Pratite nas

Religija i Vjera

Hoće li Europska unija pomoći Hrvatskoj?

Objavljeno

na

Svjetska banka objavila je u petak 11. srpnja projekciju stanja BDP-a (bruto društvenoga proizvoda) za 11 novih članica Europske unije, odnosno bivših komunističkih država, po kojoj bi Hrvatska bila jedina zemlja od tih članica EU-a koja će u 2014. imati pad BDP-a. Time Hrvatska šestu godinu ostaje u recesiji, što je nesumnjivo rezultat ili nedjelo sadašnje Vlade koja je već duboko u trećoj godini svoga mandata.  

9f4d6f423e3bc01a7334f96ee0c16e53_view_articleIzvješće Svjetske banke govori i o prvim znakovima oporavka, i to u rastu izvoza te u malom padu nezaposlenosti na godišnjoj razini, no to nije dovoljno da Hrvatsku ne bi očekivalo zaostajanje u odnosu na spomenute članice EU-a. Stanje koje osjeća većina hrvatskih građana, kao i prognoza Svjetske banke, raskrinkava lažna obećanja vladajućih političara, kao i političara koji su ulazak Hrvatske u Europsku uniju nametali kao glavni strateški cilj očekujući da će formalno članstvo odraditi ono što političke garniture, osobito vladajuće, ne znaju, ne žele ili ne smiju.

Bez spremnosti da preuzmu svoju veliku odgovornost za takvo stanje u gospodarstvu u Hrvatskoj, vladajući političari, počevši od predsjednika Vlade, često ponavljaju da se promjenama i reformskim procesima Vlade protive razne interesne skupine koje žele održati postojeće stanje. To opravdanje u sebi nije posve netočno: sasvim je pouzdano da postoje razne interesne skupine, kako one koje imaju samo relativnu moć tako postoji i vjerojatno neformalna skupina koja, čini se, ima gotovo apsolutnu moć i koja sve do sada uspješno sve državne funkcije pretvara u marionetske predstave. Interesne skupine s relativnom moći postoje i djeluju u svim društvima i one su normalna pojava te nisu baš nikakva opasnost vlastima koje imaju na raspolaganju djelotvorne instrumente, koje znaju što treba učiniti s obzirom na potrebne reforme i koje imaju političku volju te reforme i provesti. U hrvatskim okolnostima određena zaprjeka općemu dobru čak su i interesne skupine s relativnom moći jer nositelji državne vlasti svjesno ili nesvjesno, hotimice ili primorani često zloporabe potencijale državnih instrumenata, a ne pokazuju ni da znaju niti da stvarno namjeravaju provesti ozbiljne i nužne reforme u korist općega dobra. Još veći problem je djelovanje interesne skupine koju je teško cjelovito definirati, a kojoj je jedna od bitnih oznaka da suptilno, ali sustavno razgrađuje Hrvatsku i kao državu, gotovo sve hrvatske institucije i čak sve one temelje na kojima bi mogla izrasti gospodarski prosperitetna država, a koja djeluje iza scene, dok na scenu postavlja »svoje igrače« koji ostvaruju, valja reći otvoreno, antihrvatske ciljeve i interese i još im za takvo djelovanje hrvatski građani plaćaju.

Dok navedeno izvješće Svjetske banke ističe da su »nove« članice Europske unije ostvarile brz ekonomski napredak, i to usprkos svjetskoj financijskoj krizi, te da je njihovo članstvo u EU-u donijelo pozitivne učinke na financijskim tržištima i međunarodnoj trgovini, a u tim zemljama došlo je i do važnoga napretka u funkcioniranju institucija, Hrvatska se iskustvom prve godine članstva u EU-u u tom smislu baš ničim ne može pohvaliti jer je činjenica da je prva godina članstva u EU-u ostala neiskorištena. Ta neiskorištena godina članstva u EU-u ne ide toliko na dušu EU-a koliko gospodarima Hrvatske koji i dalje bezočno gaze i ustavnopravni poredak, legalnost i legitimnost hrvatskih nacionalnih ciljeva i interesa, koji nemilosrdno manipuliraju vrhuškama nekih važnih političkih stranaka i ključnim društvenim i državnim funkcijama i koji u suvremenom hrvatskom društvu toleriraju samo privide demokracije i zakonitosti. Isključivo iz takve ocjene aktualnoga stanja u hrvatskom društvu moguće je donekle razumjeti npr. otvoreno kršenje zabrane zapošljavanja u državnoj upravi. Prema podatcima iz medija, Ministarstvo socijalne politike i mladih povećalo je broj zaposlenih za čak 58 posto; Ministarstvo poduzetništva i obrta povećalo je broj novozaposlenih za 45 posto; rastao je broj zaposlenih u Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa, Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, Ministarstvu branitelja… Dakle usprkos zabrani ministarstva imaju danas 600 zaposlenih više nego 1. siječnja 2012., a da od toga baš nikakve veće koristi nije bilo. Premda je to tek jedan od primjera nepoštivanja prava koje mora biti temelj države koja želi opstati, sličnih primjera mora biti mnogo jer rashodi u budžetu iz godine u godinu bujaju umjesto da se racionaliziraju, kao da se želi poručiti Hrvatima: željeli ste imati svoju državu pa je sad plaćajte tako skupo da požalite što ste je uopće željeli.

Usprkos svemu tomu valja njegovati i učvršćivati nadu da će članstvo Hrvatske u EU-u ipak donijeti očekivan nuždan pozitivan pritisak da u Hrvatskoj stvarno zaživi demokracija, vladavina prava i pravde i da se demontiraju skrivene snage koje manipuliraju mnogim hrvatskim državnim i društvenim institucijama, zadržavajući Hrvatsku u lancima siromaštva, nerazvijenosti i besperspektivnosti, jer su baš to okolnosti koje te snage koriste za svoje različite, uključujući i ekonomske interese. Ako je EU-u stvarno stalo do demokracije u Europi, onda će svojim legitimnim načinima poduprijeti zahtjeve za promjenu izbornoga zakonodavstva i za ukidanje nedemokratskoga upravljanja zemljom. No protagonisti tih važnih i stvarnih promjena moraju biti hrvatski građani, demokratski profilirani i udruženi, a EU bi morao pomoći da građanske inicijative koje stvarno djeluju za opće dobro ne budu brutalno gažene. Dok se u Hrvatskoj ne riješi pitanje većega stupnja demokracije i vladavine prava, sva obećanja o boljitku ekonomije, gospodarstva i BDP-a obična su prašina u oči.

Ivan Miklenić / Glas Koncila

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću?

Objavljeno

na

Objavio

Zašto su se tisuće Hrvata i Katolika poklonile Svetome Leopoldu Bogdanu Mandiću? Razloga je mnogo.

Najvažniji je od njih onaj da ljudi čeznu za Bogom, te da je preko svetaca put do Boga izgledan.

Uz to, hrvatski narod osjeća sveca koji je znao u teškim vremenima reći „Krv nije voda“. To je izgovorio kad su ga tamnicom ucjenjivali kako bi se odrekao svojih hrvatskih korijena.

Narodu je i danas potrebno svetaca, ali i odvažnih ljudi koji se pred tuđinom neće odreći sebe i zatajiti svoj narod.

Svetoga Leopolda i zbog toga, kojeg li paradoksa, štuju Talijani i brojni drugi narodi. Nitko ne voli „prilivode“. Koje su još poruke za nas Svetoga Leopolda poslušajte u propovijedi fra Marija Knezovića.

fratar.net

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Pater Ike Mandurić: KOME SMETA VJERA KATOLIKA?

Objavljeno

na

Objavio

Naravno da je pripadnicima jedne vjere neprihvatljivo ono što drugi vjeruju.

Jer oni vjeruju nešto drugo.

Tako je i onoj mladoj porotestantkinji – posve logično – neshvatljivo i neprihvatljivo sve ono što je kod nas katolika drugačije (a da nije katolkinja, nužno proizlazi i iz same činjenice da ne vjeruje u ono što Katolička Crkva naučava – o čemu se i sama očitovala – a vidljivo je to i iz samog načina argumetiranja; svakome tko imalo poznaje kršćanske ckve.) Međutim; prema načelima ekumenizma, nije pristojno na ovaj način ismijavati tuđa vjerska uvjerenja, i to je prvi ružan čin u ovom sramotnom pismu. Kao takvog i javnost bi ga osudila – da je odmah tako i predstavljen.

Držeći se tih načela ekumenizma i međureligijskog dijaloga, rijetko ćete vidjet da neki katolički svećenik ismijava protestantskog ili pravoslavnog, ili islam uopće, i obrnuto – iako nam je svima vjerovanje onig drugih i nelogično i neprihvatljivo i krivo. A opet to ne go govorimo. Zašto je to tako? Jer kad bi svi mi one druge ismijavali, suživot bi bio nemoguć. Stoga bi i javnost svaki takav istup osudila kao čin nepoštivanja i netolerancije.

Stoga, da bi ovo loše pismo pouzdano postiglo učinak ismijavanja, bio je nužan i podli čin prijetvirnosti: djevojku je trebalo prikazati kao katolkinju – koja bi, kao takva, imala pravo ukazati na nered u vlastitoj kući. Jedino tako je ovaj pokušaj ismijavanje katoličkih uvjerenja mogao izazvati željenu pomutnju. Bez toga bi se, uz svu maštovitost i nekorektnost mlade autorice, ovo pismo, kakvih ima na pretek, izgubilo u sivilu slicnih netolerantnih forumskih debata, kamo i pripada.

Kako se to ne bi dogodilo, Hrvatski mediji su ponudili svoju uslugu. Naime, ovakvo pismo im je nužno trebalo, kako bi se, pilatovski peruci ruke, sami mogli narugati. Vični ovoj vještini, širokogrudno su svoje usluge stavili na raspolaganje. I zbunili Hrvate i katolike.

To je i tako populacija koja nikome nije važna. i evo ga: Osim što stalno gledamo kako srpske Novosti sustavno nastoje izazvati mržnju Hrvata prema Srbima, čini se da nekome nije dosta, pa pokušava izazvati i međuvjersku mržnju. Najgore od svega bi bilo da sad katolici počnu javno ismijavati protestante, pravoslavne, muslimane… a oni opet jedni druge… Kome to treba?

Mediji! Puna su vam usta tolerancije, pa je počnite i i vi pomalo usvajati. Poštujte one druge i drugačije; makar bili Katolici i Hrvati, i makar bili većina za koju se nikada javno odgovara. Prestanite više poticati nesnošljivost.

Pater Ike Mandurić: Evo nas Vukovare!

facebook komentari

Nastavi čitati