli mu se mokri obraza
Očiju uprti u ništa
Moli mu se
Da mu pomogne
Sastavit razasuto tilo
I dignit se
U život
U ljubav

Ne razumin
Nikako ne razumin
Ovi’ dana
Čega idu svi oni ljudi koji se rugaju jednome
Svecu
Svi oni ljudi koji relikvije zovu
Lešon
Oni ljudi kojima smeta molitva zagovorniku

Čega idu ili je bolje reć’
Šta nji’ ide

Oklen potriba rugat se nečijoj viri
Oklen
Je li za rugat se i to što virujemo kako se raspeti Bog diga’ treći dan od mrtvi
Je li i to smišno?
I u to viruju samo
Neuki
I ludi?

Zašto t’liko provocira na reakciju nečija, tuđa vira?
Provocira i smeta
Iste one kojima smeta i vjeronauk u školi

E
Vjeronauk školski nji’ isto vrlo bode u oči
Izborni predmet u školi vrlo njima smeta
Smeta one iste ljude široki vidika
Pa nigdi ni zere tolerancije kad su želje katolika
U pitanju
Kad katolik svojin potpison bira
Samo za svoje dite

Ja baš ‘oću vjeronauk u školi
‘Oću
To nije protivno zakonu
Ni Ustavu
Ne kreće u sekularnu državu
Ne kreće nikoga

‘Oću i župni
I školski vjeronauk
Kad mi more bit
‘Oću jedan i drugi
Nije mi ga puno
Ni meni
A ni mojoj dici
Nami srce k’o bukara
Kad pratar u školi blagosliva i kad viroučiteljica su dičicon
Veselo piva
Za dane kruva
I kad o Božiću
Ukrase za bora su dicon sprema
I govori o rođenju
Našega Krista

A oni što se rugaju neka lipo u one moderne kurikulume
Gledaju ugurat
I jednu stvar koju oni nikako da nauču
Svi oni koji se smiju pobožnu svitu

Dajte in jedan ganjci gal novi predmet
Samo za nji’
Neka se zove
Pravo na javno prakticiranje vire
E
I neka iđe rećemo tri put nediljno
Možda nauču napokon

Pa ji lipo učite
I naučite
Sve redon
Šta to zaprave znači
Pravo na javno prakticiranje vire
Jerbo je to pravo vrlo važno
Uziđano je u
Ustav naše Države
Pa unda lipo u tome predmetu
Naučite sve podrugljivce
Kako to ustavno pravo niti zere ne kreće u njijovu sekularnu državu

Jerbo ja neću tor slobodu moje vire
Koja mi kaže
Moli u crkvi i u svoja čet’ri zida
Neću to
Nisan ovca da bi u toru bila
Moj Bog su menon neće bit’ samo u
Crkvi i u moja čet’ri zida
Krit ga neću

To sakrivanje van nije sekularna država
Sekularna država je nešto drugo
A ustavno pravo
Kaže
Kako se ne triban i ne moran krit

Prošla su van ta doba

Zabranit mi viru više ne mogu
Pa udaraju drugovačije

Mogu mi se rugat
Mogu mi relikvije moga
Katoličkoga sveca
Zvat i lešon
I smijat se
Onako kako se rulja brez srca uvik smije
U svome bisu

Uvik se smije oni izgubljeni
Razmetni sin
Dok obisno troši
I zlatnike i dane

Oni sin što je nigdi
Na pola puta od ničega
I nikoga
Ni livi a ni desni razbojnik
Ni Veronika
Ni Josip
Ni Ivan
Ni Petar što zataji
Ni Vranjo pokajnik

Taki se smije
Uvik

Jerbo niti ne zna
K’liko je zaprave izgubljen

Nema mu ‘ko reć’
Kako i Juda
More bit’ ime za izdajnika
Ali i za zagovornika
More
Sam biraš svoga Judu
Onoga za kojin ćeš ić’

Pa gledaš izabrat Judu
Koji nije izdajnik
Izabereš
Drugovačije
Izabereš razumit i ne smijat se

Izabereš onoga Judu
Kojemu se za zagovor moli veliko izgubljeno dite
Mokri obraza i
Izokrenuta života

Života
U kojemu zavoliš
Sve
Baš sve što je od Boga
I
Privrnute lumbrele
I svoje mokre,
Promrzle noge

I zavoliš baš svaki svoj
Od Boga dani
Kišni dan
I
Kišni Split

Barbara Jonjić / Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati