Pratite nas

Hoće li bujice srušiti i one brane koje brane jednima da budu ravnopravni s drugima?

Objavljeno

na

Mulj će se nekako povući, ali muljaža se ne bi smjela izvući ni pod koju cijenu

Pokazuje se da je solidarnost sol čovjeka i društva. Iz velikih poplava isplivala je još veća ljubav čovjeka prema bratu čovjeku, poplavama rijeka usprotivila se poplava emocija. Rijeke ljubavi i solidarnosti iz jadranskog sliva, iz Hercegovine, potekle su prema Bosni, Savi. Mnogi se čudom čude da je Hrvat u svojoj kući udomio Bošnjaka ili Srbina čija je kuća pod vodom, ili obratno, da Srbin iz Republike Srpske zahvaljuje Federaciji, da hrvatski specijalac spašava ljude u Obrenovcu, da se po najkatoličkijim župama u Hercegovini skuplja pomoć za ljude druge vjere.

Ne treba se nitko tome čuditi, pa kakav je to vjernik koji ne drži do postulata svoje vjere o bližnjemu svomu. Ma, sve je kristalno jasno, običan čovjek priteći će u pomoć bratu čovjeku, problem su politički mulj i druge muljaže koje su preplavile ove prostore puno prije izljeva podivljalih rijeka i provale srdžbe prirode. Umjesto brana i nasipa protiv poplava, građene su neke utvrde iz kojih je poput poplava provalila zavojevačka agresija, razlila se mržnja pa čovjek čovjeku postane vuk. Te utvrde povijesni vihor pomeo je, ali njihove aveti još lutaju i plutaju ovim prostranstvima pa slušamo sve grlatija lamentiranja jugonostalgičara: Ko nas zavadi?! I to baš od onih koji su zavadili sve oko sebe pa i sebe sa sobom. Jugonostalgičarske babe narikače pozivaju u stare okove, iz kojih više ne bi bilo spasa ni pred poplavama.

Kad padneš niz stepenice, ustani, digni glavu i reci: Kako sam brzo sišao! 

Hoće li bujice srušiti i one brane koje brane jednima da budu ravnopravni s drugima, hoće li blaga solidarnost što je isplivala iz podivljalih vode razvedriti tmurno nebo iznad ovih prostora, mulj pretvoriti u plodno tlo za sve koji bi tu ravnopravno živjeli. Postavljaju se brojna pitanja. Ima li smisla da se za tri brata gradi dvokatnica, po kat za dvojicu, a da treći u poplavljenom podrumu čami čekajući? Pa zar se tom trećemu ne može izgraditi barem potkrovlje, majka mu stara?!

Internet je preplavljen snimljenim tužnim prizorima s poplavljenih područja, od koji naviru suze na oči svima koji imaju dušu. No, neuništivi duh čovjeka i u najtužnijim trenucima nađe onu kristalnu kocku vedrine, onaj splav koji mu služi da ne potone, pa su se na internetu pojavili i snimke što razgale dušu, izvuku široki osmijeh na lice. Jer humor je čuvar razuma, da bi se ostalo pri pameti, da srce i mozak ne potonu, humor je tu da napravi reda u kaosu. Od toga je nastao i tomu služi. Netko će reći da ljudima nije do šale, a možda im je pomoć vedrog duha u najtmurnijim trenucima važna koliko i svaka druga. Ljudi koji su ostali bez igdje ičega nasmiješit će ona zgoda kad se prerušeni unuk predstavio baki kao član komisije za popis šteta od poplava. Takav je život, hrpa meda i žita. Bili su rekli da će Halida Bešlića pozvati na informativni razgovor ako Miljacka mostove odnese, a Halid je sa smiješkom dobre volje udomio velik broj onih koji su se našli u nevolji.

Kad se mutne vode ipak povuku, valjat će zasukati rukave, a vidjet ćemo tko nam je doista prijatelj. Mnogi su bogati rekli da su prijatelji BiH, a jesu li, vidjet ćemo. Možda im treba poručiti da nitko nije postao siromašan dajući drugima!

Kad padneš niz stepenice, ustani, digni glavu i reci: Kako sam brzo sišao! Tako nekako kažu optimisti, u tako nešto svakako valja uvjeriti mnoge.

Neki previše toga uzimaju iz državnih jasala i ne samo njih, valja ih u tome spriječiti i pomoći ljudima koji su izgubili stada, mnogi i sve drugo. Da ne bude kao u razgovoru (ne)ugodnom između muža i supruge:

– Ženo, opet mi je sin uzimao lovu iz džepa.

– Otkud znaš da je baš on, a možda sam ja – usprotivi se supruga.

– On, on, znam sigurno, on ipak koju marku ostavi – objasni joj muž.

Ovih dana aktualiziraju se riječi slikara Pabla Picassa koji je slikovito rekao: “Volio bih živjeti kao siromašan čovjek s puno novca!” Da živi skromno i da može više pomoći. No, neki love u mutnom i dodatno zamućuju mulj od poplava. Nadamo se da takvi neće preplaviti i da će na površinu isplivati oni drugi. A valja požuriti, jer ne daje najviše onaj koji daje puno, nego onaj koji daje – odmah! Mulj će se ipak povući, ali muljaže se ne bi smjele izvući!

FranoVukoja/VL

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati